Republika Hrvatska

Općinski sud u Karlovcu

Trg hrvatskih branitelja 1

Karlovac

Poslovni broj: Pr-170/2022-20

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Karlovcu u ime Republike Hrvatske po sutkinji Sylviane Kraljević, u pravnoj stvari tužiteljice OŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupana po punomoćniku Marku Plavetiću, odvjetniku u Karlovcu, Ivana Gorana Kovačića 3, protiv tuženika OPĆA BOLNICA KARLOVAC, Dr. Andrije Štampara 3, 47000 Karlovac, OIB: 951563446215, kojeg zastupa ĆŽ, diplomirana pravnica, radi isplate, nakon glavne javne rasprave zaključene 8. travnja 2025. u nazočnosti zamjenice punomoćnika tužiteljice odvjetničke vježbenice GŽ, po objavi 28. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Opća bolnica Karlovac, OIB: 95156346215, Dr. Andrije Štampara 3, Karlovac, da tužiteljici OŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], isplati iznos od 2.263,36 EUR zajedno s pripadajućim zateznim kamatama koje teku na iznose od:

- 195,00 EUR od 10. 7. 2019.

- 148,75 EUR od 9. 8. 2019.

- 209,07 EUR od 10. 9 .2019.

- 278,98 EUR od 10.10.2019.

- 188,39 EUR od 11.11.2019.

- 209,23 EUR od 10.12.2019.

- 199,72 EUR od 10. 1.2020.

- 237,46 EUR od 10. 2.2020.

- 246,92 EUR od 9. 3.2020.

- 204,58 EUR od 9. 4.2020.

- 35,83 EUR od 12. 6.2020.

- 32,78 EUR od 10. 7.2020.

- 20,69 EUR od 9. 9.2020.

- 45,46 EUR od 9. 10.2020.

- 10,50 EUR od 10.12.2020.,

do 31. prosinca 2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi Hrvatske narodne banke izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, osim za isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u gore navedenim bruto iznosima, te da tužiteljici naknadi parnični trošak u iznosu od 1.125,20 eura sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude 28. 5. 2025. do isplate, u visini stope koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se ostali dio tužbenog zahtjeva za iznos od 656,54 eura sa zakonskim zateznim kamatama.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je kod tuženika zaposlena temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme na radnom mjestu I. vrste: diplomirani inženjer medicinske biokemije u Odjelu medicinsko-biokemijskog laboratorija.

DOKAZ: - nesporno, očekivano priznanje tuženika

- ugovor o radu na neodređeno vrijeme

2. Tužiteljica ovom tužbom potražuje razliku plaće koju prima na radnom mjestu i plaće koju bi trebao primati sukladno Zakonu o radu, Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, evidenciji o radu i važećim pozitivnim propisima i to za razdoblje od lipnja 2019. do ožujka 2021.

3. U skladu s člankom 45. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine 29/2018 – dalje u tekstu: kolektivni ugovor) plaću tužiteljice čini osnovna plaća, dodaci na osnovnu plaću te uvećanja plaće. Osnovnu plaću tužiteljice čini umnožak koeficijenta složenosti poslova tužiteljevog radnog mjesta te uvećanja temeljem minulog rada 0,5% za svaku navršenu godinu staža. Osnovna plaća uvećava se za pripadajući dodatak na plaću za posebne uvjete rada koji su taksativno navedeni u priležećoj tablici članka 55. Kolektivnog ugovora. Navedeni dodaci za uvjete rada predstavljaju osnovni dio plaće. Osnovna plaća određena na gore navedeni način predstavlja temelj za izračun uvećanja plaće za rad u drugoj smjeni, prekovremeni rad, rad noću, rad subotom, rad nedjeljom i rad blagdanom i neradne dane utvrđene zakonom i rad na dan Uskrsa. Dodaci na osnovnu plaću su: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća, te se oni međusobno kumuliraju.

4. Tuženik kao poslodavac nije tužiteljici pravilno obračunavao i isplaćivao osnovnu plaću koja predstavlja temelj za izračun uvećanja plaće za rad u drugoj smjeni, prekovremeni rad, rad noću, rad subotom, rad nedjeljom i rad blagdanom i neradne dane utvrđene zakonom i rad na dan Uskrsa, obzirom da istu nije uvećao za dodatke koji su taksativno navedeni u priležećoj tablici članka 55. Kolektivnog ugovora. Na okolnost nepravilnog obračuna i isplate osnovne plaće predlaže se provesti financijsko vještačenje po sudskom vještaku za javne financije, izvršiti uvid u obračunske liste i evidenciju o radu.

DOKAZ: - obračunske liste za razdoblje od lipnja 2019. do ožujka 2021.

- financijsko vještačenje po sudskom vještaku za javne financije

- naložiti tuženiku, sukladno članku 233. ZPP-a, dostavu evidencije o radu za razdoblje od lipnja 2019. do ožujka 2021.

5. Odredbom čl. 49. Kolektivnog ugovora određeno je uvećanje plaće za rad noću, rad subotom, rad nedjeljom, prekovremeni rad, rad u drugoj smjeni i rad blagdanom, a koji se dodaci međusobno kumuliraju i ne isključuju, i to:

- za rad noću 40%

- za rad subotom 25%

- za rad nedjeljom 35%

- za prekovremeni rad 50%

- za rad u drugoj smjeni 10%

- za rad u dane blagdana, neradnih dana utvrđenih zakonom i rad na dan Uskrsa za 150%

6. Tuženik kao poslodavac nije tužiteljici pravilno obračunavao i isplaćivao osnovnu plaću kao temelj i samim time i uvećanja plaće za prekovremeni rad, rad noću, rad subotom, rad nedjeljom, rad u drugoj smjeni i za rad u dane blagdana, neradne dane utvrđene zakonom i za rad na dan Uskrsa.

DOKAZ: - obračunske liste za razdoblje od lipnja 2019. do ožujka 2021.

- financijsko vještačenje po sudskom vještaku za financije

- naložiti tuženiku, sukladno članku 233. ZPP-a, dostavu evidencije o radu za razdoblje od lipnja 2019. do ožujka 2021.

7. Tuženik kao poslodavac nije tužiteljici pravilno izračunao i isplaćivao naknadu za dežurstvo i pripravnost.

DOKAZ: - obračunske liste za razdoblje od lipnja 2019. do ožujka 2021.

- financijsko vještačenje po sudskom vještaku za javne financije

- naložiti tuženiku, sukladno članku 233. ZPP-a, dostavu evidencije o radu za razdoblje od lipnja 2019. do ožujka 2021.

