Republika Hrvatska

Općinski sud u Zadru,

Borelli 9, Zadar

Poslovni broj: P – 1081/2021-156

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E N J E

Općinski sud u Zadru, po sucu Mariji Knez kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice IL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćnici Nataši Erstić, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Korljan i partneri d.o.o. iz Zadra, protiv tužene TL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Hrvoju Bićaniću, odvjetniku iz Ogulina, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon provedene glavne i javne rasprave, zaključene 17. travnja 2025. u nazočnosti zamjenika punomoćnice tužiteljice i punomoćnika tužene, na ročištu za objavu i uručenje presude dana 28. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Usvaja se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

1. Utvrđuje se da je tužiteljica IL, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isključiva vlasnica, za cijelo, dijela sjeverozapadnog dijela objekta sagrađenog na nekretnini upisanoj u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Zadru, Zemljišnoknjižni odjel Pag, oznake kč. br. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u naravi kuća I i dvorište I, ukupne površine 386 m2 (oznaka prema zemljišnoj knjizi), odnosno na dijelu kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], broj p.l. 239, površine 418 m2 (oznaka prema katastru), i to:

- stana broj 3 u prizemlju kuće, koji se sastoji od dnevnog boravka, kuhinje, blagovaonice, kupaonice i natkrivene terase, korisne površine 25,25 m2, a korisne vrijednosti površine 22,32 m2 (758/10000 dijela),

- praonica u prizemlju kuće, korisne površine 0,72 m2, a korisne vrijednosti površine 0,36 m2 (12/10000 dijela),

-stana broj 7 na 1. katu kuće, koji se sastoji od dnevnog boravka, kuhinje, blagovaonice i kupaonice, nenatkrivene terase i stubišta, korisne površine 30,04 m2, a korisne vrijednosti površine 24,98 m2 (848/10000 dijela), sve sukladno nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka Ante Vukovića od 10. siječnja 2023. godine, dopune 2 nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Ante Vukovića od 19. rujna 2024. g. i očitovanja stalnog sudskog vještaka Ante Vukovića od 13. siječnja 2025. g., kao sastavnog dijela izreke presude, a koji dijelovi zajedno čine 1618/10000 dijela čitave kuće, te se utvrđuje da opisani dijelovi navedene nekretnine ne ulaze u ostavinsku imovinu iza pok. LL pok. T rođ. **.**.1942..

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice kojim traži da se utvrdi vlasnicom dijela sjeverozapadnog objekta sagrađenog na nekretnini upisanoj u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Zadru, Zemljišnoknjižni odjel Pag oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u naravi kuća I i dvorište I, ukupne površine 386 m2 (oznaka prema zemljišnoj knjizi), odnosno na dijelu kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]), broj p.l. 239, površine 418 m2 (oznaka prema katastru), i to dijela koji je na skici sudskog očevida izrađenoj dana 8. travnja 2020. po stalnom sudskom vještaku Ivanu Marinoviću, ing.geod. označen žutim likom i omeđen slovima A, B, Z4, Z3, Z2, Z1, Z13, Z12, Z11, Z10, Z9, Z8, Z7, Z6, Z5, C, D, E, F, G, A, površine 55 m2, u naravi dvorište, zatim dijela koji u naravi predstavlja studio br. 1. u suterenu kuće i garažu u suterenu kuće, te dijela stana br. 4 u prizemlju kuće koji se sastoji od spavaće sobe i balkona/loggie.

III. Odbija se kao neosnovan eventualni kumulirani tužbeni zahtjev tužiteljice kojim traži da se utvrdi da dio sjeverozapadnog dijela objekta sagrađenog na nekretnini upisanoj u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Zadru, Zemljišnoknjižni odjel Pag, oznake kč. br. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u naravi kuća I i dvorište I, ukupne površine 386 m2 (oznaka prema zemljišnoj knjizi), odnosno na dijelu kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], broj p.l. 239, površine 418 m2 (oznaka prema katastru), i to: dio stana broj 4 u prizemlju kuće, koji se sastoji od dnevnog boravka, kuhinje, blagovaonice, kupaonice i nenatkrivene terase, korisne površine 25,07 m2, a korisne vrijednosti površine 17,92 m2 (608/10000 dijela), sve sukladno nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka Ante Vukovića od 10. siječnja 2023. godine, dopune 2 nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Ante Vukovića od 19. rujna 2024. g. i očitovanja stalnog sudskog vještaka Ante Vukovića od 13. siječnja 2025. g., kao sastavnog dijela izreke presude, čini bračnu stečevinu tužiteljice IL, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i pok. LL pok. T, rođ. **.**.1942., a preminulog **.**.2016., s posljednjim prebivalištem u [adresa], te u dijelu u kojem traži da se u odnosu na označeni dio stana br.4. ista utvrdi suvlasnicom za ½ dijela.

r i j e š i o  j e

I. Dopušta se preinaka tužbe učinjena podneskom od 19. listopada 2021.

II. Ne dopušta se preinaka tužbe učinjena podneskom od 20. veljače 2025.

III. Svaka stranka snosi svoj trošak postupka.

Obrazloženje

1. Tužiteljica IL (dalje: tužiteljica) u tužbi koja je od strane ovog suda zaprimljena 19. travnja 2018. navodi da je rješenjem Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Pagu posl. broj: O – 453/17-11 od 8. prosinca 2017. prekinut ostavinski postupak iza smrti ostavitelja LL te da je ona kao nasljednica upućena da pokrene parnicu protiv nasljednice TL (dalje: tužena), kćeri ostavitelja radi dokazivanja da je lijevi stambeni dio sagrađen na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] njezino isključivo vlasništvo te da isti ne ulazi u ostavinsku imovinu iza ostavitelja. Ista je navela da su se ona i pok. LL upoznali nedugo nakon smrti supruge LL, pok. SL koja je ujedno bila i majka tužene (ista je preminula 1993.), te da su potom započeli izvanbračnu zajednicu. Od tada pa do 1998. kada je pok. LL otišao u mirovinu da su se viđali svaki vikend na način da bi tužiteljica vikendima dolazila u [adresa] kao i da je svaki godišnji odmor provodila sa pok. LL u [adresa], a ZL da je dolazio k njoj u [adresa] kad ona ne bi bila u mogućnosti doći u [adresa]. Nadalje je navela da su se od 1998. pa do 2015., kada je ona otišla u mirovinu, viđali na način da je pok. ZL gotovo cijelu godinu, izuzev ljetnih mjeseci, boravio kod nje, u njezinom stanu, a ljeti da bi zajedno boravili u [adresa], s time da je tužiteljica i svaki godišnji odmor kao i svaki slobodni vikend boravila u [adresa]. Nakon što je otišla u mirovinu da se stalno nastanjuje u [adresa] te da su ona i ZL od tada povremeno zajedno odlazili u [adresa]. Nadalje je navela da su u izvanbračnoj zajednici živjeli do 2016. kada su i formalno sklopili brak, odnosno do smrti LL. Tužiteljica je navela da su ona i pok. ZL, koji je bio vlasnik obiteljske kuće sagrađene na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] postigli dogovor da tužiteljica vlastitim novčanim sredstvima sebi sagradi sjeverozapadni dio kuće, adaptira postojeću garažu i istu iznajmljuje tijekom turističke sezone. Za izgradnju i adaptaciju tužiteljica da je utrošila svu svoju životnu ušteđevinu koju je stekla sa svojim prvim suprugom pok. OL i koju je dobila od svojih roditelja i brata kao kompenzaciju što je bratu ustupila očevinu, da je prodala nekretninu u [adresa] koju je kupila 1982., te da je podignula kredite u iznosu preko 400.000,00 kuna. Sa navedenim da se je složio pok. LL te da je njegova izričita volja bila da tužiteljica predmetni objekt gradi samo za sebe, da to bude njezino isključivo vlasništvo. Nadalje je navela da je 2003. započela s izgradnjom novog, sjeverozapadnog dijela kuće, da je po započinjanju radova od Komunalnog društva Pag d.d. zatražila provedbu razdvajanja priključaka na kući a koje troškove je ona platila iako su računi izdani na pok. LL, te je navela da odvojeni priključci od 2003. glase na njezino ime. Ostatkom novčanih sredstava da je potpuno opremila i dovela u funkciju samostalnu građevinsku cjelinu koja se proteže na dvije etaže – prizemlje i prvi kat, u prizemlju da se nalaze dva studio apartmana površine 28 m2 i 18 m2, garaža površine 24 m2 i praonica površine cca 1,5 m2, na prvom katu da se nalazi jedan stan koji se sastoji od sobe, kuhinje, wc-a i terase ukupne površine 38 m2, te jednog studio apartmana površine 28 m2. Slijedom navedenog tužiteljica predlaže da sud po provedenom postupku donese presudu kojom usvaja tužbeni zahtjev kojim traži da se utvrdi da je ona vlasnica za cijelo sjeverozapadnog dijela objekta sagrađenog na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (kat. oznake kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]), i to dijela koji je na skici sudskog očevida izrađenoj dana 8. travnja 2020. po stalnom sudskom vještaku Ivanu Marinoviću, ing.geod. označen žutim likom i omeđen slovima A, B, Z4, Z3, Z2, Z1, Z13, Z12, Z11, Z10, Z9, Z8, Z7, Z6, Z5, C, D, E, F, G, A, površine 55 m2, u naravi dvorište, zatim dijela koji je na skici lica mjesta sudskog očevida izrađenoj dana 8. travnja 2020. po stalnom sudskom vještaku Ivanu Marinoviću, ing.geod. označen crvenim likom i omeđen slovima Z1, Z2, Z3, Z4, Z5, Z6, Z7, Z8, Z9, Z10, Z11, Z12, Z13, Z1, površine 81 m2, a koji u naravi predstavlja studio br. 1. korisne vrijednosti površine-KVP 17,33 m2 u suterenu kuće i garažu korisne vrijednosti površine-KVP 18,53 m2, u suterenu kuće, studio br. 2. korisne vrijednosti površine-KVP 23,95 m2 u prizemlju kuće i stan korisne vrijednosti površine – KVP 38,97 m2 u prizemlju kuće, studio br. 3 korisne vrijednosti površine-KVP 24,12 m2 na prvom katu kuće, a koji dijelovi zajedno čine 37/100 dijela čitave kuće, sve grafički prikazano crvenom bojom u kazalu dopune vještačenja Mirka Čačića, dipl.ing.građ., stalnog sudskog vještaka građevinske struke, izrađenog dana 29. lipnja 2020., te da se utvrdi da opisani dijelovi navedene nekretnine ne ulaze u ostavinsku imovinu iza pok. LL pok. T rođ. **.**.1942.

2. Tužena je u odgovoru na tužbu i tijekom postupka osporila osnov, visinu i navode iz tužbe i tužbenog zahtjeva tužiteljice. Ista je istaknula prigovor nepravovremenog podnošenja predmetne tužbe navodeći da je rješenje ovog suda posl. broj: O – 453/17 od 8. prosinca 2017. postalo pravomoćno 3. siječnja 2018., te da je zadnji dan za podnošenje predmetne tužbe bio 2. veljače 2019. Ista je predložila da sud tužbu odbaci. Nadalje je navela da osporava navode tužiteljice da je ista živjela u izvanbračnoj zajednici s pok. LL, da iz navoda iz tužbe ne proizlazi kada je navodna izvanbračna zajednica istih započela, da ne proizlazi da su isti imali namjeru osnovati trajnu životnu zajednicu već da su se povremeno viđali ta je navela da je tužiteljica godišnji odmor provodila u [adresa]. Ista je osporila da bi tužiteljica doprinijela izgradnji objekta na predmetnoj nekretnini navodeći da je objekt u postotku od 80-90% već bio izgrađen prije 1968., a možebitna ulaganja da se mogu odnositi samo na nadogradnju izvršenu 2002. Tužena je istaknula da tužiteljica nije dokazala postojanje dogovora ili ugovora kojim bi je LL ovlastio da stekne vlasništvo na spornom dijelu, a ukoliko je ista i izvršila određena ulaganja da bi postupala kao nepošteni graditelj. Tužena je predložila da sud odbaci, podredno odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan.

3. Ovaj sud je u predmetnoj stvari donio presudu posl. broj: P – 586/2019-55 od 29. ožujka 2021. kojom je odbio tužbeni zahtjev tužiteljice.

3.1. Povodom izjavljene žalbe Županijski sud u Puli-Pola je rješenjem posl. broj: Gž – 672/2021-2 od 31. svibnja 2021. ukinuo presudu ovog suda posl. broj: P – 586/2019- 55 od 29. ožujka 2021. te predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Iz obrazloženja ukidnog rješenja proizlazi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo a posljedica čega je pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje budući sud nije utvrđivao je li tužiteljica građenjem odnosno nadogradnjom stekla pravo vlasništva posebnih dijelova predmetne nekretnine.

4. Podneskom od 19. listopada 2021. tužiteljica je uredila, odnosno djelomično povukla tužbu na način da ista sada potražuje da se utvrdi vlasnicom dijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], i to sjeverozapadnog dijela objekta sagrađenog na označenoj nekretnini koji dio predstavlja studio br. 2 u prizemlju kuće (koji prema konačno uređenom tužbenom zahtjevu predstavlja stan br. 3), stan u prizemlju kuće bez spavaće sobe i balkona/loggie (koji dio prema konačno uređenom tužbenom zahtjevu predstavlja dio stana br. 4) i studio br. 7 na prvom katu kuće (koji prema konačno uređenom tužbenom zahtjevu predstavlja stan br. 7), a u odnosu koje dijelove nekretnina je tužiteljica pridržala pravo da tužbeni zahtjev uredi po zaprimanju nalaza i mišljenja vještaka građevinske struke, te zahtjev da se utvrdi da označeni dijelovi ne ulaze u ostavinsku imovinu iza pok. LL. Ista je označenim podneskom postavila i podredni kumulirani tužbeni zahtjev kojim traži da se utvrdi da opisani dijelovi iz uređenog tužbenog zahtjeva predstavljaju bračnu stečevinu tužiteljice za ½ dijela, te da se utvrdi da je tužiteljica suvlasnica istih za ½ dijela. Podneskom od 20. veljače 2025., a po zaprimanju dopune nalaza i mišljenja vještaka tužiteljica je postavila konačni tužbeni zahtjev.

