REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

PR-1475/2024-17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Idi Vrančić, u pravnoj stvari tužitelja KV, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Ani Ivanović, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Lozo & Partneri d.o.o. iz Zagreba, Varšavska 16, protiv tuženika Zagrebački električni tramvaj d.o.o., Zagreb, Ozaljska 105, OIB: 82031999604, zastupan po punomoćnici BV, diplomiranoj pravnici, zaposlenici tuženika, prema generalnoj punomoći Su-198/23, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 19. svibnja 2025. u nazočnosti tužitelja osobno, zamjenika punomoćnice tužitelja Lovre Loze, odvjetnika te punomoćnice tuženika BV, diplomirane pravnice, sukladno odredbi čl. 335 st. 4 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka Ustavnog suda RH, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda RH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje u tekstu: ZPP), dana 28. svibnja 2025. objavio je i

p r e s u d i o  je

I/ Nalaže se tuženiku Zagrebački električni tramvaj d.o.o., Zagreb, Ozaljska 105, OIB: 82031999604 isplatiti tužitelju KV, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] ukupan iznos od 1.732,93 EUR bruto, zajedno sa zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 57,02 EUR od 11. prosinca 2021. do isplate,

- na iznos od 120,27 EUR od 11. siječnja 2022. do isplate,

- na iznos od 122,21 EUR od 11. veljače 2022. do isplate,

- na iznos od 101,32 EUR od 11. ožujka 2022. do isplate,

- na iznos od 114,04 EUR od 11. travnja 2022. do isplate,

- na iznos od 107,11 EUR od 11. svibnja 2022. do isplate,

- na iznos od 110,51 EUR od 11. lipnja 2022. do isplate,

- na iznos od 113,82 EUR od 11. srpnja 2022. do isplate,

- na iznos od 112,01 EUR od 11. kolovoza 2022. do isplate,

- na iznos od 12485 EUR od 11. rujna 2022. do isplate,

- na iznos od 107,74 EUR od 11. listopada 2022. do isplate,

- na iznos od 107,66 EUR od 11. studenoga 2022. do isplate,

- na iznos od 84,04 EUR od 11. prosinca 2022. do isplate,

- na iznos od 115,71 EUR od 11. siječnja 2023. do isplate,

- na iznos od 123,57 EUR od 11. veljače 2023. do isplate,

- na iznos od 111,04 EUR od 11. ožujka 2023. do isplate,

po stopi koja se određuje do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, osim na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto dodatku na plaću, sve u roku od 15 dana.

