9 P-177/2022

REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZADRU

STALNA SLUŽBA U ŠIBENIKU

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zadru, Stalna služba u Šibeniku, OIB 39670464653, u ime Republike Hrvatske, po sucu Tereziji Goreta, u pravnoj stvari tužitelja KOLMAR d.o.o., OIB: 43791693457, Zaprešić, Antuna Mihanovića 12, zastupan po punomoćnici Heleni Kugler, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika AGRAD PROJEKT d.o.o., OIB: 79960056463, Šibenik, Težačka 41, zastupan po punomoćniku Marinu Ivanoviću, odvjetniku u Zagrebu, radi priznanja i upisa vlasništva, na ročištu objave dana 28. svibnja 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku AGRAD PROJEKT d.o.o., OIB: 79960056463, Šibenik, Težačka 41, da tužitelju KOLMAR d.o.o., OIB: 43791693457, Zaprešić, Antuna Mihanovića 12, izda ispravu podobnu za upis i uknjižbu prava suvlasništva na nekretnini označenoj kao zk.č. 586/15 pašnjak površine 353 m2, upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u zemljišnoj knjizi kod Općinskog suda Šibenik, Zemljišnoknjižni odjel Šibenik, u 505/1000 dijela, na ime i za korist tužitelja, koju će u protivnom zamijeniti ova presuda, u roku od 15 (petnaest) dana.

II Tuženik je dužan tužitelju nadoknaditi prouzročene parnične troškove, u iznosu od 7.916,02 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate i utvrđene po Hrvatskoj narodnoj banci za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, u roku od 15 (petnaest) dana pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

Tužitelj je u tužbi i tijekom raspravljanja naveo da je sa tuženikom zaključio predugovor o kupoprodaji nekretnine dana 04.07.2019. (dalje: Predugovor) na kojem je ovjeren potpis ovlaštene osobe tuženika kao prodavatelja, da je citiranim Predugovorom tuženik prodao tužitelju dvoetažni stan A, površine cca 88,60 m2 u stambenoj zgradi oznake K11 u Tribunju koji se sastoji od prizemlja u kojem se nalazi hodnik, kupaona, kuhinja sa blagovaonicom, dnevni boravak i terasa, te kat na kojem se nalaze dvije spavaće sobe sa balkonom i kupaonicom. Stanu pripada vrt i parkirno mjesto (sve opisano u daljem tekstu je: stan). Stambena zgrada i stan nalaze se na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a kupac da je platio kupoprodajnu cijenu i preuzeo Stan. Nakon zaključenja da je sačinjen etažni elaborat za opisanu zgradu i dva stana koji se nalaze u zgradi. Stan koji je predmet ove tužbe je opisan kao stan B ukupne površine 76,33 m2 koji čini 505/1000 dijela cijele nekretnine, odnosno zgrade.

Nadalje je tužitelj naveo da su Predugovorom definirali da će konačni ugovor biti zaključen nakon provedbe elaborata etažiranja i upisa u zemljišnim knjigama. Također su člankom 9. Predugovora definirali da će sve troškove osim sastava Predugovora snositi Kupac (ovdje tužitelj). Sukladno predugovornim obvezama tužitelj se tuženiku obratio opomenom pred tužbu od 18.01.2022. u kojoj je objasnio što se dešava sa dokumentacijom za spornu stambenu zgradu, odnosno zgrade jer postoji još jedna na drugoj parceli sa istom problematikom. Tužitelj je navedenom opomenom obavijestio tuženika:

- da su izvršene potrebne izmjene prema zahtjevima komisije za tehnički pregled,

- da su pripremljeni svi projekti za potrebne dopune i izmjene građevinske dozvole te da su isti predani Uredu za urbanizam Šibensko Kninske Županije;

- da ponovni zahtjev za tehnički pregled može biti predan tek nakon izdavanja izmjena i dopuna građevinske dozvole,

- da je za izdavanje izmjene i dopune građevinske dozvole od strane nadležnog Ureda potrebno prethodno platiti takse, što ne može učiniti tužitelj, već da to može učiniti samo tuženik kao vlasnik zgrada, a što isti odbija;

- da je tužitelj spreman platiti sve troškove;

- da tužitelj predlaže da sve pobrojane radnje kod nadležnih organa obavi odvjetnik Mokrović na trošak tužitelja.