4.1. Tužena se protivila tako preinačenoj tužbi i tužbenom zahtjevu, odnosno povlačenju iste kao i objektivnoj preinaci tužbe. Ista je tijekom postupka navela da je tužiteljica tužbeni zahtjev preinačila na drugom pripremnom ročištu, a da je bila prekludirana u tome, odnosno da je tužbeni zahtjev eventualno mogla preinačiti na prvom pripremnom ročište. Nadalje je navela da je ukidnom odlukom posl. broj: Gž – 672/2021 od 31. svibnja 2021. predmetni postupak vraćen u fazu glavne rasprave, a ne u stadij prethodnog postupka kako je to pogrešno utvrdio prvostupanjski sud, te da iz navedenog proizlazi da je tužiteljica tužbu i tužbeni zahtjev preinačila nakon zaključenja prethodnog postupka, a što nije dopušteno. U odnosu na konačno uređenje tužbenog zahtjeva iz podneska od 20. veljače 2025. tužena je navela da je tužiteljica podneskom od 19. listopada 2021. izričito povukla zahtjev da se utvrdi vlasnicom sobe i loggie/terase stana u prizemlju, te da se to odnosi na stan 3. i stan 4. označen u izreci tužbenog zahtjeva tužiteljice. Ovako uređenim tužbenim zahtjevom tužiteljica da ponovno postavlja tužbeni zahtjev na terasu te da se time povećava površinu cjelokupne nekretnine koju potražuje. Tužena je ponovno prigovorila prekluziji prava na postavljanje podrednog tužbenog zahtjeva.

4.2. U odnosu na navode tužene glede nedopuštenosti preinake tužbe podneskom od 19. listopada 2021. ističe se da iako je nesporno da drugostupanjski sud u označenoj ukidnoj odluci nije odredio da se predmetni postupak vraća u stadij prethodnog postupka, prvostupanjski sud je ipak nakon ukidne odluke predmetni postupak vratio u stadij prethodnog postupka, a koji prethodni postupak je zaključio raspravnim rješenjem od 20. listopada 2021. (list spisa 317). Uvidom u zapisnik sastavljen pred ovim sudom dana 20. listopada 2021. utvrđeno je da je tog dana u predmetnoj stvari održano drugo pripremno ročište nakon ukidne odluke (prvo pripremno ročište je odgođeno na zahtjev punomoćnika tužene), te da su na tom ročištu i tužiteljica i tužena predlagale izvođenje novih dokaza a koje dokazne prijedloge je sud prihvatio i koje je i izveo u daljnjem tijeku postupka. Ukoliko je tužena smatrala da sud u predmetnoj stvari nije trebao održati i provesti novo pripremno ročište ista se je na ročištu održanom 20. listopada 2021. trebala protiviti provođenju novog prethodnog postupka i izvođenju novih dokaza, a isto je tako trebala znati da je u toj situaciji i ona prekludirana u predlaganju novih dokaza. Međutim, tužena ne samo da se na tom ročištu nije protivila provođenju novog prethodnog postupka već je ista na tom ročištu i predložila izvođenje novih dokaza, da bi ista tek podneskom od 4. prosinca 2023., odnosno nakon što su provedeni svi predloženi dokazi, a koji su prihvaćeni raspravnim rješenjem od 20. listopada 2021., istaknula prigovor da se predmetni postupak nije trebao vratiti u stadij prethodnog postupka. Sud ovakvo postupanje tužene u ovoj fazi postupka (tužena je prigovor istaknula nakon proteka razdoblja od dvije godine od zaključenog prethodnog postupka i to u fazi kada su izvedeni svi dokazi, odnosno u fazi zaključenja glavne rasprave, tretira kao zlouporabu procesnih ovlaštenja tužene budući je ovaj prigovor mogla i bila dužna iznijeti najkasnije na ročištu održanom 20. listopada 2021. Uzimajući u obzir da je prvostupanjski sud u predmetnoj stvari nakon ukidne odluke održao novo pripremno ročište, a provedbi kojeg ročišta se tužena pravovremeno nije protivila, te da je tužiteljica podnesak od 19. listopada 2021. kojim je preinačila i djelomično smanjila tužbu predala na ročištu održanom 20. listopada 2021., odnosno prije zaključenja prethodnog postupka, to je ista u smislu odredbe čl. 190. st.1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, dalje u tekstu: ZPP) tužbu pravovremeno preinačila, odnosno istu je preinačila do zaključenja prethodnog postupka. U odnosu na navode tužene da je tužiteljica podnesak od 19. listopada 2021. predala na drugom pripremnom ročištu na kojem je sud bio dužan zaključiti prethodni postupak pa da je stoga tužena bila prekludirana u predlaganju dokaznih prijedloga u odnosu na takav uređeni/preinačeni tužbeni zahtjev ističe se da tužena do zaključenja glavne rasprave nije predložila nikakve nove dokaze u svezi preinačenog tužbenog zahtjeva a koje bi sud odbio izvesti slijedom čega se u predmetnoj stvari ne može govoriti da je ista bila prekludirana u predlaganju novih dokaza u odnosu na preinačenu tužbu. Uzimajući u obzir da je tužiteljica podneskom od 19. listopada 2021., a prije zaključenja prethodnog postupka preinačila tužbu na način da je pored ranije postavljenog tužbenog zahtjeva postavila i drugi, odnosno eventualno kumulirani tužbeni zahtjev (čl. 191. st.1. ZPP), sud je takvu preinaku dopustio u smislu odredbe čl. 190. st.3. ZPP iako se je tužena protivila istoj, smatrajući između ostalog da je to svrsishodno radi konačnog rješenja odnosa među strankama slijedom čega je odlučeno kao u točki I. izreke ovog rješenja. Ujedno se ističe da uzimajući u obzir da je sud tužbeni zahtjev tužiteljice našao djelomično osnovanim a kako je to odlučeno točkom I. izreke presude, to je bilo bespredmetno odlučivati o osnovanosti podrednog tužbenog zahtjeva u dijelu u kojem je isti sadržan u usvajajućem glavnom tužbenom zahtjevu.

4.3. U odnosu na glavni tužbeni zahtjev, sud je uvidom u podnesak tužiteljice od 19. listopada 2021. kao i podnesak od 20. veljače 2025. utvrdio da je tužiteljica dio prvotno postavljenog tužbenog zahtjeva smanjila, budući ista sada ne traži da se utvrdi vlasnicom cjelokupnog dijela sjeverozapadnog objekta sagrađenog na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (kat. oznake kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]), odnosno dijela koji je na skici sudskog očevida izrađenoj dana 8. travnja 2020. po stalnom sudskom vještaku Ivanu Marinoviću, ing.geod. označen žutim likom i omeđen slovima A, B, Z4, Z3, Z2, Z1, Z13, Z12, Z11, Z10, Z9, Z8, Z7, Z6, Z5, C, D, E, F, G, A, površine 55 m2, i koji u naravi predstavlja dvorište, te dijela koji u naravi predstavlja studio br. 1. u suterenu kuće i garažu u suterenu kuće, te dio stana u prizemlju kuće koji se sastoji od spavaće sobe i balkona/loggie (dio stana br.4). Uzimajući u obzir da je do djelomičnog povlačenja tužbe došlo nakon što se je tužena upustila u raspravljanje, to je sukladno odredbi čl. 193. st.2. ZPP za povlačenje bio potreban pristanak tužene. Budući se je tužena usprotivila povlačenju tužbe u tom dijelu, to je sud o tom dijelu tužbenog zahtjeva donio meritornu odluku, odnosno odlučio o osnovanosti tog dijela tužbenog zahtjeva, a kako se to u nastavku obrazloženja ove odluke navodi. Sud ne nalazi osnovanim navode tužene da je tužiteljica podneskom od 20. veljače 2025. preinačila tužbu odnosno da je povećala tužbeni zahtjev u odnosu na terasu koja je pripadak stana 3. i za terasu koja je pripadak stana 4., a koji se nalaze u prizemlju nekretnine. Naime, uvidom u podnesak od 19. listopada 2021. utvrđeno je da je tužiteljica tužbenim zahtjevom potraživala utvrđenje prava vlasništva u odnosu na studio broj 2 (sada stan br.3) u cijelosti a kako je to ista potraživala i tijekom cijelog ovog postupka, dok je u odnosu na stan u prizemlju (sada stan br.4.) označenim podneskom potraživala sve dijelove istoga izuzev spavaće sobe i balkona/loggie a kako to ista i sada potražuje konačno uređenim tužbenim zahtjevom, odnosno ista je potraživala i natkrivene odnosno nenatkrivene terase koji su sastavni dio označenih stanova.

4.4. U odnosu na podnesak tužiteljice od 20. veljače 2025. sud je utvrdio da je označenim podneskom tužiteljica djelomično preinačila tužbu, a djelomično uredila tužbeni zahtjev. Naime, u odnosu na dio deklaratornog tužbenog zahtjeva koji tužiteljica traži da se utvrdi vlasnicom točno određenih dijelova sud nalazi da se u tom dijelu ne radi o preinaci tužbe već o uređenju tužbe nakon provedenog vještačenja u smislu odredbe čl. 191. st.3. ZPP i koji zahtjev tužiteljica prema utvrđenju suda nije mogla postaviti ranije bez svoje krivnje, odnosno do zaključenja prethodnog postupka budući je takvo uređenje tužbenog zahtjeva rezultat provedenog (nužnog) dokaza u postupku, izvedenog dokaza vještačenja.

4.5. U odnosu na dio tužbenog zahtjeva kojim tužiteljica sada (podneskom od 20. veljače 2025.) traži uknjižbu prava vlasništva na dijelu predmetne nekretnine, odnosno tužiteljica pored ranije postavljenog deklaratornog tužbenog zahtjeva sada postavlja novi zahtjev, a koji zahtjev predstavlja preinaku tužbu u smislu odredbe čl. 191. st.1. ZPP i kojoj preinaci se tužena protivila. Uzimajući u obzir da je preinaka uslijedila krivnjom tužiteljice nakon zaključenja prethodnog postupka kada više nije postojala mogućnost preinake, to sud takvu preinaku tužbe nije dopustio a kako je to odlučeno točkom I. izreke ovog rješenja.

5. Sud je u dokaznom postupku, a radi utvrđenja činjeničnog stanja izveo dokaze uvidom i čitanjem: rješenje Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Pagu posl. broj:

O – 453/17-11 od 8. prosinca 2017. (list spisa 5-6), izvadak iz zemljišne knjige za čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (list spisa 7), potvrda o uplati od 11. lipnja 2003. (list spisa 8), račun Komunalnog poduzeća Pag d.o.o. od 30. travnja 2003. (list spisa 9), izdatnica br. 52 i 53 (list spisa 10-11), snimka izvedenog stanja iz prosinca 2014. izrađena od strane April Factor j.d.o.o. s prilozima (list spisa 18-59), izvadak prometa izdan od strane Credo banke u stečaju (list spisa 78-79), vlastoručno pisana isprava (list spisa 80-83), potvrda Erste banke d.d. od 14. veljače 2011. (list spisa 84), potvrda o transakcijama izdana od strane Raiffeisen bank od 14. veljače 2011. (list spisa 85), dopis Erste banke d.d, od 5. srpnja 2019. s prilozima (list spisa 89-130), dopis Credo banke d.d. od 12. srpnja 2019. s izvatkom prometa (list spisa 134-140), izveden je dokaz očevidom na licu mjesta uz nazočnost vještaka geodetske struke Ivana Marinovića i vještaka građevinske struke Mirka Čačića (list spisa 141), nalaz i mišljenje vještaka građevinske struke Mirka Čačića od 12. rujna 2019. (list spisa 143-153), nalaz i mišljenje vještaka geodetske struke Ivana Marinovića od 8. travnja 2020. sa skicom sudskog očevida (list spisa 156-158), uvjerenje o identifikaciji čestica izdano od strane Odjela za katastar nekretnina Pag od 5. lipnja 2020. (list spisa 169), izvadak prometa izdan od strane Credo d.d. u stečaju (list spisa 171-177), pregled prometa po računu kod Privredne banke Zagreb za tužiteljicu u razdoblju od 19.12.2008. do 14.01.2013. (list spisa 178), dopuna nalaza i mišljenja vještaka Mirka Čačića od 29. lipnja 2020. (list spisa 185-193), potvrda Policijske postaje Pag od 18. kolovoza 2021. s prilozima (list spisa 297-302), podnesak tuženika BL od 25. svibnja 2011. u predmetu ovog suda posl. broj: P – 82/11 (list spisa 304-306), sms poruke (list spisa 307), potvrda Policijske postaje Pag od 29. kolovoza 2017. i 18. kolovoza 2021. (list spisa 308-309), tužba Grada Paga u predmetu ovog suda posl. broj: P – 185/12 (list spisa 310), dopis LL od 28. prosinca 2012. (list spisa 311), fotografija nekretnine (list spisa 312), uvjerenje o identifikaciji čestica izdano od strane Odjela za katastar nekretnina Pag od 11. kolovoza 2011. (list spisa 313), kopija katastarskog plana (list spisa 314), potvrda o punomoći po računu izdana od strane Privredne banke Zagreb od 19. listopada 2021. (list spisa 322-323), rješenje Ministarstva poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja od 19. svibnja 2011. (list spisa 324-325), e-mail prepiska sa OTP i Privrednom bankom Zagreb (list spisa 337-345), Ugovor o kreditu od 22. rujna 2005. (list spisa 346-351), Ugovor o kreditu od 21. veljače 2007. (list spisa 352- 356), otplatne tablice (list spisa 360-364), zapisnik sastavljen od strane Općinskog suda u Dubrovniku povodom preoblikovanja zemljišne knjige k. o. [katastarska općina] – Tuštevac od 30. travnja 2014. (list spisa 365-367), izveden je dokaz saslušanjem svjedoka: FL (list spisa 196-197), PL (list spisa 197-198), NL (list spisa 198-200), VL (list spisa 200-201), ĆL (list spisa 203-205), JL (list spisa 205-206), KL (list spisa 206-207), HL (list spisa 207-209), DL (list spisa 209-210), AL (list spisa 229-231), UL (list spisa 231-232), ČL (list spisa 377-378), ŠL (list spisa 380-381), izveden je dokaz saslušanjem tužiteljice IL (list spisa 237-239) i tužene TL (list spisa 239-241), izveden je dokaz dopunskim saslušanjem svjedoka: VL (list spisa 376-377), PL (list spisa 378-379), HL (list spisa 379-380), izveden je dokaz dopunskim saslušanjem tužiteljice (list spisa 391-392) i tužene (list spisa 392-394), izveden je dokaz očevidom na licu mjesta dana 23. rujna 2022. uz nazočnost vještaka građevinske struke Ante Vukovića (list spisa 400-401), nalaz i mišljenje vještaka Ante Vukovića od 10. siječnja 2023. (list spisa 405-427), dopunu nalaz i mišljenje vještaka Ante Vukovića od 9. kolovoza 2024. (list spis 582-586), 2. dopunu nalaz i mišljenje vještaka Ante Vukovića od 9. kolovoza 2024. (list spis 591-599), očitovanje vještaka Ante Vukovića od 13. siječnja 2025. (list spisa 607), te je izvršen uvid u spis ovog suda posl. broj: O – 2265/18 i posl. broj: P – 108/14 (ranije P – 82/11).