Pored navedenog, tuženik kao poslodavac nije tužiteljici pravilno izračunao i isplaćivao naknadu za korištenje godišnjeg odmora.

DOKAZ: - obračunske liste za razdoblje od lipnja 2019. do ožujka 2021.

- financijsko vještačenje po sudskom vještaku za javne financije

- naložiti tuženiku, sukladno članku 233. ZPP-a, dostavu evidencije o radu za razdoblje od lipnja 2019. do ožujka 2021.

8. Sukladno odgovarajućim odredbama Kolektivnog ugovora i Zakona o radu, prekovremenim radom smatra se svaki rad duži od 40 sati tjedno, dok tuženik – poslodavac tužiteljici obračunava prekovremeni rad na mjesečnom fondu sati, a ne na tjednom fondu. Tuženik nije plaću i naknadu plaće tužiteljice obračunavao sukladno gore navedenim prisilnim propisima prema kojima tužiteljica ima pravo na sve dodatke na plaću i to kumulativno, i za posebne uvjete rada i za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, i to za sve odrađene sate, kako za one sate unutar redovnog fonda, tako i za one sate odrađene u prekovremenom radu, u dežurstvu, noću, blagdanom, nedjeljom, i slično, pa se i na te sate trebaju obračunavati ostali gore navedeni dodaci na plaću kumulativno, s time da je po mišljenju tužiteljice potrebno obračunavati prekovremene sate na tjednoj bazi, a ne na mjesečnoj, a slijedom čega potpuno ispravni obračun plaće nije moguće napraviti bez sudskog naloga tuženiku da dostavi evidenciju o radu tužiteljice, a nakon čega bi sudski vještak za javne financije trebao sačiniti ispravan obračun plaće.

DOKAZ: - financijsko vještačenje po sudskom vještaku za javne financije

- naložiti tuženiku, sukladno članku 233. ZPP-a, dostavu evidencije o radu za razdoblje od lipnja 2019. do ožujka 2021.

9. Tužiteljica je već pravomoćno uspjela u postupku pokrenutom tužbom pri Općinskim sudom u Karlovcu radi isplate razlike bruto plaće i naknade plaće za razdoblje od srpnja 2014. do svibnja 2019.

DOKAZ: - pravomoćna i ovršna presuda Općinskog suda u Karlovcu, posl.br. Pr- 193/2019, od 11.12.2020.

- uvid u ovosudni spis predmeta posl.br. Pr-193/2019

10. Tužiteljica predlaže da se provede financijsko-knjigovodstveno vještačenje u kojem sudski vještak treba napraviti izračun razlike bruto plaće i naknade plaće za razdoblje od lipnja 2019. do ožujka 2021. Dokaz se predlaže radi utvrđenja visine tražbine tužiteljice, obzirom da se radi o stručnim znanjima koja ima samo sudski vještak financijsko-knjigovodstvene struke, stoga tužiteljica zadržava pravo naknadno specificirati tužbeni zahtjev sukladno nalazu i mišljenju sudskog vještaka.Tužiteljica je samostalno izračunala da tuženik tužiteljici nije isplatio cjelokupni iznos plaće za razdoblje od lipnja 2019. do ožujka 2021. u ukupnom iznosu od 22.000,00 kn/2.919,90 EUR, stoga tužiteljica potražuje razliku između plaće koja joj pripada na njezinom radnom mjestu i plaće koja joj je isplaćivana počevši od plaće za mjesec lipanj 2019. do plaće za mjesec ožujak 2021., i to s osnova osnovne plaće, dodataka za posebne uvjete rada, uvećanja plaće za rad noću, rad subotom, rad nedjeljom, prekovremeni rad, rad u drugoj smjeni i rad blagdanom, naknade za dežurstvo i pripravnost i naknade za godišnji odmor, i to kako slijedi:

- razlika za:

mjesec

za isplatu

razlika

kn/EUR

lipanj-2019

1.000,00 kn/132,72 EUR

srpanj-2019

1.000,00 kn/132,72 EUR

kolovoz-2019

1.000,00 kn/132,72 EUR

rujan-2019

1.000,00 kn/132,72 EUR

listopad-2019

1.000,00 kn/132,72 EUR

studeni-2019

1.000,00 kn/132,72 EUR

prosinac-2019

1.000,00 kn/132,72 EUR

siječanj-2020

1.000,00 kn/132,72 EUR

veljača-2020

1.000,00 kn/132,72 EUR

ožujak-2020

1.000,00 kn/132,72 EUR

travanj-2020

1.000,00 kn/132,72 EUR

svibanj-2020

1.000,00 kn/132,72 EUR

lipanj-2020

1.000,00 kn/132,72 EUR

srpanj-2020

1.000,00 kn/132,72 EUR

kolovoz-2020

1.000,00 kn/132,72 EUR

rujan-2020

1.000,00 kn/132,72 EUR

listopad-2020

1.000,00 kn/132,72 EUR

studeni-2020

1.000,00 kn/132,72 EUR

prosinac-2020

1.000,00 kn/132,72 EUR

siječanj-2021

1.000,00 kn/132,72 EUR

veljača-2021

1.000,00 kn/132,72 EUR

ožujak-2021

1.000,00 kn/132,72 EUR

ukupno

22.000,00 kn/2.919,90 EUR

DOKAZ: - obračunske liste za razdoblje od lipnja 2019. do ožujka 2021.

- financijsko vještačenje po sudskom vještaku za javne financije

- naložiti tuženiku, sukladno članku 233. ZPP-a, dostavu evidencije o radu za razdoblje od lipnja 2019. do ožujka 2021.

11. Slijedom navedenog, tužiteljica predlaže da sud nakon što provede postupak donese sljedeću presude:

"I. Nalaže se tuženiku Opća bolnica Karlovac, OIB: 95156346215, [adresa], zastupana po ravnatelju ČŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], da tužiteljici OŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], isplati iznos od 22.000,00 kn/2.919,90 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana dospijeća svake pojedine plaće pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, izuzev zateznih kamata koje teku na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak, a koje zatezne kamate teku:

- na iznose od, i to redom:

- počevši od datuma, i to redom:

1.000,00 kn/132,72 EUR

15.7.2019.

1.000,00 kn/132,72 EUR

15.8.2019.

1.000,00 kn/132,72 EUR

15.9.2019.

1.000,00 kn/132,72 EUR

15.10.2019.

