REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Osijek, Trg A. Starčevića 7/II

Poslovni broj: Us I-1036/2023-22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji Valentini Grgić Smoljo, uz sudjelovanje zapisničarke Zdenke Raiz, u upravnom sporu tužitelja AGRO ZANILO d.o.o. Gornje Bazje, Gornje Bazje 144, OIB: 17684422158, kojeg zastupa zakonski zastupnik CN, direktor, a istoga opunomoćenik Krešimir Rastija, odvjetnik u Osijeku, Kapucinska 23/I, protiv tuženika Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i ribarstva Republike Hrvatske, Ulica grada Vukovara 78, Zagreb, OIB: 76767369197, radi dodjele potpore, 28. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva poljoprivrede Republike Hrvatske KLASA: UP/II-034-08/23-01/155, URBROJ: 525-04/129-23-3 od 19. svibnja 2023. i Odluke o odbijanju zahtjeva za Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju KLASA: 440-12/21- 17-01/9958, URBROJ: 343-2110/01-23-002 od 13. siječnja 2023.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-034-08/23-01/155, URBROJ: 525-04/129-23-3 od 19. svibnja 2023. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv Odluke o odbijanju zahtjeva Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju (dalje: Agencija) KLASA: 440-12/21-17-01/9958, URBROJ: 343- 2110/01-23-002 od 13. siječnja 2023.

1.1. Navedenom prvostupanjskom odlukom se odbija zahtjev tužitelja te se isti isključuje iz sudjelovanja u postupcima dodjele potpore unutar Mjere 17 „Upravljanje rizicima“, podmjere 17.1. „Osiguranje usjeva, životinja i biljaka« iz Programa ruralnog razvoja Republike Hrvatske za razdoblje 2014. – 2020.“ Zabrana se odnosi i na intervencije (mjere) iz Strateškog plana Republike Hrvatske za provedbu mjera poljoprivredne politike u razdoblju 2023. - 2027., a koje se financiraju unutar Europskog poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj (EPFRR) i koje odgovaraju Mjeri 17. iz Programa ruralnog razvoja Republike Hrvatske za razdoblje 2014. – 2020. Vremensko trajanje zabrane ostvarivanja prava na javnu potporu se odnosi na kalendarske godine 2022. i 2023.

2.1. U tužbi tužitelj navodi u bitnome kako su osporavana rješenja rezultat pogrešnog pristupa utvrđivanja uvjeta prihvatljivosti Police osiguranja Croatia osiguranje d.d. broj 078020036237 predmet osiguranja koje je „Osiguranje goveda, tov-osiguranje poljoprivredne proizvodnje 1000 komada tovne junadi“, za razdoblje osiguranja 01. prosinca 2021. do 01. prosinca 2022. i da je naznačen jedinstveni identifikacijski broj gospodarstva HR70013137 kao mjesto gdje se nalazi potencijal za osiguranu poljoprivrednu proizvodnju. Osporava zaključak da Polica u većini vremena trajanja police (85,21% odnosno 311 dana) niti nije mogla biti aktivirana (nije se mogao dogoditi štetni događaj koji će prouzročiti gubitak poljoprivredne proizvodnje veće od 20% poljoprivredne proizvodnje koja je navedena u polici) pa takva Polica ne može niti biti sufinancirana u okviru podmjere 17.1. jer da je takvim zaključkom preispitivan obvezno-pravni odnos tužitelja i osiguravatelja te valjanost Police što nije zadatak Agencije.

2.2. Nadalje osporava utvrđeni kapacitet farme u Suhopolju od 3879 životinja jer navodi da je kapacitet naknadno podignut. Zatim, osporava i da je tužitelj na toj farmi vlasnika EL TAURUS d.o.o., kao posjednik prijavljen od 25. studenog 2022., već od 2021., te osporava i broj grla junadi za koje je utvrđeno da ih je u periodu osiguranja imao 614 grla, a tvrdi da ih je imao 862. Osporava i zaključak da je tijekom razdoblja osiguranja imao u prosjeku 205 grla junadi te da se radi o 85,21% vremena trajanja police, odnosno 311 dana i broj grla od 200, za koje sve podatke tvrdi da su nejasni i netočni, kao i sam izračun.