5.1. Sud nije uzeo u obzir dokumentaciju tužiteljice priloženu uz podnesak od 7. travnja 2023. (list spisa 445-505) i podnesak od 29. kolovoza 2023. (list spisa 520-527), izuzev ugovora o nenamjenskom kreditu od 9. svibnja 2007. (list spisa 523-527, koju dokumentaciju je tužiteljica dostavila sukladno nalogu suda od 20. listopada 2021.) jer se radi o dokumentaciji predanoj nakon zaključenja prethodnog postupka, a ovo u smislu odredbe čl. 299. st.2. ZPP, odnosno radi se o novim dokazima koje je tužiteljica mogla i bila dužna predati prije zaključenja prethodnog postupka, a izvođenju kojih dokaza se protivila i tužena.

5.2. Druge dokaze sud nije provodio budući tužiteljica i tužena nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga (list spisa 633), a i stajalište suda je da je činjenično stanje konkretnog predmeta utvrđeno i raspravljeno u mjeri koja dopušta da se na istom, primjenom materijalnopravnih propisa, koji će se nastavno u ovom obrazloženju citirati, zasnuje pravilna i zakonita odluka.

6. Tužbeni zahtjev tužiteljice je djelomično osnovan.

6.1. Budući je sud našao djelomično osnovanim glavni tužbeni zahtjev tužiteljice to sud nije odlučivao o osnovanosti podrednog kumuliranog tužbenog zahtjeva koji je sadržan u glavnom tužbenom zahtjevu za koji je sud utvrdio da je osnovan, dok je u odnosu na preostali podredni kumulirani tužbeni zahtjev sud utvrdio da nije osnovan.

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice na utvrđenje da je ista vlasnica sjeverozapadnog dijela objekta sagrađenog na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i pripadajućeg zemljišta, dok je predmet eventualnog kumuliranog tužbenog zahtjeva zahtjev tužiteljice da se utvrdi da točno određeni dijelovi objekta sagrađenog na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] predstavljaju bračnu stečevinu nje i pok. LL, te zahtjev da se utvrdi da je ista suvlasnica ½ dijela tih točno određenih dijelova.

8. Uzimajući u obzir predmet postupka te činjenične navode iz tužbe kao i navode tužiteljice iznesene tijekom postupka među strankama je sporno je li tužiteljica vlasništvo predmetnog dijela nekretnine (specificiranog u izreci presude) stekla građenjem odnosno nadogradnjom, a u odnosu na podredni tužbeni zahtjev među strankama je sporno da li predmetni dijelovi predstavljaju bračnu stečevinu tužiteljice i pok. LL i je li tužiteljica s osnove bračne stečevine suvlasnica istih za ½ dijela.

9. Prije svega ističe se da je neosnovan prigovor tužene da je tužiteljica prekludirana u podnošenju predmetne tužbe iz razloga što je istu podnijela nakon proteka roka od 30 dana određenog rješenjem ovog suda posl. broj: O – 453/17-11 od 8. prosinca 2017. Naime, nesporno je da je označenim rješenjem prekinut ostavinski postupak iza pok. LL te je tužiteljica upućena da u roku od 30 dana pokrene parnicu protiv tužene radi dokazivanja da lijevi dio objekta, odnosno odvojeni stambeni dio sagrađen na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] predstavlja njezino isključivo vlasništvo, da je to rješenje postalo pravomoćno 3. siječnja 2018., te da tužiteljica u ostavljenom roku od 30 dana nije pokrenula parnični postupak. Međutim, prema stajalištu ovog suda činjenica da tužiteljica u roku od 30 dana nije pokrenula parnicu na koju je bila upućena rješenjem ovog suda od 8. prosinca 2017. nije zapreka da ista pokrene predmetni parnični postupak. Naime, nepokretanje parnice u ostavljenom roku od 30 dana ima za posljedicu samo to da će sud nastaviti s ostavinskim postupkom i isti dovršiti bez obzira na zahtjeve glede kojih je ovdje tužiteljica upućena na parnicu, dok tužiteljica kao stranka koja je upućena u parnicu svoja prava može ostvarivati u postupku na koji je upućena, a ovo u smislu odredbe čl. 225. st.4. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“ broj: 48/03, 163/03, 35/05, 127/13 i 33/15, dalje: ZN). Naime, rok od 30 dana nije zakonski već sudski rok te propuštanje toga roka ne sprječava stranku da u odnosu na taj zahtjev pokrene parnicu (navedeno proizlazi i iz stajališta Županijskog suda u Varaždinu – Stalna služba u Koprivnici zauzetog u odluci posl. broj: Gž – 2122/2018- 2 od 12. veljače 2019., donesenoj u predmetnoj stvari). Ujedno se ističe da činjenica da tužiteljica rješenjem ostavinskog suda nije upućena u parnicu i radi utvrđenja bračne stečevine a što se odnosi na podredni kumulirani tužbeni zahtjev ne sprječava tužiteljicu na podnošenje takvog zahtjeva budući se radi o deklaratornom tužbenom zahtjevu koji tužiteljica uvijek može postaviti i za koji joj ne treba odobrenje suda u ostavinskom postupku. Nadalje, uzimajući u obzir da tužena osporava da bi predmetni dio objekta sagrađenog na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] predstavljao bračnu stečevinu tužiteljice i pok. LL, te uzimajući u obzir i ostale navode tužene iznijete tijekom dosadašnjeg postupka, to je sud utvrdio da tužiteljica ima pravni interes za podnošenje takvog tužbenog zahtjeva.

9.1. Nadalje sud nalazi neosnovanim navode tužene i u dijelu u kojem navodi da tužiteljici ne pripada pravo na ovakvo utvrđenje obzirom je ista kao zakonska nasljednica sudjelovala u ostavinskom postupku koji se vodio iza smrti pok. LL (što je utvrđeno uvidom u spis ovog suda posl. broj: O – 2265/18) a u kojem postupku je doneseno pravomoćno rješenje o nasljeđivanju kojim je predmetna nekretnina uvrštena u ostavinsku imovinu ostavitelja te raspoređena njegovim nasljednicima. Naime, tužiteljica je tijekom ostavinskog postupka osporila da bi predmetna nekretnina predstavljala vlasništvo ostavitelja u cijelosti te ista sukladno odredbi čl. 232. st.5. toč.2. ZN nije vezana pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju, a kako to proizlazi i iz odlomka 10.4. obrazloženja ukidnog rješenja Županijskog suda u Puli-Pola posl. broj: Gž – 627/2021-2 od 31. svibnja 2021. (list spisa 285).

10. U odnosu na spisu priloženu vlastoručno pisanu ispravu (list spisa 80-83) a za koju tužena navodi da je ista pisana od strane LL, sud istu nije cijenio budući je tužiteljica osporila autentičnost isprave, a tužena nije dokazala da bi ista uistinu bila napisana od strane LL iako je teret dokaza na tu okolnost na tuženoj. Osim toga, uvidom u ispravu utvrđeno je da sadržaj iste nije relevantan za predmetni postupak budući se ista odnosi na sporove o međi nekretnina u vlasništvu LL i CL. Nadalje sud nije cijenio ni snimak izvedenog stanja za predmetnu nekretninu izrađen od strane April Facrot j.d.o.o. iz prosinca 2014. budući je isti izrađen nakon što je nesporno nadogradnja na predmetnoj nekretnini završena te iz istoga nije moguće utvrditi izgrađenost predmetnog objekta prije nego je nadogradnja započela. Također sud nije cijenio ni podatke o plaćanjima po računu tužene budući predmet postupka nisu ulaganja u predmetnu nekretninu od strane tužene, a među strankama nije ni sporno da tužena nije ulagala u nadogradnju na predmetu spora.

11. Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na dan 17. travnja 2018. utvrđeno je da je LL upisan kao vlasnik čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] za cijelo, te je uvidom u uvjerenje o identifikaciji čestica utvrđeno da označena zemljišnoknjižna nekretnina odgovara katastarskoj čestici oznake kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

12. Uvidom u račun br. 230595 izdan od strane Komunalnog društva Pag d.o.o. 30. travnja 2003. utvrđeno je da se račun odnosi na radove razdvajanja kućnog priključka u [adresa], te da račun glasi na iznos od 3.175,29 kuna.

12.1. Uvidom u potvrdu primitka/naloga za plaćanje od 11. lipnja 2003. utvrđeno je da je tužiteljica platila novčani iznos po računu iz točke 12. ovog obrazloženja.

13. Uvidom u izdatnice br. 52 i 53 od 25. travnja 2003. utvrđeno je da su iste izdane LL s osnove troška razdvajanja kućnog priključka.

14. Uvidom u izvadak prometa izdan od strane Credo banka d.d. u stečaju utvrđeno je da su u razdoblju od 25. studenog 2006. do 15. siječnja 2012. na račun tužiteljice uplaćivani iznosi od strane Vrni d.o.o. za promet i usluge, te da je uplaćen ukupan iznos od 24.379,28 kuna.

15. Uvidom u pregled prometa računa tužiteljice kod Privredne banke Zagreb d.d. utvrđeno je da je 14. siječnja 2013. tužiteljici od strane DL uplaćen iznos od 45.420,00 kuna, a kao svrha je navedena: zemlja. Nadalje je utvrđeno da su tužiteljici u razdoblju od 19. prosinca 2008. pa do 28. prosinca 2012. uplaćivani novčani iznosi s osnove plaće ostvarene kod Privredne banke Zagreb, zatim uplate od strane stanodavca Meridijan 15 d.o.o., odnosno, utvrđeno je da je u označenom periodu tužiteljici uplaćen ukupan iznos od 92.324,94 kuna.

16. Uvidom u potvrdu Privredne banke Zagreb d.d. od 19. listopada 2021. utvrđeno je da je tužiteljica u razdoblju od 16. listopada 2007. pa do 27. prosinca 2016. imala punomoć kojom je bila ovlaštena raspolagati po transakcijskim računima pok. LL, otvorenim u PBZ d.d.

17. Uvidom u rješenje Ministarstva poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja od 19. svibnja 2011. utvrđeno je da je tužiteljica istim upisana u Upisnik trgovaca voćem i povrćem.

18. Uvidom u Ugovor o kreditu od 22. rujna 2005. utvrđeno je da je isti zaključen između tužiteljice kao korisnice kredita i založnog dužnika te PBZ d.d. kao kreditora. Istim je kreditor odobrio korisnici kredita kredit u iznosu od 20.000,00 eura, a kao svrha je navedena adaptacija stambenog objekta. Kao sredstvo osiguranja vraćanja kredita ugovoreno je zasnivanje založnog pravo na nekretnini korisnice kredita, i to založno pravo na stanu na trećem katu stambene zgrade sagrađene na nekretnini oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

19. Uvidom u Ugovor o kreditu od 21. veljače 2007. utvrđeno je da je isti zaključen između tužiteljice kao korisnice kredita i založnog dužnika te PBZ d.d. kao kreditora. Istim je kreditor odobrio korisnici kredita kredit u iznosu od 10.000,00 eura radi adaptacije stambenog objekta, te je u svrhu osiguranja vraćanja kredita zasnovano založno pravo na nekretnini korisnice kredita, odnosno na stanu na trećem katu stambene zgrade sagrađene na nekretnini oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

20. Uvidom u Ugovor o brzom gotovinskom kreditu od 26. ožujka 2013. utvrđeno je da je tužiteljica isti zaključila sa PBZ d.d. kao kreditorom te da isti glasi na iznos od 2.150,00 eura.

21. Uvidom u Ugovor o nenamjenskom kreditu od 9. svibnja 2007. utvrđeno je da je isti zaključen između tužiteljice kao korisnice kredita i založnog dužnika te PBZ d.d. kao kreditora. Istim je kreditor odobrio korisnici kredita nenamjenski kredit u iznosu od 51.000,00 kuna.

22. Uvidim u e-mail prepisku između tužiteljice i PBZ d.d. utvrđeno je da je tužiteljica kod označene banke, pored ranije navedenih kredita podignula još pet kredita, i to kredite po kreditnoj partiji br. 9185029890 ZT 21. rujna 2005., br. 9185030088 ZT 21. rujna 2005., br. 9012485943 ZT 16. lipnja 2009., br. 9012745387 ZT 1. kolovoza 2008. i br. 9023132403 ZT 1. rujna 2008., a u odnosu na koje kredite banka ne raspolaže dokumentacijom jer je istekao rok čuvanja iste.

23. Uvidom u zapisnik sastavljen od strane Općinskog suda u Dubrovniku posl. broj: Z – 965/2013/1495 od 30. travnja 2014. povodom preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] – Tuštevac, proizlazi da je IL, ovdje tužiteljica, čest. zem. [katastarska čestica] pov. 1103 m2, k. o. [katastarska općina] – Tuštevac, a koju je stekla nasljeđivanjem svog pokojnog supruga, prodala DL.

24. Uvidom u spis ovog suda posl. broj: P – 108/14 (ranije P – 82/11) utvrđeno je da se radi o parničnom postupku vođenom između tužitelja - protutuženika LL i tuženika - protutužitelja CL radi utvrđenja prava stvarne služnosti prolaza i provoza preko čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kao poslužnog dobra u korist čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kao povlasnog dobra. Nadalje je utvrđeno da je presudom ovog suda posl. broj: P – 82/11 od 2. studenog 2012. odbijen tužbeni zahtjev tužitelja

- protutuženika radi utvrđenja da je isti stekao pravo služnosti prolaza i provoza preko čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kao poslužnog dobra u korist čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kao povlasnog dobra, te je rješenjem ovog suda posl. broj: P – 108/14-38 od 12. kolovoza 2014. odbačen protutužbeni zahtjev tuženika - protutužitelja CL koji je glasio na ukidanje prava služnosti, a koja služnost je predmet tužbenog zahtjeva tužitelja – protutuženika LL. Uvidom u predmetni spis utvrđeno je da je u istom iskaz dala i IL (ovdje tužiteljica) koja je u označenom postupku saslušana kao svjedokinja, te je ista u svom iskazu navela da je supruga pokojnog brata označenog tužitelja - protutuženika, da je nekretnina koja se nalazi na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u vlasništvo LL nadograđivana, da je taj drugi dio nadograđen 2002. na zemlji od L koja se ranije koristila kao parkiralište. Ista je navela da su oni najprije mislili da je to parkiralište od L te da su od istoga i kupili zemlju, a kad su išli objedinjavati parcelu da su utvrdili da se ta zemlja već vodi kao vlasništvo LL, odnosno da je isti upisan kao vlasnik. Na tom dijelu parkirališta koji je kupljen negdje 2000. da su sada izgrađeni apartmani.