II/ Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.250,00 EUR, zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 28. svibnja 2025. pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj KV (dalje u tekstu: tužitelj) u tužbi od 16. listopada 2024. navodi da je zaposlen kod tuženika Zagrebački električni tramvaj d.o.o. (dalje u tekstu: tuženik) na radnom mjestu vozača tramvaja. Tužitelj je 12. studenoga 2021. s tuženikom kao poslodavcem sklopio ugovor o radu za radno mjesto "Vozač tramvaja I" na određeno vrijeme. Nakon toga tužitelj je 16. studenoga 2022. sklopio novi ugovor o radu na neodređeno vrijeme za radno mjesto "Vozač tramvaja I" i koeficijentom složenosti poslova 2,20. Konačno, tužitelj je s tuženikom 21. travnja 2023. zaključio novi ugovor o radu na neodređeno vrijeme, ovaj puta za radno mjesto "Vozač tramvaja" s utvrđenim koeficijentom 2,40. Tužitelj u tužbi navodi da je u radnom odnosu s tuženikom gotovo tri godine i čitavo vrijeme obavlja sadržajno iste poslove vozača tramvaja. Unatoč tome, tuženik je tužitelju tek na osnovu ugovora o radu iz 2023. utvrdio koeficijent složenosti 2,40. Tužitelj obavlja iste poslove kao i radnici FV i NV, koji imaju veći koeficijent. Iako je Kolektivnim ugovorom utvrđeno radno mjesto "Vozač tramvaja I" i "Vozač tramvaja III", odnosno sada samo "Vozač tramvaja", te su utvrđeni različiti koeficijenti za ta radna mjesta, u stvarnosti radi se o istim poslovima koji zahtijevaju isplatu iste plaće. Tužitelj je obavljao jednak rad i rad jednake vrijednosti kao i ostali radnici koji su bili zaposleni na radnom mjestu "Vozač tramvaja III" s većim koeficijentom. Prema odredbi čl. 91 Zakona o radu poslodavac je dužan za jednak rad isplatiti jednaku plaću, što znači da tužitelj ima pravo na isplatu plaće prema istom koeficijentu kao i ostali vozači tramvaja koji obavljaju sadržajno iste poslove. S obzirom da je tuženik tužitelju u utuženom razdoblju isplaćivao plaću prema koeficijentu 2,20, tužitelj tužbom potražuje razliku plaće koja bi tužitelju pripala da je na njegovu plaću primijenjen koeficijent 2,40. Prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu iz podneska tužitelja od 14. ožujka 2025. tužitelj potražuje isplatu ukupnog iznosa od 1.732,93 eura sve uvećano za zakonske zatezne kamate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je tužitelj trenutno zaposlenik tuženika na radnom mjestu ''Vozač tramvaja", a da nije sporno da je u utuženom razdoblju radio na radnom mjestu ''Vozač tramvaja I'' s koeficijentom složenosti poslova u visini od 2,20. Tuženik navodi da prema Katalogu radnih mjesta po kategorijama složenosti, koji je sastavni dio Pravilnika o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta Zagrebačkog električnog tramvaja iz 2015. u grupi složenosti poslova V postoje radna mjesta: ''Vozač tramvaja I'' s koeficijentom složenosti poslova 2,20, ''Vozač tramvaja II'' s koeficijentom 2,30, te ''Vozač tramvaja" s koeficijentom 2,40, te da je navedeni koeficijent složenosti poslova u skladu s čl. 71. Temeljnog kolektivnog ugovora prema kojem se radno mjesto vozača svrstava u V. grupu složenosti poslova s koeficijentom u rasponu od 2,11 do 2,40, te u skladu s čl. 70. trenutno važećeg Kolektivnog ugovora prema kojemu se radno mjesto vozača svrstava u II. grupu složenosti poslova s koeficijentom u rasponu od 2,01 do 3,00. Tuženik zaključuje da je plaća tužitelja određena ugovorom o radu u skladu s važećim aktima koje je donio poslodavac, prvenstveno Kolektivnom ugovoru, te da je tuženik mogao odbiti ponudu ugovora o radu ukoliko nije bio zadovoljan ponuđenim koeficijentom od 2,20 za radno mjesto ''Vozač tramvaja I''. Tuženik dalje navodi da su neistiniti navodi tužitelja da tuženik na platnim listama neosnovano vrši korekciju koeficijenta za -0,20 jer da tužitelj prima plaću prema koeficijentu radnog mjesta na kojem je zaposlen, a da je navedena korekcija posljedica automatskog prijenosa podataka iz Evidencije radnika u platne liste. Tuženik naglašava da nije točno da drugi vozači tramvaja kod tuženika, kojima se plaća obračunava prema koeficijentu 2,40 obavljaju iste poslove kao i tužitelj, upravo suprotno postoje razlike između svih vozača zaposlenih kod tuženika prema radnom iskustvu, vještinama i radu koji obavljaju obzirom da voze različite tramvajske linije, iz kojeg razloga je tuženik razvrstao vozače u tri skupine (vozač I, vozač II, i vozač) te utvrdio da im pripada različiti koeficijent složenosti poslova (2,20, 2,30 i 2,40). Tuženik se stoga protivi zahtjevu tužitelja za naknadom razlike u bruto plaći za utuženo razdoblje, kao i isplatom zakonskih zateznih kamata na porez na dohodak i prirez kao sastavni dio bruto plaće, te predlaže u cijelosti odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.

3. Tijekom postupka izvedeni su sljedeći dokazi: izvršen je uvid u ugovore o radu tužitelja i tuženika (str. 7-15 spisa), u katalog radnih mjesta (str. 20-23 spisa), u isplatne liste (str. 30-47 spisa), u Pravilnik o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta tuženika (str. 68-98 spisa), u Temeljni kolektivni ugovor za radnike u trgovačkim društvima u vlasništvu Grada Zagreba iz veljače 2002. (str. 99-102 spisa), u Kolektivni ugovor za radnike u trgovačkom društvu Zagrebački električni tramvaj d.o.o. iz prosinca 2019. (str. 103-143 spisa), u izračun pretpostavljene razlike u bruto plaći (str. 181 spisa), saslušani su svjedoci FV (str. 188-189 spisa), NV (str. 189 spisa) te tužitelj kao parnična stranka (str. 189 spisa).