1.000,00 kn/132,72 EUR

15.11.2019.

1.000,00 kn/132,72 EUR

15.12.2019.

1.000,00 kn/132,72 EUR

15.1.2020.

1.000,00 kn/132,72 EUR

15.2.2020.

1.000,00 kn/132,72 EUR

15.3.2020.

1.000,00 kn/132,72 EUR

15.4.2020.

1.000,00 kn/132,72 EUR

15.5.2020.

1.000,00 kn/132,72 EUR

15.6.2020.

1.000,00 kn/132,72 EUR

15.7.2020.

1.000,00 kn/132,72 EUR

15.8.2020.

1.000,00 kn/132,72 EUR

15.9.2020.

1.000,00 kn/132,72 EUR

15.10.2020.

1.000,00 kn/132,72 EUR

15.11.2020.

1.000,00 kn/132,72 EUR

15.12.2020.

1.000,00 kn/132,72 EUR

15.1.2021.

1.000,00 kn/132,72 EUR

15.2.2021.

1.000,00 kn/132,72 EUR

15.3.2021.

1.000,00 kn/132,72 EUR

15.4.2021.

pa sve do isplate, sve u roku od 8 dana.

II. Nalaže se tuženiku Opća bolnica Karlovac, OIB: 95156346215, [adresa], zastupana po ravnatelju ČŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], da tužiteljici OŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] nadoknadi trošak parničnog postupka zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku 8 dana."

12. Tužiteljica je tužbeni zahtjev specificirala podneskom od 26. 11. 2024. sukladno izračunu sudskog vještaka tako da tužbeni zahtjev glasi:

"Nalaže se tuženiku Opća bolnica Karlovac, OIB: 95156346215, [adresa], da tužiteljici OŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], isplati iznos od 2.263,36 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana dospijeća svake pojedine plaće pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, izuzev zateznih kamata koje teku na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak, a koje zatezne kamate teku na iznose od:

- 195,00 EUR od 10. 7. 2019.

- 148,75 EUR od 9. 8. 2019.

- 209,07 EUR od 10. 9 .2019.

- 278,98 EUR od 10.10.2019.

- 188,39 EUR od 11.11.2019.

- 209,23 EUR od 10.12.2019.

- 199,72 EUR od 10. 1.2020.

- 237,46 EUR od 10. 2.2020.

- 246,92 EUR od 9. 3.2020.

- 204,58 EUR od 9. 4.2020.

- 0,00 EUR od 13. 5.2020.

- 35,83 EUR od 12. 6.2020.

- 32,78 EUR od 10. 7.2020.

- 0,00 EUR od 7. 8.2020.

- 20,69 EUR od 9. 9.2020.

- 45,46 EUR od 9. 10.2020.

- 0,00 EUR od 10.11.2020.

- 10,50 EUR od 10.12.2020.

- 0,00 EUR od 12. 1.2021.

- 0,00 EUR od 9.2.2021.

- 0,00 EUR od 9.3.2021.

- 0,00 EUR od 9.4.2021.

pa sve do isplate, sve u roku od 8 dana.

II. Nalaže se tuženiku Opća bolnica Karlovac, OIB: 95156346215, [adresa], da tužiteljici OŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] nadoknadi trošak parničnog postupka zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku 8 dana."

13. U odgovoru na tužbu tuženik u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev kako u osnovu, tako i u visini te se protivi svim navodima tužitelja, kao i dokaznim prijedlozima. Točno je do je tužitelj zaposlenik tuženika i da ima sklopljen Ugovor o radu. Točno je da tužitelju kao diplomiranom inženjeru medicinske biokemije temeljem čl. 55. Kolektivnog ugovora (NN 29/18, dalje: KU/18), kao i Dodatka II. tog Kolektivnog ugovora (NN 92/19), pripada pravo na dodatak na osnovnu plaću s osnova posebnih (otežanih) uvjeta rada u određenoj visini, odnosno postotku. Isto tako, točno je da tužitelju kao diplomiranom inženjeru medicinske biokemije temeljem čl. 57. KU/18, kao i Dodatka II. tog Kolektivnog ugovora (NN 92/19), pripada pravo na dodatak na osnovnu plaću zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi u određenoj visini, odnosno postotku. Nadalje, točno je da je tuženik za utuženi period tužitelju obračunao i isplatio navedene dodatke na osnovnu plaću iz čl. 55. i 57. KU/18 za sate koji se odnose na redovan rad, a da je za sav rad preko redovnog fonda sati, odnosno za prekovremeni rad, tužitelju isplaćena plaća sukladno odredbama čl. 51. KU/13, a od 01.03.2018.g. nadalje sukladno odredbama čl. 49. KU/18, koje se odnose na uvećanje plaće za prekovremeni rad.

14. Nisu točni navodi tužitelja iz tužbe da je tuženik isplatio tužitelju manju plaću pa da bi s tog osnova tužitelju pripadalo pravo na isplatu razlike plaće za period kako je to utuženo. Pravno shvaćanje odjela Vrhovnog suda RH na koje se tužitelj poziva nisu primjenjivi na predmetni spor, obzirom da se ne odnose ne isti vremenski period, odnosno na isti Kolektivni ugovor, pa je tako iz pravnog shvaćanja Vrhovnog suda RH razvidno kako je u tom slučaju primijenjeno drugo materijalno pravo od predmetnog. U ovom je sporu osnovno pravno pitanje ima li tužitelj pravo na kumuliranje dvije vrste različitih dodataka na osnovnu plaću, i to konkretno rad sa dodatkom za otežane uvjete rada i dodatkom za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, na način da mu se za odrađene sate u prekovremenom radu obračunaju dodaci za otežane uvjete rada i za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, a koji su već obračunati na osnovnu plaću, odnosno na redovne sate rada. Da bi se odgovorilo na gore navedeno pitanje, potrebno je pojasniti sljedeće: Člankom 45. KU/18, određeno je što čini plaću radnika, a što čini osnovnu plaću. Plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću. U stavku 2. istog članka određeno je da osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Stavkom 3. istog članka određeno je da su dodaci na osnovnu plaću: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća. Dalje u tekstu Kolektivnog ugovora definirani su svi zasebni dodaci na osnovnu plaću iz čI. 45. st. 3. Kll - konkretno, ovi koji su predmet spora: prekovremeni rad u čl. 49. i čl. 51. (uvećanje plaće), zatim uvećanje plaće s osnova posebnih uvjeta rada u čl. 55. (otežani uvjeti rada) i dodatak na plaću zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi u čl. 57. (dodaci). Dakle, potpuno je razvidno kako Kolektivni ugovor jasno razlikuje kategoriju osnovne plaće i kategoriju dodataka na osnovnu plaću, u kojoj kategoriji pak jasno razlikuje svaki od pojedinih dodataka na osnovnu plaću. Svi navedeni dodaci odmjereni su u postotku od osnovne plaće, a u odredbama čl. 57. st. 3, čl. 58. st. 3. i ostalih isključene su mogućnosti kumulacije određenih dodataka, odnosno način obračuna kad postoji više dodataka. Iz Kolektivnog ugovora razvidno je kako je u svakom članku koji se odnosi na pojedine dodatke na osnovnu plaću, a posebice u čl. 55. i 57. Kolektivnog ugovora NN 29/18, na kojima se temelji tužba, izrijekom ugovoreno kako će se uvećati „osnovna plaća", a ne, kako to pogrešno smatra tužitelj, plaća u kojoj bi već bio uključen neki dodatak na osnovnu plaću.