25. Uvidom u nalaz i mišljenje vještaka Ivana Marinovića i skicu sudskog očevida od 8. travnja 2020. utvrđeno je da čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] predstavlja kuću i dvorište te da se sjeverozapadni dio objekta, a koji je predmet postupka nalazi na označenoj nekretnini. Vještak je dio dvorišta pokazan od strane tužiteljice označio likom, žutom bojom i slovima A, B, Z4, Z3, Z2, Z1, Z13, Z12, Z11, Z10, Z9, Z8, Z7, Z6, Z5, C, D, E, F, G, A u površini od 55 m2, a sporni dio zgrade isti je označio likom, crvenom bojom i slovima Z1, Z2, Z3, Z4, Z5, Z6, Z7, Z8, Z9, Z10, Z11, Z12, Z13, Z1 u površini od 81 m2. Isti je naveo da predmet postupka odgovara dijelu kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], nove izmjere. Sastavni dio nalaza i mišljenja vještaka su i priložene fotografije objekta sagrađenog na predmetnoj nekretnini. Stranke u odnosu na nalaz i mišljenje vještaka i skicu sudskog očevida nisu imale primjedbi te je sud isti prihvatio u cijelosti smatrajući da je isti dan stručno, jasno i obrazloženo sukladno odredbi čl. 258. st.1. ZPP.

26. Vještak građevinske struke Mirko Čačić dostavio je sudu nalaz i mišljenje od 12. rujna 2019. Povodom prigovora izjavljenog od strane tužene vještak je dostavio dopunu nalaza i mišljenja od 29. lipnja 2020. iz koje proizlazi da je predmet postupka stambena kuća koja se sastoji od suterena, prizemlja i prvog kata koji se nalazi u funkciji stanovanja. Kuća da se nalazi na kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], anagrafske oznake [adresa], a nekretnina da se sastoji od zemljišta pod kućom površine 156 m2 i dvorišta površine 230 m2. Vještak je uzimajući u obzir predmet postupka utvrdio da se u suterenu nalazi studio br. 1 korisne vrijednosti površine (dalje: KVP) 17,33 m2, garaža KVP 18,53 m2, u prizemlju studio br.2 KVP 23,95 m2 i stan KVP 38,97 m2, te na prvom katu studio br. 3 KVP 24,12 m2, te da ukupna KVP zgrade koju potražuje tužiteljica iznosi 122,90 m2 te je ista označena crvenom bojom u tlocrtu kuće, a preostala KVP nekretnine da iznosi 212,06 m2 te je ista označena plavom bojom u tlocrtu kuće. Vještak je naveo da bi suvlasnički udio tužiteljice u cijeloj površini kuće iznosio 36,69/100 dijela ili zaokruženo 37/100 dijela korisne vrijednosti čitave kuće. Isti je naveo da smatra da se dio koji tužiteljica potražuje može etažirati, te je naveo da ukupno procijenjena tržišna vrijednost cjelokupne nekretnine (zgrada+zemljište) iznosi 3.035.374,40 kuna, odnosno 9.061,90 kn/1,00 m2 korisne površine.

27. Budući je tužiteljica tijekom postupka smanjila tužbeni zahtjev to je sud u predmetnoj stvari izveo dokaz novim vještačenjem po vještaku građevinske struke, vještaku Anti Vukoviću.

27.1. Vještak građevinske struke Ante Vukovića je sukladno nalogu suda od 23. rujna 2022., dana 10. siječnja 2023. dostavio nalaz i mišljenje u kojem je naveo (a uzimajući u obzir da tužiteljica sada potražuje samo dio sjeverozapadnog dijela objekta sagrađenog na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i to dio prostora stana u prizemlju, studio u prizemlju te vešeraj i na katu studio apartman) da stan 3 u prizemlju, te dio stana 4 u prizemlju (dnevni boravak sa kuhinjom i blagovaonicom i kupaonica), praonica u prizemlju i stan 7 na 1. katu zajedno čine 21/100 suvlasničkog dijela u zgradi (približno 1/5 dijela). Sukladno nalogu suda od 2. srpnja 2024. a kojim je sud vještaka pozvao da u izračun ukupne vrijednosti površine objekta sagrađenog na predmetnoj nekretnini uvrsti i površine natkrivene terase koja je pripadak stana 3 i površine natkrivene i nenatkrivene terase koja je pripadak stana 4 (budući iz ranije dostavljenog nalaza i mišljenja proizlazi da ti dijelovi nisu uračunati u ukupnu vrijednost površine objekta) vještak je 9. kolovoza 2024. izradio dopunu nalaza i mišljenja u kojem je naveo da stan 3 u prizemlju, dio stana 4 u prizemlju (dnevni boravak sa kuhinjom i blagovaonicom i kupaonica), praonica u prizemlju i stan 7 na 1. katu zajedno čine 21/100 suvlasničkog dijela u zgradi (približno 1/5 dijela). Sukladno prigovoru tužiteljice vještak je podneskom od 19. rujna 2024. izradio 2. dopunu nalaza i mišljenja te je dao očitovanje od 13. siječnja 2025. prema kojima stan 3 u prizemlju čini 758/10000 dijela suvlasništva cijele nekretnine, potraživani dio stana 4 u prizemlju (dnevni boravak sa kuhinjom i blagovaonicom, kupaonica i nenatkrivena terasa) 608/10000 dijela cijele nekretnine, praonica u prizemlju 12/10000 dijela cijele nekretnine i stan 7 na 1. katu 848/10000 dijela cijele nekretnine, te da označeni dijelovi zajedno čine 22/100 suvlasničkog dijela u zgradi, odnosno 2226/10000 dijela u zgradi.

27.2. U odnosu na 2. dopunu nalaza i mišljenja vještaka građevinske struke i očitovanja istoga od 13. siječnja 2025. tužiteljica i tužena nisu imale primjedbi s time da je tužena prigovorila da tužbeni zahtjev tužiteljice koji će biti postavljen sukladno nalazu i mišljenju vještaka nikako ne može biti provediv u zemljišnim knjigama budući se stan br. 4 razdvaja na dva dijela, odnosno zatvaraju se postojeća vrata između spavaće sobe i desnog stana, te novonastali dijelovi ne mogu predstavljati samostalnu uporabnu cjelinu.

27.3. Sud je nalaz i mišljenje vještaka Ante Vukovića, kao i dopune istoga, te očitovanje vještaka prihvatio u cijelosti smatrajući da su isti dani stručno, jasno i obrazloženo sukladno odredbi čl. 258. st.1. ZPP. Navodi tužene kojima prigovara nalazu i mišljenju vještaka iz razloga što tužbeni zahtjev ne bi bio provediv u zemljišnim knjigama budući nije uspostavljeno etažno vlasništvo sud nije našao osnovanim budući tužiteljica predmetnim tužbenim zahtjevom ni ne traži da se uspostavi etažno vlasništvo te da se takvo vlasništvo upiše u zemljišne knjige, već je tužbeni zahtjev postavljen isključivo na utvrđenje njezinog prava vlasništva na dijelu čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] a što je tužiteljica ovlaštena potraživati u predmetnom postupku i to u odnosu na samostalne uporabne cjeline, a kako to proizlazi i iz stajališta drugostupanjskog suda posl. broj:

Gž – 672/2021-2 od 31. svibnja 2021. kojim je ukinuta ranije donesena odluka u predmetnoj stvari. U odnosu na označeni dio prigovora tužene koji se odnosi na potraživani stan br.4. sud je obrazložio u nastavku ove odluke.

28. Svjedok FL, u srodstvu sa tuženom, u svom iskazu je naveo da mu je poznato da se predmetna nekretnina (misli se na objekt sagrađen na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) počela graditi početkom 1980-ih te da se je ista nadograđivala s time da je nadgradnja izvršena nakon 2005., te je naveo da pretpostavlja da su nadogradnju radili zajedno tužiteljica i LL jer su isti već tada bili zajedno. Isti je naveo da su tužiteljica i pok. LL zajednički život započeli 4-5 godina nakon smrti prve supruge pok. LL, SL koja je preminula 1993., da je ZL ponekad bio u [adresa] kod tužiteljice, ponekad da je bio sam u [adresa], a ponekad da je u [adresa] s njim bila tužiteljica. Svjedok je naveo da se nadogradnja odnosi na gradnju apartmana iznad jedne od garaža, sjeverni dio te je naveo da misli da je nadogradnja vršena za potrebe turizma i kada bi došla djeca tužiteljice.

29. Svjedok PL, brat tužene, sin pok. LL, je u svom iskazu koji je dopunio na ročištu održanom 25. travnja 2022., naveo da je predmetna kuća izgrađena još dok je njegova majka bila živa, te da je ista kasnije nadograđena na način da je izgrađen apartman koji se iznajmljivao turistima, a koja nadogradnja da je završena 2000. - 2003. Svjedok je naveo da je nadogradnju vršio njegov otac s time da je isti u prvom iskazu danom u predmetnoj stvari naveo da mu nije poznato tko je financirao nadogradnju, da pretpostavlja da je istu financirao otac koji je bio dobro materijalno situiran, te da se otac bavio turizmom, da bi potom u dopunskom iskazu svjedok naveo da zna da je nadogradnju financirao otac. Isti je naveo da je i on pomagao pri vršenju radova nadogradnje te da za to nije bio plaćen. Što se tiče priključka struje i vode za predmetni dio svjedok je naveo da mu nije poznato tko ga je platio. Nadalje je naveo da su o prijemu turista u apartman koji predstavlja nadograđeni dio, te pranju i čišćenju apartmana brinuli svi, pa tako i njegova supruga. Svjedok je naveo da je odnos između tužiteljice i njegovog oca započeo nakon smrti njegovog strica (ranijeg supruga tužiteljice) te da je trajao do očeve smrti, da su se isti vjenčali 20ak dana prije očeve smrti, te je naveo da je otac odlazio kod tužiteljice u kuću u [adresa], kao i da je tužiteljica dolazila u [adresa], da je ista bila prisutna u vrijeme nadogradnje, s time da mu nije poznato da li je ista davala kakve naloge u vezi nadogradnje.

30. Svjedokinja NL, nesrodna sa stankama, susjeda, u svom iskazu je navela se je svakodnevno viđala s LL i tužiteljicom, da su se posjećivali za vrijeme obiteljskih prigoda te da joj je poznato da je dio obiteljske kuće sagradio pok. LL sa suprugom SL, a drugi, predmetni dio da je sagrađen naknadno, a isti da je sagradila tužiteljica, odnosno da je čula da je gradnju financirala tužiteljica. Ista je navela da joj je pok. ZL rekao da je ponudio svojoj djeci da vrše nadogradnju na predmetnoj nekretnini međutim da oni nisu bili zainteresirani te da je nakon toga to isto ponudio tužiteljici i njezinoj djeci koji su bili zainteresirani. Nadogradnja da je trajala više godina, da je započela oko 2000. te da je trajala do 2013./14. Svjedokinja je navela da dok je trajala nadogradnja da je tužiteljice svaki vikend dolazila u [adresa]. Nadograđeni dio da se odnosi na sve etaže u zapadnom dijelu predmetne kuće, odnosno da se odnosi na dio koji je u nalazu i mišljenju vještaka Mirka Čačića označen crvenom bojom s time da joj nije poznato što je sa postojećom garažom koja je u nalazu vještaka označena crvenom bojom. Ista je navela da je suteren, garažu i prizemlje gradila tužiteljica, a studio iza, koji se nalazi na mjestu nekadašnje šupe da je gradio LL zajedno sa tužiteljicom. Svjedokinja je navela da je nadograđeni dio koji se odnosi na balkon sa nadstrešnicom sanirao suprug tužene te da je radove istoga financirala tužiteljica koja joj je rekla da je prodala i nasade mandarina kako bi financirala gradnju. Svjedokinja je navela da se nadograđeni dio koristio u turističke svrhe, da je tužiteljica obavljala sve radnje u vezi gostiju/turista te da je svaki vikend dolazila u [adresa] radi toga, te je navela da su djeca tužiteljice kad su dolazila u [adresa] boravila u nadograđenom dijelu. Svjedokinja je navela da su tužiteljica i pok. LL započeli zajednički život prije 2000., da su imali skladan odnos, da se vidjelo da sve rade dogovorno, da su zimi boravili kod tužiteljice u njezinom rodnom kraju, a ljeti da su boravili u [adresa]. ZL da je primao mirovinu, da pretpostavlja da mirovina nije bila veća od 2.000,00 kuna jer je ZL radio u tvrtki koja nije radnicima isplaćivala visoke plaće, a tužiteljica da je tada bila u radnom odnosu te je navela da je ista po njezinim saznanjima snosila i troškove oko podizanja i školovanja svoje troje djece s time da su djeca ljeti radila kako bi se lakše školovala. Svjedokinja je navela da se iz ničega nije moglo zaključiti da su se djeca LL protivila financiranju radova nadogradnje od strane tužiteljice te je navela da su se odnosi u obitelji poremetili nakon smrti LL.

31. Svjedokinja EL, nesrodna, u svom iskazu, kao i dopunskom iskazu danom na ročištu održanom 25. travnja 2022. je navela je da je ona bila susjeda pok. LL i tužiteljici, a ranije LL i njegovoj prvoj supruzi SL, da je bila u prijateljskim odnosima sa svima njima i da su se međusobno posjećivali. Ista je navela da je ranije radila u istoj tvrtki sa pok. LL te je navela da im je tada isplaćivana niska plaća, da je ZL kasnije promijenio tvrtku te da je otišao u mirovinu oko 1998. Ista je navela da pretpostavlja da ZL nije imao veliku mirovinu jer im plaća nije bila velika a isti da joj se i potužio da mu je mirovina niska. Svjedokinja je navela da je tužiteljica sa LL započela vezu nakon smrti Antine supruge SL, da je ZL tijekom proljeća, ljeta i jeseni bio u [adresa], da je tužiteljica u [adresa] boravila svaki vikend i godišnji odmor, a zimi da bi oboje živjeli u [adresa] kod tužiteljice. Ista je navela da je nadogradnja započela oko 2000./2002., da se je prizemni dio gradio 7-8 godina, te da je na mjestu sadašnjeg nadograđenog dijela ranije bila garaža i spremište koje nije bilo dovršeno. Ista je navela da nadogradnju predstavljaju tri mala prostora – apartmani koji su se iznajmljivali turistima te je navela da je svu brigu oko turista vodila tužiteljica, a da je garažu i spremište uređivao sin tužiteljice zajedno s tužiteljicom, da se toj nadogradnji LL nije protivio, te da misli da je isti tužiteljicu i nagovarao na to. Nadalje je svjedokinja navela da joj je LL rekao da ako njegova djeca neće vršiti nadogradnju da istu neka rade djeca tužiteljice, te da joj je rekao da on nema novaca za gradnju. Svjedokinja je navela da je ZL znao reći da je nadogradnja dio posla i brige tužiteljice i da ona financira tu nadogradnju. Ista je navela da se je ZL sa prvom suprugom bavio turizmom, te da je imao i kafić, a tužiteljica da je radila u banci, te da joj je pričala da je prodala nasade mandarina, kao i da je imala carinsku kućicu na granici sa BiH koju je iznajmljivala.