Tužitelj je naveo da se tuženik na sve pismene i usmene molbe tužitelja i drugih kupaca stanova oglušio. Tužitelj da se ne može upisati kao vlasnik kupljenog, plaćenog i useljenog stana pa tužitelj predlaže da Sud donese presudu.

Tuženik je naveo u odgovoru na tužbu i tijekom raspravljanja da osporava u cijelosti tužbene zahtjeve kao pravno i činjenično neosnovane u potpunosti te osporava vlasništvo tužitelja nad navedenom nekretninom i vjerodostojnost priloženog Predugovora o kupoprodaji nekretnina. Ističe da se na temelju Predugovora ne stječe zemljišnoknjižno vlasništvo nad nekretninom, već isključivo na temelju Ugovora, a cijena nekretnine je nerealno nisko postavljena. Tuženik je naveo da ističe da je u Tužbi naznačeno kako je vrijednost sporne nekretnine površine 86,60 m2 u Tribunju 400.000,00 kuna (53.089,12 EUR po fiksnom tečaju konverzije), što bi značilo da je cijena m2 613,03 EUR. Nadalje je naveo da će tuženik po potrebi do zaključenja prethodnog postupka predložiti i druge materijalne i personalne dokaze te slijedom svega navedenoga da predlaže naslovnom sudu prvenstveno odbaciti tužbu tužitelja a podredno odbiti tužitelja sa postavljenim tužbenim zahtjevima te ga u svakom slučaju obvezati na snošenje prouzročenih parničnih troškova tuženiku.

U postupku su izvedeni dokazi čitanjem i pregledom Predugovora o kupoprodaji nekretnine od 4.7.2019., izvatka iz zemljišne knjige, Potvrde – izjave od 19.7.2019., Plana posebnih dijelova građevine, Dopisa od 18.1.2022., saslušanjem zakonskih zastupnika tužitelja NŠ i GŠ, saslušanjem zakonskog zastupnika tuženika CŠ te svjedoka OŠ, nalaza i mišljenja izrađenog po vještaku Gustavu Červaru.

Tužbeni zahtjev je osnovan.

Odredbom članka 376. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje: ZOO) propisano je da se ugovorom o kupoprodaji prodavatelj obvezuje predati kupcu stvar u vlasništvo, a kupac se obvezuje platiti mu cijenu, dok je stavkom 2. propisano da se prodavatelj nekog prava obvezuje pribaviti to pravo kupcu, a kad ostvarivanje njegova sadržaja zahtjeva posjed stvari, predati mu i stvar.

Odredbom članka 377. ZOO-a je propisano da ugovor o kupoprodaji nekretnina mora biti sklopljen u pisanom obliku.

Odredbom članka 115. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17, dalje: ZV) propisano je da na temelju valjanog pravnoga posla kojemu je cilj stjecanje vlasništva prelazi vlasništvo s dotadašnjeg vlasnika na stjecatelja, a na način određen zakonom, a stavkom 2. je propisano da na temelju pravnog posla ne može se steći vlasništvo preko granice otuđivateljeve ovlasti da raspolaže stvarju, osim kad stjecanje vlasništva u dobroj vjeri uživa zaštitu, dok je stavkom 3. propisano da pravni posao kojemu je cilj stjecanje vlasništva nekretnine, da bi bio valjan, treba uz ostale pretpostavke valjanosti biti u pisanom obliku.

