Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž-26/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Filke Pejković predsjednice vijeća, Kristine Vukelić Aničić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Svjetlane Pražić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŠN, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćnicima, odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Hećimović i partneri iz Slavonskog Broda, protiv tužene Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 53056966535, iz Zagreba, Magazinska cesta 69, zastupana po punomoćnicima, odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Glamuzina & Grošeta iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj: P-115/2020-38 od 27. listopada 2022.., u sjednici vijeća održanoj 28. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I.Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj: P-115/2020-38 od 27. listopada 2022. u točki V. izreke.

II. Uvaženjem žalbe tužitelja preinačuje se odluka o trošku sadržana u točki III. izreke u očito odbijajućem dijelu prvostupanjske odluke te se nalaže tuženiku naknaditi tužitelju daljnji trošak parničnog postupka u iznosu od 1.261,75 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 27. listopada 2022. pa do isplate u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke utvrđene su ništetnima dijelovi odredbe čl. 1. i 7. Ugovora o kreditu sklopljenog 24. srpnja 2006. u dijelu kojim je između stranaka ugovorena valutna klauzula vezano uz valutu CHF. U točki II. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju na ime stečenog bez osnove iznos od 790,22 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa. U točki III. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 482,31 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja pa do isplate. U točki IV. izreke odbijen je prigovor tuženika o mjesnoj nenadležnosti dok je u točki V. izreke odbijen tužitelj s dijelom tužbenom zahtjeva u iznosu od 537,01 eura.

2. Protiv odbijajućeg dijela prvostupanjske presude -točke V. izreke te odbijajućeg dijela odluke o trošku sadržane u točki III. izreke žalbu podnosi tužitelj iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje ZPP).

3. Tužitelj predlaže uvaženje žalbe uz naknadu mu troškova žalbenog postupka.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba tužitelja je djelomično osnovana.

6. Prvostupanjski sud po provedenom postupku utvrđuje;

- da je između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora sklopljen Ugovor o kreditu od 24. srpnja 2006. kojim je tuženik stavio na raspolaganje tužitelju kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 7.180,00 CHF,

- da je u odredbi čl. 1. i 7. sklopljenog Ugovora između stranaka ugovorena valutna klauzula vezano uz valutu CHF,

- da su predmetne odredbe Ugovora nepoštene te posljedično tome ništetne,

- da je tužitelj tijekom trajanja Ugovora o kreditu zbog povećanja početnog tečaja u odnosu na tečaj na dan isplate kredita platio više iznos od 790,22 eur tj. mjesečne iznose naznačene u točki II. izreke.

- da odredba Ugovora o valutnoj klauzuli nije bila razumljiva tužitelju kao potrošaču te da je u kolektivnom postupku radi zaštite prava i interesa potrošača koji se je vodio pred Trgovačkim sudom u Zagrebu utvrđeno da je banka znala za rizik koji za sobom nosi CHF kao valuta utočišta te da usprkos svijesti o tome da potrošači to ne znaju i da im je zbog toga odredba kojom su glavnicu vezali za CHF nerazumljiva, o tome obavijestili potrošača na način da svaki potrošač koji je vidio reklame dobije i razumljivo upozorenje kako bi na temelju toga bio u mogućnosti donijeti informiranu odluku hoće li prihvatiti rizik koji nosi odredba kojom se glavnica veže uz valutu CHF ili neće.

7. Temeljem naprijed iznijetih utvrđenja a polazeći od sadržaja odredbe čl. 502.c ZPP-a te činjenice da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa- "potrošač" u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača, obvezuje ostale sudove u postupku koje potrošač pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika pa tako i sud u konkretnom postupku u kojem se tužitelj na utvrđenja iz kolektivne presude poziva, zaključuje da su odredbe čl. 1. i 7. među strankama sklopljenog Ugovora o kreditu nepoštene te posljedično tome ništetne slijedom čega odlučuje kao u točki I. izreke pobijane presude. Stoga kao posljedicu ništetnosti predmetne ugovorne odredbe prihvaća kao osnovan zahtjev tužitelja za isplatu preplaćenog iznosa u visini od 482,31 eura sve pozivom na odredbu čl. 1111. ZOO-a sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od stjecanja svakog pojedinog mjesečnog iznosa o tijeku koje odlučuje primjenom odredbe čl. 1115. ZOO- a cijeneći neosnovanim po tuženiku istaknuti prigovor zastare utvrđujući da je tužba za isplatu stečenog na temelju ništetne odredbe o valutnoj klauzuli vezano uz valutu CHF podnesena unutar petogodišnjeg zastarnog roka od pravomoćnosti odluke u kolektivnom sporu pravna utvrđenja koje presude da se primjenjuju i na konkretan slučaj slijedom čega odlučuje kao u točki II. izreke dok u preostalom dijelu tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu kao neosnovan u visini od 537,01 eura odbija te odlučuje kao u točki V. izreke.

