Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-2317/2024-2

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu po sutkinji tog suda Mirjani Rubić u pravnoj stvari tužitelja ĆŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnika obrta [obrt]" iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Vinka Nobilo, odvjetnica u Zagrebu protiv tuženika SAJAM AUTOMOBILA ZAGREB d.o.o., Zagreb, Sajmišna cesta 8, OIB: 43375729792, kojeg zastupa punomoćnik Nenad Škare, odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Nenad Škare - Silvije Petrović u Zagrebu, radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Psp-16/2023-52 od 25. lipnja 2024., dana 28. svibnja 2025.

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Psp-16/2023-52 od 25. lipnja 2024.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskim rješenjem odbačen je prijedlog tuženika od 5. veljače 2024. da sud u toj parnici pozove SCORETTO d.o.o., Zagreb, Sajmišna cesta 8, OIB: 37141864489 da stupi u pravni položaj tuženika (toč. I.); odbijen je prijedlog tuženika za utvrđenje da je nastupio prekid tog postupka u odnosu na tuženika zbog otvaranja predstečajnog postupka nad istim (toč. II.) te je tužitelju pružena posjedovna zaštita prihvaćenjem zahtjeva na utvrđenje da ga je tuženik smetao u posljednjem, mirnom i faktičnom posjedu nekretnine na kojoj se nalazi ugostiteljski objekt smješten na prostoru [adresa] (po zadnjoj shemi organizatora vodio se kao prodajno mjesto 6) naziva Ugostiteljstvo i trgovina „[obrt]“ na način da je neutvrđenog dana, a za što je tužitelj saznao dana 17. ožujka 2023. zatvorio dovod vode u objekt smješten na prostoru [adresa] naziva [obrt]“ i istovremeno na šahtu za vodu koji se nalazi na južnoj strani tog drvenog objekta, na dva mjesta trajno lokotima zatvorio (zablindirao) pristup dovodu vode iz tog šahta u ugostiteljski objekt, i time nasilno oduzeo dovod vode u ugostiteljski objekt u vlasništvu tužitelja te da je nepoznatog dana, za što je tužitelj saznao 17. ožujka 2023. odspojio kabel električne struje, koji kabel ide od glavnog voda koji se nalazi pored objekta naziva Ugostiteljstvo i trgovina [obrt] u vlasništvu tužitelja, smještenog na prostoru [adresa], čime je nasilno oduzeo tužitelju dovod struje u objektu naziva Ugostiteljstvo i trgovina „[obrt]“ i putem svojeg zaposlenika TŠ zabranio tužitelju da svojim osobnim vozilom ulazi u prostor sajmišta do ugostiteljskog objekta u njegovom vlasništvu te da svoje osobno vozilo parkira uz taj ugostiteljski objekt te mu se zabranilo takvo ili slično smetanje ubuduće, sve u roku od 8 dana (toč. IV.) a ujedno je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.566,35 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 25. lipnja 2024. do isplate (toč. IV.) te je odbijen zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka (toč. V.).

2.Protiv citirane odluke žali se tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da se odluka ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje pred drugim sucem pojedincem.

2.1.Na žalbu nije odgovoreno.

3.Žalba tuženika nije osnovana.

4.Obrazlažući počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka tuženik u žalbi ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl.354. st. 1. u svezi sa čl. 116. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“ broj. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje:ZPP) održavajući glavnu raspravu 21. studenog 2023. na kojoj je saslušao šest svjedoka u odsutnosti punomoćnika tuženika koji je zatražio odgodu jer raspravi nije mogao nazočiti zbog prijeloma noge kao posljedice prometne nezgode te bio na bolovanju, o čemu je dostavio liječničku potvrdu, a i obavijestio sud da zbog iznenadnog kratkotrajnog oboljenja nije u mogućnosti pristupiti ni odvjetnik koji ga je ranije mijenjao. Smatra kako je održavanjem rasprave tuženik onemogućen u sudjelovanju tijekom saslušanja svjedoka čime je povrijeđeno raspravno načelo i načelo kontradiktornosti te da je raspravna sutkinja prekoračila svoje ovlasti i povrijedila pravo tuženika na pravično suđenje. Također i da je počinjena bitna povreda iz čl. 354. st. 1. toč. 98. ZPP-a što je utjecalo na donošenje zakonite i pravične presude jer je na raspravnom zapisniku od 10. svibnja 2024. utvrđeno da je za tuženika pristupio predstečajni povjerenik CŠ, koji nije imenovan zastupnikom društva, kao što je to slučaj sa stečajnim upraviteljem, već ima samo ovlasti iz čl. 24. SZ-a što ne uključuje i ovlasti na zastupanje, radi čega smatra kako je trebalo ukinuti provedene parnične radnje saslušanjem tužitelja kao stranke. Osim toga da je počinjena i bitna povreda odredaba iz čl. 354. st. 1. u svezi sa čl. 224. ZPP-a jer je svjedok TŠ saslušan pred zamoljenim Općinskim sudom u Pazinu o kojem ročištu tuženik i njegov punomoćnik nisu obaviješteni.