Odredbom članka 119. st. 1. ZV-a propisano je da se vlasništvo nekretnine stječe zakonom predviđenim upisom stjecateljeva vlasništva u zemljišnoj knjizi na temelju valjano očitovane volje dotadašnjega vlasnika usmjerene na to da njegovo vlasništvo prijeđe na stjecatelja, ako zakonom nije određeno drukčije. Stavkom 2. je propisano da se odredbe ZV-a o stjecanju vlasništva nekretnine upisom u zemljišnu knjigu na odgovarajući način primjenjuju i na promjene i prestanak vlasništva na temelju pravnih poslova, dok je stavkom 3. propisano da način osnivanja i vođenja zemljišnih knjiga te način upisivanja u njih uređuju odredbe zemljišnoknjižnoga prava.

Pregledom izvatka iz zemljišne knjige jasno proizlazi da je tuženik upisan kao vlasnik za cijelo nekretnine kč. br. [katastarska čestica], pašnjak površine 353 m2, Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina].

Pregledom predugovora o kupoprodaji nekretnine od 4.7.2019. godine sklopljenog između AGRAD PROJEKTA d.o.o. i KOLMAR d.o.o. jasno proizlazi da je tuženik tužitelju prodao dvoetažni stan A površine 88,60 m2 u stambenoj zgradi oznake K11 u Tribunju, a koji se sastoji od prizemlja u kojem se nalazi hodnik, kupaona, kuhinja s blagovaonom, dnevni boravak i terasa, te kata na kojem se nalaze dvije spavaće sobe sa balkonom i kupaona, te da stanu pripada vrt i parkirno mjesto na čest. br. 586/15 K. O. [katastarska općina], te su ujedno člankom 2. istog predugovora ugovorili kupoprodajnu cijenu u iznosu od 400.000,00 kuna, koju je tužitelj u cijelosti platio, što proizlazi iz potvrde – izjave od dana 19.7.2019. godine (list 9 spisa) u kojoj potvrdi je navedeno da je tužitelj jedini stvarni vanknjižni vlasnik nekretnine 586/15 K. O. [katastarska općina], sukladno predugovoru od 4.7.2019. godine, a za što da je izdan račun za predujam te da je u cijelosti tvrtka KOLMAR podmirila kupoprodajnu cijenu.

Imajući u vidu ovako sklopljen ugovor razvidno je da isti predstavlja po svojoj naravi kupoprodajni ugovor za utuženu nekretninu sa utvrđenom cijenom, a sve obzirom da ovaj potpisani predugovor nema, po ocjeni ovog suda, elemente koji sadrži predugovor, odnosno, istim nije definirano sklapanje glavnog ugovora o kupoprodaji nekretnine, nema odredbe od kapare, niti ima dodatnih uvjeta kojim bi se uvjetovalo ispunjenje za sklapanje glavnog ugovora, što upućuje na činjenicu da su osnovani navodi tužitelja da je navedenim predugovorom sklopljen kupoprodajni ugovor za utuženu nekretninu i isplaćena u cijelosti kupoprodajna cijena, a tim više što je na osnovu ovog "predugovora" tuženik omogućio tužitelju nesmetani posjed u kojem posjedu je i danas što je utvrđeno na uviđaju na mjestu spora uz učešće vještaka za građevinarstvo Gustav Červar.

Nadalje, pregledom plana posebnih dijelova građevine (list 10-23 spisa) proizlazi da bi utužena nekretnina nakon etažiranja pripala tužitelja za 505/1000 dijela, i to stan B, ukupne površine 76,33 m2.

U postupku saslušana zakonska zastupnica tužitelja NŠ na ročištu glavne rasprave je navela da su joj poznate okolnosti oko sklapanja predugovora te prijenosa poslovnih udjela, obzirom da je i ona bila kod javnog bilježnika prilikom sklapanja predugovora zajedno s gospođom IŠ i predugovor da su sklopili kod javnog bilježnika Alisa Kale i obje potpisale. Nadalje je navela da sporazum nisu potpisale kod javnog bilježnika niti ga ovjeravali, ali da postoje svjedoci. Osim toga, da su dogovarali sve njezin suprug i gospodin OŠ, da je predmet sporazuma bila nekretnina bez naknade, da je cijena iz predugovora bila konačna i fiksna te da ih nitko iz AGRAD PROJEKTA više nije nazivao. Također je navela da je pokušala poduzeti radnje oko etažiranja nekretnine, ali da joj je gospodin N iz Županije rekao da to mora sve obaviti tuženik, a da je iz AGRAD-a nitko nije pozvao da plati troškove etažiranja, ali da je nakon sklapanja predugovora stupila u posjed nekretnine. Nadalje je navela da su se prvim sporazumom dogovorili bez naknade, a da, potvrdu koju je zamjenik punomoćnika tuženika predočio na ročištu, donio OŠ i da je ne interesira tko je to potpisao.

