Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Gž-525/2025-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Dijane Hofer, predsjednice vijeća, Lane Putrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Tanje Novak Premec članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŽŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog punomoćniku Deanu Rahanu, odvjetniku u Supetru, protiv 1. tuženice RŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. tuženice BŠ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], obje zastupane po punomoćniku Gordanu Loliću, odvjetniku u Supetru, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Supetru, broj P-1646/2023 od 12. ožujka 2025., na sjednici vijeća održanoj 28. svibnja 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Uvažava se žalba tužitelja, ukida se presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Supetru, broj P-1646/2023 od 12. ožujka 2025. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„ I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Utvrđuje se da je tužitelj DŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnik nekretnine označene u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Supetru, Zemljišnoknjižni odjel Supetar, kao čest. zem. [katastarska čestica], NPL., ZGRADA, ukupne površine 1429 m2, ZU 2957,k. o. [katastarska općina], suvlasnički udio:452712/3429600, koji u naravi predstavljaju dva poslovna prostora prikazanih na skici ovlaštenog inženjera geodezije CŠ, broj PR-111/05, u mjerilu 1:200, iz listopada 2005. godine, kao poslovni prostor TINA, površine 47,57 m2, i 11,14 m2, i poslovni prostor VERITAS površine 7,84 m2, te je ovlašten, temeljem ove presude, po njenoj pravomoćnosti, u zemljišnim knjigama, zatražiti i ishoditi upis prava vlasništva na čest. zem. [katastarska čestica], ZU 2957,k. o. [katastarska općina], u suvlasničkom udjelu od 452712/3429600, na svoje ime uz istodobni izbris toga prava sa imena tuženica RŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], u 15. suvlasničkom udjelu i to za suvlasnički dio: 226356/3429600 i BŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], u 14. suvlasničkom udjelu i to za suvlasnički dio: 226356/3429600."

II. Nalaže se tužitelju da tuženicama ad 1. i ad 2. naknadi parnični trošak u ukupnom iznosu od 11.495,00 EUR, u roku od 15 dana.“

2. Protiv prvostupanjske presude žali se tužitelj zbog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl 354. st. 1. te čl. 354. st. 2. toč. 12. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se u cijelosti prihvati tužbeni zahtjev, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbe te ujedno pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, u svezi čl. 365. st. 2. ZPP, ovaj sud nalazi da nisu ostvarene navedene bitne povrede odredaba parničnog postupka, kao niti bitne povrede iz čl. 354. st. 1. i iz čl. 354. st. 2. toč. 12. ZPP, na koje se poziva tužitelj.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje da je suvlasnik 452712/3429600 dijela nekretnine označene u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Supetru, Zemljišnoknjižni odjel Supetar, kao kčbr. [katastarska čestica], NPL., ZGRADA, ukupne površine 1429 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

7. Iz obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da je uvidom u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] za predmetnu nekretninu kčbr. [katastarska čestica], utvrđeno da je ista uknjižena kao suvlasništvo IŠ u 205776/3429600 dijela, TŠ u 286104/3429600 dijela, Ž u 121728/3429600 dijela, Hrvatske lutrije d.o.o. u 22800/3429600 dijela, HŠ u 617328/3429600 dijela te VŠ u 2175864/3429600 dijela, dok tužene ad 1. i 2. nisu uknjižene kao suvlasnice predmetne nekretnine. Naime, tijekom trajanja ovog postupka 1. i 2. tuženice su otuđile VŠ svoje suvlasničke udijele na predmetnoj nekretnini Ugovorom o kupoprodaji nekretnine od 9. prosinca 2024., koji se na temelju navedenog ugovora i uknjižio kao suvlasnik predmetne nekretnine.

8. Prvostupanjski sud ističe da odredba čl. 195. ZPP propisuje ako koja od stranaka otuđi stvar ili pravo o kojem teče parnica to ne sprečava da se parnica među istim strankama dovrši. Međutim, kod otuđenja stvari o kojoj teče parnica treba voditi računa o procesnopravnim i materijalnopravnim posljedicama toga otuđenja. Tako, u procesnopravnom smislu otuđenje stvari o kojoj teče parnica ne sprečava da se ta se parnica među istim strankama i dovrši. Međutim, otuđenje stvari o kojoj teče parnica od utjecaja je u materijalnopravnom smislu za donošenje meritorne odluke o predmetu spora, odnosno o postavljenom tužbenom zahtjevu. Dakle, odredbe čl. 195. st. 1. i 2. ZPP ne oduzimaju materijalnopravni učinak pravnom poslu na temelju kojeg je u tijeku parnice izvršeno otuđenje stvari ili prava o kojemu teče parnica. Otuđenje predmeta spora nije djelotvorno (nema učinak) na postojanje parnice, ali je djelotvorno na ishod parnice. Naime, materijalnopravna sukcesija koja se dogodila za trajanja parnice uzet će se u obzir prilikom meritorne odluke o tužbenom zahtjevu pri čemu prvostupanjski sud smatra da je za presuđenje odlučno stanje stvari koje postoji u vrijeme zaključenja glavne rasprave. Prvostupanjski sud ističe da okolnost prodaje nekretnine (čije priznanje prava vlasništva tužitelj u parnici traži) ne sprečava da se parnica među istim strankama dovrši, ali je od utjecaja na pasivnu legitimaciju tuženika ili, drugim riječima, to što nakon otuđenja predmeta spora tužitelj ima pravo nastaviti parnicu ne znači da ova procesna odredba ima bilo kakav učinak na osnovanost tužbenog zahtjeva. Prvostupanjski sud je u takvim okolnostima dovršio parnicu među istim strankama, no obzirom na nedostatak pasivne legitimacije na strani tuženica, tužbeni zahtjev tužitelja odbijen je u cijelosti.