5.Ispitujući pobijano rješenje u smislu odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a u vezi sa člankom 381. ZPP ovaj sud je utvrdio da prvostupanjski sud tijekom postupka i donošenjem pobijanog rješenja nije počinio bitne povrede odredaba postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti. Također nisu počinjene ni povrede postupka na koje tuženik žalbom ukazuje kao bitne povrede uz čl. 354. st 2. ZPP-a (ispravno čl. 354. st.1. ZPP-a) koje bi utjecale na donošenje pravilne i zakonite odluke.

6.Odredbom čl. 116. st. 1. ZPP-a propisano je kako sud može ročište odgoditi kad je to potrebno radi izvođenja dokaza ili kad za to postoje opravdani razlozi.

6.1.Dakle, sud nije dužan udovoljiti takvom prijedlogu stranke i odgoditi ročište, već u svakom pojedinom slučaju ocjenjuje jesu li razlozi koje stranka navede u prijedlogu za odgodu takve naravi da bi opravdali odgodu ročišta. Stranka koja predloži odgodu ročišta, dužna je u smislu odredbe čl. 219. st. 1. ZPP-a navesti razloge zbog kojih predlaže odgodu ročišta i dokazati da su razlozi za odgodu koje navodi takve naravi da opravdavaju odgodu ročišta.

6.2.Proizlazi da je za sud pridržano pravo odlučiti hoće li prijedlog za odgodu ročišta prihvatiti ili će taj prijedlog odbiti, kao što je i uslijedilo, jer i po ocjeni ovog suda s osnovom prvostupanjski sud nije našao da bi razlog zbog kojega se traži odgoda ročišta bio takvog značaja koji bi objektivno mogao opravdati odgodu rasprave. Ovo sve imajući i na umu vrijeme kada je ročište zakazano, kada je punomoćnik tuženika ozlijeđen, vrijeme traženja odgode i vrijeme održavanja ročišta te pravnu narav postupka koji se između stranaka vodi.

6.3.Naime, prema sadržaju spisa, na ročištu od 4. travnja 2023. određenom povodom prijedloga za izdavanje privremene mjere za tuženika je nazočio odvjetnik Andro Marijanović, kao zamjenik punomoćnika, a na pripremnom ročištu od 4. listopada 2023. (list 87-88 spisa) na kojemu je za tuženika nazočio zamjenik punomoćnik EŠ, odvjetnički vježbenik, zakazano je ročište za glavnu raspravu za 21. studenog 2023. radi izvođenja dokaza saslušanjem svjedoka.

6.4.Prema navodima punomoćnika tuženika i liječničkoj potvrdi od 6. studenog 2023., kod punomoćnika je nastupila nesposobnost za rad 26. listopada 2023., s očekivanim trajanjem od 90 dana, o čemu je prvostupanjski sud obaviješten elektroničkim podneskom s priloženom liječničkom potvrdom koji je predan sustavu za komunikaciju 20. studenog 2023. u 12:19 sati a kojim se traži odgoda rasprave zakazane za sutradan.

6.5.Promatrajući to u vremenskim okvirima koji su navedeni, i po ocjeni ovog suda bilo je dovoljno vremena od nastupa nesposobnosti za rad punomoćnika tuženika pa do održavanja zakazane rasprave, u kojem razdoblju je objektivno bilo moguće naći zamjenu punomoćnika, pri čemu ničim nije potvrđen navod o iznenadnom kratkotrajnom oboljenju odvjetnika koji ga je zamjenjivao, niti o nemogućnosti pristupanja zastupnika tuženika kao stranke koji sukladno čl. 92. ZPP-a ima pravo poduzimati parnične radnje osobno ili putem ovlaštenog punomoćnika.