U postupku saslušan zakonski zastupnik tužitelja GŠ je na ročištu glavne rasprave naveo da je bio tehnički direktor Agrad projekta, a njegova supruga NŠ zakonski zastupnik, te su u prijenosu poslovnih udjela sudjelovali oboje i da mu je zato poznato to što iskazuje, da je upravo on dogovorio kupoprodaju sa saslušanim svjedokom. Nadalje, istakao je da su potpisali sporazum, primjerak kojeg je na ročištu predao za sud i suprotnu stranu, u kojem je definirano da će prijenos stana biti bez naknade, ali koji sporazum nije sklopljen pred javnim bilježnikom, ali predugovor je sklopljen kod javnog bilježnika Alisa Kale. Nadalje je naveo, obzirom na upit suda zašto je onda uplatio 400.000,00 kuna ako je sporazumom predviđen besplatni prijenos, da je to napravljeno zbog ucjene, odnosno pritiska. Osim toga, istakao je da su navedeni iznos od 400.000,00 kuna obje strane NŠ i IŠ prihvatile te se smatralo da je to kupoprodajna cijena i to je ovjereno kod javnog bilježnika. Također je naveo da nikad nije bilo spomena oko iznosa od 2.600,00 Eur, a da tada ta cijena nije bila po njegovom. Naveo je da ima izdanu potvrdu od AGRAD PROJEKT-a i da mu je gospodin OŠ donio na kućnu adresu i da ista prileži spisu na listu 7 spisa. Etažiranje da je bila obveza AGRAD PROJEKT-a jer da oni nisu upisani kao vlasnici te da su pokušali etažirati kod raznih ureda, ali da nisu uspjeli. Transakcija je isplaćena na način da je išla s računa firme na firmu, da nije bila njihova obveza, po sklopljenom predugovoru, snositi troškove oko etažiranja, jer smatra da se čl. 5. odnosi na uknjižbu prava vlasništva, a ne na etažiranje i ishođenje uporabne dozvole. Na daljnje pitanje punomoćnika tuženika je li AGRAD u sporu oko zemljišta, je li zemljište čisto, isti odgovara da da. Nadalje je naveo da je protiv njega podnesena kaznena prijava i to upravo oko sporazuma što je danas predan u spis i da je kaznena prijava odbačena. Na daljnje pitanje punomoćnika tuženika da li smatra da je postupanje u dobroj vjeri kad se prodaje društvo firma, a isto navodno besplatno uzimanje nekretnina, siti odgovara da nije razumio pitanje. Naveo je da je prva dogovorena cijena bila nula, ali da je pod pritiskom pristao na 400.000,00 kuna. Na pitanje punomoćnika tuženika uz predočenje potvrde (list 7 spisa), je li to pečat AGRAD PROJEKTA isti odgovara da su sve pečate predali AGRADU i da je to njihov pečat koji su oni prije koristili ali da je prilikom kupnje predan kupcu.