15. Tuženik je svom zaposleniku sate prekovremenog rada obračunavao sukladno čl. 49. Kolektivnog ugovora, a koji određuje da se osnovna plaća radnika uvećava za prekovremeni rad za 50%. Također, sukladno čl. 55. Kolektivnog ugovora uvećao mu je plaću s osnova posebnih (otežanih) uvjeta rada na način kako je to ugovoreno tim člankom - uvećanjem osnovne plaće za određeni postotak, a sukladno čl. čl. 57. obračunao mu je dodatak na osnovnu plaću zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi u određenom postotku. Dakle, u odredbama Kolektivnog ugovora u kojima se određuje način obračuna prekovremenog rada točno je ugovoreno kako će se to činiti i nije ugovoreno da bi se dodatak za prekovremeni rad dodatno uvećavao i za ostale predmetne dodatke, odnosno nije ugovoreno da se oni međusobno ne isključuju, kao što je to. primjerice, izrijekom ugovoreno u čl. 49. st. 12. da se uvećanje plaće za prekovremeni rad međusobno ne isključuje da ostalim dodacima iz tog članka. Niti navedenim člancima, a niti igdje u cijelom Kolektivnom ugovoru nije ugovoreno da se predmetni dodaci na osnovnu plaću mogu kumulirati, točnije da se uvećanje osnovne plaće za dodatak za prekovremeni rad (jedna vrsta dodatka na osnovnu plaću) može kumulirati još i sa drugom vrstom/vrsta ma dodatka na osnovnu plaću (uvećanje plaće s osnova posebnih uvjeta rada i dodatak na plaću zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi), a jasno je kako to mora biti ugovoreno i ne predmnijeva se. Tuženik kao vrlo bitan aspekt predmetnog postupka ističe upravo činjenicu da je Kolektivni ugovor, koji predstavlja glavni izvor prava u ovom postupku, ugovor. odnosno dvostranoobvezni pravni odnos i kao takav podliježe, uz određene iznimke regulirane posebnim propisima, osnovnim postulatima Zakona o obveznim odnosima. Ugovor je sklopljen suglasnošću volja obiju strana, a u njemu samome niti jednom odredbom nije propisana obveza, pa čak niti mogućnost kumulacije dodataka na način kako to potražuje tužitelj. Stoga je intencija ugovornih strana Kolektivnog ugovora sasvim jasna - da su ugovorne strane htjele da se ova dva, odnosno tri dodatka međusobno kumuliraju prilikom obračuna plaće, onda bi tako i ugovorili. Tužitelj niti temeljem Kolektivnog ugovora niti temeljem zakona ili drugih propisa nema pravo na dodatak za otežane uvjete rada i iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi kada radi prekovremeno.

16. Ističe se posebno kako je ugovornu narav Kolektivnog ugovora utvrdio Ustavni sud Republike Hrvatske - primjerice, u odlukama U-ll-188/2002, U-ll-318/2003 i U-ll- 643/2003 u kojima je izrijekom utvrđeno da je Kolektivni ugovor po svojoj pravnoj naravi ugovor i da se kao takav ima tumačiti. Slijedom toga, potpada pod osnovna pravila Zakona o obveznim odnosima (u daljnjem tekstu: ZOO), osim ukoliko je posebnim zakonom propisano drugačije. Odredbom čl. 2. ZOO-a propisana je apsolutna sloboda uređivanja obveznih odnosa, osim u dijelu u kojemu bi uređenje tih odnosa bilo suprotno Ustavu RH, prisilnim propisima i moralu društva. Slijedom navedenog, u predmetnom slučaju, prilikom zaključivanja KU su ugovorne strane bile slobodne ugovoriti prava i obveze koje proizlaze iz tog ugovora na bilo koji način, uz poštivanje iznimke iz navedenog čl. 2. ZOO-a, odnosno, da su ugovorne strane htjele da se predmetna dva, odnosno tri dodatka međusobno kumuliraju prilikom obračuna plaće, onda bi tako i ugovorile, kao što su to primjerice ugovorile u odredbi čl. 58. st. 10. KU. Zakon o radu, koji je također relevantan za ugovore o radu i kolektivne ugovore, u odredbama čl. 9. također propisuje slobodu ugovaranja, detaljnije uređujući samo eventualnu mogućnost ugovaranja (ne)povoljnih uvjeta od onih propisanim istim Zakonom. Tuženik ističe kako odredbe kolektivnih ugovora imaju neposrednu i automatsku primjenu na pojedinačne radne odnose koji im podliježu (osim u slučaju postojanja povoljnijeg uređenja), na jednak način kao i odredbe zakona. Međutim, odredbe kolektivnih ugovora koje reguliraju konkretna prava i obveze su dvostranoobvezne, a prilikom primjene kolektivnog ugovora država nastupa kao subjekt privatnog prava, kao i svaki drugi poslodavac kod primjene pojedinačnog ugovora o radu. Upravo zato vodi se i ovaj parnični postupak, u kojemu tuženik, iako je državna ustanova zdravstvene skrbi, sudjeluje kao subjekt privatnog prava, a ovaj se postupak vodi po jednakim pravilima kao i bilo koji drugi spor oko isplate plaće između radnika i poslodavca. Obzirom na sve navedeno, kolektivni ugovor, po stavu tuženika, Vrhovnog suda RH i Ustavnog suda RH. predstavlja ugovor o radu kao i svaki drugi u dijelu u kojemu regulira prava i obveze poslodavca i radnika, a obzirom na to, tumačenje istog na način da je dopušteno bilo koje pravo koje nije izrijekom zabranjeno u koliziji je i s kogentnim odredbama ZOO-a i Zakona o radu. Nadalje, a nastavno na nedvojbeno utvrđenu ugovornu narav Kolektivnog ugovora, tuženik ističe kako je odredbom čl. 321. st. 1. Zakona o obveznim odnosima određeno da ugovorne strane mogu predvidjeti da će, u slučaju nesuglasnosti glede smisla i domašaja ugovornih odredaba, netko treći tumačiti ugovor. To je, temeljem odredbe čl. 8. st. 4. Zakona o radu, a prvenstveno odredbe čl. 15. Kolektivnog ugovora, i učinjeno. Ugovorne strane Kolektivnog ugovora osnovale su zajedničko povjerenstvo za tumačenje tog Ugovora, a Povjerenstvo daje obvezujuća tumačenja odredbi Ugovora i o njima obavještava obje ugovorne strane, prati izvršavanje Ugovora i izvještava obje ugovorne strane o kršenju Ugovora. Tumačenja povjerenstva obvezna su, a imaju pravnu snagu i učinke kolektivnog ugovora od dana stupanja na snagu tog Ugovora. Zajedničko povjerenstvo višekratno je izrijekom utvrdilo kako se dodaci i uvećanja plaće obračunavaju na osnovnu plaću, i to bez prethodno obračunatih drugih dodataka.

