Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Gž-218/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od sutkinja Dijane Hofer predsjednice vijeća, Tanje Novak-Premec sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Ivane Čačić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja DZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupaju punomoćnici RZ, Vanesa Zandel Lončarić i dr., odvjetnici u Odvjetničkom društvu Čohilj i partneri u Puli, protiv tuženice VZ (pok. D), tuženice FZ (Ranni) (pok. D, udata R), tuženika LZ i tuženice PZ (pok. V), svi nepoznata boravišta i svi zastupani po privremenom zastupniku Alenu Kalčiću, odvjetniku u Poreču, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući povodom žalbe tužitelja izjavljene protiv presude Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Poreču- Parenzo od 2. prosinca 2024. poslovni broj: P-650/2023-44, u sjednici vijeća održanoj 28. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tužitelja djelomično se odbija kao neosnovana i djelomično se prihvaća te se presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Poreču-Parenzo poslovni broj: P- 650/2023-44 od 2. prosinca 2024.:

- djelomično preinačuje i sudi:

Utvrđuje se da je tužitelj na temelju dosjelosti stekao pravo vlasništva nekretnina i to suvlasničkog dijela tuženice VZ, tuženice FZ (identična NZ), tuženika LZ i tuženice PZ ukupno 9/10 dijela k. č. br. zgr. [katastarska čestica], obje upisane u zl.ul. 487 k. o. [katastarska općina], što su tuženici VZ, FZ (identična NZ ud. R), LZ i PZ dužni priznati.

- djelomično potvrđuje u dijelu kojim je tužitelj odbijen sa zahtjevom da mu tuženici izdaju valjanu tabularnu ispravu podobnu za upis prava vlasništva u zemljišnim knjigama na njegovo ime jer će u protivnom takvu ispravu zamijeniti ova presuda.

II. Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadu troškova sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev koji glasi:

"Utvrđuje se da je tužitelj na temelju dosjelosti zajedno sa svojim pravnim prednicima stekao pravo vlasništva nekretnina i to suvlasničkog dijela tuženika ad1 VZ, ad2 FZ, ad 3 LZ i ad4 PZ ukupno 9/10 dijela k. č. br. zgr. [katastarska čestica], obje k. o. [katastarska općina], što su tuženici ad1 VZ, ad2 FZ, ad 3 LZ i ad4 PZ dužni priznati i izdati valjanu tabularnu ispravu podobnu za upis prava vlasništva u zemljišnim knjigama na njegovo ime, a sve u roku 15 dana, jer će u protivnom takvu ispravu zamijeniti ova presuda po njezinoj pravomoćnosti.".

2. Navedenu prvostupanjsku presudu pravodobnom žalbom pobija tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, dakle zbog svih žalbenih osnova propisanih člankom 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje u tekstu: ZPP). Predlaže usvojiti žalbu, ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti na ponovni postupak.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba je osnovana.

5. Predmet postupka zahtjev je tužitelja za utvrđenje da je na temelju dosjelosti stekao pravo vlasništva na nekretninama zgr. 248/1 i 1274/1 obje upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na kojima su u zemljišnim knjigama upisani tuženici kao suvlasnici ukupno u 9/10 dijela. Činjenično tužbeni zahtjev tužitelj temelji na tvrdnji da su navedene nekretnine u njegovom mirnom, istinitom i poštenom faktičnom posjedu i vlasništvu, a prethodno njegovog oca više od 60 godina te da iste čine jednu cjelinu zajedno sa njegovim nekretninama, a u naravi predstavljaju dvorište njegove obiteljske kuće.

6. Iznoseći razloge za svoju odluku prvostupanjski sud ponajprije navodi da je u odnosu na raniju tuženicu ČZ u ranijem tijeku postupka donesena djelomična presuda zbog ogluhe pod poslovnim brojem P-650/2023-13 od 30. studenog 2023., no da je naknadno utvrđeno da je ista preminula **.**.2014. zbog čega je rješenjem od 13. lipnja 2024. u odnosu na ovu tuženicu utvrđen prekid postupka. Budući je utvrdio da su ostali tuženici nepoznatog boravišta istima je rješenjem broj P-650/2023-22 od 19. siječnja 2024. postavio privremenog zastupnika u osobi Alena Kalčića, odvjetnika u Poreču koji su se u odgovoru na tužbu protivili tužbi i tužbenom zahtjevu ističući prigovor promašene pasivne legitimacije jer nisu vlasnici spornih nekretnina.