32. Svjedok ĆL, brat tužiteljice, u svom iskazu je naveo da su tužiteljica i pok. LL zajednički život započeli nakon što je prvi suprug tužiteljice preminuo, da ih je on tijekom Domovinskog rata često posjećivao u [adresa], da su isti jedno vrijeme zajedno živjeli u [adresa], a kasnije da su se dogovorili da će živjeti u [adresa]. Isti je naveo da je LL tijekom Domovinskog rata bio u lošoj financijskoj situaciji, da je turizam bio loš te da je isti uz njegovu pomoć otvorio kafić u kući sagrađenoj na predmetnoj nekretnini. ZL da je namjeravao kupiti teren uz predmetnu nekretninu međutim da nije imao financijskih sredstava za to te da je isti kupila tužiteljica koja je tada financijski dobro stajala. Tužiteljica da je u [adresa] imala svoj stan, nekretninu te ušteđevinu. Nakon toga da su se ZL i tužiteljica dogovorili da na tom dijelu sagrade apartmane te da su sagrađena dva studija i jedan apartman a sve te radove da je financirala tužiteljica jer je ZL tada imao samo mirovinu u iznosu od 2.000,00 kuna. Predmetni zapadni dio kuće prije nadogradnje da je u prizemlju imao jednu garažu i drvarnicu, iznad garaže da je bila jedna soba, a iznad drvarnice da nije bilo ništa. Iznad drvarnice da je kasnije sagrađen jedan mali stan – apartman, a iznad odnosno na dijelu kupljene zemlje jedan iznad drugoga da su sagrađeni studiji i sve te radove da je financirala tužiteljica. Svjedok je naveo da je drvarnicu i garažu LL prodao sinu tužiteljice koji je to uredio kao studio. U vrijeme gradnje zapadnog dijela nekretnine tužiteljica da je radila u banci te da je privatno šivala i za treće osobe a što je naplaćivala te je naveo da je ista obrađivala i zemlju. Njezina djeca da su u to vrijeme bila stara oko 20ak godina, da su se školovali, da su imali stipendije i da su sezonski radili tijekom ljeta.

33. Svjedokinja JL, nerodna, u svom iskazu je navela da je posljednjih 40 godina prijateljica s tužiteljicom te da joj je po priči tužiteljice poznato da je tužiteljica po nagovoru LL započela s gradnjom na predmetnoj nekretnini, da je tužiteljica izgradila dva studija i jedan apartman, a koji objekti su sagrađeni na mjestu gdje je ranije bio parking kraj kuće. Ista je navela da je tužiteljica tijekom gradnje vikendima dolazila u [adresa] kao i nakon što je nadograđeni dio iznajmljivala turistima. Svjedokinja je navela da je gradnju financirala tužiteljica uz pomoć braće, da je tužiteljica bila dobrog financijskog stanja, da su njezina djeca u to vrijeme primali stipendije i od pok. oca mirovinu, da je tužiteljica radila u banci, da je zarađivala i šivajući, da je imala zemlju na kojoj je uzgajala mandarine i drugu imovinu u [adresa] koju je dala u najam.

34. Svjedokinja KL, nesrodna, u svom iskazu je navela da je posljednji put na predmetnoj nekretnini bila kad su umrli roditelji SL te da se sjeća da su tada bili na katu predmetne nekretnine (tzv. nove kuće). Ista je navela da joj je SL rekla da su nadogradili jednu prostoriju u kojoj je ona i posjećivala SL. Svjedokinja je navela da je svu gradnju financirala teta od SL te da je dogovor bio da teta koristi prizemlje a ostatak da je darovala SL. Ista je navela da ne poznaje tužiteljicu. Nakon što je svjedokinji dana na uvid fotografija predmetne kuće iz nalaza i mišljenja vještaka ista se u odnosu na pokazanu fotografiju nije mogla očitovali, odnosno ista nije mogla potvrditi da li je to nekretnina o kojoj je iskazivala.

35. Svjedok HL, nesrodan, u svom iskazu je naveo da je bio u dobrim odnosima sa pok. LL te da je dugo godina radio s Antinom prvom suprugom SL. Svjedok je naveo da je gradnja nove kuće započela 1980-ih godina, da je izgradnju financirala Mandičina teta koja nije imala svojih potomaka, da je teta trebala koristiti dio garaže a ostatak SL i ZL. ZL da mu je 2004./2005. rekao da će nešto graditi ili da je već izgradio iza garaže za potrebe turizma. Isti je naveo da se s lijeve strane novogradnje, gledajući s ulice, nalazi garaža a iznad te garaže da nema ništa, a do toga da je izgrađeni dio ispod kojeg je bio kafić. Isti je naveo da ne zna gdje je stan u kojem su stanovali LL i SL. Svjedok je naveo da nikada nije vidio IL, te da mu ZL nije spominjao nikakvu ženu. U dopunskom iskazu svjedok je naveo da mu je poznato da je zemlju na kojoj je izvršena nadogradnja kupio ZL, nadogradnja da je započela 2000., nadogradnju da je radio LL, da je kupio materijal te radio uz pomoć prijatelja i rodbine svoje supruge SL, a nadogradnja da je trajala 2-3 godine.

36. Svjedok DL, nesrodan, u svom iskazu je naveo da je s tužiteljicom od 1996. pa do njezina odlaska u mirovinu radio u banci. Jednom prigodom kad su se vraćali sa bankarskih igra da su se zaustavili u kafiću, u predmetnoj nekretnini, odnosno na parkiralištu iza kuće te da mu je tada LL rekao da će tužiteljica tu graditi apartmane budući on nije u financijskoj mogućnosti graditi. Nakon toga da mu je tužiteljica pričala da je započela s gradnjom apartmana u [adresa] i to baš na dijelu gdje su oni ranije parkirali automobile, da mu je pokazivala slike, te da je na fotografijama vidio da su na tom dijelu u međuvremenu sagrađena dva studija, a iznad ranije drvarnice da je sagrađen apartman. Nadograđeni dio da je s lijeve strane kuće, gledajući sa ceste, a desni dio da je već bio izgrađen. Svjedok je naveo da je tužiteljica u [adresa] imala mandarine i zemlju, da je od toga ostvarivala oko 20.000,00- 25.000,00 kuna prihoda, da je kasnije tu zemlju njemu prodala, da je uz posao u banci i šivala a što je naplaćivala, a navedeno da mu je osobno poznato jer je i njegova supruga koristila tužiteljičine usluge šivanja.

37. Svjedokinja UL, nesrodna, u svom iskazu je navela da joj je po priči LL poznato da je on nagovorio tužiteljicu da kupi zemlju kraj njihove nekretnine te da tu sagradi apartmane, a što je tužiteljica i učinila. Ona da je prvi put došla u predmetnu nekretninu 2000., da su iza kuće ušli u apartman koji nije bio dovršen, s time da je dio bio uređen. Godine 2012. da je ponovno došla u [adresa] te da su apartmani tada bili u cijelosti gotovi i opremljeni, te je navela da su se apartmani tada iznajmljivali. ZL i tužiteljica da su u periodu od rujna do lipnja tijekom godine živjeli u [adresa], a ostatak godine u [adresa] te da je tužiteljica čistila apartmane u [adresa] koje je iznajmljivala. Ista je navela da joj je po priči LL poznato da je isti sinu tužiteljice ispod šupe na lijevoj strani prodao dio šupe a na kojem dijelu je tužiteljičin sin napravio čajnu kuhinju, jednu prostoriju i WC, sve to da je financirao sin tužiteljice i da je sve to radio za tužiteljicu. Nadalje je ista navela da joj je po priči poznato da je ZL tužiteljici prodao garažu na predmetnom dijelu nekretnine za 10.000 eura budući istu nisu htjeli kupiti njegova djeca, a od tih novaca da je ZL adaptirao stan. ZL i tužiteljica da su živjeli u zajedničkom domaćinstvu. Ista je navela da je tužiteljica imala nekretnine na kojima je sadila mandarine i druge poljoprivredne kulture kao i da je na granici sa BiH imala nekretnine.

38. Svjedok ČL, suprug tužene, u svom iskazu je naveo da mu je po priči LL poznato da je isti kupio nekretninu iza kuće, da je vodio sve pregovore i dogovore glede toga, da je nadogradnja vršena između 2000. i 2002., da je te radove financirao ZL, te je naveo da nekretnina sada izgleda identično kao i 2004. kada je on upoznao LL, izuzev pregradnog zida na parkingu kojeg je napravila tužiteljica nakon ostavinskog postupka koji se vodio iza LL. Svjedok je naveo da je ZL imao dovoljno sredstava za sebe, te da on (svjedok) i tužena nisu ništa ulagali u tom dijelu. Nadalje je naveo da su 2004. u Senj nosili građevinsku dozvolu za gradnju a koja je odbijena jer je teren već bio preizgrađen, te je naveo da su tužiteljica i LL tek u posljednje vrijeme bili u ljubavnom odnosu.

39. Svjedok RL, nesrodan, u svom iskazu je naveo da on ima svoje skladište (magazin) udaljeno 50 metara od predmetne nekretnine, da mu je poznato da je glavna kuća sagrađena 1996. tako što je na desnoj strani gledajući od glavne ulice bio kafić a na lijevoj strani garaža sa identičnim stanjem kao i danas, te da se sve protezalo do ceste S. Te godine da su bili i radovi do ceste S i sve da je tada izgrađeno s time da nije bilo fasade. Godine 2000. da je ZL vršio nadogradnju, da je otvorio dvoja vrata prema ulici E. Kvaternika te da je naprijed stavio pločice na podest. Radovi prema ulici E. Kvaternika da su završeni 2000. - 2003., s time da se gabariti na zgradi nisu mijenjali. Svjedok je naveo da je tijekom vršenja radova i nadogradnje viđao samo LL, da nije bila prisutna tužiteljica koju je upoznao tek oko 2020. kada je došla u Turističku zajednicu gdje on radi. Svjedok je naveo da ne zna tko je financirao te radove, da on o gradnji nije razgovarao s LL, te je naveo da je ZL bio materijalno situiran, a u predmetnoj kući da je imao kafić koji je iznajmljivao gostima i ostvarivao prihode.

40. Svjedok AL, nesrodan, u svom iskazu je naveo da je na lijevoj strani kuće (koja je predmet postupka) bio ulaz u kuću koji je vodio do predsoblja, da su stepenice vodile do polukata gdje je vršena izgradnja apartmana koji je on pomagao uređivati postavljajući laminate, montažu namještaja i sitne popravke. Na toj strani kuće da su bili garaža i skladište te da ono što se nalazi iznad njih da je izgrađeno u novije vrijeme. Što se tiče apartmana koji je bio izgrađen prema cesti, prema [adresa], tamo da je bila izgrađena i terasa. Gradnja iznad garaže i spremišta da je započela između 2002. – 2006. U apartmanu koji se nalazio na polukatu da je stanovao LL sa tužiteljicom a u ostalim dijelovima kuće da su stanovali članovi obitelji jer je LL svoju kuću darovao sinu. LL i tužiteljica da su gradili na sjevernom dijelu kuće, gledajući sa glavne ceste Pag – Zadar, da su izgradili dva apartmana, a što se tiče ranijeg skladišta da je isto uredila tužiteljica i isto da se je tretiralo kao studio/apartman, da ga je tužiteljica izolirala u cijelosti, a što da je vidljivo izvana. Svjedok je naveo da je radove vršio po nalogu tužiteljice te da ga je ista i plaćala. Isti je naveo da su se svi apartmani u prvom dijelu kuće kao i kasniji apartmani iznajmljivali turistima, da ne zna tko je vodio brigu o turistima, te je naveo da se LL i ranije bavio turizmom na način da je iznajmljivao prizemlje stare kuće koju je darovao sinu.

41. Svjedokinja ŽL, nesrodna, u svom iskazu ja navela da pok. LL poznaje od 1963./64., da su ona i njezin suprug LL često posjećivali te da joj je poznato da je veza između ZL i tužiteljice započela 1993./94., da su isti zajedno živjeli od 1996., te da su imali skladan život. U to vrijeme da je predmetni dio kuće bio sagrađen samo do garaže a oko 2003. da je započeta gradnja novog dijela kojeg je financirala tužiteljica, te je navela da je iznad garaže nadograđen apartman. Taj dio da je brzo sagrađen te se isti potom iznajmljivao turistima, a nakon toga da je sagrađen još jedan dio - apartman koji je financirao sin tužiteljice a radove da je izvodio zet LL, ČL. Ista je navela da je ZL govorio da mu je mirovina mala, da joj je poznato da je isti prije odlaska u mirovinu, odnosno prije 1998. bio ugostitelj, da je prvotno radio u hotelima Pag kao konobar a kasnije kao šef sale, dok je tužiteljica radila na šalteru u banci, da misli da je ista podizala i kredite za financiranje nadogradnje kao i da je ista dobivala novce od prodaje mandarina, da je prodala zemljište u [adresa] te da je dobila otpremninu od banke. Svjedokinja je navela da joj je poznato da je ZL ugovarao radove za novogradnju, da su radnike angažirali ZL i tužiteljica, da je radila i rodbina uz majstore, te je navela da je radove financirala tužiteljica, a ZL da je znao reći u vrijeme dok se je gradilo da će to sve platiti tužiteljica kada dođe. Ista je navela da sin LL ni na koji način nije sudjelovao u izvođenju tih radova. Nadalje je navela da su se ta dva izgrađena apartmana iznajmljivala te da je tužiteljica novac od iznajmljivanja ulagala u kuću u [adresa]. Svjedokinja je navela da joj je poznato da je tužiteljica njezinom suprugu plaćala radove, postavljanje pločica u nadograđenom dijelu, te je navela da je financiranje kućnih potrepština i režija tijekom zajedničkog života financirala tužiteljica u postotku od 90%, a ZL 10%.

