Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Gž-317/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Dijane Hofer predsjednice vijeća, Ivane Čačić sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Tanje Novak- Premec članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ŽH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Ivanu Đapiću, odvjetniku u Solinu, protiv tužene Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, radi naknade štete, odlučujući o žalbama stranaka izjavljenim protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pn-111/2021-24 od 10. siječnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 28. svibnja 2025.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pn-111/2021-24 od 10. siječnja 2025. i predmet se vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. Odluka o troškovima žalbenog postupka se ostavlja za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom u točci I. izreke naloženo tuženoj isplatiti tužiteljici 21.519,17 EUR sa zateznim kamatama na iznose, za razdoblje i po stopi kako je navedeno u toj točci izreke dok je s ostatkom tužbenog zahtjeva tužiteljica odbijena (točka III. izreke). Točkom II. izreke naloženo je tuženoj naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka od 5.916,48 EUR sa zateznim kamatama od 10. siječnja 2025. dok je tuženičin zahtjev za naknadu troškova postupka odbijen (točka IV. izreke).

2. Navedenu presudu u dijelu pod točkama I., II. i IV. izreke pravodobno izjavljenom žalbom pobija tuženica zbog pogrešne primjene materijalnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog bitne povrede odredbi parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 9. i 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013. , 89/2014. i 70/2019., dalje: ZPP koji se na ovaj postupak primjenjuje u skladu s člankom 107. stavkom 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, „Narodne novine“ br. 80/2022. uz izuzetke iz članka 107., stavka 2., 3. i 4. toga Zakona) uz prijedlog da se prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu preinači „u smislu žalbenih navoda“, podredno da se u tom dijelu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

2.1. U žalbi tvrdi da pobijana presuda nema razloga o spornoj odlučnoj činjenici koja se odnosi na aktivnu legitimaciju tužiteljice kao niti o razlozima utvrđenja visine štete s obzirom na to da presuda ne sadrži razloge zbog kojih nisu prihvaćeni prigovori tuženice kojima je osporavala tu visinu tvrdeći da se trebala umanjiti za porezna davanja za iznos tržišne i tržišno-turističke najamnine. Naposljetku tvrdi da nema razloga zbog kojih je tužiteljici dosuđena odšteta na ime razlike između zaštićene najamnine te najamnine za dugoročni najam u kombinaciji s najamninom za turistički najam iako je tužena tijekom postupka osporavala tužiteljici pravo na tu kombinaciju. Zahtijeva i naknadu troškova za sastav žalbe.

3. Prvostupanjsku presudu u dijelu pod točkom II. i III. izreke pravodobno izjavljenom žalbom pobija tužiteljica iz svih žalbenih razloga propisanih člankom 353. stavkom 1. ZPP-a uz prijedlog da se prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu preinači „sukladno žalbenim navodima“, podredno da se u tom dijelu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

3.1. U žalbi tvrdi da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio odredbe materijalnog prava o zastari i zastoju zastare zbog podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora iz članka 186.a ZPP-a kada je odbio zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 1.127,52 EUR koji se odnosi na prosinac 2017. te siječanj i veljaču 2018. Zahtijeva naknadu troškova sastava žalbe i sudske pristojbe na žalbu u neodređenom iznosu, „po odluci suda“.

4. Tužiteljica je u odgovoru na žalbu tuženice žalbene navode ocijenila u cijelosti neosnovanima tvrdeći da je ugovor o darovanju nekretnine na temelju kojeg je tužiteljica stekla pravo vlasništva sklopljen u skladu s tada važećim propisima te da je tužiteljica aktivno legitimirana. U odnosu na porezna davanja na tržišnu najamninu, tvrdi da su žalbeni navodi neodlučni jer da porezna obveza tužiteljice nije predmet spora u ovom postupku. Zahtijeva naknadu troškova sastava odgovora na žalbu i sudske pristojbe na taj odgovor u neodređenom iznosu, „po odluci suda“.

5. Tuženica nije odgovorila na žalbu tužiteljice.

6. Žalbe su osnovane.

