Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

Poslovni broj: Povrv-327/2020-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sutkinji toga suda Heleni Topić Vuković, u pravnoj stvari tužiteljice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, za Državne nekretnine d.o.o. Zagreb, Planinska 1, OIB: 79058504140, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Osijeku, Građansko-upravni odjel, protiv tuženika BP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Petru Krniću, odvjetniku u Slavonskom Brodu, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 17. travnja 2025., u nazočnosti punomoćnika tužiteljice, tuženika i punomoćnika tuženika, te uz javnu objavu presude, 28. svibnja 2024.,

p r e s u d i o  j e

I/ Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave donesenom po Javnom bilježniku Krešimiru Milasu iz Osijeka broj Ovrv- 246/2020 od 19. listopada 2020., i tužbeni zahtjev se odbija kao neosnovan.

II/ Nalaže se tužiteljici Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587 za Državne nekretnine d.o.o. Zagreb, Planinska 1, da tuženiku BP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi trošak postupka u iznosu od 2.087,36 EUR-a. (dvijetisućeosamdesetsedameura-tridesetšestcenti) sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je, kao ovrhovoditeljica, podnijela protiv tuženika, kao ovršenika, prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave – izvatka otvorenih stavaka, radi naplate iznosa od 125.362,07 kn sa zateznim kamatama, a potraživao je i naknadu troška ovršnog postupka u iznosu od 4.542,03 kn te predvidivi trošak u iznosu od 1.537,50 kn. Javni bilježnik Krešimir Milas iz Osijeka donio je rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave broj Ovrv-246/2020 od 19. listopada 2020.

2. U prigovoru protiv rješenja o ovrsi ovršenik je naveo da je javni bilježnik izdao dva rješenja i to Ovrv-245/20 i Ovrv-246/20 dana 19. listopada 2020. protiv ovršenika, sada tuženika, radi isplate iznosa i to 153.936,24 kn i 125.362,17 kn. Nadalje, navodi da ističe prigovor za oba rješenja, je ovrhovoditeljica – sada tužiteljica nije sprovela prethodni mirni postupak u smislu čl. 186. a ZPP-a, shodno čemu je predložio da se prijedlog odbaci, a podredno odbije, jer ovrhovoditeljica ne može imati bilo kakvo potraživanje spram njega. Nadalje, opreza radi istaknuo je prigovor zastare te je predložio da se rješenje ukine, a sprovedene radnje stave izvan snage.

2.1. Tuženik je dana 21. studenog 2024. dostavio sudu podnesak u kojem je naveo da smatra da se ovaj postupak ne može dalje voditi, s obzirom da tužiteljicu zastupa punomoćnik bez punomoći, a kako je dostava poziva uredno iskazana, te kako na ročište nije pristupila zakonska zastupnica tužiteljice ČP, niti punomoćnik koga je ona ovlastila, pa se predlaže da se tužba odbaci, a podredno odbije. Na točnost njegovih navoda, navodi, nesumnjivo upućuje Zakon o upravljanju i raspolaganju imovinom u vlasništvu RH („NN“-94/13) temeljem kojega je Vlada RH u ime RH povjerila Državnom uredu za upravljanje državnom imovinom vršenje vlasničkih ovlasti u odnosu na državnu imovinu, te je čl. 21. istog Zakona dana ovlast Državnom uredu da osnuje trgovačko društvo posebne namjene za upravljanje imovinom u vlasništvo RH, pa je državni ured na dan 24. listopada 2013. uz suglasnost Vlade RH osnovao trgovačko društvo „ Državne nekretnine“ d.o.o. koje je dana 7. studenog 2013. upisano u trgovački registra Trgovačkog suda u Zagrebu, kao samostalna pravna osoba koju je ovlašten zastupati njen direktor samostalno i pojedinačno i to u osobi ČP. Nadalje, navodi kako je iz podataka u spisu evidentno da direktorica tužiteljice do danas nije izdala punomoć za zastupanje bilo kome, pa tako ni ODO-u, što znači da je postupak pokrenula i vodi neovlaštena osoba, a kako na ročište nije pristupila tužiteljica, ističe, postupak se mora obustaviti. Tuženik navodi da je točno da je između njega i RH zaključen Ugovor o poslovno- tehničkoj suradnji od 21. veljače 2014., te da je tužiteljica ovlaštena da u ime RH, a za svoj račun, vrši naplatu najamnine, zakupnine i naknade korištenje za stanove i dr., što samo po sebi nema nikakve pravne veze sa ODO-om Osijek, jer tužiteljica nije RH, već je tužitelj Samostalno trgovačko društvo d.o.o. Nadalje, tuženik navodi da smatra da je sud morao odbaciti ovu tužbu jer iz podataka u spisu ne proizlazi da se tužiteljica u smislu čl. 186. a st. 8. ZPP prije pokretanja ovog postupka obratila u mirnom postupku tuženiku sa zahtjevom za mirno rješenje spora. Tuženik je naveo i da ustrajava u svome prigovoru da sa tužiteljima nikada nije zaključio bilo kakav ugovor o najmu ili zakupu, pa da samim time spram njega nemaju pravo na naknadu za navodno korištenje predmetnih nekretnina, zbog čega bi se u ovoj pravnoj stvari jedino moglo raditi o stjecanju bez osnova, odnosno izmaklu korist u smislu odredbe čl. 1089. ZOO za koju je tražbinu nastupila zastara u smislu čl. 230. stav 1. ZOO zbog proteka tri godine od dana navodnog gubitka koristi, pa do pokretanja sudskog postupka, tako da je po ovome osnovu nesumnjivo osnovan prigovor nastupa zastare potraživanja.

