Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž-235/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinje Vesne Britvec kao predsjednice vijeća, suca Josipa Štrucelja kao suca izvjestitelja i člana vijeća, te sutkinje Vinke Vrančić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja KŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Zorica Franković, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva Glamuzina & Grošeta d.o.o., iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-2444/2024-20 od 7. siječnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 28. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Djelomično se odbija kao neosnovana žalba tuženika, te se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-2444/2024-20 od 7. siječnja 2025. potvrđuje u pobijanom dijelu pod točkama I. i II. izreke, dok se u odnosu na točku III., izreke žalba tuženika djelomično usvaja, te se odluka o trošku preinačuje i sudi:

Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 1.537,17 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 7. siječnja 2025. pa do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana, dok se s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu troškova postupka tužitelj odbija.

II Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P- 2444/2024-20 od 7. siječnja 2025. odlučeno je:

"I. Utvrđuju se ništetnima odredbe članka 2. i 7. Ugovora o kreditu broj 320-50-3521490 od dana 13. lipnja 2006. koji je potvrđen po Javnom bilježniku Zvjezdani Rauš - Klier iz Varaždina pod poslovnim brojem OU-526/06-2 od dana 14. lipnja 2006. sklopljenim između tužitelja KŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB:53056966535, u dijelu u kojem je ugovorena promjenljiva kamatna stopa te u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula te navedene odredbe ne proizvode pravne učinke za ugovorne strane.

II. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, da isplati tužitelju KŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 2.789,81 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na:

iznos 15,00 eura od 31. kolovoza 2010.

iznos 67,07 eura od 30. rujana 2010.

iznos 57,63 eura od 31. listopada 2010.

iznos 59,82 eura od 30. studenog 2010.

iznos 70,11 eura od 31. prosinca 2010.

iznos 71,02 eura od 31. siječnja 2011.

iznos 66,59 eura od 28. veljače 2011.

iznos 69,58 eura od 31. ožujka 2011.

iznos 69,71 eura od 30. travnja 2011."

iznos 76,46 eura od 31. svibnja 2011.

iznos 90,82 eura od 30. lipnja 2011.

iznos 107,76 eura od 31. srpnja 2011.

iznos 115,24 eura od 31. kolovoza 2011.

iznos 97,43 eura od 30. rujna 2011.

iznos 1755,57 eura od 4. studenog 2011.

pa do isplate, određenoj do 31. srpnja 2015. u visini eskontne stope Hrvatske Narodne Banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, od 30. prosinca 2023. pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak ovoga parničnog postupka u iznosu od 3.037,17 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 7. siječnja 2025. pa do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana."

2. Pravovremenom žalbom navedenu presudu pobija u cijelosti tuženik i to zbog svih zakonom predviđenih razloga. Ističe da je sud pogrešno zbrojio dosuđene odvjetničke radnje pa da ni odluka o trošku nije pravilna. Predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu na način da odbije tužbeni zahtjev u cijelosti, podredno da istu ukine i odredi da se ponovno provede glavna rasprava. Traži trošak žalbenog postupka.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je djelomično osnovana, ali samo u odnosu na odluku o troškovima postupka.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti ugovornih odredaba o valutnoj klauzuli, kao i zahtjev za isplatu novčanog iznosa koji je prema navodima tužbe, kredit preplaćen uslijed ništetnosti navedenih odredaba.

6. U predmetu nije sporno da je između parničnih stranaka i to tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora dana 13. lipnja 2006. zaključen Ugovor o kreditu kojim je tuženik stavio na raspolaganje novčani iznos od 24.631,77 CHF u kunskoj protuvrijednosti na dan isplate. Nadalje, nije sporno da je tužitelj u cijelosti ispunio obvezu iz ugovora o kreditu, te nije sporna visina tražbine.

7. Ispitujući zakonitost pobijane presude povodom žalbe tuženika i po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje: ZPP) ovaj drugostupanjski je utvrdio da pobijana odluka nije donesena uz počinjenje niti jedne od bitnih povreda postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a. Suprotno žalbenim navodima tuženika pobijana odluka je jasna i razumljiva, sadrži valjano i neproturječno obrazložene razloge o odlučnim činjenicama, može se ispitati pa nije ostvaren žalbeni razlog iz članka 354. stavak 2. točka 11. kojeg tuženik ističe u žalbi.

8. Nije ostvaren ni žalbeni razlog iz članka 354. stavak 1. u svezi s odredbom članka 338. stavak 4. ZPP-a obzirom da pobijana presuda u cijelosti udovoljava zahtjevima normiranim odredbom članka 338. stavak 4. ZPP-a.

9. Valja naglasiti da konkretni kredit nije sveden na kunski kredit s fiksnom kamatnom stopom. Iako promjenjivost kamatne stope nije zabranjena ništetnost te ugovorne odredbe ne temelji se na činjenici da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa već da se kamatna stopa mijenjala prema odluci banke jednostrano bez da je tužitelj mogao na istu utjecati i bez toga da su mu poznati kriteriji i parametri koji će dovesti do promjene kamatne stope. Žalbeni navodi tuženika kojim preocjenjuje izvedene dokaze i tumači u svoju korist pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja nije dovedena u pitanje.

10. Na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je usvojio zahtjev tužitelja za povrat preplaćenih iznosa. Pri tom se suprotno žalbenim navodima tuženika prvostupanjski sud pravilno poziva na odredbe iz članka 502.c ZPP-a.

