Poslovni broj Gž R-852/2021-3

Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Brankice Malnar, predsjednice vijeća, Alena Perhata člana vijeća i suca izvjestitelja i Tajane Polić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja CB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Sanji Radolović Kuprešak, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženika Republike Hrvatske-Ministarstva obrane, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj 11 Pr-17/2018-33 od 14. lipnja 2021. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 28. svibnja 2025. godine,

r i j e š i o  j e

I Uvaženjem žalbe tuženika ukida se presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj 11 Pr-17/2018-33 od 14. lipnja 2021. godine (osim u dijelu izreke u kojem tužitelju nisu dosuđene zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržane u dosuđenom bruto iznosu), te se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II O zahtjevu tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka odlučiti će sud prvog stupnja u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda naloženo je tuženiku da tužitelju na ime rada na izdvojenom objektu umanjenom za 8 sati odmora dnevno, naknade za neplaćene sate aktivne pripravnosti-dežurstva i naknade za neiskorištenu dnevnu stanku u utuženom razdoblju od 21. prosinca 2011. godine do 21. prosinca 2016. godine isplati u roku od 8 dana iznos od ukupno 161.705,80 kuna bruto, uvećan za iznos zakonske zatezne kamate na dosuđene pojedinačne novčane iznose po gore naznačenim osnovama (iznosi od 70.900,17 kuna bruto, 67.069,75 kuna bruto i 23.735,88 kuna bruto), izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, te da mu namiri parnični trošak u iznosu od 24.875,00 kuna od presuđenja dana 14. lipnja 2021. godine do isplate, sve pobliže naznačeno u izreci.

2. Protiv te presude pravovremenu žalbu podnosi tuženik, iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine» br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, u nastavku teksta: ZPP), te predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, ili da se ta presuda preinači, a uz žalbu prilaže sudske odluke na koje se poziva u tom pravnom lijeku, te potražuje naknadu troškova žalbenog postupka.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je osnovana.

5. Sud prvog stupnja na temelju sadržaja priložene dokumentacije, nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za financije, javne financije, računovodstvo, poreze i informatiku prof. dr. sc. Vatroslava Zovka, te iskaza tužitelja, u bitnome utvrđuje da je predmet ovog postupka zahtjev tužitelja kao djelatne vojne osobe zaposlene kod tuženika za isplatu pripadajuće naknade na ime rada na izdvojenom objektu umanjenom za 8 sati odmora dnevno, naknade za neplaćene sate aktivne pripravnosti- dežurstva i naknade za neiskorištenu dnevnu stanku u razdoblju od 21. studenoga 2011. godine do 21. prosinca 2016. godine.

6. U vezi toga utvrđuje da su za odluku o tužbenom zahtjevu relevantne odredbe Odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika („Narodne novine“ br. 118/09, 118/12 i 66/14, u nastavku teksta: Odluka/09), kojom je u točki VI. propisano da pripadnici Oružanih snaga Republike Hrvatske (u nastavku teksta: OS RH) koji zbog potreba službe provode 24 sata na radnom mjestu mogu raditi najviše 12 sati, a preostalo vrijeme im se računa kao aktivno dežurstvo, te da će se dodatak na plaću za svaki sat aktivnog dežurstva uredit posebnim propisom kojim se uređuju dodaci na plaću, a da za vrijeme aktivnog dežurstva pripadniku OS RH ne pripada uvećanje plaće iz točke XIII. navedene odluke, koja propisuje uvećanje osnovne plaće za prekovremeni rad, rad noću, subotom, nedjeljom, blagdanima, u drugoj smjeni i turnusima, pa da iz točke VI. Odluke/09 proizlazi da se potonje navedeni dodaci ne mogu primijeniti na razdoblje kojeg djelatnik OS RH provodi u aktivnom dežurstvu.

7. Nadalje utvrđuje kako je odredbom točke XI. Odluke/09 propisano da se iznimno, kad rad u operativnom središtu, operativnom dežurstvu Vojne policije, snagama brzog odgovora, na izdvojenom objektu i drugi oblik službe (osim stražarske) koji zahtijeva 24 satni boravak na radnom mjestu nije organiziran u smjenama ili turnusima, može organizirati dnevnom kombinacijom radnog vremena i aktivnog dežurstva, te da nakon 24 satnog boravka na radnom mjestu pripadnik OS RH ostvaruje pravo na 24 satni odmor (slobodan dan), odnosno u slučaju višednevnog boravka na radnom mjestu ostvaruje pravo na višednevni proporcionalni odmor u omjeru 1:1, a da se u skladu s točkom II. Odluke/09 tjedno radno vrijeme određuje na 5 radnih dana od ponedjeljka do petka.