Tako se ukazuje na zaključak Povjerenstva donesen na 15. sjednici održanoj 16.04.2014.g. pod brojem 106.a) koji glasi: ,,a) Osnovica za izračun plaće je osnovna plaća bez dodataka na plaću.". Ukazuje se i na zaključak Povjerenstva donesen na 11. sjednici od 07.03.2014.g. pod brojem 58. koji glasi: „Za prekovremeni rad iznad ukupnog mjesečnog fonda radnih sati plaća se obračunava sukladno čl. 51. st. 1. podstavku 4. Kolektivnog ugovora, odnosno uvećava se za 50% na osnovnu plaću radnika bez primjene položajnog dodatka."

17. Jednako tako, a na postavljeni upit obračunava li se dodatak na osnovnu plaću u iznosu od 10% (op.a. dodatak zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi) na osnovnu plaću zamjenika ravnatelja i drugih položaja I. vrste (op.a. plaća sa već uključenim dodatkom) ili na osnovnu plaću npr. liječnika specijalista koji je istovremeno i zamjenik ravnatelja, i zaključak Povjerenstva donesen na 19. sjednici od 18.02.2015.g. pod brojem 134. (kasnije ispravljen) potvrđuje: „Svi liječnici imaju pravo na dodatak na osnovnu plaću od 10%, a isti im se obračunava na osnovnu plaću." Izneseni zaključci Povjerenstva potvrđuju navode tuženika da se svi dodaci predviđeni Kolektivnim ugovorom obračunavaju na osnovnu plaću. Kao što je u citiranom zaključku 58. izrijekom rečeno da se prekovremeni rad uvećava za 50% na osnovnu plaću bez primjene položajnog dodatka, neosnovano tužitelj smatra da bi mu za isti taj prekovremeni rad pripadao i bilo koji drugi dodatak koji se kumulira na to uvećanje. Ističe se i zaključak Povjerenstva donesen dana 12.04.2017.g na 30. sjednici pod brojem 169. koji glasi: „Zaključci Povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke kolektivnog ugovora od dana stupanja na snagu kolektivnog ugovora.", što zapravo upućuje na to da svi Zaključci Zajedničkog povjerenstva ne samo da imaju obvezatan karakter, već imaju pravnu snagu i učinke Kolektivnog ugovora i dijelom su Kolektivnog ugovora. Dokaz: - Zaključci s 15. sjednice Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora;

Zaključci sli. sjednice Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora; Zaključci s 19. sjednice Zajedničkog,povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora; Zaključci s 30. sjednice Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora;

18. U prilog svemu dosad navedenom, tuženik dostavlja i pravno mišljenje izv.prof.dr.se. RŽ, koje je isti izradio kao nepristrana osoba na zahtjev Ministarstva zdravstva RH u ožujku 2O18.g., a koje je Ministarstvo zatražilo upravo povodom predmetnih sudskih sporova. Napose se važnost ispravnog tumačenja odredbi Kolektivnih ugovora u dostavljenom mišljenju očituje u toč. 3.3.: „Pravno mišljenje - „kombiniranje" i „kumuliranje" više različitih dodataka i uvećanja". U bitnome, prof. RŽ navodi kako „slijedom izričitog uređenja odredbe čl. 47. st. 2. Kolektivnog ugovora (...) se svi dodaci i uvećanja plaće, uključivo stimulacije, dodatke za posebne uvjete rada, dodatke i uvećanja plaća, obračunavaju na osnovnu plaću, odnosno samo i isključivo osnovnu plaću te da njihova kombinacija ne uključuje i to da bi se, primjerice, za iznos uvećanja plaće za, primjerice prekovremene sate trebalo primijeniti i pojedine druge dodatke odnosno uvećanja." Nadalje, prof. RŽ navodi i kako je obračun odgovarajućih dodataka suglasnom voljom stranaka jasno i izričito uređen kao dodatak samo na osnovnu plaću - bilo kakvo drugačije postupanje nije ugovoreno, a jedino relevantno je ono stoje ugovoreno u samom Kolektivnom ugovoru. Ne smije se, dakle, zaboraviti kako se, bez obzira na njegovu važnost, obuhvat i opsežnost, radi o klasičnom ugovoru. Zaključno, prof. RŽ navodi i kako je prema Kolektivnom ugovoru ispravan način „kombiniranja" i „kumuliranja" različitih dodataka na osnovnu plaću onaj prema kojem se to odvija u paušalnim iznosima - „...ne jedno „na" drugo, već jedno „i" drugo. Drugačiji način ..kombiniranja" i ..kumuliranja" jedno ..na" drugo nije način uređen i utvrđen Kolektivnim ugovorom, već mu je protivan". Dokaz: uvid u pravno mišljenje prof. dr.sc. RŽ