4. Sud je temeljem izvedenih dokaza i na temelju rezultata cijelog postupka utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan iz sljedećih razloga.

5. Između stranaka u postupku nije sporno da je tužitelj zaposlenik tuženika, da je na tužitelja u utuženom razdoblju primijenjen koeficijent za obračun plaće 2,20, te da je na temelju ugovora o radu za period od prosinca 2021. do ožujka 2023. obavljao poslove radnog mjesta vozač tramvaja I. Sporno je jesu li navedeni poslovi jednaki poslovima koje obavljaju drugi djelatnici tuženika, zaposleni na radnom mjestu vozač tramvaja II, odnosno vozač tramvaja, u odnosu na koje djelatnike se primjenjuje koeficijent složenosti poslova 2,40.

6. Iz platnih lista tuženika o isplati plaće tužitelju proizlazi da je tuženik tužitelju za cijelo razdoblje isplaćivao plaću prema koeficijentu složenosti poslova 2,20, s tim da je kao radno mjesto navedeno 03310 Vozač tramvaja u TP Dubrava, naveden je koeficijent 2,40, a zatim je navedena korekcija koeficijenta -0,20.

7. Na okolnost sadržaja poslova tužitelja sud je izveo dokaze saslušanjem svjedoka i tužitelja kao parnične stranke.

8. Iz iskaza svjedokinje FV proizlazi da tužitelj kao i svjedokinja radi kao vozač tramvaja. Svjedokinja navodi da obavlja isti posao kao i tužitelj, voze iste tramvaje, na istim linijama, ponekad se izmjenjuju u smjenama. U utuženom periodu njen koeficijent bio je 2,40.

9. Svjedok NV u svom iskazu navodi da poznaje tužitelja od kada je došao u ZET, bio mu je mentor prvih mjesec dana. Tužitelj također radi kao vozač tramvaja u TP Dubrava, rade iste poslove, voze iste tramvaje, na istim linijama, ponekad se izmjenjuju u smjenama. U utuženom periodu njegov koeficijent bio je 2,40. Njegovi poslovi sadržajno se nisu mijenjali i čitavo vrijeme i tužitelj i svjedok obavljaju iste poslove. Za obavljanje posla mentora svjedok je dobio posebnu naknadu.

10. Tužitelj u svom iskazu navodi da je kod tuženika došao 2021. na radno mjesto vozača tramvaja. Čitavo vrijeme obavlja iste poslove, vozi iste tramvaje na istim linijama kao i NV i FV. Ponekad se izmjenjuju u smjenama. U sadržaju tužiteljevih poslova ništa se nije mijenjalo, u utuženom razdoblju njegov koeficijent bio je 2,20.

11. Sud je iskaze saslušanih svjedoka kao i iskaz tužitelja prihvatio u cijelosti kao životne, uvjerljive i međusobno suglasne te suglasne s materijalnom dokumentacijom u spisu. Iz navedenih iskaza nedvojbeno proizlazi da su svjedoci kao radnici tuženika radili na istom radnom mjestu vozača tramvaja kao i tužitelj, no dok saslušani svjedoci prema svojim iskazima primaju plaću prema koeficijentu 2,40, tužitelj jedini iskazuje da je njegov koeficijent za izračun plaće u utuženom razdoblju iznosio 2,20 sve do ožujka 2023. nakon čega mu poslodavac isplaćuje plaću prema koeficijentu 2,40, iako radi iste poslove kao i u razdoblju kada je primao plaću prema koeficijentu 2,20. Sud je utvrdio iz iskaza saslušanih svjedoka i tužitelja da su u utuženom periodu navedeni svjedoci i tužitelj obavljali iste poslove na radnom mjestu vozača tramvaja kod tuženika, te su često preuzimali smjenu ili predavali smjenu jedni drugima na istoj tramvajskoj liniji. Iz navedenoga proizlazi da ne postoji razlika u sadržaju poslova na radnim mjestima vozača tramvaja I i vozača tramvaja, kao što je to u postupku tvrdio tuženik, već da se radi o potpuno istim poslovima vozača tramvaja.