8. Prvostupanjski sud utvrđuje kako na predmetni spor treba primijeniti i odredbe Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće („Narodne novine“ br. 118/09), te da je u članku 17.b tog Pravilnika propisano da se dodatak za aktivno dežurstvo određuje prema osobnom činu u koeficijentu od osnovice za obračun plaća za svaki sat aktivnog dežurstva.

9. Pri tome utvrđuje da se gore navedenim aktima donesenima na temelju Zakona o oružanim snagama Republike Hrvatske i Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske („Narodne novine“ br. 73/13, u nastavku teksta: ZSOSRH) pored rasporeda tjednog radnog vremena uređuje pravo na uvećanu plaću za rad noću, subotom, nedjeljom, blagdanima i drugim neradnim danima, rad u smjenama, turnusima i na drugi način, prekovremeni rad, dežurstvo i stražarska služba, te dodaci za dežurstvo i stražarsku službu.

10. Sud prvog stupnja citira stranački iskaz tužitelja, za kojeg utvrđuje da je vjerodostojan i istinit, jer da isti ima neposredna saznanja o bitnim činjenicama koje su utvrđivane u ovom postupku i da nije u suprotnosti s ostalim provedenim materijalnim dokazima.

11. Na temelju nalaza i mišljenja vještaka Vatroslava Zovka, za kojeg utvrđuje da je vjerodostojan i valjan jer je sačinjen u skladu s pravilima struke i od strane stručne osobe, utvrđuje da tužitelju na ime neisplaćene razlike-dodatka za rad na izdvojenom objektu-cjelokupnog aktivnog dežurstva u trajanju od 7 dana x 24 sata, umanjeno za 8 sati dnevnog odmora za razdoblje od utuženja 2011. godine do svibnja 2014. godine, pripada pravo na isplatu iznosa od sveukupno 70.900,17 kuna bruto, a da istome za razdoblje od lipnja 2014. godine do prosinca 2016. godine, primjenom Odluke o rasporedu radnog vremena („Narodne novine“ br. 73/13), gdje je preostalih 12 sati rada na izdvojenom objektu-u aktivnom dežurstvu obračunato po redovnoj cijeni rada umanjeno za 8 sati dnevnog odmora, pripada naknada u sveukupnom iznosu od 67.069,75 kuna bruto, u vezi čega utvrđuje da tužitelj za vrijeme rada na izdvojenom objektu nije obavljao dužnost u dežurstvu, pa da istome pripadaju prava propisana odredbom točke XIII. Odluke/09. Osim toga, utvrđuje da tužitelju na ime neiskorištene dnevne stanke od 60 minuta pripada za cijelo utuženo razdoblje naknada u ukupnom iznosu od 23.735,88 kuna bruto, pri čemu utvrđuje da istome pripadaju i zatezne kamate na pojedinačne iznose dosuđene glavnice od njihove dospjelosti do isplate, u skladu s odredbom članka 29. stavak 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima («Narodne novine» br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18), te odredbom članka 84. stavak 3. Zakona o radu, osim zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak.

12. Iz navedenih razloga usvaja tužbeni zahtjev, a pozivom na odredbe članaka 154. stavak 1. i 155. ZPP-a i zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka.

13. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 365. stavak 2. ZPP-a, utvrđeno je da je prilikom donošenja pobijane presude počinjena bitna postupovna povreda iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju osnovano ukazuje i tuženik u svojoj žalbi.

14. Naime, iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da sud prvog stupnja nije naveo jasne i određene razloge zbog kojih je odlučio na opisani način, tj. razloge o odlučnim činjenicama, već se samo uopćeno pozvao na sadržaj gore naznačenih propisa, kao i na nepostojeći propis (Odluku o rasporedu radnog vremena koja protivno suprotnom utvrđenju suda nije objavljena u „Narodnim novinama“ br. 73/13), te na stranački iskaz tužitelja, kojeg nije kritički cijenio na način da je jasno i određeno naveo koje konkretno činjenice koje su relevantne za odluku o predmetnom tužbenom zahtjevu je utvrdio iz njegovog iskaza, pri čemu se nekritički pozvao i na nalaz i mišljenje vještaka Vatroslava Zovka, jer taj nalaz i mišljenje, ukoliko se ne dovede u vezu s pravno relevantnim činjenicama koje su od značaja za ocjenu osnove tužbenog zahtjeva, ne može sam po sebi ukazivati na osnovanost tužbenog zahtjeva.

