Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-3316/2022
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Ivanke Mašić kao predsjednice vijeća te Anđe Ćorluka i Mirjane Medić kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Koraljke Polak-Medaković kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljene ZK zbog prekršaja iz članka 11. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira ("Narodne novine" broj: 5/90., 30/90., 47/90., 29/94. i 114/22.) odlučujući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave primorsko – goranske, I. policijske postaje Rijeka podnijetoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci, broj: Pp-176/2022-3 od 18. siječnja 2022., na sjednici vijeća održanoj 28. svibnja 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave primorsko – goranske, I. policijske postaje Rijeka i pobijana presuda potvrđuje.
- Obrazloženje
1. Pobijanom presudom okrivljena ZK je oslobođena od optužbe da bi počinila prekršaj iz članka 11. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira na temelju odredbe članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona s obrazloženjem da je prvostupanjski sud prilikom ispitivanja optužnog prijedloga utvrdio da djelo za koje se okrivljenica optužuje nije prekršaj iz članka 11. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira te stoga na temelju članka 161. stavka 6. u svezi članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona odlučio kao u izreci.
2. Protiv te presude tužitelj Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava primorsko – goranska, I. policijska postaja Rijeka je pravodobno podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Žalitelj u bitnom ističe da je prvostupanjski sud u postupku trebao ispitati ZK te policijskog službenika IK koji ju je zatekao u činjenju prekršaja iz članka 11. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira te da nije točan navod u obrazloženju presude da nije navedeno postojanje prekršaja odnosno odlučna činjenica da osoba izraženo učestalo ponavlja djelatnost prosjačenja budući da je u optužnom prijedlogu navedeno da je istoga dana 30. prosinca 2021. u 9,50 na istom mjestu zatekao okrivljenu ZK kako prosi kao i istoga dana u 12,55 sati pa dakle da iz optužnog prijedloga proizlazi da je učestalo ponavljala djelatnost prosjačenja. Osim toga, žalitelj ističe da prvostupanjski sud nije postupio niti u smislu odredbe članka 161. stavka 4. Prekršajnog zakona.
3. Žalba nije osnovana.
1. Rješavajući predmet u granicama navoda žalbe te ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22) ovaj Sud je utvrdio da je pravilna odluka prvostupanjskog suda o oslobađanju od optužbe okrivljenice ZK na temelju odredbe članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona iz razloga navedenih u prvostupanjskoj odluci.
4.1. Naime, prvostupanjski sud je ispitujući optužni prijedlog u smislu odredbe članka 161. stavka 6. kojom odredbom je propisano, ako sud ispitujući optužni prijedlog nađe da djelo koje se okrivljeniku stavlja na teret nije prekršaj odmah će donijeti presudu kojom se okrivljenik oslobađa od optužbe, te dakle kako iz optužnog prijedloga ne proizlazi odlučna činjenica da je osoba izraženo učestalo ponavljala radnju prosjačenja, tj. da je istu učestalo ponavljala te time stjecala sredstva za život na nedopušten način odnosno odala se prosjačenju, a okolnost navedena u žalbi da je navedenu radnju obavljala i istog dana u 9,50 ne predstavlja višekratnu radnju prosjačenja kako to smatra žalitelj.
2. Slijedom navedenog kako je odredbom članka 11. stavka 1. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira propisano, da tko se odaje skitnji ili prosjačenju, kaznit će se za prekršaj novčanom kaznom u protuvrijednosti domaće valute od 50,00 do 200,00 DEM ili kaznom zatvora do 30 dana (navedena odredba je bila na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja okrivljenice) stoga kako iz objektivnog identiteta optužba ne proizlazi zakonsko obilježje prekršaja koji se odnosi na "odaje prosjačenju" u smislu višekratne protupravne radnje okrivljenice koje bi se odnosile na kontinuirano davanje prosjačenju koje bi radnje trebale biti činjenično specificirane u vremenskom smislu, u konkretnom slučaju prema sadržaju optužbe ne proizlazi da je ostvareno zakonsko obilježje prekršaja iz članka 11. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira. Stoga je pravilno prvostupanjski sud okrivljenicu oslobodio od optužbe, a razloge za oslobađanje od optužbe na temelju članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona prihvaća i ovaj Sud.
3. Jednako tako nije prihvaćen žalbeni navod tužitelja da je prvostupanjski sud trebao postupiti u smislu članka 161. stavka 4. Prekršajnog zakona, budući da je člankom 161. stavkom 6. imperativno propisano ako sud ispitujući optužni prijedlog nađe da djelo koje se okrivljeniku stavlja na teret nije prekršaj odmah će donijeti presudu kojom se okrivljenik oslobađa od optužbe, pa dakle prvostupanjski sud nije bio u obvezi postupanja sukladno članku 161. stavka 4. Prekršajnog zakona.
4. Zbog navedenih razloga trebalo je žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu 28. svibnja 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Koraljka Polak-Medaković,v.r.
Ivanka Mašić, v.r.
Rješenje se dostavlja Općinskom sudu u Rijeci, u 4 ovjerena prijepisa: za spis, okrivljenicu i tužitelja.