2.3. Poziva se na točku 2.3 Natječaja - “uvjeti prihvatljivosti police osiguranja” kojom nije propisano da korisnik mora biti u posjedu kapaciteta u onom opsegu koliko iznosi i njegova poljoprivredna proizvodnja koju osigurava, te da stoga ne mora biti u posjedu kapaciteta od 1000 grla tovne junadi, niti svakodnevno u posjedu tog broja stoke. Stoga predlaže Sudu provesti poljoprivredno vještačenje na okolnost utvrđenja i izračuna kapaciteta navedenih farmi te broja grla stoke u posjedu tužitelja na istima te usvojiti tužbeni zahtjev uz naknadu troška spora.

3. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da bez obzira na prigovore iz tužbe da je odlučni dio osporavanog rješenja cit: „Uzimajući u obzir korisnikov odgovor te uvid u podatke iz JRDŽ Agencija za plaćanja zaključuje da unatoč činjenici da korisnik ima posjed na dvije farme u maksimalnom kapacitetu od 4.870 grla, jasno je utvrđeno da tijekom perioda osiguranja kroz posjed korisnika prolazi samo 654 grla“. Dakle, unatoč spornim utvrđenjima koje ističe tužitelj u vezi prijave tužitelja kao posjednika stoke te zakupljenog kapaciteta farmi, tužitelju je prilikom izračuna maksimalno zakupljenog kapaciteta farmi, koje je tužitelj u postupku istaknuo kao lokacije osigurane poljoprivredne proizvodnje u cijelom ugovorenom razdoblju osiguranja od 1. prosinca 2021. do 1. prosinca 2022., uzet u obzir kapacitet od svih 3850 grla stoke na farmi JIBG HR7001317 te kapacitet od svih 1020 grla na farmi JIBG HR 30013139.

3.1 U vezi prigovora o netočnom i nejasno utvrđenom broju grla, navodi da se uvidom u podatke HPA koje je sam tužitelj u postupku dostavio Agenciji, te službene podatke JRDŽ, utvrđeno da se radi o 654 pobrojana goveda, a ne kako pogrešno navodi tužitelj 614 goveda, uz IKG 10283949 veže 60 goveda, a uz IKG 70282142 594 goveda, dok prilikom izračuna dana posjeda pojedinog goveda iz Priloga 1. Odluke o odbijanju Agencija nije uzela u obzir 128 goveda sa IKG 70282142 za koja je zabilježeno 0 dana posjeda, niti 138 goveda sa IKG 10283949, budući da je za 59 goveda uzet u obzir posjed na IKG 70282142 od 7. listopada 2022., dok su 79 goveda prispjela 29. studenog 2022. u posjed tužitelja, odnosno 2 dana prije isteka Police osiguranja. Dakle, zaključuje kako iz obrazloženja osporavanog rješenja jasno proizlazi kako je tuženik detaljno pregledao priložene podatke HPA i JRDŽ te ih usporedio s podacima iz Priloga 1. Odluke o odbijanju, utvrdivši potom da su sa Priloga I. Odluke o odbijanju izostavljeni podaci o 128 goveda sa IKG 70282142, i to upravo ona stoka za koju je zabilježeno 0 dana tužiteljeva posjeda, jer ih je tužitelj isti dan već proslijedio drugom poslovnom subjektu u njegov posjed, kao i podaci o 138 goveda sa IKG 10283949, od čega je za 59 goveda utvrđeno dvostruko knjiženje, budući da ih je tužitelj sam prebacivao između svoja dva vlastita IKG, a što je rezultiralo zabilježbom dolaska istih 59 goveda i na tužiteljev IKG 70282142 i na tužiteljev IKG 10283949. Preostalih 79 goveda prispjelo je 29. studenog 2022. u posjed tužitelja, dakle 2 dana prije isteka Police osiguranja i za manje od 30 dana je dalje trženo, dakle niti ona nisu bila predmet tužiteljeve poljoprivredne proizvodnje – tova junadi, već trgovine stokom.

