Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-4904/2025

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Ivanke Mašić kao predsjednice vijeća te Anđe Ćorluka i Mirjane Medić kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Koraljke Polak Medaković, kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog HČ zbog prekršaja iz članka 22. stavka 1. i dr. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (N.N. broj: 70/17, 126/19, 84/21), odlučujući o žalbi okrivljenog HČ podnijetoj po braniteljima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Ani Čopor i Sare Lacko protiv presude Općinskog suda u Varaždinu broj:Pp-567/2025-14 od 11. travnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 28. svibnja 2025.

r i j e š i o j e:

I. Djelomično se prihvaća žalba okrivljenog HČ, ukida se prvostupanjska presuda u točkama I/II i IV izreke pobijane presude i u tom dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

p r e s u d i o j e:

II. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog HČ u odnosu na prekršaj činjenično opisan u točki I/1. izreke pobijane presude i u tom dijelu prvostupanjska presuda potvrđuje.

III. Uslijed odluke iz točke I. izreke ove presude okrivljeniku BČ zbog prekršaja činjenično opisanog u točki I/1. izreke pobijane presude pravno označen kao prekršaj iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji na temelju tog propisa izriče se novčana kazna u iznosu od 1.100,00 eura (tisućusto eura) koju kaznu je obvezan platiti u roku 90 dana po pravomoćnosti presude, a ako u tom roku plati dvije trećine izrečene novčane kazne smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cjelini sukladno odredbi članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona.

IV. Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona (N.N. 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22) okrivljeni PČ BČ dužan naknaditi troškove prvostupanjskog postupka u paušalnom iznosu od 50,00 eura (pedeset eura) u roku trideset dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom okrivljeni PČ je proglašen krivim da je na način činjenično opisan I./1. počinio prekršaj iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji za koji prekršaj mu je utvrđena novčana kazna od 1.100,00 eur, te da je počinio prekršaj činjenično opisan u točki I./2. iz članka 22. stavka 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji za koji prekršaj mu je utvrđena novčana kazna u iznosu od 1.600,00 eura, te mu je na temelju odredbe članka 39. Prekršajnog zakona izrečena ukupna novčana kazna u iznosu od 2.700,00 eura koju kaznu je dužan platiti u roku 90 dana po pravomoćnosti presude, a ako u tom roku plati dvije trećine izrečene novčane kazne smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cjelini sukladno odredbi članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona.

2. Na temelju odredbe članka 50. stavka 2. Prekršajnog zakona te članka 13. stavka 1. točke 1. i članka 15. stavka 1. i 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji okrivljeniku BČ izrečena je zaštitna mjera obveznog psihosocijalnog tretmana u trajanju od najmanje 6 mjeseci (IV izreke pobijane presude).

3. Nadalje, okrivljenik je obvezan na trošak postupka u iznosu od 145,76 eura, a koji se odnose na putni trošak oštećene ĆČ u iznosu od 45,76 eura, te paušalni trošak suda u iznosu od 100,00 eur.

4. Protiv te presude okrivljeni PČ je pravodobno po braniteljici podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, povrede odredaba prekršajnog materijalnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te odluke o prekršajnopravnoj sankciji.

5. Predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati.

6. Žalba je djelomično osnovana.

U odnosu na rješenje

7. Rješavajući predmet u granicama navoda žalbe, te ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (N.N. 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22) ovaj Sud je ispitao jesu li pobijanom presudom počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava na štetu okrivljenika i je li u predmetu nastupila zastara prekršajnog progona, te je pritom ovaj Sud utvrdio da činjenično stanje glede krivnje žalitelja u odnosu na prekršaj činjenično opisan u točki I./2. pravno označen kao prekršaj iz članka 22. stavka 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji nije u potpunosti utvrđeno, te da je u tom dijelu preuranjena odluka o krivnji žalitelja zbog prekršaja iz citirane odredbe zakona.