7. U ocjeni neosnovanosti tužbenog zahtjeva prvostupanjski se sud rukovodio odredbom članka 159. stavkom 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99 – odluka USRH, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 – pročišćeni tekst i 94/17

– ispravak pročišćenog teksta – dalje u tekstu: ZV) prema kojoj bi tužitelj mogao steći vlasništvo spornih nekretnina dosjelošću da je njegov posjed bio samostalan i pošten i to u neprekidnom trajanju od najmanje dvadeset godina, pri čemu još ističe da se prema članku 18. stavku 2. i 3. ZV posjed smatra poštenim ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali da poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada, kao i da se posjed smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno. Iz citiranih odredbi prvostupanjski zaključuje da je teret dokaza da tužiteljev posjed ne bi bio pošten i samostalan na tuženicima, a koje činjenice ocjenjuje odlučnim za predmetni postupak u smislu članka 159. stavka 3. ZV, te ujedno konstatira da te odlučne činjenice tuženici u ovom postupku niti ne osporavaju.

8. Na temelju ocjene provedenih dokaza i to čitanjem izvadaka iz zemljišnih knjiga, uvidom u izvod iz katastarskog plana, provedenog uviđaja na licu mjesta na nekretninama koje su predmet postupka kčbr. zgr. [katastarska čestica] i kčbr. [katastarska čestica] obje k. o. [katastarska općina] uz sudjelovanje mjerničkog vještaka, saslušanjem svjedoka KZ i MZ te saslušanjem tužitelja čije iskaze cijeni istinitim, vjerodostojnim i međusobno neproturječnim, prvostupanjski sud je utvrdio slijedeće činjenice:

- da tuženici dolaze upisani u zemljišnim knjigama kao suvlasnici nekretnina koje su predmetom postupka zbog čega njihove navode iz odgovora na tužbu ocjenjuje paušalnim

- da je tužitelj vlasnik susjednih kčbr. [katastarska čestica] i kčbr. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. - da sporne nekretnine čine dio ograđenog dvorišta između dviju kuća koje se nalaze na kčbr. [katastarska čestica] i zgr.13/2, zgr.248/5, 248/4, zgr.248/2 te maslinika na kčbr. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina] i k.o. Frata

- da na spornim nekretninama nema izgrađenih objekata već je na istima odloženo kamenje i građevinski materijal u vlasništvu tužitelja

- da zgr. 248/1 ima površinu od 80 m2, a kčbr. [katastarska čestica] m2, a iste su u naravi dio dvorišta i uređene parkovne površine unutar dvorišta time da zgr. 248/1 sa sjeverne strane graniči s objektom u izgradnji, dok s južne strane graniči s kčbr. [katastarska čestica], a da ostale fizičke međe nisu vidljive unutar dvorišta

- da je prema iskazu svjedokinje KZ, sestre tužitelja, kuća smještena na spornoj nekretnini bila razrušena, da je nekretnine oduvijek održavao otac tužitelja te su iste oduvijek bile u posjedu njezinog oca, odnosno oca tužitelja, da je na nekretninama koje sada renovira tužitelj živjela njihova baka i da nikada tu nitko drugi nije dolazio te da je baku naslijedio njezin sin ŽZ koji je naslijeđenu kuću prodao, a onda je istu kupio tužitelj od tih kupaca

- da iz iskaza svjedoka MZ proizlazi da u [adresa] živi 26 godina kroz koje vrijeme je dolazio kod tužitelja, da tužitelj sporne nekretnine drži u posjedu od kada on tu dolazi te da tužitelju nikad nitko nije radio probleme niti mu je branio da taj sporni dio dvorišta koristi