3.2. U vezi prigovora iz tužbe da prema uvjetima Natječaja tužitelj nije morao biti u posjedu kapaciteta za 1000 grla tovne junadi, niti je tijekom perioda osiguranja morao biti svakodnevno u posjedu 1000 komada stoke koju je osiguravao, tuženik ističe da tužitelj i navodima tužbe jasno potvrđuje da predmet njegova osiguranja nije bila poljoprivredna proizvodnja – tov 1000 junadi u osiguranom razdoblju od godinu dana, nego statistički zapis o posjedu 1000 grla u evidencijama HPA i JRDŽ, makar posjed pojedinog goveda trajao 0 dana. Stoga navodi da proizlazi da tužitelj nije osigurao poljoprivrednu proizvodnju – tov junadi, već trgovinu stokom. Navodi da predmet osiguranja, za koji se javnom potporom sufinancira premija osiguranja, nije statistički podatak je li korisnik „imao" brojkom zabilježeno u posjedu 1000 komada tovne junadi na prijavljenom JIBG/IKG u vremenu trajanja osiguranja, nego stvarna i neprekinuta poljoprivredna proizvodnja 1.000 komada tovne junadi u vremenu trajanja osiguranja. Ističe i da cilj mjere kako je propisan u točki 1. Natječaja, jest potaknuti poljoprivrednike na ugovaranje osiguranja njihove stočarske proizvodnje, sve kako bi se umanjili ekonomski gubici prouzročeni nepovoljnim klimatskim prilikama i životinjskim bolestima. Tužitelj, međutim, svojom uspostavljenom trgovinom stokom, pri čemu iz podataka Priloga 1. Odluke o odbijanju proizlazi da su pojedina grla čak 6 puta mijenjala posjednika, nije postigao cilj mjere, a to je da se poljoprivrednike stočare potakne na kontinuirani tov junadi sufinanciranjem premije osiguranja od rizika nastupa životinjskih bolesti za stoku koja se stvarno nalazi u njihovoj poljoprivrednoj proizvodnji.

3.3. Tuženik nadalje ističe u odnosu na prigovor tužitelja što konkretno predstavlja tzv. „umjetno stvaranje uvjeta“, da zabrana umjetnog stvaranja uvjeta proizlazi iz članka 60. Uredbe (EU) br. 1306/2013 kojim je propisano kako, ne dovodeći u pitanje posebne odredbe, niti jedna pogodnost koju predviđa sektorsko poljoprivredno zakonodavstvo ne odobrava se fizičkoj ili pravnoj osobi za koju se utvrdi da su uvjeti za stjecanje tih pogodnosti stvoreni umjetno i suprotno ciljevima tog zakonodavstva. Primjena članka 60. Uredbe (EU) br. 1306/2013 i uskrata odobrenja pogodnosti koju predviđa sektorsko poljoprivredno zakonodavstvo ,u skladu s praksom Suda Europske Unije izraženoj u presudi od 12. rujna 2013. u predmetu C-434/12 Slancheva sila, podrazumijeva utvrđenje postojanja objektivnog i subjektivnog elementa. Da bi bio ispunjen objektivni element, potrebno je na temelju objektivnih okolnosti konkretnog slučaju zaključiti da se cilj koji postavlja program potpore iz Europskog poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj (EPFRR) ne može ostvariti. Stoga navodi kako tužitelj nije uspostavio osiguranu proizvodnju 1000 komada tovne junadi, nego trgovinu stokom uz kratko zadržavanje stoke u posjedu, nerijetko i 0 dana, čime nije ispunjen cilj mjere iz točke 1. Natječaja. S druge strane, za ispunjavanje subjektivnog elementa potrebno je na temelju objektivnih okolnosti konkretnog slučaju zaključiti da je umjetnim stvaranjem uvjeta potrebnim za dobivanje potpore iz EPFRR- a korisnik isključivo namjeravao steći prednost koja nije u skladu sa cijevima tog programa. Tužitelj je ugovorio osiguranje gubitka svoje poljoprivredne proizvodnje od 1.000 komada tovne junadi upravo u iznosu osiguranja (10.400.000,00 kn) i obračunatim troškom premije osiguranja (*7,7300% = 803.920,00 kn), da su oni primjenom najvišeg intenziteta potpore iz točke 1. Natječaja od 70% (803.920,00 kn 70% = 562.744,00 kn), uz zanemarive tečajne razlike, podudarni s maksimalnom visinom javne potpore od 75.000,00 kn po korisniku iz točke 1. Natječaja.