6.6.U takvoj situaciji i po ocjeni ovog suda, uzimajući u obzir sve okolnosti konkretnog slučaja, kako je to izloženo te još i da se radi o parnici za smetanje posjeda u kojemu je propisano hitno postupanje (čl. 440. ZPP), razlozi navedeni za odgodu nisu bili takvog značaja koji bi objektivno mogli opravdati odgodu, radi čega prijedlogu s osnovom nije udovoljeno, a slijedom toga ocijeniti je kako je tuženik trebao uzeti u obzir moguće pravne posljedice izostanka s tog ročišta - koje su i nastupile time što je rasprava održana bez njegove nazočnosti, čime nije onemogućen u raspravljanju pred sudom niti je počinjena bitna povreda iz čl. 354. st. 1. u svezi sa čl. 116. ZPP-a.

6.7.Okolnost što je sudac odbio tuženikov prijedlog za odgodu ročišta ocjenjujući izostanak tuženika neopravdanim, sama po sebi ne ukazuje na to da je sudac kompromitirao postupak na način koji bi ukazivao na to da u ponovljenom postupku ne bi bilo osigurano pravo tuženika na pošteno suđenje uz kontradiktorno raspravljanje, jer prema stanju spisa nema elemenata za zaključak da je prvostupanjska sutkinja postupala arbitrarno, pristrano, neobjektivno ili da je na neki drugi način dovedena u pitanje njezina objektivnost i nepristranost u očima stranaka, a time i pravo tuženika na pošteno i pravično suđenje iz čl. 29. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 5/14).

7.Nadalje, točno je da je na ročištu za glavnu raspravu održanu 10. svibnja 2024. (list 142-144 spisa) na zapisniku utvrđeno kako je za tuženika nazočan CŠ, koji se iskazao kao stečajni povjerenik u predstečajnom postupku otvorenim nad tuženikom, te da isti nema svojstvo ovlaštenog zastupnika tuženika.

7.1.Međutim, nakon toga je izvršen uvid u sudski registar i njegov navod potvrđen, pa je u nastavku zapisnika slijedilo utvrđenje kako za tuženika nitko nije pristupio, iako je dostava uredno iskazana te je sud odlučio raspravu održati u odsutnosti tuženika i na istoj je izveden dokaz saslušanjem tužitelja kao stranke.

7.2.U takvoj situaciji kada stečajni povjerenik raspravi nije nazočio kao zakonski zastupnik ili punomoćnik, što je jasno utvrđeno pregledom zapisnika, o čemu se i sud prvog stupnja detaljno izjasnio u pobijanoj odluci pod točkom 12. obrazloženja, neosnovan je žalbeni prigovor bitne povrede postupka iz čl. 354. st.1. u svezi sa čl. 98. ZPP-a.

8.Nije ostvaren ni žalbeni razlog bitne povrede postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi sa čl. 224. ZPP-a time što, kako se u žalbi navodi, tuženik ni punomoćnik nisu bili obaviješteni o saslušanju svjedoka TŠ pred zamoljenim sudom.

8.1.To stoga što iz sadržaja spisa proizlazi kako je u zamolnici za saslušanje svjedoka (list 122 spisa) Općinski sud u Pazinu zamoljen o ročištu za saslušanje obavijestiti punomoćnike stranaka a prema zapisniku tog suda od 28. prosinca 2023. (zapisnik Pom-162/2023, list 129 i 130 spisa) na ročištu je bio nazočan zamjenik punomoćnika tužitelja, dok za tuženika nitko nije pristupio iako je dostava bila uredna, a izostanak nije opravdao.

9.Predmet spora jest zahtjev tužitelja za pružanjem mu posjedovne zaštite deklaratornim zahtjevom upravljenim na utvrđenje čina smetanja posjeda nekretnine kojega predstavlja prekid dovoda vode i električne energije do tužiteljeva ugostiteljskog objekta i zabranom pristupa istom automobilom i njegovog parkiranja te kondemnatornim zahtjevom upravljenim na zabranu takvog ili sličnog smetanja, ubuduće, a sve u svezi nekretnine na kojoj se nalazi njegov ugostiteljski objekt smješten na prostoru [adresa] (po zadnjoj shemi organizatora vodio se kao prodajno mjesto 6).

10.Tuženikov prijedlog od 5. veljače 2024. da sud u toj parnici pozove SCORETTO d.o.o., Zagreb, Sajmišna cesta 8, OIB: 37141864489 za kojega navodi kako mu je predao posjed nekretnine na kojoj se nalazi ugostiteljski objekt i šaht za vodu, da stupi u pravni položaj tuženika sukladno odredbi iz čl.192. ZPP-a sud je odbacio, u bitnom navodeći da samo tužitelj može preinačiti tužbu na način da umjesto prvobitnog tuženika tuži drugu osobu, što je u konkretnom slučaju izostalo, budući je takav prijedlog podnio tuženik.