42. Tužiteljica je u svom iskazu, kao i dopuni istoga, navela da je započela vezu s LL 1996. s time da su vanbračnu zajednicu započeli nakon što su preminuli roditelji Antine pokojne supruge o kojima se ZL brinuo. ZL da ju je nagovarao da ulaže i izvrši nadogradnje na kući, te je ona kupila zemljište površine 40ak m2 koje se nalazilo do kuće za 6.000 DEM budući ZL nije imao sredstava za kupnju. ZL da je prije nego je njoj ponudio da nadogradi na predmetnoj nekretnini to ponudio i svojoj djeci koji nisu bili zainteresirani. Ista je navela, gledajući prema predmetnoj kući sa ceste na lijevoj strani da je bila drvarnica i garaža a iznad te garaže i drvarnice da je bila sagrađena jedna prostorija. Negdje 2003. da su pokušali legalizirati kuću, međutim ista da je legalizirana tek 2016. te da je ona financirala projekt za legalizaciju. ZL da joj je dao tu prostoriju te je nagovarao da iznad sagradi dio kuće, te je ona na tom sjeverozapadnom dijelu kuće gledajući s ceste sagradila dva studija, apartmana površine 28 m2 svaki. Nadalje je navela da su se ona i ZL od 2003. dogovarali oko podjele u odnosu na kuću u kojoj je po sredini bila vertikala, te da je dogovor bio da lijevi sjeverozapadni dio kuće gledajući sa ceste pripadne njoj odnosno njezinoj djeci, a drugi dio da pripadne LL i njegovoj djeci, međutim to da nisu uspjeli realizirati zbog Antine smrti 2016. Izgradnju da je financirala ona jer je imala ušteđevinu od preminulog supruga, da je imala nekretninu na granici s BiH koju je naslijedila nakon smrti oca i koju je iznajmljivala RH za mjesečni iznos od 200,00 DM, a kasnije u iznosu od 200,00 EUR, da je radila u banci i ostvarivala plaću u iznosu od 5.800,00 kuna, zarađivala šivanjem te da je imala nekretnine sa zasađenim mandarinama od kojih je ostvarivala prihode u iznosu od 20.000,00 kuna, te je navela da joj je u financiranju izgradnje pomagao i brat budući mu je ona ustupila nekretnine nakon smrti njihovog oca. Nadalje je navela da je 2013. prodala nasade mandarina te da su ona i sin tim sredstvima od ZL kupili prizemlje predmetne nekretnine, odnosno lijevi dio prizemlja koji predstavlja garažu i drvarnicu. Tim novcima da je ZL uredio svoj dio kuće. Tužiteljica je navela da kuća ima odvojena brojila za struju i vodu, da se je ona odmah po započinjanju izgradnje priključila na brojila, da brojila za garažu, drvarnicu i dva izgrađena objekta glase na njezino ime, a drugi dio kuće da ima brojila koja glase na ime LL i SL. Ista je navela da misli da je sa navedenim bila upoznata i tužena koja im glede toga nikada nije prigovarala. Predmetni dio nekretnine, odnosno sjeverozapadni dio da se nalazi u njezinom posjedu, da parkiralište ispred predmetnog, lijevog dijela kuće koristi ona, te da joj nitko nakon Antine smrti nije osporavao posjed tog dijela. Tužiteljica je navela da je svu brigu oko turista koji su boravili u predmetnom dijelu nekretnine vodila ona, da je prije primitka gostiju uzimala godišnji odmor kako bi kuću pripremila za dolazak gostiju, da je nedjeljom odlazila u [adresa], a petkom dolazila u [adresa] i tamo boravila tijekom vikenda, te dočekivala i ispraćala goste. Tužiteljica je navela da se je ona brinula o LL, da su tijekom zimskog perioda bili zajedno u [adresa], a ljeti u [adresa]. Nadalje je navela da su njezina djeca tijekom školovanja imala očevu mirovinu, da su imali stipendiju, da su tijekom turističke sezone radili te da su živjeli u studentskom domu. U dopunskom iskazu tužiteljica je navela da je za izgradnju predmetnog dijela nekretnine podizala kredite, da je prilikom podizanja upisano založno pravo na njezinom stanu u [adresa] budući predmetna nekretnina nije bila legalizirana pa ista nije mogla biti predmet zaloga. Nalog za vršenje radova na predmetnoj nekretnini da je davao LL te da je isti i nadzirao radove i angažirao majstore, a sve to da je financirala ona sukladno njihovom dogovoru te je navela da je ona kupovala građevinski materijal i plaćala račune. Tužiteljica je navela da je 1996. Antin život bio težak, da je tada tužena bila trudna, da je ZL sinu ostavio kafić, da je imao dva apartmana koje je iznajmljivao turistima, a jedan od njih da je 2009. dao kćeri, te da mu je mirovina iznosila 2.300,00 kuna, a u mirovinu da je otišao 1998.

43. Tužena je u svom iskazu, kao i dopuni istoga, navela da su njezini roditelji ZL i SL sagradili i financirali 90% predmetne kuće u [adresa], da je prostorija iznad drvarnice i garaže bila potpuno u funkciji te da su tu njezini roditelji živjeli. Otac da joj nije ponudio da kupi parcelu pokraj kuće budući je isti imao dovoljno financijskih sredstava za kupnju jer je imao dvije kuće koje je iznajmljivao turistima, mirovinu i kafić. Nadalje je navela da je ona ocu pomagala oko turista, kao i brat te šogorica, da su imali čistačicu iz susjedstva, te da je otac i tužiteljici plaćao putne troškove i sve ostalo kada bi došla pomoći. Ista je navela da financijska situacija tužiteljice nije bila dobra, da je kao mlada ostala udovica s troje maloljetne djece, da se nakon smrti supruga morala zaposliti, te da je morala uzdržavati djecu. Tužena je navela da su njezin otac i tužiteljica zasnovali brak 25 dana prije njegove smrti te da joj otac nije rekao da ima namjeru oženiti se niti je ona prisustvovala sklapanju braka. Ista je navela da su ranije na lijevoj strani kuće u prizemlju bile dvije garaže koje su izgrađene sredstvima njezine tete iz Njemačke koja je koristila tu garažu za parkiranje automobila i za ostavu potrepština, a iznad da su bile sagrađene dvije prostorije, funkcionalne za stanovanje i koje su se protezale u širini cijele kuće, te je navela da je u jednoj od tih prostorija bila i spavaća soba njezinih roditelja. Na gornjem katu da je sve predstavljalo jednu cjelinu te kuća nije bila podijeljena po vertikali. Nadalje je navela da je njezin otac kupio susjednu nekretninu oko 2000., da je svrha iste bila da se koristi kao parkiralište, a godinu/dvije kasnije da se na tom dijelu počelo graditi, da su izgrađena dva studia i praona iza kuće površine maksimalno 50 m2, te je navela da je nadogradnja završena 2003. Sve navedeno da je financirao njezin otac, koji je i kupovao građevinski materijal za nadogradnju, te je navela da je isti iznajmljivao apartmane uz njihovu pomoć a kako je to ranije navela. Ista je navela da ocu nije pomagao njezin brat ĐL budući isti dugo vremena nisu razgovarali. Tužena je navela da je stan na katu bio povezan i s lijeve i desne strane te da je isti pregrađen od strane tužiteljice, koja joj je nakon smrti oca zabranila ulazak u kuću s time da joj je naknadno dala ključeve od desne polovice kuće. Što se tiče nadogradnje tužena je navela da je stan u kojem boravi tužiteljica bio djelomično izgrađen sa prednje strane, a nakon što je kupljena susjedna nekretnina na kojim su izgrađeni studio apartmani, da je sva nadogradnja i uređenje završeno 2003. Ista je navela da su ona i suprug 2003. u Senj nosili papire za legalizaciju koja je odbijena jer je izgrađenost objekata bila prevelika. Nadalje je navela da je kuća oduvijek imala odvojena brojila, a razlog za to je jer je otvoren kafić koji je morao imati odvojena brojila, te je navela da za lijevi dio kuće režije plaća tužiteljica. Tužena je navela da je ona na školovanje u Rijeku otišla 1991. gdje i trenutno živi, a da je do tada živjela u [adresa]. Nadalje je navela da joj je poznato da je tužiteljica podizala kredite radi adaptacije stana u [adresa], da je ista promijenila kuhinju, kupila novi namještaj u tom stanu i sl., te je navela da je adaptacija u [adresa] bila završena u trenutku kada je tužiteljica podizala kredite. Što se tiče adaptacije starog dijela predmetne kuće tužena je navela da su ulaganja u taj dio vršili otac i ona.

44. Iskaze svjedoka FL, NL, VL, DL, UL, ŽL i AL sud je cijenio istinitim i vjerodostojnim budući su isti imali neposredna saznanja o onome o čemu su iskazivali, iskazi istih su u međusobnom suglasju, kao i u suglasju s ostalim izvedenim dokazima, te je sud iskaze istih cijenio i kroz činjenicu da svjedoci nisu u srodstvu sa strankama postupka (izuzev svjedoka FL koji je u srodstvu s tuženom), te nisu osobno zainteresirani za ishod predmetnog postupka. Tako iz iskaza saslušanih svjedoka u bitnom proizlazi da su tužiteljica i pok. LL izvanbračnu zajednicu započeli nakon smrti svojih supružnika, odnosno zasigurno u razdoblju od 1996. pa do 1998., da su prije 2000. započeli zajednički život, te je sud temeljem iskaza istih utvrdio da je nadogradnja predmetnog dijela vršena tijekom trajanja njihove izvanbračne zajednice. Nadalje iz iskaza saslušanih svjedoka proizlazi da su tužiteljica i pok. LL tijekom zime zajedno stanovali kod tužiteljice u [adresa], a ostatak godine da je ZL boravio u [adresa] s time da je tužiteljica svaki vikend dolazila u [adresa] kao i ljeti i tijekom godišnjih odmora. Nadalje iz iskaza istih proizlazi da je nadogradnja na predmetnoj nekretnini započeta nakon 2000. Iz iskaza svjedokinja NL i VL, koje su susjede predmetnoj nekretnini i koje su bile u dobrosusjedskim odnosima sa pok. LL i njegovom ranijom suprugom SL, a kasnije i sa tužiteljicom, proizlazi da je nadogradnja predmetnog dijela trajala više godina, iz iskaza svjedoka FL proizlazi da je nadogradnja vršena nakon 2005., dok iz iskaza svjedokinje VL proizlazi da su radovi na prizemnom dijelu kuće trajali 7-8 godina, dok iz iskaza svjedokinje NL proizlazi da su radovi završeni 2013./14. Uzimajući u obzir da su svjedokinje susjede, odnosno da žive u neposrednoj blizini predmetne nekretnine to je istima zasigurno bilo poznato u kojem periodu je započeta nadogradnja i koliko dugo je ista trajala. Nadalje, iz iskaza saslušanih svjedoka u bitnom proizlazi da se je predmetna nekretnina, odnosno predmetni sjeverozapadni dio prije nadogradnje sastojao od garaže i spremišta te prostorije iznad garaže, da se nadogradnja vršila u suterenu, prizemlju i na katu, da su tijekom nadogradnje izgrađena dva studia i apartman. Sud je nadalje temeljem iskaza saslušanih svjedoka VL, NL i UL, a koje svoje navode crpe iz neposrednog razgovora sa pok. LL, utvrdio da je LL prvotno svojoj djeci ponudio da vrše nadogradnju na ranije postojećem objektu što su isti odbili, a nakon čega je to isto ponudio tužiteljici koja je uz odobrenje LL započela sa izgradnjom sada nadograđenog dijela nekretnine. Sud je temeljem iskaza označenih svjedokinja, kao i svjedoka ŽL i DL utvrdio da je nadogradnju financirala tužiteljica, a navedeno proizlazi i iz iskaza svjedoka AL koji je u svom iskazu naveo da je po nalogu tužiteljice vršio radove na nadograđenom dijelu nekretnine i da ga je tužiteljica plaćala, kao i iskaza svjedokinje ŽL koja je navela da je tužiteljica njezinom suprugu plaćala izvođenje radova na predmetnoj nekretnini. Također, sud je cijenio istinitim i vjerodostojnim iskaze svjedoka VL, ŽL, JL, DL i UL na okolnost financijske situacije tužene, odnosno iz iskaza istih proizlazi da je tužiteljica radila u banci, da je imala nasade mandarina te od toga ostvarivala prihode u iznosu od 20.000,00 – 25.000,00 kuna godišnje, da je imala carinsku kuću na granici sa BiH koju je iznajmljivala kao i da je šivala, a njihov iskaz u tom dijelu je i u suglasju s materijalnom dokumentacijom koja prileži spisu.

45. Sud nije cijenio iskaz svjedokinje KL budući iz iskaza iste proizlazi da je svjedokinja na predmetnoj nekretnini posljednji put bila prije izvršenih radova nadogradnje, a ista se nije mogla očitovati ni glede predočenih fotografija nadograđenog, predmetnog dijela nekretnine, a koje fotografije su sastavni dio nalaza i mišljenja vještaka. Iz navedenog proizlazi da svjedokinja nema nikakvih saznanja glede izvršenih radova nadogradnje, osim što je istoj poznato da su SL i LL nadogradili jednu prostoriju u kojoj su živjeli. Nadalje, sud nije cijenio vjerodostojnim iskaz svjedoka ČL budući je isti suprug tužene te je osobno zainteresiran za ishod predmetnog postupka, te je iskaz istoga u dijelu u kojem navodi da su tužiteljica i LL tek u posljednje vrijeme bili u ljubavnom odnosu, kao i u dijelu u kojem isti navodi razdoblje u kojem je vršena nadogradnja u suprotnosti s iskazima ostalih saslušanih svjedoka čije iskaze je sud cijenio vjerodostojnim. Nadalje sud nije cijenio vjerodostojnim iskaz svjedoka PL, brata tužene, u dijelu u kojem je naveo da je na predmetnoj nekretnini nadograđen samo jedan apartman te da je nadogradnja trajala od 2000. - 2003. jer je isti u suprotnosti s iskazima ranije ocjenjenih svjedoka kao i sa iskazom same tužene koja je navela da su tijekom nadogradnje izgrađena dva studia i praona kao i da je uređen ranije postojeći apartman u prizemlju nekretnine. Također sud nije cijenio vjerodostojnim njegov iskaz ni u dijelu u kojem je naveo da je pomagao ocu prilikom nadogradnje budući je isti u suprotnosti s iskazom svjedokinje ŽL kao i u suprotnosti s iskazom tužene koja je navela da otac i brat dugo nisu komunicirali. Nadalje sud nije cijenio vjerodostojnim ni iskaz svjedoka HL budući je iskaz istoga kontradiktoran. Naime, svjedok je prvotno naveo da mu je LL rekao da će vršiti nadogradnju ili da je istu već napravio, da bi svjedok potom u dopunskom iskazu naveo da mu je poznato da je ZL vršio i financirao nadogradnju. Također, isti je u svom iskazu naveo da se novija kuća (predmetni dio), gledajući s ulice s lijeve strane sastoji od garaže, a iznad te garaže da nema ništa, a to da mu je poznato jer svakodnevno prolazi pokraj nekretnine, međutim navedeno je u suprotnosti s iskazima ostalih saslušanih svjedoka kao i u suprotnosti s neposrednim opažanjem suda na licu mjesta kada je sud utvrdio da iznad garaže postoji izgrađeni objekt, a koji je i predmet postupka. Naime, iz iskaza svjedoka u bitnom proizlazi da se isti ne može izjasniti što predstavlja nadograđeni dio. Nadalje, sud nije cijenio ni iskaz svjedoka ŠL budući isti nije imao neposrednih saznanja o financiranju nadogradnje, a i iz iskaza istoga nije sasvim razvidno kad su radovi nadogradnje započeti a kad su završeni budući je isti naveo da su radovi na predmetnoj nekretnini započeli 1996., te da su radovi prema ulici E. Kvaternika završeni 2000. - 2003., a što je u suprotnosti s iskazima ostalih svjedoka koji su naveli da su radovi na predmetnoj nekretnini započeti nakon 2000.