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu razlike između zaštićene najamnine i tržišne najamnine (za mjesece studeni, prosinac, siječanj, veljaču i ožujak) te razlike između zaštićene najamnine i dobiti od turističkog dnevnog najma koje je kao vlasnica mogla ostvariti tijekom turističke sezone (od travnja do rujna) za stan u [adresa]. Taj se zahtjev temelji na tvrdnji tužiteljice da je pretrpjela štetu zbog prekomjernog ograničenja prava vlasništva jer je predmetni stan u utuženom razdoblju bio u zaštićenom najmu te stoga nije bila u mogućnosti ostvariti najamninu u visini slobodno ugovorene tržišne cijene najamnine kao niti prihode od sezonsko-turističkog dnevnog najma u visini slobodno ugovorene tržišne cijene za taj najam.

7.1. U žalbenoj je fazi postupka i dalje sporna aktivna legitimacija tužiteljice imajući na umu prigovor tuženice, pravovremeno iznesen na pripremnom ročištu, da ugovor o darovanju predmetnog stana koji je 25. srpnja 1991. sklopljen između OH kao darovatelja i tužiteljice kao obdarenice nije valjan, jer nije sklopljen u obliku sudskog zapisnika iako je izostala prava predaja stana u posjed tužiteljici. Sporna je i visina dosuđene odštete imajući na umu prigovore tuženice koji se u bitnome svode na to da tužiteljici pripada razlika između zaštićene najamnine i tržišne najamnine koja ima realno uporište u onome što je tužiteljica na ime te najamnine mogla ostvariti, a što prema pravnom shvaćanju tuženice podrazumijeva umanjenje odštete za poreze na tu najamninu. Naposljetku, sporna je osnovanost zahtjeva tužiteljice na isplatu razlike između zaštićene najamnine i prihoda od sezonsko- turističkog dnevnog najma tijekom turističke sezone, imajući na umu pravno shvaćanje tuženice da tužiteljici kao najmodavcu na temelju ugovora o (dugoročnom) najmu stana ne pripada pravo na dnevni najam tijekom turističke sezone.

8. Drugostupanjski je sud na temelju članka 365. stavka 2. ZPP-a ispitao pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

9. Ispitujući na takav način pobijanu presudu, ocjena je ovog suda da u njezinom donošenju nisu počinjene bitne povreda parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

10. Iako je sud prvog stupnja u obrazloženju pobijane odluke opširno prenio sadržaj tužbe i odgovora na tužbu, tužbeni zahtjev je djelomično prihvaćen iz razloga navedenih u točkama 10., 15., 18., 20. i 21. obrazloženja prvostupanjske presude, bez da je sud prvog stupnja iznio razloge zbog kojih je otklonio prigovor aktivne legitimacije tužiteljice, prigovor osnovanosti zahtjeva za isplatu razlike između tržišne najamnine i prihoda od sezonsko-turističkog najma i prigovor visini zahtjeva uslijed poreznih davanja na tržišnu i turističko-tržišnu najamninu. S obzirom na to da je riječ o odlučnim činjenicama o kojima ovisi osnovanost i visina tužbenog zahtjeva, odluka suda prvog stupnja kojom je u točci I. izreke prvostupanjske djelomično prihvaćen tužbeni zahtjev ne može se ispitati pa je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a na koju se u žalbi poziva tuženica. Zbog toga je uz primjenu članka 369. stavka 1. ZPP-a ukinuta točka I. izreke prvostupanjske presude i predmet je vraćen sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

11. Osnovano tužiteljica u žalbi tvrdi da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio članak 186.a stavka 3. ZPP-a kada prilikom ocjenjivanja osnovanosti prigovora zastare nije uzeo u obzir da je podnošenjem zahtjeva za mirno rješenje spora iz članka 186.a stavka 1. ZPP-a koji je nadležnom državnom odvjetništvu podnesen 19. studenog 2020., zastarijevanje zastalo. Imajući na umu da je u povodu žalbe tuženice ustanovljena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a zbog koje se pravilnost ocjene o osnovanosti i visini odštetnog zahtjeva zasad ne može ispitati, nisu ostvareni uvjeti da se zbog pogrešne primjene materijalnog prava preinači odluka iz točke III. izreke prvostupanjske presude kojim je zbog zastare djelomično odbijen tužbeni zahtjev, ukinuta je i ta točka izreke prvostupanjske presude te je predmet i u tom dijelu vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

12. S obzirom na to da su u povodu žalbi stranaka ukinute odluke o glavnoj stvari, neizvjestan je uspjeh stranaka u sporu pa su radi ponovnog odlučivanja o troškovima postupka ukinute i točke II. i IV. izreke prvostupanjske presude.

