Republika Hrvatska
Županijski sud u Dubrovniku
Dubrovnik
Poslovni broj: Gž-443/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Đorđa Benussi, kao predsjednika vijeća, Josite Begović, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Marije Vetme, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja PBZ Card d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 44, OIB: 28495895537, kojeg zastupa punomoćnik Ivica Mazalin, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika MA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Jelena Batarelo, odvjetnica u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl.br. Povrv-1012/2023-31 od 28. ožujka 2024., u sjednici održanoj 28. svibnja 2025.
r i j e š i o j e
I. Žalba tuženika se prihvaća i u pobijanom dijelu – točkama II. i III. presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl.br. Povrv-1012/2023-31 od 28. ožujka 2024. se:
a) ukida u dijelu pod točkom II.
b) preinačuje u dijelu pod točkom III. i IV. tako da glasi:
"III. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove postupka u iznosu od 2.064,43 eura u roku od 15 dana."
II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku parnične troškove u iznosu od 1.141,37 u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:
" I. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Nikole Tadića iz Zagreba, poslovni broj Ovrv-24/2020 od 23. siječnja 2020. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku MA isplatiti tužitelju PBZ Card d.o.o. iznos od 13.361,27 EUR (100.670,49 kn) sa zateznim kamatama.
II. Nalaže se tuženiku MA isplatiti EOS MATRIX d.o.o., Zagreb, Horvatova 82, OIB: 76674680107 iznos od 13.361,27 EUR sa zateznim kamatama koje teku:
- na iznos od 4.642,72 EUR od 30. srpnja 2019. pa do isplate,
- na iznos od 6.094,19 EUR od 29. kolovoza 2019. pa do isplate,
- na iznos od 249,40 EUR od 29. kolovoza 2019. pa do isplate,
- na iznos od 12,74 EUR od 29. kolovoza 2019. pa do isplate,
- na iznos od 247,66 EUR od 1. listopada 2019. pa do isplate,
- na iznos od 35,44 EUR od 1. listopada 2019. pa do isplate,
- na iznos od 148,81 EUR od 1. listopada 2019. pa do isplate,
- na iznos od 34,77 EUR od 29. listopada 2019. pa do isplate,
- na iznos od 247,66 EUR od 29. listopada 2019. pa do isplate,
- na iznos od 1.470,57 od 29. studenog 2019. pa do isplate,
- na iznos od 177,32 od 29. studenog 2019. pa do isplate,
po stopi koja se za razdoblje do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
III. Nalaže se tuženiku MA naknaditi tužitelju PBZ Card d.o.o. troškove postupka u iznosu od 2.901,54 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 28. ožujka 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika MA za naknadu parničnog troška u iznosu od 2.064,43 EUR".
2. Ovu presudu, pravovremenom i dopuštenom žalbom, pobija tuženik, kako iz sadržaja žalbe proizlazi, u dijelu pod točkama II. i III. (za žalbu protiv točke I. ne bi ni imao pravni interes, pa bi žalbu u tom dijelu valjalo odbaciti) zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - u daljnjem tekstu: ZPP). Predlaže ukinuti točku II. izreke, a točke III. i IV. preinačiti i odbiti tužitelja sa zahtjevom za naknadom parničnih troškova (točka III.), a prihvatiti tuženikov zahtjev da mu tužitelj naknadi troškove (točka IV.). Žalitelj traži i naknadu troškova žalbe.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba je osnovana.
5. Parnica je započela nakon što je tuženik uložio prigovor protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave a prvostupanjski sud donio rješenje kojim je stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u dijelu u kojem je određena ovrha, te odlučio da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.
6. Nakon toga tužitelj je ustupio predmetnu tražbinu te je s obzirom na to tražio da se na snazi održi platni nalog ali u kojem neće stajati da je tuženik dužan platiti predmetnu tražbinu njemu nego stjecatelju tražbine, te je zatražio i da se tuženik obveže platiti troškove parničnog postupka stjecatelju tražbine, a ne njemu, koji je stranka u postupku. Nakon što je ukinuta prethodna odluka prvostupanjskog suda kojom je takav prijedlog tužitelja u cijelosti prihvaćen i na snazi "održan" platni nalog u odnosu na osobu na koju nije glasio, te kojom je tuženiku naloženo platiti parnične troškove trećoj osobi a ne protivnoj parničnoj stranci, tužitelj je predložio ukinuti platni nalog (točka I. izreke), naložiti tuženiku platiti predmetnu svotu stjecatelju tražbine, EOS MATRIX d.o.o.(točka II. izreke), te tužitelju naknaditi troškove postupka (točka III. izreke).