15. Iz provedenog postupka proizlazi kako između parničnih stranaka nije sporno da je tužitelj u utuženom razdoblju, za koje je istome dosuđena naknada u bruto iznosima od 70.900,17 kuna i 67.069,75 kuna, zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama na pojedinačne novčane iznose, radio 7 dana na izdvojenom objektu, nakon čega je trebao imati 7 dana odmora, pa se takav njegov rad u razdoblju do 01. lipnja 2014. godine, kada je stupila na snagu Odluka o rasporedu radnog vremena („Narodne novine“ br. 66/14, 23/15 i 84/15, u nastavku teksta: Odluka/14), ne može smatrati radom u turnusu, kako u pogledu tog dijela rada tužitelja na izdvojenom objektu pogrešno smatra tuženik, u smislu točke X. tada važeće Odluke/09, koja glasi:

„ Kada je radno vrijeme organizirano u turnusima, rad se obavlja naizmjenično tijekom tjedna ili mjeseca po 12 sati dnevno u ciklusima: 12 sati rada-24 sata odmora-12 sati rada-48 sati odmora“, već takav način rada tužitelja u navedenom razdoblju predstavlja rad u dnevnoj kombinaciji radnog vremena i aktivnog dežurstva iz točke XI. Odluke/09, a koja odredba glasi: „Iznimno, kada rad u operativnom središtu, operativnom dežurstvu Vojne policije, snagama brzog odgovora, na izdvojenom objektu i drugi oblik službe (osim stražarske), koji zahtijeva 24-satni boravak na radnom mjestu, nije organiziran u smjenama ili turnusima, može se organizirati dnevnom kombinacijom radnog vremena i aktivnog dežurstva.“

16. U potonje naznačenom vremenskom razdoblju (do 01. lipnja 2014. godine) mjerodavno pravo predstavlja Odluka/09, kojom je u točki II. stavak 1. propisano da se tjedno radno vrijeme u trajanju od 40 sati redovno raspoređuje po osam sati na pet radnih dana od ponedjeljka do petka, dok je u stavku 2. iste točke propisano da redovno radno vrijeme u pravilu traje od 8.00 do 16.00 sati. Nadalje, u točki V. stavak 1. Odluke/09 propisano je da se dežurstvo kao rad dulji od punog radnog vremena ne smatra prekovremenim radom, a dijeli se na aktivno dežurstvo i dežurstvo unutarnje službe, te da se pod aktivnim dežurstvom (stavak 2.) smatra vrijeme provedeno u službi na radnom mjestu i vrijeme odmora provedeno na radnom mjestu tijekom obaveznog 24-satnog ili višednevnog boravka na radnom mjestu zbog potreba službe (rad na izdvojenom objektu, rad u operativnom dežurstvu, snage brzog odgovora, postaje obalnog motrenja i sl.). Odredbom točke VI. stavak 1. Odluke/09 bilo je propisano da pripadnici OS RH koji zbog potreba službe provode 24 sata na radnom mjestu u tijeku 24 sata mogu raditi najviše 12 sati, a preostalo vrijeme im se računa kao aktivno dežurstvo, dok je u stavku 2. iste točke Odluke/09 bilo određeno da će se dodatak na plaću za svaki sat aktivnog dežurstva uredit posebnim propisom kojim se uređuju dodaci na plaću, pri čemu pripadniku OS RH za vrijeme aktivnog dežurstva ne pripada uvećanje plaće iz točke XIII. ove Odluke (stavak 3.).

17. Dakle, iz navedenog proizlazi da djelatne vojne osobe čiji rad zahtjeva 24-satni boravak na radnom mjestu, kao što je to slučaj kod tužitelja koji je u gore naznačenom vremenskom razdoblju radio na izdvojenom objektu u dnevnoj kombinaciji radnog vremena i aktivnog dežurstva (točka XI. Odluke/09), a suprotno protivnom utvrđenju prvostupanjskog suda, nemaju pravo na uvećanje plaće iz točke XIII. Odluke/09, tj. na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, subotom, nedjeljom, blagdanom i neradnim danom utvrđenim zakonom, za rad u drugoj smjeni, dvokratni rad i rad u turnusu, jer je takvo njihovo pravo isključeno odredbom točke VI. stavak 3. Odluke/09, već istima u skladu s točkom VI. stavak 2. Odluke/09 pripada pravo na dodatak na plaću za svaki sat aktivnog dežurstva uređen posebnim propisom, pri čemu se pod aktivnim dežurstvom računa cjelokupno preostalo vrijeme koje djelatne vojne osobe provode na radnom mjestu tijekom 24 sata nakon rada od najviše 12 sati, te se vrijeme odmora provedeno na radnom mjestu također smatra aktivnim dežurstvom, u skladu s odredbom točke V. stavak 2. Odluke/09.