12. Prema odredbi čl. 91. st. 1. Zakona o radu (Narodne novine broj: 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 64/23, dalje u tekstu: ZR) propisano je da je poslodavac dužan isplatiti jednaku plaću radnici i radniku za jednak rad i rad jednake vrijednosti, dok odredba čl. 91. st. 2. ZR-a određuje da se o radu jednake vrijednosti radi ako dvije osobe različitoga spola obavljaju isti posao u istim ili sličnim uvjetima ili bi mogle jedna drugu zamijeniti u odnosu na posao koji obavljaju, ako je rad koji jedna od njih obavlja slične naravi radu koji obavlja druga, a razlike između obavljenog posla i uvjeta pod kojima ih obavlja svaka od njih nemaju značaja u odnosu na narav posla u cijelosti ili se pojavljuju tako rijetko da ne utječu na narav posla u cijelosti, te ako je rad koji jedna od njih obavlja jednake vrijednosti kao rad koji obavlja druga, uzimajući u obzir kriterije kao što su stručna sprema, vještine, odgovornost, uvjeti u kojima se rad obavlja te je li rad fizičke naravi. Pri tome odredbe ZR-a o jednakosti plaća za jednaki rad i rad jednake vrijednosti koje se odnose na jednakost plaća žene i muškarca sud tumači ekstenzivno tako da se ne odnose samo na osobe različitoga spola nego općenito na jednakost plaća svih radnika koji obavljaju jednake poslove bez obzira na naziv radnog mjesta, kao što je ovdje slučaj.

13. Prema odredbi čl. 91. st. 4. ZR-a ništetna je odredba ugovora o radu, kolektivnog ugovora, pravilnika o radu ili drugoga pravnog akta protivna čl. 91. st. 1. ZR-a, stoga su ništetne i odredbe Ugovora o radu koje je tužitelj sklopio s tuženikom, a kojima je koeficijent za obračun plaće tužitelju na radnom mjestu vozača tramvaja utvrđen u visini 2,20 umjesto u visini od 2,40, jer je tužitelj u utuženom razdoblju obavljao isti posao u istim uvjetima kao i drugi zaposlenici tuženika na radnom mjestu vozača tramvaja, te je mogao zamijeniti bilo kojeg vozača tramvaja koji je u navedenom razdoblju primao plaću prema koeficijentu 2,40.

14. Slijedom navedenoga valjalo je usvojiti tužbeni zahtjev i tužitelju dosuditi traženi iznos razlike bruto plaće za utuženo razdoblje počevši od prosinca 2021. do ožujka 2023. koju bi ostvario po koeficijentu 2,40, u ukupnoj visini od 1.732,93 eura.

15. Prema odredbi čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje u tekstu: ZOO) dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane tražbine duguje i zakonske zatezne kamate, stoga je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju zakonske zatezne kamate u visini stope određene čl. 29. st. 2. ZOO-a, koja je propisana za ostale odnose. Dospijeće tražbine tužitelja određeno je sukladno odredbi čl. 87 Kolektivnog ugovora za radnike tuženika.

16. Odluka suda o parničnim troškovima donesena je na temelju čl. 154. st. 1. ZPP-a koja propisuje da stranka koja u cijelosti izgubi parnicu je dužna protivnoj stranci i njenom umješaču naknaditi troškove postupka. Visina parničnih troškova određena je prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 138/23, dalje u tekstu: Tarifa), budući da je tužitelj zastupan po odvjetniku.

17. Trošak tužitelja odnosi se na sastav tužbe u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 7/1), za sastav dva obrazložena podneska u iznosu od 200,00 eura za svaki podnesak (Tbr. 8/1), za zastupanje na dva ročišta iznos od 200,00 eura za svako ročište (Tbr. 9/1), što sveukupno iznosi 1.000,00 eura, kojem iznosu valja pridodati iznos od 250,00 eura na ime 25% PDV (Tbr. 46), što sveukupno iznosi 1.250,00 eura koji trošak je tuženik dužan naknaditi tužitelju.

18. Odluka o kamati na parnični trošak donesena je sukladno odredbi čl. 151. st. 3 ZPP-a koja propisuje da parnični troškovi obuhvaćaju i zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka.

U Zagrebu 28. svibnja 2025.

Sutkinja:

Ida Vrančić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 4 primjerka, u roku 15 dana računajući od dana objave ove presude.

DNA:

1. tužitelju po punomoćniku

2. tuženiku