3.4. Zaključuje kako je tužitelj s namjerom prikazao i ugovorio osiguranje svoje nepostojeće poljoprivredne proizvodnje upravo u iznosu maksimalne visine javne potpore od 75.000,00 eura po korisniku iz točke 1. Natječaja, a ne prema stvarnoj vrijednosti svoje stočarske poljoprivredne proizvodnje. Pri tome je iz podataka HPA i JRDŽ jasno vidljivo da tužitelj nije u osiguranom razdoblju uspostavio poljoprivrednu proizvodnju tova junadi ni u približnoj količini koju je osigurao, nego je upravo radnjama prebacivanja stoke između tužitelja i drugih, uvijek istih proizvođača, umjetno stvarao privid posjeda 1.000 komada stoke u osiguranom razdoblju, a kako bi na umjetan način ispunio uvjet prihvatljivosti troška iz točke 2.4 Natječaja, a u vezi s točkom 2.3. Natječaja. Predložio je Sudu odbiti tužbeni zahtjev.

4. Na održanoj raspravi 3. travnja 2024., Sud je usvojio dokazni prijedlog tužitelja za provođenjem vještačenja po predloženom financijsko-knjigovodstvenom vještaku Dariu Dumančiću na predloženu okolnost broja junadi u posjedu tužitelja tijekom razdoblja osiguranja od 1. prosinca 2021. do 1. prosinca 2002. po predmetnoj Polici osiguranja, koji je u skladu s određenim zadatkom rješenjem od 8. srpnja 2024. dostavio nalaz i mišljenje 12. veljače 2025.

5. Iz istoga (str. 282 do 344 spisa) su razvidni prema dostavljenoj Tablici podaci o životnom broju grla, dolazak i odlazak te na koju farmu prema IKG broju. Zaključno je navedeno da je tužitelj u traženom razdoblju bio u posjedu 859 junadi, ali prema pojedinačno navedenim razdobljima (str. 343 spisa) taj broj se kretao od 0 grla do 508 u pojedinim razdobljima.

6. Tuženik se na isti očitovao podneskom od 5. ožujka 2025. navodeći kako nema primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka te da se isti u bitnome podudara s utvrđenjima tuženika i Agencije o nedostatnom broju stoke i kratkoročnom zadržavanju iste kod tužitelja. Time smatra da je potvrđen njegov stav da se tužitelj bavi trgovinom stokom, a ne poljoprivrednom proizvodnjom - tovom junadi, pa trošak premije osiguranja za Policu nije prihvatljiv trošak iz točke 2.4. Natječaja, a u vezi s točkom 2.3. Natječaja. Navodi i da uzimajući u obzir utvrđenja iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka, kao i činjenice koje je Agencija utvrdila prilikom administrativne kontrole zahtjeva za isplatu, razvidno je da je tužitelj u većini vremena trajanja police (preko 300 dana u godini trajanja osiguranja od 1. prosinca 2021. godine do 1. prosinca 2022. godine) imao manje od 200 grla junadi u svom posjedu, stoga smatra jasnim da takva polica u tom periodu nije mogla biti aktivirana, budući da se nije mogao dogoditi štetni događaj koji će prouzročiti gubitak poljoprivredne proizvodnje veće od 20% poljoprivredne proizvodnje koja je navedena na polici. Prema tome ista Polica nije niti mogla biti sufinancirana u okviru predmetnog natječaja. Tuženik dodatno ističe i činjenicu da predmet osiguranja nije broj grla koji se pojavi na gospodarstvu već prosječna vrijednost poljoprivredne proizvodnje koja je prema utvrđenjima iz Nalaza i mišljenja sudskog vještaka značajno manja od one navedene u polici osiguranja.