46. Iskaz svjedoka ĆL u dijelu koji se odnosi na nadogradnju predmetnog dijela i financijsku situaciju tužiteljice sud je cijenio istinitim neovisno što je isti brat tužiteljice budući je iskaz istoga u suglasju s iskazima ostalih saslušanih svjedoka čije je iskaze sud cijenio vjerodostojnim.

47. Nadalje, sud je u pogledu trajanja izvanbračne zajednice tužiteljice i pok. LL, nadogradnje na predmetnoj nekretnini i financiranja nadogradnje prihvatio iskaz tužiteljice kao istinit, vjerodostojan i životno logičan, a isti je i u suglasju s iskazima saslušanih svjedoka čije je iskaze sud cijenio vjerodostojnim kao i u suglasju s dokumentacijom priloženom spisu.

48. Sud je iskaz tužene u dijelu u kojem ista navodi da se nadograđeni dio odnosi na dva studio apartmana i praonu kao i djelomičnu izgradnju stana u kojem sada boravi tužiteljica, a u kojem su ranije boravili njezini roditelji (stan u prizemlju) cijenio istinitim vjerodostojnim. Sud nije prihvatio istinitim iskaz tužene u dijelu u kojem ista navodi da je radove nadogradnje financirao njezin otac LL budući su ti navodi u suprotnosti s iskazima saslušanih svjedoka kojima je upravo po priči LL poznato da je sve radove nadogradnje financirala tužiteljica, a kako je to sud ranije naveo kod ocjene iskaza svjedoka. Nadalje, sud nije cijenio vjerodostojnim iskaz tužene u dijelu koji se odnosi na izvanbračnu zajednicu tužiteljice i LL budući iz iskaza ranije saslušanih svjedoka čije je iskaze sud cijenio vjerodostojnim, kao i iskaza brata tužene proizlazi da su tužiteljica i LL zasnovali izvanbračnu zajednicu nakon smrti svojih supružnika, i to prije 2000. Također sud nije prihvatio iskaz tužene ni u dijelu u kojem ista navodi da je financijska situacija tužiteljice bila loša te da ista nije imala sredstava za financiranje izgradnje jer su takvi navodi tužene u suprotnosti s materijalnom dokumentacijom koja prileži spisu kao i iskazima svjedoka kojima je sud poklonio vjeru.

49. Uzimajući u obzir da tužiteljica tužbeni zahtjev temelji na stjecanju prava vlasništva nekretnine na jedan od originarnih načina – građenjem, odnosno nadogradnjom na tuđem zemljištu, u razdoblju od 2000. pa do završetka gradnje (a koja gradnja/nadogradnja je završila u razdoblju od 2012. – 2014. što je sud utvrdio temeljem iskaza svjedokinja NL i UL) kada je dograđen dio ranije postojeće kuće na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te uzimajući u obzir da je tako izvršenom nadogradnjom u potpunosti izmijenjen identitet ranije kuće, to su u predmetnoj stvari mjerodavne odredbe Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, dalje: ZVDSP).

50. Odredbom čl. 114. st. 1. ZVDSP propisano je da se vlasništvo može steći na temelju pravnoga posla, odluke suda, odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju zakona.

50.1. Odredbom čl. 153. ZVDSP propisano je ako je vlasnik zemljišta znao za građenje, a nije bez odgode zabranio daljnju gradnju poštenom graditelju, zemljišna čestica sa zgradom koja je na njoj izgrađena pripada graditelju, a prijašnji vlasnik zemljišta ima samo pravo zahtijevati naknadu tržišne vrijednosti zemljišta.

50.2. Odredbom čl. 156. st.1. ZVDSP propisano je da se dogradnjom, nadogradnjom ili preuređenjem (adaptacijom) zgrada, odnosno prostorija u suvlasničkim, zajedničkim ili tuđim zgradama, kao ni njihovom prigradnjom, ugradnjom, ili ulaganjem u njih, ne može steći vlasništvo, ako nije što drugo odredio vlasnik dograđene, nadograđene, odnosno prigrađene nekretnine.

51. Iz navedenog proizlazi da je potrebno dokazati postojanje svih pretpostavki za takvo stjecanje, onih propisanih navedenim odredbama ZVDSP, a to je da je tužiteljica bila pošteni graditelj izgrađenih objekata: da nije znala niti je mogla znati da gradi na tuđem zemljištu, te da je vlasnik zemljišta (LL) znao za građenje, a nije bez odgode zabranio daljnju gradnju, odnosno da je vlasnik dograđenog/nadograđenog dijela odredio da tim radovima tužiteljica može steći vlasništvo na tom dijelu.

52. Prema utvrđenju ovog suda, a savjesnom i brižljivom ocjenom svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka sukladno odredbi čl. 8. ZPP, sud je utvrdio da je tužiteljica dokazala da su ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dijela nekretnine sagrađene na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], i to odnosu na stan br.3., praonicu i stan br.7. a kako je to odlučeno točkom I. izreke ove odluke, i to građenjem, odnosno nadogradnjom. Naime, sud je utvrdio da su tužiteljica i pok. LL zasnovali izvanbračnu zajednicu nedugo nakon smrti svojih supružnika, da je ista započeta oko 1998., odnosno zasigurno prije 2000., da su isti tijekom 2016. zaključili brak, te da je bračna zajednica istih prestala smrću LL, koji je preminuo **.**.2016. Da su tužiteljica i LL bili u izvanbračnoj zajednici sud je utvrdio temeljem iskaza saslušanih svjedoka koji su u svojim iskazima u bitnom naveli da su isti zajednički život započeli zasigurno prije 2000., a da su bili u izanbračnoj zajednici sud zaključuje i uvidom u spisu priloženu potvrdu iz koje proizlazi da je LL tužiteljici dao punomoć za raspolaganje njegovim bankovnim računima u razdoblju od 16. listopada 2007. pa do njegove smrti, a koju suglasnost istoj zasigurno ne bi dao da su isti bili samo u odnosu djevera i snahe a kako to tvrdi tužena. Sud je nadalje utvrdio da je LL, koji je bio vlasnik čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (a koja nekretnina odgovara kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]), tužiteljici dao odobrenje da na označenoj nekretnini sagradi, odnosno nadogradi dio na postojećem objektu (kući) te je sud utvrdio da je volja LL bila da tužiteljica na tako dograđenom dijelu stekne isključivo vlasništvo, a nakon čega je tužiteljica i započela s gradnjom. Naime, LL je tužiteljici dao dopuštenje da na postojećoj garaži i skladištu, kao i prostoriji koja se nalazila iznad toga (koji dijelovi su nesporno bili sagrađeni prije početka nadogradnje i prije započinjanja izvanbračne zajednice) sagradi, odnosno nadogradi apartmane te je tužiteljica uz odobrenje LL sagradila stan u prizemlju kuće koji je u skici vještaka mjernika označen kao stan br.3 (u nalazu i mišljenju vještaka Mirka Čačića isti je označen kao studio 2), zatim je dogradila dio objekta u prizemlju na način da je uz ranije postojeću sobu sagradila dio koji sada predstavlja dnevni boravak, kuhinju, blagovaonicu i kupaonicu, a koji dio je u nalazu i mišljenju vještaka označen kao dio stana br.4. (u nalazu i mišljenju vještaka Mirka Čačića isti je označen kao stan u prizemlju), ista je sagradila praonicu u prizemlju kuće, kao i stan br.7. koji se nalazi na 1. katu kuće (u nalazu i mišljenju vještaka Mirka Čačića označen kao studio 3), a kako to proizlazi iz iskaza saslušanih svjedoka koji su naveli da im je LL rekao da je dao dopuštenje tužiteljici da nadogradi i da je to tužiteljica i financirala. Da su na ranijoj kući nadograđeni upravo označeni predmetni dijelovi proizlazi i iz iskaza same tužene. Sud je nadalje, temeljem iskaza saslušanih svjedoka a kojima je poklonio vjeru utvrdio da je nadogradnja započela iza 2000. te da je trajala više godina, odnosno ista je konačno dovršena u razdoblju od 2012. - 2014. Sud je temeljem iskaza svjedoka kao i isprava koje priležu spisu utvrdio da je tužiteljica financirala predmetnu izgradnju/dogradnju. Tako iz spisu priloženog naloga za plaćanje proizlazi da je tužiteljica 2003. financirala radove razdvajanja kućnog priključka, a tijekom postupka među strankama nije sporno da priključci za predmetni dio nekretnine glase na ime tužiteljice, odnosno navedeno tužena nije sporila. Iako je nesporno da je LL sudjelovao u nadogradnji na način da je isti nadzirao radove, angažirao radnike i sl., sud je temeljem iskaza svjedoka NL, VL, ŽL, DL i AL utvrdio da je sve te radove financirala tužiteljica jer im je upravo LL rekao da će nadogradnju financirati tužiteljica, odnosno da je istu ona financirala. Da je tužiteljica imala sredstava za financiranje izgradnje proizlazi i iz pisane dokumentacije priložene spisu. Naime, iz iste proizlazi da je tužiteljici plaću isplaćivala Privredna banka Zagreb d.d., da je ista ranije imala prihode od prodaje voća a koju zemlju je kasnije prodala svjedoku DL za iznos od 45.420,00 kuna, da je ista kod PBZ d.d. podignula više kredita, pa je tako 2005. podignula kredit u iznosu od 20.000,00 eura, 2007. u iznosu od 10.000,00 eura, 2013. u iznosu od 2.736,21 eura, te 2007. nenamjenski kredit u iznosu od 51.000,00 kuna. Također je sud uvidom u spisu priložene e-mail prepiske između tužiteljice i PBZ d.d. utvrdio da je tužiteljica tijekom vršenja radova nadogradnje podignula još pet kredita u nepoznatoj visini. Nadalje, sud je temeljem iskaza svjedoka utvrdio da se je tužiteljica bavila i šivanjem a koje radove je naplaćivala. Uzimajući u obzir da je nadogradnja vršena do 2012./14. a kako to proizlazi iz iskaza svjedokinje NL i UL, te uzimajući u obzir da je svjedocima LL rekao da je nadogradnju financirala tužiteljica, to je sud prihvatio iskaz tužiteljice da je ista kredite podizala radi izvođenja predmetnih radova budući su isti podizani u vrijeme nadogradnje. Iako je ugovorima o kreditu, a radi osiguranja vraćanja istih zasnovano založno pravo na stanu tužene u [adresa], sama činjenica da je založno pravo zasnovano na stanu u [adresa] ne znači da su krediti i podizani radi adaptacije upravo tog stana a kako to tužena tvrdi, već iz navedenog proizlazi da je tužiteljica kao zemljišnoknjižna vlasnica stana u [adresa] isti založila kao sredstvo osiguranja vraćanja podignutih kredita. Uzimajući u obzir da je LL tužiteljici dao odobrenje za gradnju na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te da je gradnju financirala tužiteljica a kako je to ranije sud utvrdio, to je sud našao osnovanim i logičnim navode tužiteljice u dijelu u kojem ista navodi da je postojala suglasnost između nje i LL da nadograđeni dio pripadne njoj, odnosno sud je utvrdio da je stvarna volja LL kao zemljišnoknjižnog vlasnika čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] bila da tužiteljica građenjem, odnosno nadogradnjom stekne vlasništvo nadograđenog dijela nekretnine. Sud ne nalazi životno logičnim da bi tužiteljica financirala izgradnju bez da je prethodno sa zk vlasnikom dogovorila da taj, nadograđeni dio pripadne njoj u samovlasništvo. U odnosu na navode tužene da tužiteljica nije dokazala da je u predmetni dio izvršila ulaganja od milijun kuna ističe se da je vještak Mirko Čačić u svom nalazu i mišljenju izvršio procjenu vrijednosti cjelokupne nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koja uključuje sagrađenu zgradu i zemljište, te da je isti procijenio vrijednost te nekretnine u trenutku davanja nalaza i mišljenja prema tržišnim uvjetima, bez da je izvršio procjenu vrijednosti radova i materijala koji su uloženi u njezinu izgradnju, i to vrijednost tih radova u trenutku izvođenja istih, iz čega ne bi proizlazilo da je tužiteljica prilikom izgradnje predmetnog dijela imala trošak izgradnje u visini oko milijun kuna a kako to tvrdi tužena. Nadalje, sud nije prihvatio osnovanim navode tužene da tužiteljica nije imala dovoljno sredstava za financiranje nadogradnje iz razloga što je ista uzdržavala i školovala djecu jer iz iskaza tužiteljice, a koje navode tužena nije sporila, proizlazi da su djeca tužiteljice za vrijeme školovanja primali stipendije, živjeli u studentskom domu, ostvarivali pravo na mirovinu pokojnog oca kao i sezonski radili, a navedeno proizlazi i iz iskaza svjedoka NL i ĆL. Slijedom svega navedenog, a uzimajući u obzir da je tužiteljica bila pošteni graditelj te da je ista imala odobrenje vlasnika nekretnine za gradnju, odnosno nadogradnju na istoj, to je zaključak suda da je tužiteljica gradnjom, odnosno nadogradnjom stekla vlasništvo dijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], i to upravo stana br.3., stana br.7. i praonice a koji su specificirani u točki I. izreke ove presude.

53. U odnosu na navode tužene da tužiteljica ne bi mogla biti isključiva vlasnica predmetnog, nadograđenog dijela budući je isto stečeno za vrijeme trajanja izvanbračne zajednice koja je prerasla u bračnu zajednicu, te da bi bračni drugovi sukladno pozitivnim propisima bili suvlasnici za ½ dijela svaki, sud takve navode tužene, a uzimajući u obzir ranija utvrđenja nalazi neosnovanim.