10.1.Odredbom članka 192. st. 1. ZPP-a propisano je da tužitelj može sve do zaključenja prethodnog postupka svoju tužbu preinačiti i tako da umjesto prvobitnog tuženika tužiti drugu osobu.

10.2.Kako u ovome predmetu tužitelj nije do zaključenja prethodnog postupka istaknuo da preinačava tužbu na novog tuženika, već je to učinio tuženik nakon zaključenja prethodnog postupka, s osnovom je riješeno kao pod I. izreke.

11.Pravilno je postupio prvostupanjski sud i kada je odbio prijedlog za prekid ovog postupka zbog predstečajne nagodbe otvorene nad tuženikom.

11.1.Iz sadržaja spisa proizlazi da je Trgovački sud u Zagrebu rješenjem broj St- 145/2024 od 16.02.2024. otvorio predstečajni postupak nad tuženikom, dakle nakon podnošenja tužbe u ovom predmetu (28. 03.2023.).

12.Odredbom čl. 2. st. 1. Stečajnog zakona (Narodne novine, broj: 71/15, 104/1 7, 36/22 i 27/24, dalje:SZ) propisano je da se predstečajni postupak provodi radi uređivanja pravnog položaja dužnika i njegova odnosa prema vjerovnicima i održavanja njegove djelatnosti.

12.1.U smislu odredbe čl. 4. st. 1. SZ predstečajni postupak može se otvoriti ako sud utvrdi postojanje prijeteće nesposobnosti za plaćanje tj. kada sud stekne uvjerenje da dužnik svoje postojeće obveze neće moći ispuniti po dospijeću.

12.2.Odredbom iz čl. 35. SZ-a propisano je kako su vjerovnici dužnika u predstečajnom postupku osobni vjerovnici dužnika koji u vrijeme otvaranja predstečajnog postupka imaju imovinskopravnu tražbinu prema dužniku, a prema čl. 36. prijava tražbine podnosi se Financijskoj agenciji na propisanom obrascu u roku od 21 dana od objave na mrežnoj stranici uz prijepis isprava iz kojih tražbina proizlazi.

12.3.Iz te odredbe te onih u čl. 41. do 43 kojima se normira očitovanje o prijavljenim tražbinama, osporavanje tražbina, sastavljanje prijavljenih i osporenih tražbina kod Financijske agencije te imajući u vidu pretpostavke i svrhu predstečajnog postupka koje proizlaze iz uvodno citiranih odredbi, općenito se može zaključiti da otvaranje predstečajnog postupka ima i može imati utjecaja samo na postupke u kojima se odlučuje o imovinskim pravima i obvezama dužnika na način da za njega nastaju nove financijske obveze ili se umanjuje njegova imovina.

12.4.Iz odredbe čl. 66. SZ-a proizlazi da niti otvaranje predstečajnog postupka ne sprječava namirenje potraživanja nekih dužnikovih vjerovnika a niti vođenje pojedinih postupaka u kojima dužniku mogu nastati određene imovinske obveze.

12.5.Iz odredbi čl. 68. st. 1. i 2. toga Zakona proizlazi da od dana otvaranja predstečajnog postupka do njegova završetka nije dopušteno pokretanje parničnih, ovršnih, upravnih i postupaka osiguranja protiv dužnika, takvi postupci koji su u tijeku prekidaju se danom otvaranja predstečajnog postupka.

12.6.Prema st. 4. istog članka predstečajni postupak iz st.1- ne primjenjuje se na postupke radi ostvarenja tražbina koje su nastale nakon otvaranja predstečajnog postupka.

13.Budući se ovdje radi o parnici za smetanje posjeda i po stavu ovog suda pravilno je zaključio prvostupanjski sud da otvaranje predstečajnog postupka ne dovodi do njezina prekida. Protivno žalbenim navodima, niti tražbina parničnog troška kao sporedna, po ocjeni ovog suda nije od značaja za mogući prekid zbog predstečajnog postupka jer u vrijeme otvaranja tog postupka i nastupa pravnih posljedica nije ni nastala, a odredba članka 35. SZ-a pretpostavlja postojanje vjerovnikove tražbine prema dužniku u vrijeme otvaranja predstečajnog postupka, što nije bio slučaj s odlukom o parničnom trošku koju je tužitelj ishodio tek rješenjem prvostupanjskog suda od 25. lipnja 2024., dakle nakon otvaranja predstečajnog postupka i proteka roka za prijavu tražbine.