13. Odluka o ostavljanju odluke o troškovima žalbenog postupka za konačnu odluku temelji se na članku 166. stavku 3. ZPP-a.

14. U ponovljenom će suđenju sud prvog stupnja otkloniti bitnu povredu postupka koja je ustanovljena ovim rješenjem te će na temelju svestrane rasprave i kontradiktornog postupka utvrditi sva sporna pitanja, posebno građanskopravnu legitimaciju tužiteljice, i donijeti novu odluku o tužbenom zahtjevu za koju će dati dostatne i odlučne razloge o mjerodavnoj činjeničnoj i pravnoj argumentaciji obiju stranaka. Pritom će voditi računa da je predmetni ugovor o darovanju sklopljen 25. srpnja 1991. pa se prosuđuje u skladu s pravnim propisima koji se kao pravna pravila u Republici Hrvatskoj primjenjuju na temelju Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. („Narodne novine“ br. 73/1991.). S time u vezi su u primjeni pravna pravila Općeg građanskog zakonika (dalje: OGZ) i pravna pravila Zakona o javnim bilježnicima od 11. rujna 1930. Osim toga, primjenjuju se odredbe Zakona o prometu zemljišta i zgrada („Narodne novine“ br. 52/1973) te opće odredbe tada važećeg Zakona o obveznim odnosima ("Službeni list SFRJ" br. 29/1978., 39/1985., 46/1985. i 57/1989) koje imaju opći karakter za sve ugovore. Prema tim propisima, darovanje nekretnine s predajom (realno darovanje) nastaje zaključenjem pisanog ugovora o darovanju uz istovremenu stvarnu predaju darovane stvari daroprimcu. Pritom je pisani oblik ugovora o darovanju propisan člankom 9. Zakona o prometu zemljišta i zgrada („Narodne novine“ br. 52/1973). Za darovni ugovor kojem nije istovremeno uslijedila predaja darovane stvari (akt zaključenja je vremenski odvojen od akta ispunjenja ugovora) tražila se u skladu s paragrafom 943. OGZ-a pismena isprava s time da da je propisom paragrafa 52. Zakona o javnim bilježnicima od 11. rujna 1930. određeno da je za valjanost ugovora o darivanju bez prave predaje potreban javnobilježnički akt. Kako su odlukom AVNOJ-a o ukidanju javnih bilježnika u javnobilježničkih komora od 17. rujna 1944. poslovi koje su do tada vodili javni bilježnici prešli u nadležnost narodnih sudova, sudska je praksa zauzela stajalište da je za valjanost ugovora o darovanju bez prave predaje potrebna forma sudskog zapisnika. Drugim riječima, iako darovni ugovor sadrži klauzulu intabulandi i utvrđenje da daroprimac danom potpisivanja ugovora stupa u posjed darovane nekretnine, takav ugovor nije valjan ako nije i stvarno izvršena predaja nekretnine ili ako takav ugovor nije sačinjen u formi sudskog zapisnika (pravno pravilno iz točke 4. paragrafa 52. Zakona o javnim bilježnicima od 11. rujna 1930.). Pritom je teret dokaza da je došlo do prave predaje stvari na tužiteljici. Takvo je i ustaljeno pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo, primjerice, u presudi Rev-301/2024-3 od 23. listopada 2024. i tamo citiranoj sudskoj praksi. U novoj će odluci, pod pretpostavkom da utvrdi aktivnu građanskopravnu legitimaciju tužiteljice, dati dostatne i odlučne razloge o prigovorima tuženice koji se odnose na visinu odštete. Isto tako, u novoj će odluci sud prvog stupnja ujedno odlučiti o svim troškovima postupka.

U Varaždinu 28. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća

Dijana Hofer