19. Također, sve navedeno potvrđeno je i sudskom praksom u istim pravnim i činjeničnim sporovima, u kojim su tužbeni zahtjevi tužitelja odbijeni kao neosnovani (presuda ŽS u Splitu, br. Gž R-553/2016 od 31.05.2017.g., presuda ŽS u Splitu, br. Gž R-518/2016 od 30.05.2017.g., presuda ŽS u Osijeku, br. Gž R-211/2016 od 28.04.2016.g.). Tako Županijski sud u Splitu u svojoj presudi br. Gž R-553/2016 od 31.05.2O17.g., kojom u cijelosti uvažava žalbu tuženika (zdravstvene ustanove) i preinačuje prvostupanjsku presudu te odbija kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja (koji je istovjetan ovom u predmetnom sporu), obrazlažući:

„U odnosu na potraživani dodatak na otežane uvjete rade kada je tužitelj prekovremeno radio, na koji dodatak ima pravo u slučaju redovnog rada, potraživanje tužitelja također nije osnovano. U konkretnom slučaju, pitanje obračuna naknade plaće za prekovremeni rad regulirano je člankom 47. KU (NN br. 143/13), tako da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću, da osnovnu plaću čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta i osnovice za izračun plaće, uz uvećanje za minuli rad, a da su dodaci na osnovu plaću između ostalog i dodaci za posebne uvjete rada. Člankom 53. st. 5. toga KU je regulirano da se plaća za vrijeme dežurstva iznad redovnog mjesečnog fonda radnih sati (što je prekovremeni rad prema stavku 4. tog članka) obračunava u odnosu na osnovnu piaću radnog mjesta na kojem radnik dežura.

Dakle, prema toj odredbi koja u cijelosti glasi: „Za radnike kojima je u koeficijentu složenosti poslova sadržan položajni dodatak ili taj dodatak ostvaruju temeljem odredbi ovoga Ugovora, plaća za vrijeme dežurstva iznad redovnog mjesečnog fonda radnih sati obračunava se u odnosu na osnovnu plaču radnog mjesta na kojem radnik dežura.", tužitelj nema pravo na dodatak zbog otežanih uvjeta rada kada radi iznad mjesečnog fonda sati. odnosno prekovremeno.

Na takvu naknadu tužitelj prema članku 57. KU 143/13 i općim propisima radnog prava ima pravo za vrijeme redovnog rada, a koja mu je isplaćena i nije predmet ovog spora. Stoga je i ovo potraživanje tužitelja neosnovano..."

Dokaz: - presuda ŽS u Splitu, br. Gž R-553/2016 od 31.05.2017.g.;

Posebno se izdvaja i presuda i rješenje Županijskog suda u Varaždinu, br. Gž-531/12 od 10.04.2012.g. u identičnom pravnom pitanju (isplata dodatka za posebne uvjete rada za prekovremene sate rada za državne službenike):

„Ovaj spor svodi se na ocjenu na koji način treba protumačiti mjerodavne propise, posebno relevantne odredbe Kolektivnog ugovora iz 2OO4.g„ u odnosu na pravo tužitelja da im se uvećanja plaće zbog posebnih uvjeta rada i zbog prekovremenog rada kumuliraju....

U rješavanju spornog odnosa temeljem Kolektivnog ugovora, treba koristiti mehanizam predviđen upravo tim ugovorom, kako bi se utvrdila zajednička volja ugovornih strana prilikom sklapanja Kolektivnog ugovora....

S obzirom da je Zajednička komisija dala izričito tumačenje da se pri obračunu prekovremenih sati uzima vrijednost sata (satnica) bez dodatka na osnovnu plaću za poslove s posebnim uvjetima rada, a tumačenje Zajedničke komisija obvezuje ugovorne stranke, zbog čega tužiteljima ne pripada dodatak za posebne uvjete rada na prekovremeni rad....

Stoga u konkretnom sporu postoji pravno relevantno tumačenje odredbi Kolektivnog ugovora po Zajedničkoj komisiji pa sporne odredbe Kolektivnog ugovora nije potrebno ponovno tumačiti, već ih je potrebno primijeniti sukladno tumačenju Zajedničke komisije. ...

Tužiteljima ne pripada pravo na zahtijevanu pravnu zaštitu (isplatu razlike plaće na ime dodatka za posebne uvjete rada na sate prekovremenog rada), jer je navedeno tumačenje Zajedničke komisije obvezujuće za ugovorne strane pa je obvezno i za sud."

Dokaz: - presuda i rješenje ŽS u Varaždinu, br. Gž-531/12 od 10.04.2012.g.

20. Što se tiče točke IV. tužbe tuženik se u cijelosti protive kao i prigovor zastare. Naime, prema kolektivnom ugovoru tužiteljici to pravo ne pripada. Zaključno, a slijedom svega navedenog, razvidno je kako su tužba i tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti neosnovani, stoga tuženik predlaže Naslovnom sudu istu odbiti te obvezati tužitelja da tuženiku naknadi troškove parničnog postupka.

21. U dokaznom postupku sud je pročitao Ugovor o radu, obračunske isprave za isplatu plaće, pravomoćnu presudu Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj: Pr- 193/2019-20 od 11. 12. 2020., izveden je dokaz knjigovodstveno financijskim vještačenjem po Ručević vještačenja d.o.o.

22. Među strankama je nesporno da je tužiteljica zaposlenica tuženika, da ima sklopljen Ugovor o radu i da postoje Odluke o isplati plaće.

23. Predmet ove tužbe je potraživanje tužiteljice s osnove dodataka na osnovnu plaću s osnove otežanih uvjeta rada temeljem

članka 55. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ broj 29/18. – dalje, KU/18), za sve sate koje je tužiteljica odradila u otežanim uvjetima rada u redovnom i prekovremenom radu, dodataka na plaću zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi sukladno članku 57. KU/18 za sve sate koje je tužiteljica odradila u redovnom i prekovremenom radu, nadalje s osnove dodataka na plaću za prekovremeni rad, odnosno za prekovremeni rad za vrijeme državnih blagdana i praznika, sve to za utuženo razdoblje od lipnja 2019. do ožujka 2021. Potraživanje se odnosi na razliku plaće, te razliku naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora i zbog privremene nesposobnosti za rad.