U postupku saslušan zakonski zastupnik tuženika EŠ je na ročištu glavne rasprave naveo da je nakon ovih sklopljenih sporazuma i predugovora preuzeo tvrtku od tete koja mu je prodala firmu kod javnog bilježnika te je nakon preuzimanja utvrdio da postoje enormni problemi s tvrtkom u vlasništvu NŠ te i predmeti koji su iz tih problema proizašli zbog čega se vodi spor pred sudom u Zagrebu te je spor oko naplate zadužnice zbog čega da su i prijavili NŠ Općinskom državnom odvjetništvu. Nadalje, da je vjerojatno sporazum koji prileži spisu kojeg je dostavio tužitelj vjerojatno sklopljen, da on za to ne znam jer nije prisustvovao. Osim toga, naveo je da smatra da je cijena od 400.000,00 kuna nerealna, a što je potvrđeno u drugom slučaju za drugi stan gdje je Porezna uprava za drugi stan ocijenila da je to nerealna cijena pa pretpostavlja da je to slučaj i za ovaj stan. Osim toga istakao je da pečat na potvrdi list 7 spisa nije pečat ni potpisa od AGRAD PROJEKTA i IŠ što da je vidljivo i jasno okom kad se usporedi s potpisom iz predugovora. Osim toga, da nakon preuzimanja tvrtke su krenuli i iskrsnuli brojni sporovi te smatram da iznos od 400.000,00 kuna s PDV-om je nerealan iznos, a da je realan iznos od 2.600,00 Eur po m2 a što je gospodin NŠ sve dogovarao s njegovim ocem, danas saslušanim svjedokom RŠ, a ovo se sve trebalo unijeti u ugovor do kojeg sklapanja nije došlo jer da nisu ispunjene sve obaveze od strane NŠ. Nadalje je naveo da mora provjeriti jer da ne zna je li je isplaćeno 400.000,00 kuna, da je stupio na mjesto zakonskog zastupnika tuženika dva puta, ali da nije sudjelovao oko pregovora i kod sklapanja predugovora, ali da ima saznanja, a da sa saznanja crpi od oca. Naveo je da AGRAD PROJEKT koristi sličan memorandum, a da prije nego što je postao direktor i vlasnik, da je ranije bio direktor i prokurist i tako da mu je jasno bilo poznato sve oko primopredaje s IŠ. Također je naveo da je bilo dogovora o etažiranju, ali da nikad nije došlo do plaćanja, te da KOLMAR nije isplatio kupoprodajnu cijenu u cijelosti.

U postupku saslušan svjedok OŠ je na ročištu glavne rasprave naveo da je zajedno sa sestrom sudjelovao u pregovorima s gospodinom NŠ oko kupnje firme AGRAD PROJEKT koja se prodajom provela putem javnog bilježnika, misli kod javnog bilježnika Alisa Kale, te se njegova sestra upisala kao zz AGRAD PROJEKTA. Kad je kupljena firma utvrdilo se da firma AGRAD PROJEKT ima puno dugova, ali da ima tri stana a dugove NŠ nije prikazao. Nadalje, da koliko mu je poznato na AGRAD PROJEKT su bila tri stana, a za ovaj sporni je njegova sestra potpisala predugovor i istog prodala tužitelju KOLMAR d.o.o. za 2.600,00 Eur po kvadratu te je isplaćeno 400.000,00 kuna koje je navedeno u predugovoru, a ostatak da će biti navedeno u novom ugovoru. Naveo je da je ugovorena cijena usmeno te da će biti uvedena u ugovor prilikom potpisa, međutim da do ugovora nije došlo, da AGRAD PROJEKT nije izdao potvrdu o primitku novca. Agrad projekt da nije bio dužan izvršiti etažiranje već kupac, da ne zna je li KOLMAR poduzimao radnje oko etažiranja te da KOLMAR nije platio AGRADU nikakve iznose oko etažiranja, legalizacije i slično. Na posebno pitanje punomoćnika tuženika uz predočenje izjave koja spisu prileži na listu 9, da li je po njemu na izjavi pečat AGRAD PROJEKT i potpis njegove sestre, isti odgovara da nije to pečat AGRAD PROJEKTA niti potpis njegove sestre.

Imajući u vidu ovakve iskaze zakonskih zastupnika tužitelja KŠ i NŠ, sud je iste prihvatio i budući su isti u suglasnosti sa ostalim u postupku izvedenim dokazima, a iskaz zakonskog zastupnika tuženika EŠ i svjedoka OŠ odbio jer su isti, po ocjeni ovog suda, usmjereni na odugovlačenje ovog postupka.

