REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Tome Skalice 2, Slavonski Brod

Poslovni broj: Gž-391/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu po sutkinji Mirjani Šebalj Meglajec kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB: 84397956623, zastupan po punomoćnici MB, dipl. iur., zaposlenici tužitelja, protiv tuženika Generali osiguranje d.d., Zagreb, Slavonska avenija 1b, OIB: 10840749604, zastupan po punomoćnici BB, dipl. iur., zaposlenici tuženika, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, od 28. veljače 2024., poslovni broj: P-8637/2023-17, 28. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Žalba tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje iz Zagreba, odbija se kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, od 28. veljače 2024., poslovni broj: P-8637/2023-17.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda odlučeno je:

„Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

Nalaže se tuženiku Generali osiguranje d.d. OIB: 10840749604, Slavonska avenija 1 b, Zagreb da tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, OIB:84397956623, Mihanovićeva 3, Zagreb, isplati svotu od 748,41 EUR uz pripadajuću zateznu kamatu koja teče od dana 24.02.2023.g. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a sve to u roku 15 dana."

2. Protiv prvostupanjske presude žali se tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.

2.1. U žalbi navodi da pobijana presuda nije na zakonu osnovana, da prvostupanjski sud pogrešno zaključuje da nisu mjerodavne odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju (dalje ZOMO), već odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (dalje ZOOP), pa da je stoga i pogrešno primijenio materijalno pravo. Prema mišljenju tužitelja mjerodavan je Zakon o mirovinskom osiguranju koji je specijalni zakon, o čemu govori članak 170. tog Zakona, koji dopušta jedino primjenu ZOO-a, kao općeg zakona, ukoliko isti nije u suprotnosti, a nikako da to ne može biti ZOOP. Nadalje navodi da ustraje kod pravnog stava da se osnovanost zahtjeva ima prosuđivati primjenom članka 161.-167. ZOMO-a, pa da je slijedom toga pogrešan stav prvostupanjskog suda u pogledu primjene ZOOP-a, pri čemu se poziva na odluke Ustavnog suda RH poslovni broj: U-I/856/2016 od 7. veljače 2017., te U-III/1088/2017 od 28. rujna 2021., navodeći da iz tih odluka proizlazi da članak 161. ZOMO-a, nije protuustavan i da je taj Zakon specijalni propis, te da je u odluci Ustavnog suda RH poslovni broj: U-I-856/2016 od 7. veljače 2017., izričito navedeno da se visina štete utvrđuje prema kriterijima propisanim člankom 161. stavka 2. ZOMO-a, pa stoga da pobijana presuda nije donesena sukladno važećoj zakonskoj odredbi, niti je sud pravilno ocijenio osnov tužbenog zahtjeva, a da predmetna isplata prema članku 161. ZOMO-a predstavlja stvarnu štetu temeljem članka 1046. ZOO-a.

2.2. Nadalje navodi da na temelju članka 164. ZOMO-a, potražuje predmetnu štetu izravno od društva za osiguranje kod kojega su vlasnici, odnosno korisnici motornog vozila osigurani od odgovornosti za štetu, pa da se stoga u predmetima naknade šteta koje Zavod kao tužitelj pokreće prema članku 161. ZOMO-a, ne mogu primjenjivati odredbe ZOOP-a koji u članku 27. upućuje na primjenu propisa iz mirovinskog osiguranja u pogledu stvarne štete, a kao jedino mjerodavno pravo da može biti samo članak 161. ZOMO-a. Poziva se i odluke županijskih sudova u kojima je zauzeto pravno shvaćanje suprotno od shvaćanja prvostupanjskog suda, te se u konačnici poziva i na odluku Ustavnog suda RH poslovni broj: U-III/3670/2019 od 17. rujna 2020., vezano na teret dokazivanja.

2.3. Slijedom navedenog predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu odluku i usvoji tužbeni zahtjev, podredno da je ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Ne traži trošak žalbenog postupka.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Na temelju članka 467. stavka 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19; - dalje: ZPP), presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2., osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. toga Zakona, a povodom te žalbe ne primjenjuje se odredba čl. 370. ZPP-a.

5.1. U ovome postupku obzirom na vrijednost predmeta spora od 748,41 eura (tužbeni zahtjev odnosi se na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 1320,00 eura), riječ je o postupku u sporu male vrijednosti na koji se primjenjuju odredbe članka 457. do 467.a ZPP-a, u kojem se žalba ne može podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (članak 467. stavka 1. ZPP-a) pa je ovaj sud vezan činjeničnim stanjem kako ga je utvrdio prvostupanjski sud.