24. U nalazu i mišljenju od 25. 9. 2024. sudski vještak mišljenja je kako slijedi: tužiteljici za prekovremene sate rada, ostvarene do 31. ožujka 2020., nisu isplaćeni dodaci za posebne uvjete rada i za odgovornost za život i zdravlje ljudi, visina neisplaćene bruto plaće tužiteljice za razdoblje od lipnja 2019. do ožujka 2021. s osnova dodataka na plaću iznosi ukupno 2.263,36 EUR (zbroj pojedinačnih konvertiranih iznosa); pojedini mjesečni iznosi dani su u stupcu 's' Tabele 1 iz nalaza, a odnosi se na:

o 1.480,71 EUR (zbroj pojedinačnih konvertiranih iznosa) neisplaćene bruto plaće po osnovi posebnih uvjeta rada (na prekovremene sate rada ostvarene u razdoblju do 31. ožujka 2020. i rujnu 2020.), a pojedini mjesečni iznosi dani su u stupcu 'm' Tabele 1 iz nalaza,

o 561,98 EUR (zbroj pojedinačnih konvertiranih iznosa) neisplaćene bruto plaće po osnovi odgovornosti za život i zdravlje ljudi (na prekovremene sate rada ostvarene u razdoblju do 31. ožujka 2020. i rujnu 2020.), a pojedini mjesečni iznosi dani su te u stupcu 'o' Tabele 1 iz nalaza,

o 220,67 EUR (zbroj pojedinačnih konvertiranih iznosa) neisplaćene bruto naknade za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad (zbog prethodno neisplaćenih iznosa), a pojedini mjesečni iznosi dani su u stupcu 'q' Tabele 1 iz nalaza,

Datumi dospijeća pojedinih mjesečnih iznosa dani su u stupcu 't' Tabele 1 nalaza. Napomena: Iznosi iz nalaza i mišljenja iskazani u kunama konvertirani su u EUR, u skladu s odredbama Zakona o uvoñenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine, broj 57/2022. i 88/2022.), uz primjenu fiksnog konverzijskog tečaja (1 EUR = 7,53450).

25. Vještak je postupio po nalogu suda, mišljenje vještaka predstavlja stručnu ocjenu vještaka o zapaženim činjenicama za koje je potrebno stručno znanje kojim sud ne raspolaže, a stranke i nisu prigovorile nalazu i mišljenju stoga je sud nalaz i mišljenje prihvatio u cijelosti.

26. Naime, ugovorom o radu regulirana je plaća i materijalna davanja radnika, tako za obavljanje poslova iz ovog ugovora, radnik ima pravo na isplatu plaće koju čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću, sve sukladno odredbama kolektivnog ugovora i dodataka kolektivnom ugovoru, te Pravilnika o radu Poslodavca. Osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovnice za izračun plaće, s uvećanjima sukladno kolektivnom ugovoru i dodacima kolektivnom ugovoru. Dodaci na osnovnu plaću radnika isplaćivat će se sukladno kolektivnom ugovoru, a na temelju odluka koje će uprava Poslodavca donositi u skladu s kolektivnim ugovorima, te izmjenama i dopunama kolektivnog ugovora odnosno dodacima kolektivnom ugovoru.

27. Djelatniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na osnovnu plaću (čl. 57. KUZZO-a 143/2013. i čl. 55. KUZZO-a 29/2018.). Osim dodatka za posebne uvjete rada propisano je da zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi, i ostali zdravstveni radnici i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 4% od osnovne plaće, odnosno u iznosu od 8% od osnovne plaće, s primjenom od 1. rujna 2019. (čl. 58. KUZZO 29/2018., te čl. 24. Dodatka II. KUZZO-a 29/2018.5). Konačno, čl. 2. Dodatka III. KUZZO-a 29/18.6, s primjenom od 1. travnja 2020., definirano je kako za svaki odrađeni sat u prekovremenom radu, radniku se u postotku od osnovne plaće isplaćuje dodatak s osnova posebnih uvjeta rada sukladno članku 55. KUZZO-a, te dodatak zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi sukladno članku 57., odnosno članku 58. KUZZO-a. Uvećanja, odnosno dodatci na plaću utvrđeni ovim člankom obračunavaju se na osnovnu plaću tako da se isti zbrajaju.

28. Odredba članka 51. stavka 1. KU 143/13., kojom je propisano da će se osnovna plaća radniku uvećati za 50% za prekovremeni rad, ne isključuje pravo na povećanja osnovne plaće za prekovremeni rad po ostalim prethodno navedenim osnovama. Identično je sadržano u članku 49. stavku 1. KU/18). Naime, navedenu odredbu, kojom je propisano pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, treba tumačiti na način da je njome samo propisano na koju osnovicu se vrši obračun povećanja od 50% za prekovremeni rad, tj. da se ovaj obračun vrši na osnovnu plaću. Iz metodologije obračuna dodataka opisane po vještaku razvidno je da je vještak obračunavao navedene dodatke u odnosu na osnovnu plaću tužitelja, bez uvećanja osnovne plaće za dodatak za prekovremeni rad. Pri tumačenju navedenih odredbi treba svakako imati u vidu da se složenost poslova tužitelja, kao i njegova kvalificiranost za obavljanje tih poslova ne mijenjaju ovisno od toga da li se ovi poslovi obavljaju unutar redovne mjesečne satnice ili izvan toga, u prekovremenom radu. Dakle, kad tužitelju kolektivni ugovor daje istodobno pravo na isplatu više različitih dodataka, tada tužitelj ima pravo na isplatu kumulativno svih dodataka po osnovi članka 57. i članka 59. KU 143/13 zajedno s dodatkom za prekovremeni rad. Naime, isplata dodatka za prekovremeni rad ne isključuje pravo tužitelja na isplatu dodataka po osnovama članka 57. i članka 59. KU 143/13 budući da tužitelj, i kad radi prekovremeno, također radi u svojstvu radnika koji radi u otežanim uvjetima rada u smislu odredbe članka 57. KU 143/13 te u svojstvu radnika s položajnim dodatkom definiranim odredbom članka 59. KU 143/13. Isto se odnosi i na primjenu članka 55. i 57. KU/18. Sud ukazuje na stav izražen u presudi Županijskog suda u Zagrebu, posl. broj: Gž- 1455/2019, od dana 03. listopada 2019. godine, kojom je potvrđena prvostupanjska presuda u postupku istovjetnom predmetnom postupku. Između ostalog u istoj stoji: „Prema odredbi čl. 94. Zakona o radu radnik ima pravo na povećanu plaću za prekovremeni rad i otežane uvjete rada, što znači da se plaća, koja podrazumijeva sve dodatke i davanja koja poslodavac isplaćuje, uvećava za prekovremeni rad, odnosno za otežane uvjete rada. Stoga nema mjesta isključenju isplate dodataka na koje tužitelj ima pravo za rad koji je ostvario u prekovremenom radu, jer za navedeni rad tužitelj također ima pravo na plaću koja sadrži sve ono što je propisano odredbom čl. 91. st. 3. Zakona o radu.“ Najzad, u pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske s 8. sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske koja je održana 9. prosinca 2019. u kojem stoji: "Zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 143/13 i 96/15, dalje: KU) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz čl. 57. KU i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz čl. 59. KU, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu."