Vještak za građevinu, Gustav Červar, je u svom nalazu i mišljenju, a nakon uviđaja utužene nekretnine, i na ročištu glavne rasprave naveo da je nakon provedenog izračuna procjene vrijednosti predmetne nekretnine utvrdio da tržišna vrijednost opisane nekretnine iznosi 202.263,15 eura ili 1.523.951,70 kuna, odnosno zaokruženo 202.000,00 eura. Nadalje, vještak je naveo da se ne može izjasniti kolika je bila građevinska vrijednost nekretnine u vrijeme sklapanja ugovora 01. listopada 2019. godine jer da se ne zna u vrijeme sklapanja ugovora u kakvom je stanju bila nekretnina.

Slijedom navedenog razvidno je da je tužitelj od tuženika kupio utuženu nekretninu te za istu u cijelosti platio ugovorenu kupoprodajnu cijenu te mu na osnovu toga tuženik i dao u posjed istu, a činjenica što tuženik sad osporava ugovorenu cijenu te se protivi izdavanju tabularne isprave, predstavlja po ovom sudu obijesno parničenje odnosno tuženik na ovaj način protiveći se izdavanju tabularne isprave nastoji korigirati ugovorenu kupoprodajnu cijenu, a koja je u cijelosti plaćena, naime da su istinite tvrdnje tuženika, da su se drugačije dogovarali, po ocjeni ovog suda, isti bi dogovor i unijeli u predugovor, a kako nisu isto učinili, životno je i logično prihvatiti da je ono što je ugovoreno ispunjeno zaista i prava volja stranaka, a ne ono što sad navodi tuženik da utužena nekretnina puno više vrijedi, a osobito kad se uzme u obzir da je vještak naveo da se ne može izjasniti kolika bi bila građevinska vrijednost u vrijeme sklapanja ugovora 1. listopada 2019. godine.

Slijedom svega naprijed navedenog, ovaj sud je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja, te je sukladno gore citiranim zakonskim odredbama, valjalo presuditi kao u točci i. presude.

Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, pa je tužitelju, obzirom na vrijednost predmeta spora te obzirom na uspjeh u parnici sukladno Tbr. 9. točka 1. i Tbr. 8. točka 1. Tarife o naknadi i nagradi za rad odvjetnika („Narodne novine“ 138/23 dalje: OT) priznat trošak za sastav tužbe u iznosu od 500 bodova, odnosno 1.000,00 eura, ročišta od 15.12.2022., 23.5.2023., 30.1.2024., 22.2.2024. i 15.4.2025., pet puta po 500 bodova za svako (2.500 bodova), odnosno sve skupa 5.000,00 eura, te obrazloženog podneska od 4.7.2024. u iznosu od 25 bodova, odnosno 50,00 eura i obrazloženog podneska od 17.3.2025. u iznosu od 500 bodova, odnosno 1.000,00 eura, što ukupno iznosi 3.525 bodova, odnosno 7.050,00 eura.

Ujedno je tužitelju priznat trošak sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 288,68 eura, te trošak pristojbe za presudu u iznosu 577,34 eura.

Tužitelju nije priznat trošak ročišta (uviđaja) od 11.7.2024., naime, tada je omogućen pristup vještaku u nekretninu a koji pristup nije bio moguć krivnjom tužitelja koji nije omogućio pristup kada je bio zakazan uviđaj na mjestu spora na kojem su nazočili sud i vještak.

Slijedom svega naprijed navedenog, tužitelju je priznat ukupni trošak parničnog postupka u iznosu od 7.916,02 eura, kako je to odlučeno u točci II. izreke ove presude.

U Šibeniku, 28. svibnja 2025. g.

S U D A C

Terezija Goreta

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka. Žalba se podnosi ovom sudu za Visoki Trgovački sud Republike Hrvatske u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke.

DN-a:

- Pun. tužitelja

- Pun. tuženika