8. Naime, okrivljeniku se stavlja na teret u točki I./2. da je u više navrata tijekom cijele 2021. godine se nasilnički ponašao u obitelji prema kćeri ŠČ rođenoj 2005. koja je u to vrijeme bila maloljetna na način da je vikao i galamio na ŠČ, te ju vrijeđao riječima „ništ ne vrijediš, kurva, cijeli dan spavaš“, a to je činio svaki puta kada bi ŠČ stala u obranu majke, čime je kod ŠČ izauzvao povredu dostojanstva i uznemirenost, a prvostupanjski sud je u točki 16. obrazloženja prvostupanjske presude u odnosu na odluku o krivnji za taj prekršaj utemeljio na iskazu oštećene ĆČ, koje je opisala događaj na način da je okrivljenik na dijete vikao, galamio i vrijeđao „kurvo, ništ ne vrijediš, cijeli dan spavaš“ kada bi maloljetna ŠČ stala u obranu majke, pa je prvostupanjski sud naveo da oštećena ŠČ nije konkretizirala u ponovljenom postupku što se točno dogodilo 2021., iskazala je da je to potisnula ne želeći se sjećati tog događaja, ali da zna da se ponekad nije lijepo osjećala, te je sud u tom dijelu povezao navode ŠČ sa iskazom oštećene ĆČ da je okrivljenik tijekom cijele 2021. godine dakle u više navrata činio psihičko nasilje na štetu tada maloljetne ŠČ.

9. Međutim, pravilno žalitelj u žalbi ističe da se svjedokinja, odnosno oštećena ĆČ iselila dana 5. lipnja 2021. godine, te da nakon predmetnog datuma ne proizlazi da je dolazilo do svađe između nje i okrivljenika pri kojim svađama je jedino dolazilo do obiteljskog nasilja spram malodobne ŠČ, budući da i sama svjedokinja ĆČ iskazala da je do nasilja u obitelji dolazilo samo kada bi se ona i okrivljeni posvađali, pa da bi malodobna ŠČ stala u obranu svjedokinje, a osim toga iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da oštećena ŠČ kći okrivljenika nije bila u kući dana 5. lipnja 2021., kada se okrivljenik tereti da je počinio nasilje u obitelji prema bivšoj izvanbračnoj supruzi.

10. Slijedom navedenog, a imajući u vidu i točku 14. obrazloženja prvostupanjskog suda kojom je reproduciran iskaz oštećene ŠČ i u kojom je između ostalog navela, da 2021. se ni nije dogodilo ništa posebno drugačije od onog što se događalo 2005. konstantno, da se ne želi toga sjećati, da je to potisnula, ali da zna da se ponekad nije lijepo osjećala, te je upitana da li je u 2021. može konkretizirati neki mjesec gdje se nije osjećala lijepo zbog ponašanja tate odgovara da nije bilo nikakvog konkretnog mjeseca.

11. Dakle, imajući u vidu da je oštećenica kći okrivljenika rođena 2005. godine, ta konstatacija da se ništa posebno nije događalo od onog 2005. konstantno, te da iz iskaza oštećene ŠČ ne proizlazi zakonsko obilježje prekršaja povreda dostojanstva i uznemirenosti, odnosno po ocjeni ovog Suda, a što pravilno žalitelj ističe na temelju provedenih dokaza nije nedvojbeno utvrđeno da se okrivljeni cijele 2021. godine ponašao na način kako je to navedeno u izreci pobijane presude.

12. Zbog navedenog je u tom dijelu prvostupanjsku presudu trebalo ukinuti, jednako tako ukinuti i zaštitnu mjeru obveznog psihosocijalnog tretmana koja je izrečena u točki IV. pobijane presude i obrazložena u točki 24. jer po ocjeni ovog Suda obrazloženje za izricanjem navedene zaštitne mjere se većim dijelom odnosi na postupanje okrivljenika činjenično opisano u točki I./2. izreke, odnosno na postupanje okrivljenika prema kćeri ŠČ, pa kako je prvostupanjska presuda u tom dijelu ukinuta zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, trebalo je po ocjeni ovog Suda ukinuti i navedenu zaštitnu mjeru obaveznog psihosocijalnog tretmana.