- da iz iskaza tužitelja proizlazi da sporne nekretnine faktički oduvijek koristi, da je u kući sagrađenoj na zgr.248/4 i zgr. 248/5 k. o. [katastarska općina] koju sada renovira živjela njegova baka AZ, mama njegove mame, da je nakon njezine smrti kuću i dvorište naslijedio njezin sin, a njegov ujak ŽZ koji je to što je naslijedio prodao nekim F od koji je on kupio te sporne nekretnine 2007., te da su predmetne nekretnine oduvijek bile spojene i sa ovom kućom koju je naslijedio od oca i u kojoj živi i sa kućom njegove bake, da nitko nije došao sa zahtjevom da je to njegovo ili da to nije njihovo te da je njegov otac to oduvijek održavao jer nije bilo nikoga i sve je bilo spojeno još od 1950, budući je riječ o ljudima koji su otišli ili su pobjegli,

te zaključuje da je tužitelj u posjedu kuće i dijela dvorišta koji se nalaze na kčbr. [katastarska čestica] koje sada renovira bile u vlasništvu njegove bake, a ne njegovog pravnog prednika – oca od kojeg je dijelom naslijedio, ali ne u cijelosti – kuću u kojoj sada stanuje, te da je u posjedu od 2007. kuće koju renovira i da je tužitelju svakako bilo poznato što je kupio, odnosno da nije kupio sporne nekretnine, a da ipak tvrdi da je u posjedu istih bio njegov otac kojemu je bilo poznato, kako to proizlazi iz samog iskaza tužitelja, da su raniji vlasnici tih nekretnina bile osobe koje su 1950-iih otište ili pobjegle, kao i činjenica da on te nekretnine nije mogao ni na koji način steći od svoje punice AZ. Nastavno zaključuje da s obzirom da pravnom predniku tužitelja (njegovom ocu) bilo poznato da nije vlasnik istih, da je pravni prednik tužitelja imao dovoljno razloga sumnjati da mu ne pripada pravo na posjed predmetnih nekretnina, a isto tako, obzirom na sve okolnosti i sam tužitelj koji je kompleks koji okružuje sporne nekretnine tek u dijelu stekao od svog oca temeljem zakona nasljeđivanjem dok je u preostalom dijelu te nekretnine stjecao pravnim poslovima kupoprodaje, posjed pravnog prednika tužitelja do njegove smrti 2017. nije bio pošten, dok je posjed ĆZ do njezine smrti mogao biti pošten (1986.), međutim tužitelj nije nasljeđivanjem stekao njezine nekretnine nego pravnim poslom od trećih i bilo mu je poznato koje nekretnine kupuje, pa da stoga nisu ispunjene pravne pretpostavke da bi tužitelj stekao vlasništvo spornih nekretnina dosjelošću. Posebno ukazuje i da je neosnovan dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na izdavanje tabularne isprave po tuženicima budući tužitelj nije stekao vlasništvo spornih nekretnina ni na temelju pravnog posla s tuženicima.

9. U žalbi tužitelj tvrdi da je sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka budući presuda nema razloga o odlučnim činjenicama i postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o iskazima danim u postupku te samih tih iskaza. S tim u vezi ukazuje da prvostupanjski sud u točki 12. obrazloženja navodi da je tužitelj iskazao kako je u posjedu predmetnih nekretnina bio njegov otac kojem da je bilo poznato da su raniji vlasnici tih spornih nekretnina bile osobe koje su 1950. otišle ili pobjegle te iz takvog iskaza zaključuje da je već u trenutku stjecanja posjeda predmetnih nekretnina pravnom predniku tužitelja bilo poznato da on nije vlasnik istih, odnosno da je imao dovoljno razloga sumnjati da mu ne pripada pravo na posjed. Tvrdi da u svom iskazu danom na očevidu 17. listopada 2024. ni na jednom mjestu nije rekao "kako je njegovom ocu bilo poznato da su raniji vlasnici bile osobe koje su 1950. otišle i pobjegle" zbog čega postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi u zapisniku o iskazu tužitelja danom u postupku i samog zapisnika s iskazom tužitelja. Kako je prvostupanjski sud temeljio svoje utvrđenje na navodima iz iskaza tužitelja koje tužitelj nije iskazao da je sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje i pogrešno primijenio materijalno pravo.