8. U odnosu na odbijajući dio tužbenog zahtjeva sadržan u točki V. izreke prvostupanjski sud ističe da je tužitelj podneskom od 22. siječnja 2021. djelomično povukao tužbu smanjenjem tužbenog zahtjeva za isplatu s u tužbi zahtijevanog iznosa od 10.001,00 kn/1.046,39 eura na iznos od 7.024,41 kn / 932,30 eura kojem povlačenju da se je tuženik usprotivio slijedom čega da je meritorno odlučio o prvotno postavljenom tužbenom zahtjevu za isplatu iznosa od 10.001,00 kn/ 1.327,36 eura. Kako je provedenim vještačenjem utvrđeno da tužitelju temeljem pretplate po osnovi ništetne odredbe o valutnoj klauzuli vezano uz valutu CHF pripada pravo na isplatu iznosa od 537,01 eur a ne i na isplatu iznosa većeg od predmetnog kao neosnovan odbija prestali dio tužbenog zahtjeva za isplatu do u tužbi zahtijevanog iznosa te odlučuje kao u točki V. izreke. Obrazlaže prvostupanjski sud da tužitelju ne pripada pravo na isplatu preplaćenih iznosa s osnova jednostranog povećanja kamatne stope s osnova koje da je tuženik tijekom razdoblja otplate kredita više naplatio iznos od 1.070,49 kn/142.08, visinu kojeg utvrđuje provedenim vještačenjem. U odnosu na istu utvrđuje da je tužba podnesena izvan roka od pet godina računajući od donošenja presude Viskokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž-7129/13-14 od 13. lipnja 2014. od kada da je počeo teći zastarni rok za isplatu pa kako tužitelju zbog nastupa zastare ne pripada pravo na isplatu preplaćenih iznosa s osnova kamatne stope tj. kako mu ne pripada pravo na isplatu iznosa većeg od suđenih 709,22 eura kao neosnovan odbija tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu u iznosu od 537,01 eura te odlučuje kao u točki V. izreke.

9. O parničnom trošku odlučuje pozivom na odredbu čl. 154.st.2. ZPP-a utvrđujući da je tužitelj imao trošak u visini od 13.140,63 kn /1.744,06 eura vezano uz pristojbu na tužbu u iznosu 400,00 kn/53,09 eura, pristojba na presudu u iznosu 300,00 kn/39,82 eura, sastav tužbe u iznosu 750,00 kn/99,54 eura, trošak vještačenja u iznosu 3.300,00 kn/437,99 eura, zastupanje na ročištima 24. rujna i 6. listopada 2020. 2x375,00 kn/49,75 eura, zastupanje na ročištima 9. ožujka i 15. rujna 2022 . 2x750,00 kn/99,54 eura, pristup na ročištu 22. travnja 2022. u iznosu 187,50 kn/24,89 eura, pristup ročištu za objavu presude u iznosu 375,00 kn/49,75 eura, sastav podnesaka od 6. svibnja i 17. rujna 2020., zatim 22. siječnja i 25. veljače 2021., te sastav podneska od 9. rujna 2022. 5x750,00 kn/99,54 eura sve uvećano za PDV pa da mu s obzirom na uspjeh u parnici od 60% pripada pravo na naknadu troška u visini od 7.884,00 kn/1.046,39 eura. Tuženik da je imao trošak u visini od 10.625,00 kn/1.410,18 eura pa s obzirom da je u parnici uspio u omjeru od 40% da mu razmjerno uspjehu pripada pravo na naknadu troška u iznosu od 4.250,00 kn/564,07 eura pa nakon prebijanja troškova obvezuje tuženika na naknadu tužitelju parničnog troška u iznosu od 3.634,00 kn/482,31 eura te odlučuje kao u točki III. izreke.

10. U donošenju prvostupanjske presude nije počinjena niti jedna od bitnih procesnih povreda iz odredbe članka 354. st. 2. toč. 2., 4., 8.,9.,13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365 st.2. ZPP).

11. Suprotno žalbenim navodima tužitelja pravilno je prvostupanjski sud kao neosnovan odbio tuženi zahtjev tužitelja za isplatu preko suđenih 790,22 eura te pravilno tužitelja odbio s zahtjevom za isplatu iznosa od 4.046,08 kn/537,01 eura te odlučio kao u točki V. izreke presude.

12. Na žalbene navode tužitelja valja istaći da iako je tužitelj podneskom od 22. siječnja 2021. smanjio tužbeni zahtjev za isplatu sadržan u tužbi s iznosa od 10.001,00 kn/1.327,36 eura na iznos od 7.024,41 kn /932,39 eura koje smanjenje tuženog zahtjeva ima učinak djelomičnog povlačenja tužbe iz odredbe čl 193. st.2. ZPP-a i kojem se je, kako to pravilno utvrđuje prvostupanjski sud tuženik protivio ( list 74-76 spisa) to je pravilno prvostupanjski sud, s obzirom nisu nastupili učinci djelomičnog povlačenja meritorno odlučivao o osnovanosti visine zahtjeva tužitelja za isplatu u odnosu na visinu zahtjeva istaknutu u tužbi, a ne u odnosu na visinu zahtjeva ih podneska tužitelja od 22. siječnja 2021., te je pravilno, utvrđujući da tužitelju ne pripada pravo na isplatu iznosa većeg od 790,22 eura kao neosnovan odbio zahtjev tužitelja za isplatu preko tog iznosa u odnosu na visinu zahtjeva iz tužbe, konkretno odbijajući zahtjev tužitelja za isplatu u visini od 537,01 eur te je pravilno odlučio kao u točki V. izreke.