29. Što se tiče izračuna visine potraživanja tužiteljice na ime naknade plaće za korištenje godišnjeg odmora i zbog privremene nesposobnosti za rad zbog neisplaćenih umanjenih iznosa po gore navedenim osnovama, isti su obračunati u skladu s odredbama čl. 34. KUZZO-a 29/2018. (u bitnom isto popisuje čl. 13. Dodatka II. KUZZO-a 28/18. kojim se mijenja čl. 34. KUZZO-a 29/2018.), koje propisuju da radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije, i odredbom čl. 81. Zakona o radu, koja propisuje da radnik za vrijeme godišnjeg odmora ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad), dok je izračun naknade plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad obračunati u skladu s odredbama važećih Temeljnih kolektivnih ugovora za službenike i namještenike u javnim službama, kojima je popisano da ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana, pripada mu naknada plaće u visini 85% od njegove prosječne mjesečne plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje (čl. 59. st. 1 TKU- a 141/2012.,čl. 58. st. 1. TKU-a 24/2017. i TKU-a 128/2017.).

30. U podnesku od 5. 12. 2024. tuženik se protivi specificiranom tužbenom zahtjevu iz podneska tužiteljice od 26. 11. 2024., budući da predstavlja djelomično povlačenje tužbe, u smislu čl. 193. st. 2. ZPP-a, za koje je potreban pristanak tuženika. Slijedom navedenoga tuženik predlaže da sud prilikom odlučivanja o visini parničnog troška postupi sukladno čl. 154. st. 2. ZPP-a.

31. Tužiteljica tužbom na ime razlike plaće potražuje iznos od 2.919,90 eura, a specificiranom tužbenim zahtjevom iznos od 2.263,36 eura. Smanjenje tužbenog zahtjeva smatra se djelomičnim povlačenjem tužbe, na koje tuženik nije dao pristanak pozivom na odredbu članka 193. stavak 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19. i 80/22. – u nastavku teksta: ZPP). U tom smislu tuženik je dužan tužiteljici na ime potraživanja platiti iznos od 2.263,36 eura, dok je za preostali iznos od 656,54 eura tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

32. Zatezna kamata je dosuđena od dospjelosti svakog mjesečnog iznosa razlike plaće odnosno naknade plaće do isplate, po stopi iz članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21. i 114/22. – u nastavku teksta: ZOO), izuzev kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u dosuđenim iznosima bruto plaće. To zato jer se bruto plaća sastoji od neto plaće te doprinosa, poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, a sukladno odredbi članka 15. st. 3. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj 177/04., 73/08., 80/10., 114/11., 22/12., 144/12., 43/13., 120/13., 125/13., 148/13., 83/14. i 143/14.) i članka 17. st. 3. Pravilnika o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj 95/05., 96/06., 68/07., 146/08., 2/09., 146/09., 123/10., 137/11., 61/12., 70/13., 160/1. i 157/14), zatezne kamate koje se na zakašnjele isplate plaće isplaćuju po sudskoj presudi ne smatraju se dohotkom i ne podliježu oporezivanju, slijedom čega proizlazi da bruto plaća koja se isplaćuje po sudskoj presudi do trenutka isplate u odnosu na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak nije u potpunosti dospjela pa porez na dohodak i prirez poreza na dohodak dospijevaju na naplatu isplatom plaće.

33. Vezano za prigovor zastare potraživanja, s obzirom na datum podnošenja tužbe 13. 12. 2022., utuženo razdoblje po specificiranom tužbenom zahtjevu od lipnja 2019. do studenog 2020., činjenicu da potraživanje za mjesec lipanj 2019. dospijeva 15. 7. 2019., te petogodišnji zastarni rok, potraživanje tužitelja nije u zastari.

34. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavka 2. i članka 155. ZPP- a. U odnosu na osnovu tužbenog zahtjeva tužiteljica je uspjela sa 100 %, a u pogledu visine zahtjeva sa 77,51 %, pa kad se ta dva iznosa zbroje dobije se postotak od 177,51 % i kad se podijeli sa 2 dobije se postotak od 88,76 % što predstavlja uspjeh tužiteljice, dočim je tuženik uspio s preostalih 11,24 %. Kad se od postotka tužiteljice oduzme postotak tuženika dobije se postotak od 77,52 % koji predstavlja konačni postotak s kojim je tužiteljica uspjela.

35. Trošak tužitelja za zastupanje po punomoćniku odvjetniku je odmjeren temeljem Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne Novine“ broj 138/2023. – u nastavku teksta: Tarifa) u visini od 100 bodova, sve kao slijedi: za sastavljanje tužbe iznos od 200,00 eura (Tbr.7.st.1.), zastupanje na ročištu 2. 11. 2024. iznos od 200,00 eura (Tbr.9.t.1.), sastavljanje podneska od 26. 11. 2024. – očitovanje na nalaz i mišljenje sudskog vještaka i specifikacija tužbenog zahtjeva iznos od 200,00 eura (Tbr.8.t.1.) i zastupanje na ročištu 8. 4. 2025. iznos od 200,00 eura (Tbr.9.t.1.), što zbrojeno iznosi 800,00 eura što uvećano za PDV iznosi 1.000,00 eura. Kad se taj iznos pomnoži sa 77,52 % dobije se iznos od 775,20 eura. Tom iznosu treba dodati trošak vještačenja koji je bio neophodan jer je tuženik osporio visinu tužbenog zahtjeva koji iznosi 350,00 eura, stoga ukupni trošak tužitelja iznosi 1.125,20 eura. S obzirom da se radi o radnom sporu tužiteljica je oslobođena od plaćanja sudskih pristojbi.

36. Na parnični trošak dosuđena je zatezna kamata od dana donošenja ove presude do isplate temeljem odredbe članka 30. stavka 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16. i 73/17., u daljnjem tekstu: OZ) po stopi iz članka 29. stavka 2. ZOO-a.

U Karlovcu 28. svibnja 2025.

Sutkinja Sylviane Kraljević

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se predaje pismeno u tri istovjetna primjerka, putem ovog suda, a podnosi se Županijskom sudu

Dostavljeno:

1. Odvjetnik Marko Plavetić

2. Opća bolnica Karlovac