Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-2164/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu po sutkinji Mariji Šimičić, na temelju nacrta prijedloga odluke koju je izradio viši sudski savjetnik Dražen Lovretić, u pravnoj stvari tužitelja ZAPREŠIĆ d.o.o. za obavljanje komunalnih djelatnosti, Zaprešić, Zelengaj 15, OIB: 96412232479, protiv tuženika PŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], posljednjeg poznatog prijavljenog prebivališta u [adresa], sada nepoznatog stvarnog prebivališta i boravišta, kojeg zastupa privremeni zastupnik Igor Meznarić, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P-495/2023-29 od 15. svibnja 2024., ispravljene rješenjem istog suda poslovni broj P-495/2023-33 od 5. lipnja 2024., 28. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P-495/2023-29 od 15. svibnja 2024., ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj P-495/2023-33 od 5. lipnja 2024.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je tražio da se naloži tuženiku da mu isplati iznos od 289,73 eura sa zakonskim zateznim kamatama i iznosa od 77,92 eura, po osnovi nadoknade nastalih i predvidivih troškova ovršnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama, kao i troška parničnog postupka u iznosu od ukupno 26,54 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim kako je to navedeno u izreci presude (točka I. izreke).

1.1. Odlukom o troškovima postupka sadržanoj u istoj presudi naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 100,00 eura u roku od 15 dana točka II. izreke).

2. Rješenjem istog suda poslovni broj P-495/2023-33 od 5. lipnja 2024. ispravljena je naprijed navedena presuda na način da na prvoj stranici iste umjesto poslovnog broja "Povrv-459/2023-29" treba stajati poslovni broj "P-495/2023-29" te u uvodu presude umjesto: "privremeni zastupnik Ivan Meznarić" treba stajati: "privremeni zastupnik Igor Meznarić" i umjesto "privremenog zastupnika Ivana Meznarića" treba stajati "privremenog zastupnika Igora Meznarića".

3. Protiv te presude žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. točke 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 153/23. - u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba nije osnovana.

6. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 289,73 eura s pripadajućim zateznim kamatama, koji temelji na tvrdnji da je tuženik bio vlasnik stana za koji nije platio komunalnu naknadu.

7. S obzirom na vrijednost predmeta spora tužbenog zahtjeva tužitelja na isplatu iznosa od 289,73 eura, radi se o sporu male vrijednosti, u smislu odredbe članka 458. stavka 1. ZPP-a, zbog čega se pobijana presuda može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 1., 2., 4., 5., 6., 7., 8., 9., 10., 11., 12., 13. i 14. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, a sve prema odredbi članka 467. stavka 1. ZPP-a.

8. Ispitujući pobijanu presudu, sukladno članku 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj drugostupanjski sud nije utvrdio postojanje koje bitne povrede postupka, učinjene od prvostupanjskog suda, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, s obzirom na to da je pobijana presuda jasna, razumljiva i sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama koji nisu proturječni ispravama u spisu.

9. Prvostupanjski sud je po provedenom dokaznom postupku utvrdio da je pravomoćnim odlukama javnog bilježnika kao sudskog povjerenika naloženo NŠ platiti tužitelju iznose od 1.048,25 kuna (139,12 eura), 1.274,81 kuna (169,19 eura) i 453,03 kuna (60,12 eura) s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na ime cijene usluga opskrbe vodom, odvodnje i čistoće, javne vodoopskrbe i javne odvodnje te održavanja čistoće i odlaganja komunalnog otpada isporučenih za stan na adresi u [adresa], površine 38,34 m2 (I. kat), dospjele u razdoblju od ožujka do lipnja 2012., od studenog 2013. do lipnja 2014. te veljače 2016. do studenog 2017.

9.1. Nadalje, uvidom u sadržaj izvatka iz zemljišne knjige, izjave, tabularne isprave i ugovora, koje je sudu dostavio tužitelj sud je utvrdio da je tuženik PŠ u prethodno navedenom razdoblju bio vlasnik prethodno navedenog stana s obzirom na to što je za izgradnju istog uložio svoja sredstva još 1984., te je za stjecanje prava vlasništva dobio potvrdu od organizatora izgradnje istog 1996., a prodao ga je (jamčeći pri tome da je vlasnik istog) tek 2019.

