REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-1362/2023-18

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji Petri Hertelendi Lovrić, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, Zagreb, Margaretska 3, OIB: 02958272670, protiv I. tuženika SĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik BĆ, odvjetnik u Odvjetničkom uredu Lisac u Dugom Selu, i II. tuženika KĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Zoran Vukelić, odvjetnik u Bjelovaru, radi utvrđenja ništetnim ugovora o radu, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 7. svibnja 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja IĆ, diplomiranog pravnika po generalnoj punomoći broj Su-50/2025, punomoćnika I. tuženika BĆ, odvjetnika, i odsutnosti uredno pozvanog II. tuženika, 28. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Utvrđuje se da je ništetan Ugovor o radu koji je sklopio I. tuženi SĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj] s II. tuženikom KĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], s početkom rada 01.02.2016.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je I. tuženi s II. tuženikom sklopio ugovor o radu čija svrha nije bila obavljanje poslova u skladu s tim ugovorom, već isključivo ostvarivanje prava iz obveznoga zdravstvenog osiguranja. Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje obavijestio je tužitelja dopisom od 2.6.2023. KLASA: 140- 01/21-41/87, da je I. tuženi u određenim razdobljima prijavio u osiguranje i odjavio veći broj radnika te je izražena sumnja u njihovo fiktivno zapošljavanje radi ostvarivanja pogodnosti izvan sustava mirovinskog osiguranja (zdravstveno osiguranje, socijalne naknade) te da je za veći broj radnika to jedina prijava u Republici Hrvatskoj. I. tuženi je izvršio prijavu i odjavu u radni odnos za II. tuženika KĆ u razdoblju od 1.2.2016. do 5.2.2016. (4 dana). Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje sastavio je Zapisnik bez dokumentacije obveznika za I. tuženog KLASA: 140-10/18-08/1126 kojim je izvršena kontrola podataka o kojima ovise prava iz mirovinskog osiguranja za radnike kod obveznika SĆ za razdoblje od 26.01.2016. do 13.06.2016. Kontrola je izvršena uvidom u prijavnoodjavnu evidenciju Zavoda i u dostupne podatke sustava Porezne uprave (JOPPD-prijave). Uvidom u evidenciju Zavoda vidljivo je da je obveznik u kontroliranom razdoblju imao prijavljenog 21 radnika. Uvidom u dostupne podatke informacijskog sustava Porezne uprave, stanje računa poreznih obveznika, vidljivo je da nema evidentiranih JOPPD- prijava za kontrolirano razdoblje. Iz navedenog slijedi da za razdoblje od 26.01.2016. do 13.06.2016. godine obveznik nije predavao zakonom propisanu dokumentaciju za radnike, nema poslovne aktivnosti, stoga je svima gore navedenim radnicima upitan staž osiguranja. Nadalje navodi da je I. tuženi sklopio ugovore o radu čija je svrha bila da II. tuženik ostvari pravo na obvezno zdravstveno osiguranje u Republici Hrvatskoj, a ne obavljanje radnog odnosa iz čega proizlazi da radni odnos nije zakonit (kao ni stečeni status osiguranika prema propisima o obveznom zdravstvenom osiguranju). II. tuženik je po prestanku radnog odnosa stekao status osigurane osobe jer se javio Zavodu u roku od 30 dana po prestanku radnog odnosa a sve temeljem radnog odnosa kod I. tuženika koji je trajao nekoliko dana (status nezaposlene osobe). U spornom razdoblju II. tuženik je koristio sva prava iz zdravstvenog osiguranja te je tužitelju nastala šteta u vidu plaćanja troškova zdravstvene zaštite zdravstvenim ustanovama u Republici Hrvatskoj i inozemstvu. Životno je nelogično da je I. tuženik zaposlio u radni odnos toliki broj ljudi na kratak vremenski period, a da nije izvršavao zakonom propisane obveze u vidu podmirenja doprinosa, vođenja propisanih obrazaca itd. Stoga se nedvojbeno može zaključiti da se radi o simulaciji Ugovora o radu kao i da je isti sklopljen iz nedopuštenih pobuda, odnosno kako bi II. tuženik odjavom iz radnog odnosa stekao status osigurane osobe na teret sredstava tužitelja kao nezaposlene osobe kao i prava koja mu pripadaju iz stečenog statusa osigurane osobe. Za takav pravni odnos koji je nastao na temelju ništetnog pravnog posla smatra se da uopće nije ni nastao, tj. ne postoji. Članak 122. stavak 4. Zakon o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“ br. 80/13, 137/13, 98/19, 33/23) propisuje kako u slučaju sumnje da se podnesena prijava, odnosno utvrđen status osiguranika osnovom zaključenog ugovora o radu ne temelji na istinitom činjeničnom stanju i postojanju stvarnih okolnosti koje su osnova za stjecanje statusa u obveznom zdravstvenom osiguranju, odnosno da svrha zaključenog ugovora o radu nije bila obavljanje poslova u skladu s tim ugovorom već isključivo ostvarivanje prava iz obveznoga zdravstvenog osiguranja, Zavod ima pravo i obvezu, pokrenuti postupak pred nadležnim sudom za osporavanje tako zaključenog ugovora o radu. Sukladno čl. 187. Zakona o parničnom postupku tužitelj ima pravni interes za podnošenje ove tužbe. Slijedom gore navedenoga, tužitelj predlaže da sud donese presudu kojom se utvrđuje ništetnost ugovora o radu kojeg je I. tuženik sklopio s II. tuženikom.