13. Prvostupanjski sud će u tom dijelu ponovno provesti dokazni postupak, ponovno provesti sve do sada izvedene dokaze, odnosno ispitati okrivljenika, te ispitati oštećenu ŠČ, u odnosu na postupanje okrivljenika tijekom 2021. godine, odnosno je li okrivljenik se nasilnički ponašao u obitelji prema kćeri ŠČ nakon 5. lipnja 2021. godine, odnosno kada je iselila iz kuće majka oštećenice ĆČ, po potrebi provesti dokaz suočenja između okrivljenika i oštećenice, provesti sve druge dokaze koje ocijeni potrebnim i nakon toga u tom dijelu donijeti novu valjano obrazloženu odluku.

14. Zbog navedenih razloga u smislu odredbe članka 206. stavka 1. Prekršajnog zakona trebalo je odlučiti kao u točki I. ove odluke.

U odnosu na presudu

15. Rješavajući predmet u granicama navoda žalbe te ispitujući pobijanu presudu u odnosu na točku I./1. ovaj Sud je ispitao pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, odnosno jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava na štetu okrivljenika i je li u predmetu nastupila zastara prekršajnog progona, te pritom ovaj Sud nije utvrdio postojanje gore navedenih povreda na koje pazi po službenoj dužnosti, a niti povreda koje žalitelj u žalbi ističe.

16. Naime, prvostupanjski sud je proveo dokazni postupak, te je u postupku ispitao okrivljenika na navode optužnog prijedloga koji je porekao učin prekršaja koji mu se stavlja na teret, odnosno ostao je kod pisane obrane dane 23. ožujka 2022. i obrane koju je dao na zapisnik od 8. travnja 2022. godine, nadalje u prvostupanjskom postupku je ispitana svjedokinja oštećena bivša supruga okrivljenika ĆČ koja je okrivljenika teretila, te je svjedokinja ostala kod iskaza koji je dala na raspravi 14. ožujka 2024., i jednako tako je svjedokinja na ročištu održanom 11. travnja 2025. godine odgovarala na pitanja branitelja okrivljenika u odnosu na njezin iskaz koji je pojasnila i na navedenoj glavnoj raspravi, navodeći u bitnom da kada je god okrivljenik došao u kuću u alkoholiziranom stanju da bi došlo do svađe da bi tada maloljetna ŠČ stala u njenu obranu, da ju okrivljenik vrijeđao i vikao i galamio riječima kao što je ranije navela u svojem iskazu, te je prvostupanjski sud u postupku ispitao svjedokinje GČ, OČ i KČ, a odbio je prijedlog okrivljenika da se u postupku ispitaju svjedokinje VČ i JČ, te je prvostupanjski sud analizom i ocjenom provedenih dokaza sukladno odredbi članka 88. stavka 2. Prekršajnog zakona sve provedene dokaze slobodno cijenio, kao što je slobodno cijenio i postojanje svih relevantnih činjenica, pri čemu nije bio ograničen ni vezan nikakvim dokaznim pravilima i na temelju tako provedenog dokaznog postupka izveo pravilan zaključak da je okrivljenik predmetne zgode, a koja je opisana u točki I./1. počinio prekršaj iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.

17. Odluku o krivnji prvostupanjski sud je valjano, detaljno, argumentirano obrazložio i dao u svemu prihvatljive razloge, odnosno s pravom je poklonio vjeru iskazu svjedokinje oštećene ĆČ, obzirom da je ista iskazivala dosljedno, uvjerljivo, objektivno i detaljno u opisu tijeka događaja inkriminirane prilike, te u njezinom iskazu nije bilo kontradiktornosti i nelogičnosti.

18. Nije prihvaćen žalbeni navod žalitelja da prvostupanjski sud nije obrazložio odbijanje dokaznog prijedloga okrivljenika o ispitivanju svjedoka VČ i ČČ, te da nastupanje zastare progona nije opravdan razlog za odbijanje provođenja navedenih dokaza.