14.Nadalje, iz stanja spisa proizlazi kako je tužitelj zatražio određivanje privremene mjere uspostavom ranijeg stanja, što je sud prvog stupnja odbio rješenjem Psp-16/2023-15 od 9. svibnja 2023. koje je po žalbi tužitelja (predlagatelja osiguranja) djelomično preinačeno rješenjem Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž- 2602/2023-2 od 14. lipnja 2023. te je radi osiguranja nenovčane tražbine predlagatelja osiguranja ĆŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnika obrta [obrt]", [adresa] po tužbi u pravnoj stvari Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj Psp-16/2023-15 određena privremena mjera tako što je protivniku osiguranja Sajam automobila Zagreb d.o.o. nalaženo u roku od 24 sata otvoriti šaht za dovod vode koji se nalazi na južnoj strani od drvenog ugostiteljskog objekta u vlasništvu tužitelja i pustiti/omogućiti dotok vode u objekt pod nazivom Ugostiteljstvo i trgovina [obrt], te spojiti kabel koji ide od glavnog električnog stupa (voda) do objekta predlagatelja osiguranja te vratiti električnu energiju u ugostiteljski objekt tužitelja /predlagatelja osiguranja jer se u protivnom ako to ne učini protivnik osiguranja ovlašćuje predlagatelj osiguranja da angažira djelatnike ovlaštene za poslove vodovoda i električne struje da izvedu navedene radove a koje će troškove po izdanom računu snositi protivnik osiguranja, dok je u preostalom dijelu žalba predlagatelja osiguranja odbijena i potvrđeno je rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj Psp-16/2023 od 9. svibnja 2023.

14.1.Tijekom postupka među strankama nije bilo spora da je po donošenju rješenja o određivanju privremene mjere sam tužitelj uspostavio ranije stanje glede dovoda vode i električne energije u ugostiteljski objekt te da mu je omogućen kolski pristup objektu i parkiranje, nakon čega je predmet spora bio ograničen na zahtjev tužitelja za pružanjem mu posjedovne zaštite deklaratornim zahtjevom upravljenim na utvrđenje čina smetanja te kondemnatornim upravljenim na zabranu takvog ili sličnog smetanja pobliže opisanog u izreci ubuduće, a sve u svezi nekretnine na kojoj se nalazi njegov ugostiteljski objekt smješten na prostoru [adresa] (po zadnjoj shemi organizatora vodio se kao prodajno mjesto 6).

15.Utvrđujući ocjenom provedenih dokaza (saslušanjem tužitelja kao stranke i svjedoka FŠ, VŠ, DŠ, ŽŠ i TŠ) da je tužitelj u trenutku utuženog smetanja bio u neposrednom posjedu predmeta spora-ugostiteljskog objekta do ožujka 2023. i do objekta pristupao automobilom te ga uz objekt parkirao, kada mu je tuženik onemogućio korištenje vode i električne energije kao i pristup do istoga osobnim vozilom i parkiranje te da je tužitelj pravodobno podnio tužbu, sud prvog stupnja tužitelju je pružio posjedovnu zaštitu sadržaja pobliže određenog u izreci.

16.U žalbenom stupnju postupka, kao i tijekom postupka koji je prethodio pobijanoj odluci sporno je je li tužitelj bio posjednik i je li u posjedu bio zasmetan po tuženiku.

17.Odredbom članka 21. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14, 81/15 i 94/17; dalje u tekstu: ZV) propisano je da koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo ima pravo na zaštitu posjeda, a prema stavku 3. pravo na zaštitu prestaje protekom roka od 30 dana od dana kada je tuženi saznao za smetanje. U skladu s odredbom članka 22. stavak 2. ZV-a tužbeni zahtjev upravljen prema zaštiti posjeda putem suda sastoji se od tri elementa: 1. od zahtjeva da se utvrdi čin smetanja posjeda, 2. od zahtjeva da se tuženiku naredi uspostava ranijeg posjedovnog stanja i 3. od zahtjeva da se zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće.