Tuženik stoga predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

7. Tužitelj, iako uredno pozvan se nije očitovao na nalaz i mišljenje sudskog vještaka.

8. Radi izvođenja dokaza saslušanjem sudskog vještaka, te utvrđivanja svih relevantnih činjenica u sporu, kod ovoga Suda zakazana je i održana javna rasprava 30. travnja 2025. u skladu s odredbom članka 7. stavka 1. i članka 91. stavka 3. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24., dalje: ZUS), u odsutnosti uredno pozvanog tuženika.

8.1. Sudski vještak je na održanoj raspravi ostao u cijelosti kod svog nalaza i mišljenja, a zamjenik opunomoćenika tužitelja pri tužbenom zahtjevu i zahtjevu za naknadu troška spora prema troškovniku predanom u spis (str. 354 spisa).

9. Tijekom dokaznoga postupka Sud je izvršio uvid u spis, nalaz i mišljenje sudskog vještaka, spis upravnoga postupka i u sve isprave priložene istima te je na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

10. Sporno u predmetnom postupku je ispunjava li trošak premije osiguranja za Policu osiguranja za koji je tužitelj podnio zahtjev za isplatu uvjet prihvatljivosti troška iz točke 2.4 Natječaja, a u vezi s točkom 2.3. Natječaja, kao i je li tužitelj kao korisnik umjetno stvorio uvjete za stjecajne potpore suprotno ciljevima sektorskog poljoprivrednog zakonodavstva.

11. Iz podataka spisa proizlazi da je tužitelj 29. prosinca 2021. podnio Zahtjev za isplatu potpore u skladu s odredbama iz točke 6. Natječaja za provedbu mjere 17 »Upravljanje rizicima«, podmjere 17.1. »Osiguranje usjeva, životinja i biljaka« iz Programa ruralnog razvoja Republike Hrvatske za razdoblje 2014. – 2020. od dana 2. srpnja 2021. godine, s njegovim izmjenama od dana 9. lipnja 2022. godine, objavljenim na mrežnim stranicama Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju (dalje: Natječaj). Uz isti je dostavio Policu osiguranja 078020036237 izdanu od CROATIA OSIGURANJA d.d., u kojoj se navodi kao predmet osiguranja „Osiguranje goveda, tov – osiguranje poljoprivredne proizvodnje 1.000 komada tovne junadi“ te se kao trajanje razdoblja osiguranja navodi jednogodišnji period od 01. prosinca 2021., do 01. prosinca 2022., te se navodi jedinstveni identifikacijski broj gospodarstva HR70013137 kao mjesto gdje se nalazi potencijal za osiguranu poljoprivrednu proizvodnju.

12. Točkom 1. Natječaja kao ,,Svrha Natječaja" propisano je dodjela potpore za financiranje prihvatljivih troškova premije osiguranja za police osiguranja koje ispunjavaju uvjete iz podtočke 2.3. ovoga Natječaja, kao ,,Ciljevi mjere" propisano je da je cilj potaknuti poljoprivrednike na ugovaranje osiguranja njihove proizvodnje kako bi se umanjili ekonomski gubici prouzročeni nepovoljnim klimatskim prilikama i životinjskim bolestima, kao ,,Visina javne potpore" propisano je da je maksimalni iznos godišnje potpore po korisniku 75.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti prema zadnjem tečaju koji je Europska središnja banka odredila prije 1. siječnja godine za koju su zahtjevi za isplatu potpore podneseni, a kao ,,lntenzitet javne potpore” propisano je do 70% prihvatljive premije osiguranja.