53.1. Uzimajući u obzir da se pravni režim imovine bračnih drugova prosuđuje prema zakonu koji je bio na snazi u vrijeme stjecanja te imovine, to se primjenjuju odredbe Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj: 116/03, 17/04, 136/04, 107/07, 57/11, 61/11, 25/13, 75/14, 5/15 i 103/15, dalje: ObZ).

53.2. Odredbom čl. 248. ObZ propisano je da je bračna stečevina imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine.

53.3. Odredbom čl. 253. st.1. ObZ propisano je da imovina koju bračni drug ima u trenutku sklapanja braka, ostaje njegova vlastita imovina, dok je stavkom 2. propisano da vlastita imovina je i imovina koju je bračni drug stekao tijekom bračne zajednice na pravnom temelju različitom o navedenoga u članku 248. ObZ (nasljeđivanje, darovanje i sl.).

53.4. Budući je pok. LL tužiteljici za života dao dopuštenje da ista na predmetnom dijelu sagradi odnosno izvrši dogradnju, te uzimajući u obzir da je tu gradnju, odnosno nadogradnju financirala isključivo tužiteljica a kako to proizlazi iz ranijeg obrazloženja ove odluke, to sud utvrđuje da predmetni, nadograđeni dio tužiteljica i pok. LL nisu stekli zajedničkim radom za vrijeme trajanja bračne zajednice već je taj dio stekla tužiteljica i to građenjem, odnosno nadogradnjom te taj dio predstavlja posebnu imovinu tužiteljice u smislu odredbe čl. 253. st.2. ObZ slijedom čega je sud utvrdio da ne postoji nikakav doprinos pok. LL stjecanju vlasništva tog dijela. Naime, uzimajući da je po režimu citiranih odredbi ZVDSP mjerodavno samo ono što je odredio vlasnik nekretnine, a uzimajući u obzir da je pok. LL tužiteljici dopustio predmetnu gradnju, odnosno nadogradnju, s namjerom da tužiteljica nakon dovršetka nadogradnje na izgrađenom dijelu nekretnine stekne vlasništvo, to sud nalazi da takvo dopuštenje vlasnika ima pravne učinke, odnosno da se ne radi o bračnoj stečevini. Naime, sud je utvrdio da je stvarna volja i namjera pok. ZL bila da tužiteljica stekla vlasništvo predmetnog, nadograđenog dijela. Iako na te okolnosti nesporno nije zaključen nikakav pisani ugovor između tužiteljice i pok. LL sud je, uzimajući u obzir iskaze saslušanih svjedoka kojim je upravo pok. LL rekao da je taj dio dao tužiteljici da na njemu gradi i da je tužiteljica izvršene radove i financirala, te uzimajući u obzir da je izgradnja na tom dijelu u trenutku smrti pok. ZL i završena, utvrdio da je takav usmeni dogovor istih u cijelosti i realiziran.

53.5. Budući je sud utvrdio da je tužiteljica građenjem, odnosno nadogradnjom stekla vlasništvo dijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i to dijela označenog u točki I. izreke ove presude, to je sud utvrdio da označeni dio nekretnine ne predstavlja ostavinsku imovinu pok. LL u smislu odredbe čl. 5. st.3. ZN budući je isti vlasništvo tužiteljice, slijedom čega je odlučeno kao u točki I. izreke ove odluke.

54. Što se tiče preostalog dijela tužbenog zahtjeva (u odnosu na koji je tužiteljica povukla tužbu a čemu se tužena protivila), a koji se odnosi na dio dvorišta čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od 55 m2, a koji je dio u nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka Ivana Marinovića označen žutim likom i omeđen slovima A, B, Z4, Z3, Z2, Z1, Z13, Z12, Z11, Z10, Z9, Z8, Z7, Z6, Z5, C, D, E, F, G, A, ističe se da tužiteljica u odnosu na taj dio u tužbi nije navela, a ni dokazala pravni osnov stjecanja prava vlasništva. Naime, ukoliko bi pravni osnov stjecanja prava vlasništva tog dijela nekretnine bio kupnja budući je tužiteljica tijekom postupka, odnosno u iskazu navela da je dio nekretnine na kojem je vršena nadogradnja stekla i kupnjom, ističe se da tužiteljica te navode nije dokazala. Naime, u smislu odredbe čl. 115. st.3. ZVDSP pravni posao kojemu je cilj stjecanje prava vlasništva, da bi bio valjan, treba uz ostale pretpostavke valjanosti biti u pisanom obliku. Uzimajući u obzir da je pok. LL prema spisu priloženom izvatku iz zemljišne knjige upisan kao vlasnik cjelokupne nekretnine onda je za pretpostaviti da je kupoprodajni ugovor ukoliko je isti uistinu i zaključen zaključio LL kao kupac. Međutim, iako je tužiteljica u svom iskazu navela da je ona kupila nekretninu na kojoj je vršena nadogradnja, njezin iskaz u tom dijelu je kontradiktoran sa iskazom iste u predmetu koji se pred ovim sudom vodio pod posl. brojem: P – 82/11 gdje je ista navela da je LL taj dio kupio od g. L, te da su nakon kupnje a kad su išli objedinjavati parcele utvrdili da je u odnosu na taj dio ZL već bio upisan kao vlasnik. Međutim, čak da je sud i utvrdio da je tužiteljica taj dio nekretnine stekla kupnjom, ističe se da tada tužbeni zahtjev u tom dijelu nije ispravno postavljen. Naime, odredbom čl. 119. ZVDSP propisano je da se vlasništvo nekretnine stječe zakonom predviđenim upisom stjecateljeva vlasništva u zemljišnoj knjizi na temelju valjano očitovane volje dotadašnjega vlasnika usmjerene na to da njegovo vlasništvo prijeđe na stjecatelja, ako zakonom nije određeno drukčije. Odredbom čl. 120. ZVDSP propisano je da se vlasništvo na nekretninama stječe uknjižbom u zemljišnu knjigu, ako zakon ne omogućuje da se vlasništvo nekretnine stekne nekim drugim upisom u zemljišnu knjigu. Shodno odredbi čl. 120. st. 1. ZVDSP, te odredbi čl. 30. st. 2. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99,) uknjižba je upis kojim se pravo vlasništva nad nekretninom stječe bez posebnog naknadnog opravdanja. Dakle, vlasništvo na nekretninama na temelju pravnog posla stječe se upisom u zemljišnu knjigu, a u toj situaciji je pravni posao samo pravna osnova (titulus) za stjecanje prava vlasništva, dok je način stjecanja prava vlasništva (modus) upis u zemljišne knjige, zbog čega deklaratorni tužbeni zahtjev usmjeren na utvrđenje prava vlasništva nije osnovan (tako i u odluci broj Rev-1225/1991-2 od 9. srpnja 1992. i broj Rev x-978/17-2 od 2. srpnja 2019.). Budući nije proveden zakonom predviđeni upis tužiteljičina vlasništva nad predmetnim dijelom nekretnine (dvorištem) u zemljišnoj knjizi, to ne bi proizlazio osnovanim zahtjev iste na utvrđenje da je vlasnica predmetnog dijela. Ukoliko tužiteljica površinu od 50 m2 potražuje kao zemljište koje služi za redovitu uporabu stambenog dijela predmetne nekretnine u odnosu na koji je sud utvrdio da je njezino vlasništvo ističe se da se u smislu odredbi Zakona o prostornom uređenju zemljište nužno za uporabu određuje samo za cijelu građevinu, a ne za pojedine dijelove sagrađenog objekta, odnosno stana. Uzimajući u obzir da sud nije utvrdio da bi tužiteljica bila vlasnica cjelokupnog objekta sagrađenog na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] već samo vlasnica određenih dijelova, to je zahtjev tužiteljice u tom dijelu neosnovan, a ujedno se ističe da ista tijekom postupka nije ni dokazala da bi upravo taj dio dvorišta predstavljao zemljište nužno za uporabu u smislu odredbi Zakona o prostornom uređenju. Nadalje, u odnosu na dio objekta sagrađenog na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a koji se odnosi na studio br. 1. u suterenu kuće i garažu u suterenu kuće, te dio stana br.4. u prizemlju kuće koji se sastoji od spavaće sobe i balkona/loggie, sud je temeljem iskaza saslušanih svjedoka kao i iskaza same tužiteljice utvrdio da je označeni dio, odnosno dio koji predstavlja garažu i spremište u suterenu kuće kao i spavaću sobu i balkon/loggiu u prizemlju već bio izgrađen od strane LL prije nego su on i tužiteljica započeli izvanbračnu zajednicu, odnosno sud je utvrdio da taj dio ne predstavlja dio predmetne nekretnine koji je tužiteljica nadogradila ili preuredila/adaptirala. U odnosu na navode da bi LL taj dio (garažu i spremište) prodao tužiteljici i njezinom sinu, tužiteljica na te okolnosti nije dostavila odgovarajuću pisanu dokumentaciju, a čak i da je onda se i u odnosu na taj dio ističe da tužbeni zahtjev tužiteljice nije ispravno postavljen, a kako je to sud utvrdio i u odnosu na predmetno dvorište. Također, u odnosu ranije spremište koje je preuređeno u studio saslušani svjedoci su iskazivali da je izgradnju, odnosno preuređenje ranijeg skladišta/spremišta financirao sin tužiteljice, a i sama tužiteljica je u svom iskazu navela da su ona i sin kupili prizemlje od LL iz čega bi proizlazilo da ista ne bi bila isključiva vlasnica tog dijela, dok spisu ne prileži potvrda/izjava sina tužiteljice da bi ona bila vlasnica tog dijela nekretnine.

55. U odnosu na dio tužbenog zahtjeva kojim tužiteljica potražuje da se utvrdi vlasnicom dijela stana br.4. u prizemlju kuće koji se sastoji od dnevnog boravka, kuhinje, kupaonice i nenatkrivene terase sud u tom dijelu tužbeni zahtjev nije našao osnovanim.

55.1. Naime, odredbom čl. 5. ZVDSP propisano je da da je objekt prava vlasništva pojedinačno određena stvar, dok je čl. 6.st.1. ZVDSP propisano da dio stvari koji se od nje ne može odvojiti fizički, a da ne bude time uništen on ili sama stvar (bitni dio), ne može biti samostalnim objektom stvarnih prava, ako zakonom nije nešto drugo određeno. Prema odredbi čl. 67. ZVDSP vlasništvo posebnoga dijela može biti uspostavljeno glede dijela suvlasničke nekretnine koji čini samostalnu uporabnu cjelinu, prikladnu za samostalno izvršavanje suvlasnikovih ovlasti, kao što je stan ili druga samostalna prostorija, u koje osobito spadaju samostalne poslovne prostorije, samostalne garaže ili jasno omeđena mjesta u zgradi namijenjena ostavljaju motornih vozila. Dakle, da bi određeni dio nekretnine (u predmetnoj stvari potraživani dnevni boravak, kuhinja, blagovaonica, kupaonica i nenatkrivena terasa koji su sastavni dijelovi stana br.4) mogao biti samostalni objekt vlasništva to isti mora predstavljati samostalnu uporabnu cjelinu, što tužiteljica u ovom postupku u odnosu na prijeporni dio nije dokazala. Iako je sud tijekom postupka utvrdio da je tužiteljica potraživani dio stana broj 4 nadogradila uz odobrenje pok. LL, međutim sud je uzimajući u obzir da stan br.4. koji se sastoji od spavaće sobe, kupaonice, dnevnog boravka, kuhinje i blagovaonice, loggie i balkona te nenatkrivene terase predstavlja samostalnu uporabnu cjelinu (stan), odnosno pojedinačnu određenu stvar a kako to proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka Čačića od 12. rujna 2019. kao i nalaza i mišljenja vještaka Ante Vukovića i dopuna istoga, a što među strankama nije ni sporno, te uzimajući u obzir da tužiteljica predmetnim tužbenim zahtjevom s osnove nadogradnje traži utvrđenje prava vlasništva u odnosu na određene dijelove postojeće cjeline stana br.4 (i to kupaonicu, dnevni boravak, kuhinju i blagovaonice, te nenatkrivene terasu) a koje prostorije nemaju karakter stana, odnosno karakter samostalne uporabne cjeline već predstavljaju prostore koji zajedno sa ostatkom dijela, i to spavaćom sobom, loggiom i balkonom čine funkcionalnu cjelinu, to je stav suda a uzimajuću u obzir citirane zakonske odredbe da potraživani dijelovi ne mogu biti samostalni objekt stvarnih prava, već u odnosu na ista može egzistirati samo odnos suvlasništva, i to suvlasništvo u odnosu na samostalnu uporabnu cjelinu u cijelosti (stan) a kakav zahtjev tužiteljica nije postavila slijedom čega je u tom dijelu tužbeni zahtjev tužiteljice odbijen kao neosnovan a kako je to odlučeno točkom II. Izreke presude. Upravo iz tog razloga je odbijen i podredni tužbeni zahtjev tužiteljice da se utvrdi da dio stana br.4. (koji se sastoji od dnevnog boravka, kuhinje, blagovaonice, kupaonice i nenatkrivene terase) predstavlja bračnu stečevinu te da je tužiteljica suvlasnica točno tog dijela stana br.4 za ½ dijela, a kako je to odlučeno točkom III. izreke ove presude.

56. Uzimajući u obzir da su tužiteljica i tužena djelomično uspjele u parnici u približno jednakim omjerima, to je svaka stranka sukladno odredbi čl. 154. st.4. ZPP dužna snositi svoje troškove a kako je to odlučeno točkom III. izreke ovog rješenja.

57. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci odluke.

U Zadru 28. svibnja 2025.

Sudac:

Marija Knez

Uputa o pravnom lijeku:

1. Stranci koja je pristupila na ročište za objavu, rok za žalbu protiv odluke teče od dana tog ročišta. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Žalba se dostavlja u dovoljnom broju primjera za za sud i stranke ovom sudu za sud drugog stupnja.

2. Stranci koja nije pristupila na ročište za objavu, a o njemu je uredno obaviještena, rok za žalbu protiv odluke teče od dana tog ročišta. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Žalba se dostavlja u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke ovom sudu za sud drugog stupnja.

3. Stranci koja nije pristupila na ročište za objavu, a o njemu nije uredno obaviještena, rok za žalbu protiv odluke teče od dana dostave pisanog otpravka odluke. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Žalba se dostavlja u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke ovom sudu za sud drugog stupnja.

Dostavna naredba:

1. Tužiteljici po punomoćniku,

2. Tuženoj po punomoćniku.