10. Ispitivanjem pobijane presude i postupak koji je prethodio donošenju iste na temelju članka 365. stavka 2. ZPP u granicama razloga određenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP i na pravilnu primjenu materijalnog prava, utvrđeno je da donošenjem pobijane presude nije počinjena ni jedna bitna povreda odredaba parničnog postupka na koje se u žalbenom postupku pazi po službenoj dužnosti.

11. Osnovano međutim tužitelj pobija prvostupanjsku presudu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP jer je iz sadržaja zapisnika s očevida održanog 17. listopada 2024. razvidno da tužitelj u svojem iskazu nije iskazao da je bi njegovom ocu koji je bio u posjedu spornih zgr. 248/1 i kbr. 1274/1 bilo poznato da su raniji vlasnici tih nekretnina bile osobe koje su 1950-ih otišle ili pobjegle, a niti se iz njegovog iskaza može zaključiti, kako to zaključuje prvostupanjski sud, da je ocu tužitelja u trenutku stjecanja posjeda bilo poznato da nije vlasnik istih.

11.1. Iz iskaza svjedoka KZ i MZ te iskaza tužitelja, kao i provedenog očevida može se sa sigurnošću zaključiti da je sporne nekretnine koje se nalaze između ranijih nekretnina pok. bake tužitelja (čkbr. [katastarska čestica]) i koje su u naravi dio dvorišta i uređena parkovna površina unutar dvorišta kako ih opisuje vještak geodezije Eduard Kliman dipl.ing.geod., odnosno da su dio ograđenog dvorišta između dviju kuća koje se nalaze na kčbr. [katastarska čestica], zgr,13/1, zgr. 13/2. zgr.248/5, zgr. 248/ 4 i zgr.248/2 te okolnih nekretnina – maslinika na kčbr. [katastarska čestica] sve u vlasništvu tužitelja i da predmetna zgr.248/1 od 80 m2 na kojoj nije sagrađen objekt i kčbr. [katastarska čestica] od 192 m2 čine sastavni dio okućnice tužitelja, odnosno dio njegovog ograđenog dvorišta, a kako to na zapisniku od 17. listopada 2024. opisuje sud prvog stupnja, te da je te nekretnine oduvijek održavao otac tužitelja kojeg je naslijedio tužitelj i da ni ocu ni tužitelju nikad nitko nije "radio probleme" niti im branio posjed tih spornih nekretnina.

12. Prema članku 159. stavku 1. ZV dosjelošću se stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. Samostalni posjednik pokretne stvari kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina, a takav posjednik nekretnine protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja (stavak 3. članka 159. ZV). Prema članku 11. stavku 1. ZV samostalni posjednik je onaj tko stvar posjeduje kao da je njezin vlasnik, a prema stavku 2. istog članka posjed će se smatrati samostalnim, ako se ne dokaže suprotno. Člankom 18. stavkom 3. ZV propisano je da je posjed pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada, dok je stavkom 5. istog članka propisano da se posjed smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno.

13. Iako se pravilno rukovodio naprijed citiranim odredbama ZV odlučnim za prosudbu da li su ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva tužitelja na spornim nekretninama dosjelošću, pa tako i odredbama članka 11. stavka 2. ZV i članka 18. stavka 5. ZV prema kojim se posjed smatra samostalnim i poštenim osim ako se dokaže suprotno, a uz činjenicu da tuženici nisu tužitelju osporavali samostalnost i poštenje posjeda, sud prvog stupnja upustio se u ocjenu poštenosti posjeda tužitelja, odnosno njegovog pravnog prednika te pogrešnom interpretacijom iskaza tužitelja zaključio da je tužiteljev prednik imao dovoljno razloga sumnjati da mu ne pripada pravo na posjed predmetnih nekretnina.