18. Poseban propis iz točke VI. stavak 2. Odluke/09 kojim su regulirani dodaci na plaću koji pripadaju djelatnim vojnim osobama predstavlja Pravilnik o dodatku na plaću i načinu isplate plaće („Narodne novine“ br. 50/08, 142/08, 118/09, 99/12, 55/13 i 33/14, u nastavku teksta: Pravilnik/08), koji je bio na snazi u gore naznačenom vremenskom razdoblju (do 01. lipnja 2014. godine), a kojim je u članku 17.a. stavak 1. propisano da djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme provedeno na aktivnom dežurstvu pripada dodatak za aktivno dežurstvo za svaki sat aktivnog dežurstva, s time da je odredbom članka 17.b. Pravilnika/08 određena visina dodatka za aktivno dežurstvo prema osobnom činu u koeficijentu od osnovice za obračun plaće za svaki sat aktivnog dežurstva.

19. Stoga tužitelju kao djelatnoj vojnoj osobi koja je radila na izdvojenom objektu na način da mu je u utuženom razdoblju od 21. prosinca 2011. godine do 31. svibnja 2014. godine rad bio organiziran dnevnom kombinacijom radnog vremena i aktivnog dežurstva kroz višednevni boravak na radnom mjestu (7 dana), ne pripada u tom razdoblju pravo na uvećanje plaće iz točke XIII. Odluke/09, već sukladno točki VI. stavak 1. i 2. Odluke/09 pravo na dodatak za aktivno dežurstvo, i to za sve preostale sate provedene na radnom mjestu nakon obavljenog rada od najviše 12 sati, a koji dodatak je propisan odredbama članaka 17.a. stavak 1. i članka 17.b Pravilnika/08.

20. S obzirom na navedeno, pogrešno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kada je tužitelju za rad na izdvojenom objektu koji se obavljao u razdoblju od 21. prosinca 2011. godine do 31. svibnja 2014. godine dosudio iznos od ukupno 70.900,17 kuna bruto, s pripadajućim zateznim kamatama na pojedinačne iznose te glavnice od njihove dospjelosti do isplate, pogrešno u tom dijelu prihvativši nalaz i mišljenje vještaka Vatroslava Zovka, prema kojem taj iznos predstavlja cjelokupno aktivno dežurstvo 7 x 24, umanjeno za 8 sati dnevnog odmora, a iz kojeg nalaza bi proizlazilo da je vještak prilikom obračuna rada tužitelja na izdvojenom objektu prvih 12 sati rada obračunavao kao 8 sati redovnog rada + 4 sata prekovremenog rada, uz uvećanja osnovne plaće u skladu s točkom XIII. Odluke/09, pa je takav način obračuna naknade po potonjoj osnovi u suprotnosti s gornjim propisima, kao i umanjenje za 8 sati odmora.

21. Nadalje, iz provedenog postupka proizlazi da se rad kojeg je tužitelj obavljao na izdvojenom mjestu rada u razdoblju za koje je tužitelju dosuđena naknada za neisplaćene sate aktivne pripravnosti-dežurstva u ukupnom iznosu od 67.069,75 kuna bruto, zajedno sa zateznim kamatama na pojedinačne iznose te glavnice od njihove dospjelosti do isplate, smatra u skladu s točkom XII. stavak 1. i 2. Odluke/14, koja je bila na snazi u tom razdoblju, posebnim oblikom rada u turnusu (PORT), kako u tom dijelu osnovano ukazuje tuženik, a za takav rad (u turnusu) tužitelju u skladu s tada važećom odredbom članka 155. ZSOSRH-a ne pripada pravo na uvećanje plaće po toj osnovi, kao niti pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, za dežurstvo, stražarsku službu, stanje pripravnosti i slično, već pravo na dodatke za vojnu službu u skladu s člankom 139. ovoga Zakona, odnosno pravo na dodatak za vojnu službu u skladu s propisima kojima se uređuje pravo na dodatke na plaću djelatnih vojnih osoba, kako je propisano odredbom točke XII. stavak 5. Odluke/14, a koji propis predstavlja Pravilnik o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba („Narodne novine“ br. 33/14, 41/24, 53/14, 114/14 i 72/15, u nastavku teksta: Pravilnik/14), odnosno odredba članka 6. tog Pravilnika, na koju odredbu se vještak Zovko doduše pozvao u svojem nalazu i mišljenju prilikom obračuna naznačenog dijela utužene tražbine za koju je utvrdio visinu naknade u ukupnom iznosu od 67.069,75 kuna bruto, ali bi iz istog nalaza i mišljenja proizlazilo da tražbina tužitelja u tom dijelu nije utemeljena na potonjoj odredbi Pravilnika/14, već da je navedeni vještak taj dio nalaza i mišljenja sačinio tako da je tužitelju obračunao naknadu za aktivno dežurstvo, što je u suprotnosti s naznačenim propisima.