2. U odgovoru na tužbu I. tuženik navodi da je opće poznata činjenica da u Republici Hrvatskoj nedostaje radna snaga za obavljanje jednostavnih poslova u građevinarstvu, poljoprivredi, turizmu i ostalim djelatnostima, pa je I. tuženik za obavljanje poslova čišćenja podruma i okoliša zaključio ugovore o radu sa više ljudi među kojima je bila i II. tužena. Kako se radi o povremenim poslovima, koji traju dok se ne završe poslovi, to I. tuženik nije znao koliko će trajati ti poslovi, a također nije znao da se za radnike sa kojima je zaključivao ugovore mora prijaviti JOPPD, pa je povodom toga spreman platiti nastale troškove. I. tuženik ističe da je za sve radnike za koje je imao prijavu uredno vršio i odjavu za vremensko razdoblje za koje su oni obavljali poslove za njega. I. tuženik je sve prijavljene radnike navedene u tužbi plaćao dnevnicom na kraju završenog posla, tako da oni u odnosu na njega nemaju nikakva potraživanja. Ističe da mu se ne može pripisati namjera da bi zaključio fiktivni pravni posao i na taj način oštetio tužitelja, a to potvrđuje činjenicom da je radnike na vrijeme prijavljivao i odjavljivao. Predlaže da sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev u odnosu na njega, uz naknadu troškova.

3. U odgovoru na tužbu II. tuženik navodi da je uredno prihvatio ugovor o radnom odnosu kod I. tuženika kako bi se zaposlio, s time da bude 3 mjeseca na probnom radu, a kasnije za stalno, kojim ugovorom može ostvariti pravo na zdravstveno osiguranje. No, I. tuženik ga uopće nije kontaktirao da dođe i počne s radom, pa on nije ni znao niti je obaviješten da je već dobio otkaz. Stoga, II. tuženik prihvaća da plati troškove koje mu HZZO stavlja na teret jer se cijela situacija dogodila u njegovom neznanju.

U kasnijem podnesku sastavljenom od strane odvjetnika, II. tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti.

4. U tijeku postupka sud je proveo dokaz uvidom u svu dokumentaciju koju su stranke dostavile u spis te je saslušao I. tuženika. II. tuženik se nije odazvao pozivu za ročište radi saslušanja na koje je dva puta pozivan, stoga je izgubio pravo na izvođenje tog dokaza.

5. Ocjenom provedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnosti Ugovora o radu od 1.2.2016. zaključenog između I. tuženika kao poslodavca i II. tuženika kao radnika.

7. Iz navoda stranaka i isprava u spisu među strankama nije sporno:

- da je I. tuženik kao fizička osoba i vlasnik kućanstva prijavio i odjavio veći broj osoba u radni odnos u kućanstvu na kratko razdoblje po nekoliko dana ili tjedana, a među njima je bio i II. tuženik koji je bio u radnom odnosu kod I. tuženika 4 radna dana,

- da je HZMO proveo kontrolu prijavno-odjavne evidencije radnika I. tuženika u razdoblju od 26.1.2016. do 13.6.2016. te utvrdio da je isti u tom razdoblju imao prijavljenih 21 radnika, da nije predavao zakonom propisanu dokumentaciju za radnike te da nema poslovne aktivnosti,

- da II. tuženik nije sklopio pisani ugovor o radu s I. tuženikom,

- da II. tuženik nije obavljao nikakav rad za I. tuženika jer ga I. tuženik nije niti zvao da dođe raditi,

- da je HZMO poništio staž osiguranja za II. tuženika po osnovi navedenog radnog odnosa.