12.1. Prema točki 2.2 Natječaja korisnikov zahtjev će biti odbijen, a korisnik isključen iz sudjelovanja u postupku dodjele sredstava u kalendarskoj godini utvrđivanja razloga za isključenje i u sljedećoj kalendarskoj godini u slučaju da se, u razdoblju od podnošenja zahtjeva za potporu pa do isteka pet godina od konačne isplate potpore, utvrdi b) umjetno stvaranje uvjeta (u skladu s člankom 60. Uredbe (EU) br. 130612013).

12.2. Potočkom 2.3. stavkom 1. podstavkom a) Natječaja, predviđeno je da je polica osiguranja prihvatljiva ako je korisnik u polici osiguranja naveden kao osiguranik čija poljoprivredna proizvodnja je osigurana policom osiguranja. Nadalje, stavak 1. podstavak d) iste podtočke Natječaja propisuje da je polica prihvatljiva ako je stočarska proizvodnja evidentirana u sustavu za identifikaciju i registraciju životinja u skladu s propisima o veterinarstvu (dalje: JRDŽ) i drugim relevantnim registrima ili evidencijama koje vodi Ministarstvo poljoprivrede. Stavkom 3. podstavkom f) iste podtočke Natječaja, navodi se da se na polici osiguranja mora navesti predmet osiguranja - vrijednost biljne ili stočarske proizvodnje (prinos, urod, grlo, kljun, proizvod uključujući kvalitetu) na određenoj proizvodnoj jedinici koju u biljnoj proizvodnji predstavlja ARKOD parcela, a u stočarskoj proizvodnji Jedinstveni identifikacijski broj gospodarstva (JIBG), dok u stavku 3. podstavku g) stoji da se na polici osiguranja mora jasno navesti broj ARKOD parcele za sve osigurane površine ili broj osigurane životinje za sve domaće životinje registrirane u JRDŽ-u (ako je primjenjivo) ili JIBG na kojem se odvija stočarska proizvodnja ako je primjenjivo.

12.3. Člankom 60. Uredbe (EU) br. 1306/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o financiranju, upravljanju i nadzoru zajedničke poljoprivredne politike i o stavljanju izvan snage uredaba Vijeća (EEZ) br. 352/78, (EZ) br. 165/94, (EZ) br. 2799/98, 814/2000, (EZ) br. 1290/2005 i (EZ) br. 485/2008, s njenim dopunama, propisano je: „Ne dovodeći u pitanje posebne odredbe, niti jedna pogodnost koju predviđa sektorsko poljoprivredno zakonodavstvo ne odobrava se fizičkoj ili pravnoj osobi za koju se utvrdi da su uvjeti za stjecanje tih pogodnosti stvoreni umjetno i suprotno ciljevima tog zakonodavstva.“

13. Stoga, da bi polica bila prihvatljiva, korisnik mora biti u posjedu kapaciteta koji omogućavaju poljoprivrednu proizvodnju koja je osigurana te ta proizvodnja mora biti evidentirana u JRDŽ-u i drugim relevantnim registrima ili evidencijama koje vodi Ministarstvo, mora se raditi o svrsi u skladu s Natječajem, odnosno stočarskoj proizvodnji, a ne trgovini te je zapreka stjecanje podobnosti umjetno stvorenim uvjetima i suprotno cilju.