22. Ne može se u ovoj fazi postupka prihvatiti kao pravilno utvrđenje prvostupanjskog suda da tužitelju na ime naknade štete za neiskorištenu dnevnu stanku pripada naknada u ukupnom iznosu od 23.735,88 kuna, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, jer je nejasno na temelju kojih točno činjenica je sud utvrdio da bi tužitelju pripadalo pravo na takvu naknadu, budući da niti u tom dijelu sud prvog stupnja ne navodi jasne i određene razloge, u vezi čega se poziva na nalaz i mišljenje vještaka Vatroslava Zovka, koji ne može dati odgovor na pitanje da li tužitelj i po kojoj točno osnovi ima pravo na tu naknadu, jer o tome odlučuje prvostupanjski sud, a ne sudski vještak.

23. Budući je zbog naznačene bitne postupovne povrede pobijana odluka nezakonita, to nije zakonita niti odluka o parničnim troškovima.

24. Iz navedenih razloga valjalo je uvaženjem žalbe tuženika i primjenom odredbe članka 369. stavak 1. ZPP-a u cijelosti ukinuti pobijanu presudu, te vratiti predmet sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

25. Pozivom na odredbu članka 166. stavak 3. ZPP-a odlučeno je kao u točki II izreke ovog rješenja.

26. U nastavku postupka sud prvog stupnja će ponovno raspraviti i utvrditi sve činjenice koje su u skladu s navedenim od značaja za odluku o tužbenom zahtjevu, tj. vezano za zahtjev tužitelja za isplatu naknade za rad na izdvojenom objektu u razdoblju od 21. prosinca 2011. godine do 31. svibnja 2014. godine utvrditi će koliko je sati tužitelj u tom razdoblju radio na izdvojenom objektu (pri čemu će voditi računa da je mogao raditi najviše 12 sati), a koliko je sati proveo u aktivnom dežurstvu nakon obavljenog rada uključivo i vrijeme odmora, te će utvrditi da li mu i u kojoj visini pripada naknada (dodatak za aktivno dežurstvo) za sate provedene u aktivnom dežurstvu, u skladu s odredbama članaka 17.a stavak 1. i 17.b. Pravilnika/08, odnosno da li je istome isplaćena pripadajuća naknada za takvo dežurstvo. Osim toga, raspraviti će i utvrditi da li su tužitelju za rad kojeg je obavljao za tuženika na izdvojenom mjestu rada u razdoblju za koje je istome dosuđena naknada u ukupnom iznosu od 67.069,75 kuna bruto isplaćeni pripadajući dodaci za vojnu službu u skladu s člankom 139. ZSOSRH- a, odnosno dodaci za vojnu službu u skladu s propisima kojima se uređuje pravo na dodatke na plaću djelatnih vojnih osoba, kako je propisano odredbom točke XII. stavak 5. Odluke/14, a koji propis predstavlja Pravilnik/14, a također će raspraviti i utvrditi i sve činjenice koje su od značaja za odluku o onom dijelu tužbenog zahtjeva koji se odnosi na naknadu štete za neiskorištenu dnevnu stanku. Pri tome će prvostupanjski sud postupiti na način propisan odredbom članka 8. ZPP-a, tj. savjesno i brižljivo će ocijeniti svaki dokaz zasebno, te sve dokaze zajedno, pa prema tome i sadržaj dokumentacije koju je u spis dostavio tuženik, te s time u vezi i njegove tvrdnje da je tužitelju isplatio sve naknade koje mu pripadaju u skladu s relevantnim propisima. Nakon što postupi na navedeni način, sud prvog stupnja ponovno će odlučiti o tužbenom zahtjevu, kao i o zahtjevima tužitelja i tuženika za naknadu troškova parničnog postupka.

U Rijeci, 28. svibnja 2025. godine

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Brankica Malnar