8. I. tuženik je iskazao da je 2016. kao fizička osoba adaptirao bratovu kuću koja se nalazi u Sesvetskom Kraljevcu na adresi [adresa], u toj kući koja se adaptirala tada je živio on sa svojom ženom i djecom i pokojnim roditeljima, a kuća je glasila na njegovog brata. Radili su adaptaciju kuće na način da su mijenjali krovište, dizali kat, kopanje kanala, odvodnja, dovodnja i dr. poslove, kuća je veličine oko 500 kvadrata, a za građevinske radove angažirali su privatnu firmu. Trebalo je obaviti kućanske poslove, odnosno čišćenje kuće i zato je angažirao radnike CĆ, KĆ, TĆ, AĆ, NĆ i ČĆ. Neke od njih je poznavao od ranije, a oni su doveli ostale. Te radnike je prijavio u radni odnos na svoju osobnu iskaznicu na kućanstvo iz razloga jer mu je to bila zakonska obveza, radnike je prijavio za poslove čišćenja kućanstva, na nekoliko dana i nakon toga ih je odjavio, a s njima nije sklopio ugovore o radu jer ga to nitko nije niti tražio. Radnici su obavljali poslove čišćenja. Nikakva davanja državi nije plaćao po osnovi radnog odnosa s tim radnicima jer mu to nitko nije niti rekao, niti je od države išta dobio. Te radnike je prijavio na HZMO putem prijavnice osobnim odlaskom, a na HZZO nije išao jer su to radnici sami napravili, odnosno to ide automatski. Odjavljivao ih je na HZMO putem odjavnice, a oni su se sami na HZZO morali prijaviti kao nezaposleni po prestanku radnog odnosa. Navodi da je radnike prijavio radi sigurnosti jer se radilo o građevinskim radnicima gdje su moguće povrede pa da ih zaštiti, a prilikom prijave radnika nitko ga nije tražio pisane ugovore o radu.

9. Sud nije prihvatio iskaz I. tuženika u dijelu gdje navodi da je radnike prijavio u radni odnos u kućanstvu jer da mu je to bila zakonska obveza kao potpuno neživotan i neuvjerljiv, posebice jer je II. tuženik u odgovoru na tužbu naveo da ga I. tuženik nije ni zvao da dođe raditi.

10. Radni odnos zasniva se ugovorom o radu (čl. 10. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23, 64/23, dalje: ZR)).

11. Ako poslodavac s radnikom sklopi ugovor za obavljanje posla koji, s obzirom na narav i vrstu rada te ovlasti poslodavca, ima obilježja posla za koji se zasniva radni odnos, smatra se da je s radnikom sklopio ugovor o radu, osim ako poslodavac ne dokaže suprotno (čl. 10. st. 2. ZR).

12. U konkretnom slučaju između I. tuženika i II. tuženika nije sklopljen ugovor o radu, niti pisani niti usmeni. Ovo stoga jer je I. tuženik kao fizička osoba prijavio II. tuženika u radni odnos iako nikakvog faktičnog rada nije bilo.

13. Sukladno odredbe čl. 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje: ZOO) ugovor koji je protivan Ustavu RH, prisilnim propisima ili moralu ništetan je, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

14. Slijedom navedenog, s obzirom da je u postupku utvrđeno kako između I. tuženika i II. tuženika nije sklopljen nikakav pisani ili usmeni ugovor o radu, te da nije bilo faktičnog obavljanja rada, I. tuženik stoga nije imao nikakve ovlasti prijaviti II. tuženika u radni odnos pa je takav ugovor o radu prema kojem je II. tuženik prijavljen u radni odnos kod I. tuženika trebalo utvrditi ništetnim jer je isti protivan prisilnim propisima (čl. 10. ZR). Isti ugovor protivan je i moralu društva. Ovo stoga jer II. tuženik prije navedenog zapošljavanja nije imao status osigurane osobe koji je stekao nakon odjave iz radnog odnosa kao nezaposlena osoba.

15. Posebno je sud cijenio činjenicu da je II. tuženik osobno u rukom pisanom odgovoru na tužbu priznao tužbu i tužbeni zahtjev, da bi kasnije po punomoćniku isti osporio. U takvoj situaciji, vjerodostojniji su navodi koje je II. tuženik sam osobno pisao i poslao sudu.

16. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 28. svibnja 2025.

Sutkinja:

Petra Hertelendi Lovrić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi e-komunikacijom ili pisano u četiri istovjetna primjerka putem ovog suda za nadležni županijski sud.

DNA:

1. tužitelju

2. I. tuženiku po punomoćniku

3. II. tuženiku po punomoćniku