5.2. Ispitujući pobijanu presudu utvrđeno je da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, u vezi s člankom 365. stavka 2. ZPP-a, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Prvostupanjski sud je na temelju utvrđenog činjeničnog stanja pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja.

6. U prvostupanjskom postupku kao nesporno je utvrđeno:

- da je za nastali štetni događaj - prometnu nezgodu od 23. prosinca 2018., odgovoran osiguranik tuženika FB vozač motornog vozila,

- da je rješenjem tužitelja od 2. veljače 2021, broj spisa 293319, osiguranici tužitelja ĐB, koja je stradala u prometnoj nesreći, počevši od 28. rujna 2020. priznato pravo na invalidsku mirovinu i to zbog bolesti 70% i zbog ozljede izvan rada 30%, kao posljedice štetnog događaja,

- da je tužitelj u razdoblju od 12. siječnja 2021. do 31. prosinca 2022., ukupno isplatio 2.494,71 eura, od čega je s osnove 30% zbog ozljede izvan rada, pa od tuženika potražuje isplatu iznosa od 748,41 eura na ime naknade štete.

7. Prvostupanjski sud odbija kao neosnovan tužbeni zahtjev uz obrazloženje da su za pravni odnos parničnih stranaka mjerodavne odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14; - dalje: ZOOP), koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete tužitelju, dakle u trenutku kada su izvršene isplate invalidske mirovine osiguraniku tužitelja i da obveza tuženika postoji samo ako je utvrđena razlika između iznosa invalidske mirovine koja se isplaćuje i iznosa koji bi bio isplaćen kada bi razlog bila ozljeda na radu, a ne štetni događaj za koji je odgovoran tuženik na ime osiguranja stvarnog štetnika, sukladno članku 27. stavka 1., 2. i 3. ZOOP-a, dok naprotiv nisu mjerodavne odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19; - dalje ZOMO), te se prvostupanjski sud poziva na pravna shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzeta u odlukama poslovni broj Rev-66/22 od 1. veljače 2022., Rev-12/22 od 12. siječnja 2022., Rev-x 388/18 od 25. kolovoza 2020., Rev-5292/19 od 16. lipnja 2020. i Rev-2320/15 od 21. svibnja 2019. Navodi i da je identičan pravni stav zauzeo i Visoki trgovački sud RH u odlukama poslovni broj Pž-5096/21 od 7. rujna 2022. i Pž-10507/13 od 13. siječnja 2016., te napose da je i Ustavni sud RH u odluci poslovni broj U-I/988/1998 od 17. ožujka 2010. utvrdio da je ZOMO opći zakon kojim se uređuju odnosi u sustavu mirovinskog osiguranja utemeljenog na generacijskoj solidarnosti, pa je posebnim zakonom dopušteno odstupiti od njegovih općih načela, drugim riječima ZOOP u odnosu na opće odredbe ZOMO-a predstavlja lex specialis, pa vrijedi pravno načelo lex specialis derogat legi generali. Navodi dalje da tužitelj nije predložio financijsko vještačenje na okolnosti iz članka 27. ZOOP-a, pa primjenom pravila o teretu dokazivanja iz članka 221.a ZPP-a, utvrđuje da tužitelj nije dokazao visinu tužbenog zahtjeva.

8. Suprotno žalbenim navodima pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kad je odbio tužbeni zahtjev tužitelja.

9. Naime, u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-x 388/2018 od 25. kolovoza 2020. zauzeto je pravno shvaćanje prema kojem je za odluku o sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguratelja štetnika, radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine, mjerodavan Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine, a ne zakon koji je bio na snazi u vrijeme nastanka samog štetnog događaja (prometne nezgode), a istovjetno pravno shvaćanje zauzeto je i u kasnijim odlukama Vrhovnog suda (Rev-5292/2019-2 od 16. lipnja 2020., Rev-206/2022-2 od 23. ožujka 2022., Rev- 12/2022 od 12. siječnja 2022., te Rev-444/2023 od 20. rujna 2023).