14. U postupku je utvrđeno, a s obzirom na predviđeno odredbe iz točke 2.3. stavka 1. podtočke a) i d) te stavka 3. podtočke 1. i g) Natječaja za prihvatljivost police, da tužitelj mora biti u posjedu kapaciteta koji omogućavaju poljoprivrednu proizvodnju koja je osigurana te ta proizvodnja mora biti evidentirana u odgovarajućim sustavima za identifikaciju i registraciju životinja u skladu s propisima o veterinarstvu (JRDŽ) i drugim relevantnim registrima ili evidencijama koje vodi Ministarstvo. Prema podacima iz istih je utvrđeno da kapacitet na farmi koja je na Polici navedena kao mjesto obavljanja osigurane poljoprivredne proizvodnje (jedinstveni identifikacijski broj gospodarstva HR70013137), a u skladu s korisnikovom identifikacijskom karticom gospodarstva je 150 grla, a kasnijim uvidom utvrđeno je da je maksimalan kapacitet farme podignut na 3850 grla i to nakon isteka razdoblja osiguranja koje polica pokriva. Dok, u razdoblju osiguranja, najveći broj životinja u jednom danu koji su bili u posjedu korisnika je 430 s tim da je taj broj životinja u posjedu korisnika bio samo 18 dana (u razdoblju od 14. studenoga 2022. do 1. prosinca 2022., kao datuma isteka perioda osiguranja), od ukupno 654 grla koji su bili u posjedu tužitelja, a u periodu osiguranja njih 214 se zadržavaju manje od 14 dana u posjedu tužitelja te je prosječno u razdoblju osiguranja tužitelj imao 205 grla goveda u posjedu.

14.1. Navedeni broj grla u posjedu tužitelja u razdoblju osiguranja je potvrđen i nalazom i mišljenjem sudskog vještaka prema kojem je isti bio u posjedu 859 junadi, ali prema pojedinačno navedenim razdobljima se taj broj kretao od 0 grla do 508 u pojedinim razdobljima.

14.2. Nadalje, utvrđeno je i da tužitelj ima posjed na dvije farme u maksimalnom kapacitetu od 4.870 grla, ali da tijekom perioda osiguranja kroz njegov posjed prolazi samo 654 grla te da u prosjeku ima 205 grla stoke u razdoblju osiguranja po predmetnoj polici. Pri tome tužitelji sam navodi da je osigurao poljoprivrednu proizvodnju koju u trenutka sklapanja police nije imao u posjedu te u konačnici obujam proizvodnje koji je osiguran na predmetnoj polici (koji se temelji na 1000 grla tovne junadi) nije imao i to ne samo u prosjeku u godišnjoj proizvodnji nego niti ukupno u promatranom periodu osiguranja. Uzimajući u obzir sve navedeno, tužitelj u većini vremena trajanja police (85,2106 vremena trajanja police, odnosno 311 dana osiguranja korisnik je imao manje od 200 grla junadi u svom posjedu) nije imao kapacitet koji omogućava poljoprivrednu proizvodnju koja je osigurana na predmetnoj polici te slijedom navedene činjenice takva polica u većini vremena trajanja police, 85,2106 odnosno 311 dana niti nije mogla biti aktivirana (nije se mogao dogoditi štetni događaj koji će prouzročiti gubitak poljoprivredne proizvodnje veće od 20% poljoprivredne proizvodnje koja je navedena na polici), pa uzimajući u obzir sve navedeno, pravilno je zaključeno da takva polica ne može niti biti sufinancirana u okviru podmjere 17.1.

14.3. K tome, u prilog činjenici o umjetno stvorenim uvjetima, utvrđeno je da je stoka tijekom razdoblja važenja police osiguranja često prebacivana između tužitelja i subjekata DENIS d.o.o., MN, EL TAURUS d.o.o., IMPEX DMD d.o.o., Krijesnica d.o.o. i PPK karlovačka mesna industrija, što tužitelj i ne osporava, te da se veliki broj grla stoke kod tužitelja zadržava manje od dva tjedna. Pri tome od ukupno 654 grla koji su bili u posjedu korisnika u promatranom periodu, 366 grla stoke u nekom period su bila i u posjedu prethodno navedenih subjekata. Iz navedenog proizlazi da su kapaciteti raspoređivani između više subjekata s ciljem da se umjetno stvori privid kapaciteta proizvodnje koji je osiguran te da se stvore uvjeti koji će tužitelju ostvariti maksimalan iznos potpore i to za poljoprivrednu proizvodnju koju u tužitelj ne posjeduje.