7. Prvostupanjski sud obrazlaže zašto je tuženik obvezan platiti predmetnu tražbinu (solidarno odgovara za troškove nastale po kartici izdanoj na njegovo ime, kao korisnika kartice, a koju je naručio i ugovorio Auto Maksimir d.o.o., čiji je zakonski zastupnik tuženik), te navodi kako članak 450. stavak 3. ZPP-a ne isključuje primjenu odredbe članka 195. ZPP-a, te kako je rješenjem prvostupanjskog suda kojim je odlučeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, postupak nastavljen kao parnični postupak. Stoga prvostupanjski sud smatra da tužitelj u predmetnom postupku, koji je pokrenut podnošenjem prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, kao i svaki drugi tužitelj koji je postupak pokrenuo podnošenjem tužbe, mora biti u istoj pravnoj poziciji i ne smije biti isključen od primjene odredbe članka 195. ZPP-a.
8. Ispitujući pobijanu presudu na temelju članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio neku od bitnih povreda parničnog postupka na koju tako pazi po službenoj dužnosti.
8.1. Osnovano međutim žalitelj ukazuje na povredu iz članka 354. stavak 1. u vezi članka 450. stavak 3. ZPP-a, točnije onu iz članka 354. stavak 2. točka 12. ZPP-a.
9. Naime, prvostupanjski sud pogrešno tumači odredbu članka 195. ZPP-a, kao i ovlaštenja tužitelja u postupku koji slijedi nakon što se ukine rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u dijelu u kojem je određena ovrha i postupak nastavi kao povodom prigovora protiv platnog naloga.
10. Članak 195. sadržan u drugom dijelu ZPP-a (tijek postupka) glava četrnaesta koja se tiče tužbe, glasi:
"Ako koja od stranaka otuđi stvar ili pravo o kojem teče parnica, to ne sprečava da se parnica među istim strankama dovrši.
Osoba koja je pribavila stvar ili pravo o kojem teče parnica može stupiti u parnicu umjesto tužitelja odnosno tuženika samo ako na to pristanu obje stranke."
10.1. Predmetna odredba ne znači da se tužba može preinačiti neovisno o pravilima koja inače vrijede za preinačenje tužbe, naravno ako za preinačenjem tužbe postoji potreba (interes).
11. U trećem dijelu ZPP-a regulirani su posebni postupci i to: postupak u parnicama iz radnih odnosa (glava dvadesetsedma), postupak u parnicama za smetanje posjeda (glava dvadesetosma), izdavanje platnog naloga (glava dvadesetdeveta), postupak u sporovima male vrijednosti (glava trideseta), postupak pred izbranim sudovima (glava tridesetprva), postupak pred trgovačkim sudovima (glava tridesetdruga), a ista je dopunjena odredbama koje se odnose na tužbu za zaštitu kolektivnih interesa (glava tridesetdruga-a), ogledni postupak radi rješenja pitanja važnog za jedinstvenu primjenu prava (glava tridesetdruga-b), europski parnične postupke (glava tridesetdruga-c).
11.1. Svaki od posebnih postupaka sadržanih u glavama 27. do 32. započinje člankom istog sadržaja, a to je da će se ostale odredbe ovog zakona (ZPP-a) primjenjivati i u tim posebnim postupcima ako u svakoj od tih glava za svaki od tih posebnih postupaka nije propisano što drugo, pa je tako člankom 445.a ZPP-a (izdavanje platnog naloga) propisano:
"Ako u ovoj Glavi ne postoje posebne odredbe, u postupku za izdavanje platnog naloga primjenjivat će se ostale odredbe ovoga Zakona."
11.2. Članak 450. ZPP-a, sadržan u glavi dvadesetdevetoj ZPP-a koji regulira postupak izdavanja platnog naloga, kao poseban postupak, glasi:
"Platni nalog tuženik može pobijati samo prigovorom. Ako se platni nalog pobija jedino u pogledu odluke o troškovima, ta se odluka može pobijati samo žalbom protiv rješenja. U dijelu u kojemu nije napadnut prigovorom platni nalog postaje pravomoćan. Tužitelj može nakon podnošenja prigovora tuženika preinačiti tužbu samo tako da na temelju iste činjenične i pravne osnove poveća tužbeni zahtjev iznad iznosa određenog platnim nalogom."
11.3. Člankom 449. ZPP-a propisano je:
"Ako sud ne prihvati prijedlog za izdavanje platnog naloga, nastavit će postupak po tužbi.
Protiv rješenja suda kojim se ne prihvaća prijedlog za izdavanje platnog naloga nije dopuštena žalba.",
dok je člankom 451. ZPP-a propisano:
"Nepravovremene, nepotpune ili nedopuštene prigovore odbacit će sudac pojedinac, odnosno predsjednik vijeća, bez održavanja ročišta. Prigovor je nepotpun ako se iz prigovora ne može utvrditi koji se platni nalog pobija i ako nije potpisan. Ako su potpuni i dopušteni prigovori podneseni pravodobno, sud će zakazati pripremno ročište.