13. Slijedom iznijetog žalbu tužitelja kojom pobija pravilnost točke V. izreke presude temeljem odredbe čl. čl. 368. st.1. ZPP-a valjalo je odbiti te odlučiti kao u točki I. izreke.

14. Međutim, osnovano tužitelj sadržajem žalbe upire da je odlučujući o trošku prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu čl. 154.st.2. ZPP-a umjesto ispravno odredbu čl. 154. st.5. ZPP-a.

15. Prema odredbi čl. 154.st.5. ZPP-a sud može odlučiti da jedna strana nadoknadi sve troškove koje su protivna stranka i njezin umješač imali ako protivna stranka nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtijeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi.

16. U konkretnom slučaju tužitelj je istaknuto tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti odredbe čl. 1. i 7. Ugovora o kreditu te restitucijski zahtjev za isplatu iznosa od 10.001,00 kn/1.327,37 eura koje je tuženik osporio u odnosu na osnovu i visinu. S tužbenim zahtjevom za utvrđenje tužitelj je uspio u cijelosti a s zahtjevom za isplatu djelomično a koji zahtjev je u pogledu osnova osnovan u cijelosti a u odnosu na visinu djelomično, time da je radi odlučivanja o visini zahtjeva za isplatu provedeno financijsko vještačenje.

17. Prilikom odlučivanja o parničnom trošku potrebno je ocijeniti uspjeh tužitelja u sporu u pogledu osnove i visine a glede odgovora na pitanje što se smatra da stranka nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu svog treba cijeniti jesu li zbog tog dijela nastali neki posebni troškovi.

18. Budući da u ovom konkretnom slučaju tuženik osporavao osnov i visinu, da je tužitelj u cijelosti uspio s tužbenim zahtjevom za utvrđenje ništetnosti a djelomično s restitucijskim zahtjevom za isplatu vezano uz odlučivanje o kojem je bilo nužno provesti financijsko vještačenje, te da vezano uz raspravljanje o odbijajućem dijelu zahtjeva kako to proizlazi iz stanja spisa, izuzev troška nužnog financijskog vještačenja nisu nastali nikakvi posebni troškovi to je prvostupanjski sud kako to pravilno ističe tužitelj sadržajem žalbe, tužitelju uz primjenu odredbe čl. 154.st.5. ZPP- a trebao dosuditi u cijelosti a ne djelomično troškove postupka koji su bili nužni za vođenje parnice.

19. Stoga je pravilnom primjenom odredbe čl. 154.st.5. ZPP-a tužitelju prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., 126/22., dalje Tarifa) trebalo priznati u cijelosti trošak za sastav tužbe u iznosu 750,00 kn/99,54 eura, zastupanje na ročištima 24. rujna i 6. listopada 2020.( 2x375,00 kn/49,79 eura), zastupanje na ročištima 9. ožujka i 15. rujna 2022.( za svako po 750,00 kn/99,54 eura), pristup na ročište 22. travnja 2022. u iznosu 187,50 kn/24,89 eura, pristup ročištu za objavu presude u iznosu 375,00 kn/49,75 eura, sastav podnesaka od 6. svibnja, 17. rujna 2020., zatim 22. siječnja i 25. veljače 2021., te sastav podneska od 9. rujna 2022. ( za svako po 750,00 kn/99,54 eura) sve uvećano za PDV te trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu 400,00 kn/53,09 eura, pristojba na presudu u iznosu 300,00 kn/39,82 eura trošak vještačenja u iznosu od 3.300,00 kn/437,99 eura, tj. ukupni trošak u iznosu od 13.140,63 kn/1.777,06 eura.

20. Kako je prvostupanjski sud u točki III. izreke pobijane odluke odlučujući o trošku primjenom odredbe čl. 154.st.1. ZPP-a umjesto ispravno primjenom odredbe čl. 154.st.5. ZPP-a, tužitelju priznao pravo na naknadu troška u iznosu od 482,31 eura umjesto ispravno u visini od 1.744,06 eura to je tužitelju valjalo priznati pravo na na naknadu daljnjeg troška u visini od 1.261,75 eura te odluku trošku u očito u odbijajućem dijelu točke III. izreke po žalbi tužitelja temeljem odredbe čl. 373.st.3. u svezi s čl. 380. st.3. ZPP-a preinačiti.

21. Slijedom naprijed iznijetog temeljem odredbe čl. čl. 368. st.1. i čl. 373.st.3. u svezi s čl. 380. st.3. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ove presude.

22. Prvostupanjska presuda u točkama I., II., IV. te III. izreke u dijelu kojim je tužitelju priznato pravo na naknadu troška u iznosu od 482,31 eura kao nepobijana ostaje neizmijenjena.

U Rijeci 28. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća

Filka Pejković