14.4. Dakle, prema utvrđenom činjeničnom stanju proizlazi da u razdoblju trajanja osiguranja gubitka poljoprivredne proizvodnje 1.000 komada junadi do mjeseca lipnja 2022. se tužitelj stvarno nije bavio poljoprivrednom djelatnosti uzgoja stoke, odnosno tova 1.000 komada junadi za koju je sklopio ugovor o osiguranju, nego trgovinom živim životinjama. Navedeno je pravilno zaključeno jer je za 144 prispjela goveda do 31. prosinca 2021. zabilježen posjed od 8 i manje dana, a sva su i proslijeđena dalje do kraja 2021., od 195 goveda prispjelih do 28. veljače 2022. za čak njih 128 zabilježen je posjed od 0 dana, dok je preostalih 67 goveda zadržano u posjedu 11 i manje dana.

14.5. S obzirom na utvrđeni broj grla stoke tijekom perioda osiguranja od ukupno 862 (859 prema utvrđenju vještaka) grla junadi, pravilno navodi tuženik da predmet osiguranja nije statistički podatak ima li se u posjedu 1000 komada tovne junadi na prijavljenom JIBG/IKG u vremenu trajanja osiguranja, nego stvarna i neprekinuta poljoprivredna proizvodnja 1.000 komada tovne junadi u vremenu trajanja osiguranja. ri tome cilj mjere kako je propisan u točki 1 Natječaja, je potaknuti poljoprivrednike na ugovaranje osiguranja njihove stočarske proizvodnje, a ne poticati trgovinu stokom, dok iz svega prethodno navedenoga proizlazi da se tužitelj bavio upravo trgovinom stokom.

15. Prigovor tužitelja o ulaženju u sadržaj odnosa i osiguratelja po predmetnoj polici osiguranja nije od utjecaja jer se osporavanim aktima ne ulazi u sadržaj ugovarateljskog odnosa između tužitelja i osiguravatelja po predmetnoj polici osiguranja te je tužitelj o svom trošku s osiguravateljem slobodan sklopiti bilo koji vid osiguranja za koji je voljan platiti ugovorenu premiju osiguranja, tako i predmetni trošak premije osiguranja poljoprivredne proizvodnje.

16. Ostale prigovore iz tužbe, detaljno obrazloženo je tuženik otklonio u odgovoru na tužbu, koje navode ovaj Sud u cijelosti prihvaća.

17. S obzirom na navedeno, pravilno je zaključeno da trošak premije osiguranja za policu osiguranja za koji je tužitelj podnio Zahtjev za isplatu nije ispunjavao uvjet prihvatljivosti troška iz točke 2.4 Natječaja, a u vezi s točkom 2.3. Natječaja. Zabilježbe posjeda goveda od 0 dana te prebacivanje istog grla između nekoliko subjekata, kao i druge opisane radnje, pravilno su okarakterizirane kao trgovina stokom, a ne stočarska proizvodnja, tov junadi te su poduzete na umjetan način i protivno ciljevima i svrsi sektorskog poljoprivrednog zakonodavstva, čime je povrijeđen članak 60. Uredbe (EU) br. 1306/2013.

18. Slijedom iznesenoga, Sud je osporavano rješenje tuženika i Odluku Agencije ocijenio zakonitima te je primjenom članka 116. stavka 1. ZUS-a tužbeni zahtjev u cijelosti odbijen kao neosnovan i odlučeno je kao u izreci presude pod točkom I.

19. U vezi zahtjeva opunomoćenika tužitelja za naknadu troška upravnog spora, prema odredbi članka 147. stavka 1. ZUS-a, stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drugačije propisano. Budući da je tužitelj odbijen s tužbenim zahtjevom, sam snosi sve troškove upravnoga spora te je stoga zahtjev za naknadu troška upravnoga spora, odnosno zastupanja po opunomoćeniku odbijen i odlučeno je kao u izreci presude pod točkom II.

U Osijeku 28. svibnja 2025.

Sutkinja

Valentina Grgić Smoljo

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. ZUS-a).

DNA:

1. Tužitelju, po opunomoćeniku

2. Tuženiku