18.1. Naime, prvostupanjski sud je u zapisniku o glavnoj raspravi održanoj 11. travnja 2025. rješenjem odbio prijedlog okrivljenika za ispitivanjem svjedokinja VČ i NČ navodeći da se isti odbija kao odugovlačeći s obzirom da prijeti nastup zastare, a jednako tako i obrazloženo da je isti nevažan jer iz iskaza žrtve proizlazi da se obiteljski odnosi između okrivljenika i žrtve narušeni već dulji niz godina točnije od 2005., a da žrtva ĆČ nije točnije određeno navela da je događaj od 5. lipnja 2021. zbog kojeg se vodi ovaj postupak iskazivala drugim osobama izuzev djelatnika Centra za socijalnu skrb koji su ispitane u ovom postupku.

18.2. Dakle, ne stoji žalbeni navod da prvostupanjski sud nije obrazložio, odnosno naveo razloge zbog kojih nije prihvatio dokazni prijedlog za ispitivanjem svjedokinja predloženih od strane okrivljenika.

19. Jednako tako, prvostupanjski sud je pravilno upozorio oštećenu ĆČ, u smislu odredbe članka 285. stavka 6., te članka 286. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku, budući da je u vrijeme ispitivanja pred prvostupanjskim sudom u odnosu na okrivljenika bila bivša izvanbračna supruga, odnosno ne žive zajedno od 5. lipnja 2021., pa slijedom navedenog iskaz svjedokinje je pravilan i zakonit, a što je prvostupanjski sud u točki 13. obrazloženja pobijane presude valjano i argumentirano obrazložio, koje razloge u cjelini prihvaća i ovaj Sud.

20. Slijedom navedenog, po ocjeni ovog Suda nema mjesta nikakvoj dvojbi glede odlučnih činjenica u odnosu na predmetni prekršaj prema oštećenoj ĆČ, odnosno navodi žalbe nisu doveli u sumnju pravilnost i zakonitost prvostupanjske odluke, pa je u tom dijelu žalbu okrivljenika trebalo odbiti kao neosnovanu.

21. Razmotrivši odluku o prekršajnopravnoj sankciji, ovaj Sud je uslijed odluke u točki I. izreke ove presude okrivljeniku izrekao novčanu kaznu u iznosu koji je prvostupanjski sud utvrdio smatrajući da je prvostupanjski sud utvrdio sve okolnosti koje u smislu općeg pravila vrste i mjere kazne iz članka 36. Prekršajnog zakona utječu da kazna bude lakša i teža za počinitelja, te je okrivljeniku za počinjeni prekršaj izrečena novčana kazna koja je primjerena težini počinjenog prekršaja, stupnju krivnje, odgovornosti, te svrsi kažnjavanja iz članka 6. i članka 32. Prekršajnog zakona. Po ocjeni ovog Suda nisu se stekli uvjeti za preinaku izrečene novčane kazne u odnosu na prekršaj iz članka 22. stavka 1. Prekršajnog zakona na blažu.

22. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravilno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s člankom 138. stavkom 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (N.N. broj: 18/13.), te po ocjeni ovog Suda plaćanjem troškova u iznosu od 100,00 eura, bliže minimalnom mogućem iznosu paušalne svote, a koji je propisan u rasponu od 13,27 do 663,61 eur, neće biti dovedeno u pitanje uzdržavanja okrivljenika ili osoba koje je dužan uzdržavati.

23. Zbog svega naprijed izloženog, na temelju odredbe članka 206. stavka 1., te članka 205. Prekršajnog zakona odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 28. svibnja 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Koraljka Polak Medaković v.r.

Ivanka Mašić v.r.

Presuda i rješenje se dostavljaju Općinskom sudu u Varaždinu u 6 ovjerenih prijepisa: za spis, okrivljenika, braniteljicu, oštećenicu i tužitelja.