9.2 Pravilno je prvostupanjski sud zaključio, a sve primjenom odredaba članka 84. stavaka 1. i 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17; u daljnjem tekstu: ZVDSP) kao i odredaba čl. 205. stavka 2. Zakona o vodama ("Narodne novine", broj 153/09) i članka 30. stavka 5. Zakona o održivom gospodarenju otpadom ("Narodne novine" broj 94/13, 73/17, 14/19, 98/19) te osobito uvažavajući činjenicu da tužitelj u ovom postupku nije niti naveo niti dokazao da su tuženik PŠ i NŠ u odnosu na predmetni stan i vremensko razdoblje sklopili ugovor o najmu ili zakupu u smislu odredbe članka 84. stavka 3. ZVDSP-a, dok je tužitelji naveo da od NŠ kao evidentiranog korisnika svoje usluge u predmetnom stanu utuženi dug nije naplatio, a da je tuženik PŠ kao vlasnik predmetnog stana bio obvezan platiti tužitelju cijenu njegove usluge javne vodoopskrbe i javne odvodnje isporučene za taj stan te usluge održavanja čistoće i odlaganja komunalnog otpada iz tog stana u utuženim razdobljima.

10. Budući da je prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev prihvaćajući prigovor zastare istaknut od strane tuženika, to je stav i ovog suda da je u konkretnom slučaju nastupila zastara utuženih potraživanja.

11. Ovo iz razloga što je u konkretnom slučaju riječ o tražbini naknade za isporučenu vodu i održavanje čistoće dospjelu u razdoblju od ožujka 2012. do studenog 2017., a za koju je odredbama članka 232. stavka 1. točke 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23; u daljnjem tekstu: ZOO) propisano da zastarijeva za jednu godinu. Kako je tužitelj tužbu podnio 31. svibnja 2023. radi naplate predmetne tražbine od tuženika kao vlasnika predmetnog stana nakon isteka tog zastarnog roka, to je u konkretnom slučaju nastupila zastara predmetnog potraživanja. Pri tome se ističe da podnošenjem prethodno navedenih prijedloga za ovrhu radi naplate ovog duga, a protiv drugog dužnika (evidentiranog korisnika NŠ) zastarijevanje tražbine u odnosu na ovdje tuženika nije prekinuto u smislu odredbe članka 241. ZOO-a. Ovo stoga što utužena tražbina navedenim pravomoćnim odlukama javnog bilježnika kao sudskog povjerenika nije utvrđena u odnosu na tuženika PŠ već u odnosu na treću osobu, pa se u odnosu na tuženika ne može primijeniti zastarni rok od deset godina propisan odredbom članka 233. stavka 1. ZOO-a.

12. Iz navedenih prijedloga i rješenja o ovrsi proizlazi da je pravomoćnim odlukama javnog bilježnika kao sudskog povjerenika naloženo NŠ naknaditi tužitelju novčanu tražbinu kao i trošak ovršnih postupaka provedenih radi naplate prethodno navedenog duga na ime cijene usluge tužitelja s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama. S obzirom na to da tužitelj u ovom postupku nije naveo niti ičim dokazao da su tuženik PŠ i NŠ u odnosu na predmetni stan i vremensko razdoblje na ime cijene usluge tužitelja sklopili bilo kakav ugovor pa tako niti ugovor o najmu ili zakupu u smislu odredbe članka 84. stavka 3. ZVDSP-a, a niti ugovor o jamstvu u smislu odredaba članka 104. ZOO-a, to ne postoji niti zakonska niti ugovorna (solidarna) obveza tuženika naknaditi tužitelju novčanu tražbinu kao niti trošak koji je on snosio radi provođenja predmetnih ovršnih postupaka.

13. Stoga su neosnovani žalbeni navodi tužitelja da odgovornost za obvezu plaćanja predmetne komunalne usluge tereti solidarno i vlasnika posebnog dijela nekretnine i korisnika posebnog dijela nekretnine, jer kako je to već navedeno u prethodnoj točki obrazloženja ovog rješenja, tužitelj nije naveo niti ičim dokazao da su tuženik PŠ i NŠ u odnosu na predmetni stan i vremensko razdoblje na ime cijene usluge tužitelja sklopili bilo kakav ugovor pa tako niti ugovor o najmu ili zakupu kojim bi tuženik kao vlasnik posebnog dijela nekretnine obvezu plaćanja ugovorom prenio na korisnika, sad pok. NŠ, a čime bi eventualno egzistirala solidarna odgovornost tuženika za isplatu utuženog iznosa, pa ne bi došlo ni do nastupanja zastare, što je sve pravilno naveo i prvostupanjski sud.

14. Inače, ni ostali žalbeni navodi tužitelja ne utječu na pravilnost i zakonitost pobijane odluke.

15. Odluka o parničnom trošku je pravilno i zakonito odmjerena, sukladno odredbama članka 154. ZPP-a.

16. Kako nisu osnovani žalbeni razlozi tužitelja, trebalo je na temelju članka 368. stavka 1. ZPP-a, odbiti njegovu žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu te odlučiti kao u izreci ove presude.

U Splitu 28. svibnja 2025.

Sutkinja

Marija Šimičić