14. Kako se ocjena poštenosti posjeda prednika tužitelja temelji na pogrešnoj interpretaciji iskaza tužitelja jer nema uporišta ni u iskazu tužitelja kao ni u svim ostalim provedenim dokazima iz kojih nedvojbenim proizlazi da su predmetne nekretnine u samostalnom posjedu tužitelja koji je suvlasnički dio nekretnina na kojima je sagrađena kuća ( kčbr. [katastarska čestica], zgr. 13/2, zgr. 13/1 i 58/2) stekao kupnjom 1995. od ŠZ te u takvom posjedu oca tužitelja kojeg je naslijedio u pogledu predmetnih nekretnina i suvlasničkog dijela nekretnina na kojima je izgrađena kuća (2017.), koji je iste održavao kao sastavni dio svojeg dvorišta, te da tuženici u odgovoru na tužbu tužitelju nisu osporavali samostalnost i poštenost posjeda i da kroz dugogodišnji posjed ni ocu ni tužitelju nitko nije branio ili osporavao posjed, to su po ocjeni ovog suda ispunjene pretpostavke iz članka 159. stavka 3. ZV za stjecanje prava vlasništva predmetnih nekretnina dosjelošću.

15. Iz navedenih razloga ovaj sud je žalbu tužitelja ocijenio osnovanom u dijelu kojim pobija prvostupanjsku presudu u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev za utvrđenje prava vlasništva tužitelja na suvlasničkim dijelovima nekretnina tuženika zgr. 248/1 i 1274/1 upisanih u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i na temelju članka 373.a stavka 1. u vezi stavka 3. istog članka ZPP u tom dijelu preinačio pobijanu presudu usvajanjem tužbenog zahtjeva.

16. Člankom 129. stavku 1. ZV propisano je da kad je zakon odredio da će se vlasništvo steći ispunjenjem određenih pretpostavki koje nisu pravni posao, ni odluka suda ili drugoga tijela na temelju kojega se stječe vlasništvo, niti su nasljeđivanje, onaj kome se glede neke stvari ispune te pretpostavke stječe samim tim pravo vlasništva na njoj u trenutku ispunjenja tih pretpostavaka.

17. Stjecanje prva vlasništva dosjelošću originarni je načina stjecanja vlasništva u smislu naprijed citiranog članka 129. stavka 1. ZV.

18. Budući je riječ o izvornom stjecanju prava vlasništva nije osnovan tužbeni zahtjev za izdavanje tabularne isprave koja obveza proizlazi iz postojanja određenog građanskopravnog odnosa između stranaka kojeg u konkretnom slučaju stjecanja prava vlasništva dosjelošću nema jer se ne radi o derivatnom stjecanju prava vlasništva na temelju pravnog posla i s tim u vezi upisom stjecanja vlasništva u zemljišnu knjigu kao konstitutivnom pretpostavkom za stjecanja tog prava. Tužitelj je na temelju članka 130. ZV ovlašten na temelju presude kojom je utvrđeno njegovo pravo vlasništva dosjelošću, ishoditi upis prava vlasništva u zemljišnu knjigu budući je tom zakonskom odredbom propisano da tko stekne pravo vlasništva nekretnine na temelju zakona, ovlašten je ishoditi upis stečenoga prava vlasništva u zemljišnoj knjizi.

19. Iz naprijed navedenih razloga ovaj sud je žalbu tužitelja ocijenio neosnovanom u dijelu kojom pobija prvostupanjsku presudu u dijelu kojim je odbijen njegova zahtjev da mu tuženici izdaju tabularnu ispravu jer će u protivnom takvu ispravu zamijeniti ova presuda te je u tom dijelu odbio žalbu tužitelja i na temelju članka 368. stavka 1. ZPP potvrdio prvostupanjsku presudu.

20. Zbog djelomičnog preinačenja prvostupanjske presude i tužiteljev je uspjeh žalbe djelomičan, pa kako su stranke u sporu uspjele u podjednakim omjerima to je odgovarajućom primjenom članka 154. stavka 4. ZPP tužitelj odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova žalbe.

U Varaždinu 28. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća

Dijana Hofer