18.Na temelju provedenih dokaza saslušanjem svjedoka i tužitelja kao stranke te pregledom isprava u spisu (list 5, 8 i 33) na koje se s osnovom pozvao, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da je tužitelj posjedovnu zaštitu zatražio u roku od 30 dana od saznanja za smetanje posjeda nekretnine (saznanje u ožujku 2023., a tužba 28. ožujka 2023.), da je bio u posjedu nekretnine, u naravi ugostiteljskog objekta u čijoj funkciji je korištenje električne energije i vodoopskrba te i posjeda prava prolaza automobilom do objekta i parkiranja i da je po tuženiku u tome zasmetan, kako je to detaljno i jasno obrazloženo pod točkama 15., 16. do 19. odluke, koje razloge u cijelosti prihvaća i ovaj sud, što se žalbenim navodima s osnovom ne dovodi u pitanje.

19.Glede žalbenog navoda da dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na pravo prolaza tužitelja preko sajmišta do objekta u kojem obavlja svoju djelatnost nema veze sa smetanjem posjeda već se eventualno radi o tužbenom zahtjevu na pravo služnosti prolaza i provoza je odgovoriti kako se, protivno žalbenim navodima, u tom dijelu radi o smetanju posjeda prava, a ne o pravu služnosti prolaza.

19.1.Dakle u parnici, kakva je parnica pokrenuta po tužbi tužitelja, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da su odlučne činjenice koje je bilo potrebno utvrditi je li se tužitelj nalazio u posljednjem i mirnom posjedu prava prolaza osobnim automobilom do ugostiteljskog objekta i njegovim parkiranjem uz istog i je li tuženik zabranom prolaza smetao tužitelja u posjedu.

19.2.To stoga što se posjed prava stvarne služnosti sastoji u izvršavanju sadržaja tog prava na nečijoj nekretnini (kao poslužnoj), a u korist one nekretnine (povlasne) koju posjeduje osoba koja izvršava sadržaj tog prava.

19.3.O posjedovnoj zaštiti u takvom slučaju moguće je odlučivati u parnici zbog smetanja posjeda, sukladno odredbi čl. 22. st. 2. u svezi s čl. 10. st. 5. ZVDSP, jer sud pruža zaštitu posjeda bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj ili poštenje posjednika.

19.4.Odredbom čl. 10. st. 5. ZV propisano je da je s posjedom stvari izjednačeno faktično izvršavanje sadržaja prava stvarnih služnosti glede neke nekretnine (posjed prava), pa se na posjed prava primjenjuju na odgovarajući način odredbe o posjedu stvari, ako to nije suprotno naravi prava niti odredbama zakona.

19.5.Smetanje posjeda postoji ako je posjednik uznemiravan u faktičnoj vlasti ili mu je oduzeta (čl. 20. st. 2. ZV). Posjed prava stvarne služnosti postoji kroz faktično izvršavanje sadržaja nekog prava, a posjed se može smetati bilo kojim činom bez obzira na to u koju je svrhu i kojim povodom je poduzet (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev- 427/2014-2 od 4. ožujka 2020.).

19.6.S obzirom na provedene dokaze, posebno suglasne iskaze tužitelja i svjedoka TŠ i po ocjeni ovoga suda pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je tužitelj bio u posjedu prava prolaza te parkiranja automobila koji mu je nalogom tuženika zabranjen.

20.Konačno je navesti, u smislu kontinuitetne posjedovne zaštite od smetanja propisanom u odredbama članka 19.-27. ZV-a, u okolnostima kada nije moguće prihvatiti kondemnatorni dio tužbenog zahtjeva u dijelu koji se odnosi na uspostavu ranijeg posjedovnog stanja koju ovdje tužitelj nakon uspostave više nije ni tražio, ali je moguće prihvatiti kondemnatorni dio tužbenog zahtjeva za pružanje posjedovne zaštite u dijelu koji se odnosi na zabranu takvog ili sličnog smetanja ubuduće, kod kojeg zahtjeva je tužitelj ostao, nema zapreke udovoljiti tužbenom zahtjevu u deklaratornom dijelu (utvrđenje čina smetanja) i u dijelu koji se odnosi na zabranu takvog ili smetanja ubuduće, kako je to pravilnom primjenom materijalnog prava odlučio i prvostupanjski sud (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u rješenju poslovni broj Rev-672/09-2 od 1. lipnja 2011. )

21.Kako se nisu ispunili istaknuti žalbeni razlozi kao ni oni na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i na temelju čl. 380 toč. 2. ZPP-a potvrditi rješenje suda prvog stupnja, kako glede glavne stvari, tako i odluke o trošku postupka koju je prvostupanjski sud pravilno utemeljio na odredbi čl. 154. st. 1 ZPP-a te važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 138/23).

U Splitu, 28. svibnja 2025.

SUTKINJA

Mirjana Rubić