10. Odredbom članka 27. ZOOP-a propisano je:

„(1) Društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. (2) Stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovoga članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. (3) Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

(4) Odredbe stavka 1., 2. i 3. ovoga članka odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja. (5) Obvezu iz stavka 1. ovoga članka prema zavodu koji obavlja poslove zdravstvenog osiguranja, društvo za osiguranje dužno je izvršiti u skladu s odredbama zakona koji uređuje obvezno zdravstveno osiguranje.“

11. U odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev-174/2022-3 od 6. srpnja 2022. navedeno je: "Prema ocjeni ovog suda, a sukladno jasnom izričaju odredbe članka 27. stavka 1. ZOOP društvo za osiguranje (ovdje tuženik) obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, što znači svaku stvarnu štetu koju ti zavodi trpe bez obzira o kojem se osiguranju radi, ako se radi o obvezi iz okvira djelatnosti pojedinih zavoda za osiguranje i ako je obveza društva za osiguranje u granicama preuzetim u ugovoru o osiguranju između društva za osiguranje i njegovog osiguranika (stvarnog štetnika). No, kada je riječ o izdacima učinjenim na ime invalidske mirovine, kako je to određeno stavkom 2. i 3. članka 27. ZOOP obveza tuženika postoji ako postoji razlika između iznosa mirovine koji se isplaćuju i iznosa koji bi bili isplaćeni kada bi razlog isplati bila ozljeda na radu, a ne štetni događaj za koji je odgovoran tuženik na ime osiguranja stvarnog štetnika, a koje odlučne činjenice sud drugog stupnja prilikom donošenja odluke nije uzeo u obzir, te je stoga trebalo odlučiti kao pod I izreke, a temeljem čl. 395. st. 2. ZPP.“

11.1. U odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-954/2022-2 od 25. siječnja 2023. navedeno je: "Iz citirane zakonske odredbe proizlazi da u slučaju kad se radi o izdacima učinjenim s osnova invalidske mirovine, kako što je propisano u čl. 27. st. 2. i 3. ZOOP, obveza tuženika postoji ako postoji razlika između iznosa mirovine koji se isplaćuje osiguraniku tužitelja na temelju rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i iznosa koji bi s tog osnova bili isplaćeni kad bi razlog priznavanja prava na invalidsku mirovinu bila ozljeda na radu, a ne štetni događaj od 12. lipnja 2008., za koji je isključivo odgovoran osiguranik tuženik."

12. Slijedom navedenoga, suprotno žalbenim navodima obvezu tuženika treba prosuđivati prema članku 27. ZOOP-a, koji regulira konkretan ugovor o osiguranju pa je materijalno pravo u ovom predmetu pravilno primijenjeno. Obveza tuženika postoji samo onda ako bi razmjerni iznos mirovine koja se isplaćuje osiguraniku HZMO-a bio veći od razmjernog iznosa mirovine koja se isplaćuje zbog umirovljenja zbog povrede na radu, te je u svakom pojedinom slučaju potrebno utvrditi postoji li razlika između mirovine utvrđene rješenjem HZMO-a i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu i zavisno od toga odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja. Tuženik kao osiguravatelj motornog vozila štetnika ne nalazi se u istom pravnom statusu kao i sam vozač - štetnik. Obveza tuženika regulirana je odredbama ZOOP-a na temelju kojeg je zaključen ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti, a osiguravajuća društva nisu štetnici, nego temeljem zaključenog ugovora o osiguranju sa vlasnikom motornog vozila, imaju obvezu naknaditi štetu umjesto odgovorne osobe, odnosno štetnika i to u okviru obveza preuzetih ugovorom o osiguranju od automobilske odgovornosti. Stoga, ovaj drugostupanjski sud prihvaća zaključke prvostupanjskog suda, a pri tome pozivanje tužitelja na suprotnu sudsku praksu županijskih sudova nije relevantno.

12.1. Pravilno je prvostupanjski sud primijenio odredbu članka 221.a ZPP-a jer je teret dokaza činjenica o postojanju razlike između iznosa mirovine koja se isplaćuje osiguraniku tužitelja na temelju rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i iznosa koji bi bili isplaćeni kad bi razlog priznavanja prava na invalidsku mirovinu bila ozljeda na radu, na tužitelju, sukladno članku 219. stavka 1. ZPP-a.

13. Stoga je žalba tužitelja odbijena kao neosnovana te je prvostupanjska presuda potvrđena na temelju članka 368. stavka 1. ZPP-a.

Slavonski Brod, 28. svibnja 2025.

Sutkinja

Mirjana Šebalj Meglajec