11. Prema odredbi iz članka 502.c fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozivati na pravna utvrđenja iz presude kojima će biti prihvaćen zahtjev iz tužbe iz članka 502. stavak 1. tog Zakona da se određenim postupanjem uključujući i propuštanjem tuženika povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osobe koje je tužitelj ovlašten štiti. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici po kojoj će se ta osoba za njih pozivati.

12. Presudom i rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 7129/13-4 od 13. lipnja 2014. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. u dijelu u kojem je utvrđeno da je uz ostale tužene banke i tuženik u ovome predmetu u vremenu od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovor o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju, ugovora o kreditu na način da ugovorena redovna kamatna stopa koja se tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima mijenjala u skladu sa jednostranom odlukom banke i drugim internim aktima, da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora nije sa korisnicima kredita pojedinačno pregovaralo i ugovorom utvrdilo egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorne kamate, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa na štetu potrošača. Obzirom na citiranu odredbu članka 502.c ZPP-a kao i na odredbu članka 118. Zakona o zaštiti potrošača prema kojem odluka suda donesena u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavak 1. tog Zakona u smislu postojanja povrede prava potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koje potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

13. Osim toga, odlukom Visokog trgovačkog suda Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. potvrđena je i presuda Trgovačkog suda u Zagrebu kojom je utvrđeno da su tužene banke, a između njih i tužena u ovome predmetu u ugovorima o kreditu koji su zaključeni u vremenu od 1. studenog 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedili kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditima što je imalo za posljedicu neravnotežu o pravima i obvezama ugovornih strana pa su time tuženici postupili suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 96/03.) i to odrede iz članka 81., 82. i 90., a počam od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to članku 96. i 97.

14. U takvoj pravnoj situaciji prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da je tuženik preplaćene novčane iznose stekao bez osnove, te obvezao tuženika na platež istih pozivom na odredbu iz članka 1111. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 – dalje: ZOO). Pritom tuženik neosnovano osporava tijek zakonske zatezne kamate na svaki preplaćeni iznos kredita obzirom se tuženika ni po stajalištu ovog drugostupanjskog suda ne može smatrati poštenim stjecateljem s obzirom na ništetnost ugovornih odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli već u vrijeme zaključenja ugovora o kreditu između parničnih stranaka (članak 1115. ZOO-a).

15. Suprotno žalbenim navodima tuženika prvostupanjski sud je pravilno utvrdio kako prigovor zastare nije osnovan, te se pravilno pozvao na odredbu iz članka 225. ZOO-a. Zastara je, kako to pravilno utvrđuje prvostupanjski sud, prekinuta podnošenjem tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, te je ponovno počela teći po pravomoćnosti odluke donesene po takvoj tužbi. U odnosu na valutnu klauzulu zastara je nastavila teći od 14. lipnja 2018., a tužba u predmetu podnesena je 19. svibnja 2021., dakle, unutar petogodišnjeg zastarnog roka normiranog odredbom članka 225. ZOO-a.

16. Slijedom navedenog, žalba tuženika protiv odluke o glavnoj stvari iz točke I. i II. izreke presude nije osnovana.

17. Odluka o trošku je pravilno zasnovana na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a, obzirom da je tužitelj uspio u postupku. Neosnovano tuženik pobija u žalbi potrebu sastava podneska od 11. srpnja 2024., kojim je tužbeni zahtjev izražen u valuti EUR obzirom da je sud vezan tužbenim zahtjevom kojeg može postaviti samo tužitelj, te nije na sudu da preračunavanjem postavlja tužbeni zahtjev, radi čega je trošak sastav ovog podneska kao opravdan priznao prvostupanjski sud.

18. Međutim, pravilno u žalbi ukazuje tuženik da je prvostupanjski sud pogrešno zbrojio određene odvjetničke radnje. Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 100 bodova (Tbr. 7.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23 – dalje: OT)), podnesaka od 13. srpnja 2021. i 11. srpnja 2024. u iznosu od po 100 bodova svaki (Tbr. 8.1. OT), te zastupanje na ročištima od 2. veljače 2023., 8. srpnja 2024. i 25. studenog 2024. u iznosima od po 100 bodova za svako (Tbr. 9.1. OT). Zbroj navedenih radnji iznosi 600 bodova, odnosno uz vrijednost boda od 2,00 EUR iznosi 1.200,00 EUR. Kada se taj iznos uveća za PDV po stopi od 25 % dobije se iznos troškova od 1.500,00 EUR, kojemu je potrebno pribrojiti plaćenu sudsku pristojbu na tužbu u iznosu od 37,17 EUR, što ukupno iznosi 1.537,17 EUR, kako to pravilno u žalbi ističe tuženik.

19. Slijedom iznesenog valjalo je temeljem članka 368. stavak 1. ZPP-a potvrditi prvostupanjsku presudu pod točkom I. i II. izreke i preinačiti istu pod točkom III. u odluci o trošku temeljem članka 380. točka 3. ZPP-a, pa je odlučeno kao u točki I izreke ove drugostupanjske odluke.

20. Kako tuženik u glavnoj stvari nije uspio sa žalbom ne pripada mu pravo na naknadu troškova žalbenog postupka, pa je odlučeno kao u točki II drugostupanjske odluke.

U Karlovcu 28. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća

Vesna Britvec