U odluci o glavnoj stvari sud će odlučiti da li se platni nalog u cijelosti ili djelomično održava na snazi ili se ukida te će u slučaju ukidanja odbiti tužbeni zahtjev."
11.4. Dakle, samo kad se ne izda platni nalog postupak se nastavlja kao po tužbi, a kada se platni nalog izda i protiv njega podnese prigovor, nakon podnesenog prigovora u odluci o glavnoj stvari sud odlučuje ostavlja li platni nalog u cijelosti ili djelomično na snazi, naravno samo onako kako on glasi, ili ga djelomično ili u cijelosti ukida (članak 451. stavak 3. ZPP-a), o čemu je u ovom slučaju odlučeno neožalbenom točkom I. izreke (tako i VSRH Rev-727/2021-2 od 14. lipnja 2022.).
11.5. Sukladno odredbi članka 450. stavak 3. ZPP-a do preinačenje tužbe u ovom postupku (postupku izdavanja platnog naloga), nakon prigovora tuženika tužba se može preinačiti samo povećanjem tužbenog zahtjeva na temelju iste činjenične i pravne osnove, a kako je prvostupanjski sud pod točkom II. izreke odlučio o zahtjevu koji, prema shvaćanju ovog suda, ne spada u navedeno, to je prvostupanjski sud pogrešno prešutno dopustio preinačenje tužbe (jer o preinačenju nije izrijekom odlučio), pogrešno tumačeći članak 195. ZPP-a. Zbog toga je, po shvaćanju ovog drugostupanjskog suda, prekoračio tužbeni zahtjev, jer zahtjev kakav je onaj pod točkom II. izreke, da tuženik EOS MATRIX-u d.o.o. isplati utuženu svotu, nije ni mogao biti postavljen u ovom postupku, pa se o njemu nije moglo niti meritorno odlučiti. Takav zahtjev predstavlja preinaku tužbe i zato što je zahtjev za isplatom trećem, a ne tužitelju, dopunjen činjenično i pravno u odnosu na onaj iz platnog naloga i to na temelju činjenice što je tužitelj s EOS MATRIX-om d.o.o. zaključio ugovor o kupoprodaji plasmana 16.03.2020., između ostalih i predmetne tražbine za koju je rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave izdano prije toga, 23.01.2020., a tuženik je, tada ovršenik, prigovor uložio 11.02.2020.
12. Stoga, kako ovaj sud smatra da za tumačenje kakvo ima prvostupanjski sud nema nikakvog utemeljenja u odredbama ZPP-a, odlučeno je kao pod točkom I.a) na temelju članka 369. stavak 5. ZPP-a.
13. Budući je tuženik uspio u postupku valjalo mu je dosuditi troškove postupka (članak 154. stavak 1. ZPP-a) i to one koji su bili potrebni za vođenje postupka (članak 155. stavak 1. ZPP-a), a koje je tuženik zatražio (po osnovi i visini) specificirao na ročištu glavne rasprave održanom 20. veljače 2024., za podnesak od 21.06.2021. i pristup na ročište 20.02.2024. po 500,00 eura, te žalbu na presudu od 26.01.2022. 625,00 eura, što uvećano za 25% PDV-a iznosi 2.031,25 eura, te trošak za pristup vještaka 33,18 eura radi čega je odlučeno kao pod točkom I. b) izreke ove drugostupanjske presude. Ovdje valja dodati da sud kada odlučuje o troškovima postupka na temelju članka 154. ZPP-a samo odlučuje koja od stranaka je kojoj i koliki trošak dužna naknaditi, a obrazloženje odluke treba sadržavati razloge zašto je i kako taj trošak obračunat i dosuđen, jer zahtjevi za naknadom troškova postupka nisu isto što i tužbeni zahtjevi da bi se o zahtjevima svake od stranaka u postupku trebalo posebno odlučivati (prihvatiti ili odbiti, u cijelosti ili djelomično, tako i VSRH, Revd-1518/2025-2).
14. Kako je tuženik uspio sa žalbom to mu je valjalo dosuditi i troškove žalbenog postupka i to za sastav žalbe 625,00 eura uvećano za PDV 25%, te trošak sudske pristojbe od 360,12 eura, kako je u samoj žalbi tuženik specificirao, radi čega je odlučeno kao pod točkom II. izreke na temelju članka 166. stavak 2. ZPP-a.
U Dubrovniku, 28. svibnja 2025.
Predsjednik vijeća:
Đorđo Benussi