9. Osnovano tužitelj u žalbi ističe da nije prihvatljivo da onaj koji otuđi nekretninu za vrijeme trajanja parnice uvijek uspije u parnici i da mu se uzgred nadoknade prouzročeni parnični troškovi. Stav prvostupanjskog suda ne može se prihvatiti kao pravilan, a zbog pogrešnog pravnog stava prvostupanjskog suda činjenično stanje ostalo je nepotpuno utvrđeno.

10. Prema čl. 195. st. 1. ZPP ako koja od stranaka otuđi stvar ili pravo o kojem teče parnica, to ne sprečava da se parnica među istim strankama dovrši.

11. Ovom odredbom propisano je da otuđenje stvari i prava o kojem teče parnica nema one pravne učinke koje bi imalo da je do otuđenja došlo prije pokretanja parničnog postupka, a cilj te odredbe, jest, prije svega, sprječavanje zloupotreba, tj. spriječiti prestanak legitimacije za vođenje postupka stvarnim ili fiktivnim otuđenjem stvari ili prava o kojem teče parnica, odnosno o kojem ovisi rješenje u parnici (tako i u Rev- 2028/2016-3 od 18. prosinca 2019.).

12. Na trećoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (3/20) koja je održana 14. rujna 2020., broj: Su-IV-47/2020-7 zauzeto je sljedeće pravno shvaćanje: „Otuđenjem predmeta spora drugoj osobi tijekom parnice, s obzirom da je za odluku o tužbenom zahtjevu odlučno stanje u vrijeme zaključenja glavne rasprave, tužitelj gubi dotadašnju aktivnu materijalnopravnu legitimaciju jer se postupovno pravilo o dovršetku parnice između istih stranaka iz članka 195. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ne odnosi na stvarnopravne učinke pravnog posla na temelju kojeg je došlo do otuđenja (prijenosa prava vlasništva ili prava), osim ako iz pravnog posla između tužitelja i druge osobe ne proizlazi što drugo.“

13. Nadalje, na petoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 21. listopada 2019., broj Su-IV-56/19-10, zauzeto je pravno shvaćanje prema kojemu: "Kada tuženik otuđi stvar ili pravo tijekom parnice, na što suprotna stranka nije mogla utjecati, primjenjuju se odredbe iz čl. 162. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, a tek u slučaju kada te odredbe nije moguće primijeniti, tada čl. 195. st. 1. Zakona o parničnom postupku isključuje primjenu pravila o pravno relevantnim činjenicama koje postoje u vrijeme zaključenja glavne rasprave, dakle, mjerodavno je stanje koje je postojalo u vrijeme podnošenja tužbe."

14. Pravno shvaćanje s treće sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (3/20) koja je održana 14. rujna 2020., broj: Su-IV-47/2020-7 nije primjenjivo u ovom konkretnom slučaju jer se ono odnosi na drugačiju pravnu situaciju. Naime, to pravno shvaćanje se odnosi na slučaj kada je tužitelj tijekom parnice otuđio predmet spora, dok su u ovom konkretnom slučaju tuženice, a ne tužitelj otuđio predmet spora.

15. U ovom konkretnom slučaju bilo bi primjenjivo pravno shvaćanje zauzeto na petoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 21. listopada 2019., broj Su-IV-56/19-10 prema kojem bi bilo mjerodavno stanje kakvo je postojalo u vrijeme podnošenja tužbe.

16. Ovakvo pravno shvaćanje zauzeto je kako bi se spriječile moguće zloupotrebe u parničnim postupcima ignoriranjem načela savjesnosti i poštenja.

17. Stoga u situaciji kad su tuženice raspolagale svojim suvlasničkim dijelom nekretnine tijekom parničnog postupka kojim tužitelj traži utvrđenje prava vlasništva te nekretnine u cilju otežanja tužiteljeve procesne pozicije valja primijeniti pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzeto na petoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 21. listopada 2019., broj Su-IV-56/19-10 prema kojem je mjerodavno stanje koje je postojalo u vrijeme podnošenja tužbe, osim ako je do otuđenja nekretnine došlo između tuženih strana (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi Rev-453/2023-2 od 6. veljače 2024.).

18. Stoga prvostupanjska presuda o odlučnim činjenicama vezanim za utvrđenje prava vlasništva, a obzirom na mjerodavno stanje koje je postojalo u vrijeme podnošenja tužbe, nema pravilne niti potpune razloge, činjenično stanje u tom pogledu prvostupanjski sud nije potpuno utvrdio niti analizirao, pa je iz navedenih razloga ostvaren žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz čl. 355. ZPP, pa je na temelju čl. 370. ZPP prvostupanjska presuda ukinuta te je predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

19. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će ocijeniti iskaze saslušanih svjedoka i stranaka, kao i materijalne dokaze iz sudskog spisa te će po potrebi ponovno saslušati stranke i svjedoke na sporne okolnosti te ih o tim razlozima detaljno ispitati te će donijeti odluku o tužbenom zahtjevu tužitelja, koja ima uporište u stanju spisa i provedenim dokazima, dajući za svoje zaključke jasne, potpune i obrazložene razloge, u skladu s čl. 338. st. 4. ZPP, a tom će odlukom odlučiti i o troškovima cjelokupnog postupka (čl. 166. st. 3. ZPP).

20. Iz navedenih razloga odlučeno je kao u izreci rješenja.

U Varaždinu 28. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća

Dijana Hofer