2.2. Na ročištu koje je održano 17. travnja 2024. punomoćnik tuženika izjavio je da nadalje ostaje kod prigovora na rješenje o ovrsi te svih navoda danih tijekom postupka, kao i da nadalje ističe prigovor zastare te da opreza radi osporava osnovu i visinu.

3. Povodom prigovora ovršenika, sada tuženika, sud je rješenjem Povrv-327/2020-4 od 17. prosinca 2020. stavio izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave doneseno po Javnom bilježniku Krešimiru Milasu iz Osijeka u dijelu u kojem je određena ovrha, te su ukinute sve provedene radnje, a postupak nastavljen kao postupak u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. Tužiteljica se na ročištu održanom 5. prosinca 2024. očitovala na prigovor tuženika te je navela da ostaje kod tužbe i tužbenog zahtjeva u cijelosti te svih dosadašnjih navoda i predloženih dokaza. U odnosu na podnesak tuženika navela je kako je RH u prijepornom razdoblju bila vlasnik nekretnine, odnosno poslovnog prostora oznake PP330, površine 39,09 m2 koja se nalazi u [adresa], što joj daje ovlaštenje za podnošenje tužbe u konkretnoj pravnoj stvari, isto ovlaštenje daje joj i Zakon o upravljanju državnom imovinom u vlasništvu RH. Vezano uz prigovor zastare ističe kako se radi o stjecanju bez osnove, odnosno da se radi o zastarom roku od 5 g., jer je tuženik bio bespravni korisnik. U vezi podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora ističe kako je o navedenom pitanju VSRH već donio odluku br. Rev-242/2023-3, u kojoj se navodi kako se odredba čl. 186a st. 1. ZPP-a primjenjuje jedino u parničnom postupku i jedino ako se podnosi tužba, a ne i prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave.

4.1. Tuženik se na navedenom ročištu očitovao na navode tužiteljice navodeći da ostaje kod prigovora iz ovrhe, da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelost, kako po osnovu tako i po visini i obimu, te da ističe prigovore koje je iznio u podnesku od 21. studenog 2024., uz naznaku da dosadašnji navodi tužiteljice činjenično i pravno nisu točni jer nije bespravno koristio poslovni prostor, niti su tužitelji protiv njega provodili bilo kakav postupak za prisilno iseljenje ili predaju nekretnina. Predložio je i da se tužba odbaci jer nije na ročište pristupio ovlašteni tužitelj.

5. Radi utvrđenja spornih činjenica sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u cjelokupan spis i svu priliježeću dokumentaciju te je pročitao Izvadak otvorenih stavaka (list spisa 6), povratnice (list spisa 7-8), izvadak iz Sudskog registra za tuženika (list spisa 30), Izračun naknade za poslovni prostro PP 330 od 31.7.2019. (list spisa 39), Odluku o iznosu naknade za korištenje poslovnih prostora u vlasništvu/suvlasništvu RH od 12.6.2018. (list spisa 40-41), Izvadak otvorenih stavaka (list spisa 42), rješenje Službe za prostorno uređenje, zaštitu okoliša, graditeljstvo i imovinsko-pravne poslove Ureda državne uprave Osječko-baranjske županije od 12.1.2004. (list spisa 43-44), zapisnik od 23.8.2019. (list spisa 45), fotografije (list spisa 46-50), zapisnik od 17.6.2019. (list spisa 51), fotografije (list spisa 52-62), izvadak zk. ul. br. [broj ZK uloška], poduložak br.: 17569 (list spisa 63) te je saslušao svjedoka i tuženika.

6. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice protiv tuženika radi isplate iznosa od 125.362,07 kn sa zateznim kamatama, koje teku na iznos od 123.987,20 kn od 7. veljače 2020. i na iznos od 1.374,87 kn od 25. kolovoza 2019. pa do isplate, a koji iznos predstavlja naknadu za korištenje tužiteljicinog poslovnog prostora bez pravne osnove.

8. Među parničnim strankama je sporno je li nastupila zastara utuženog iznosa, je li tuženik koristio tužiteljicin poslovni prostor, te ako je je li isti prostor koristio bez pravne osnove.

9. Iz izvatka iz Sudskog registra za tuženika (list spisa 30) proizlazi da su Državne nekretnine upisane u sudski registar,kao pravna osoba, pravnog oblika – društvo s ograničenom odgovornošću, a osnivač društva i jedini član d.o.o. je Republika Hrvatska.

10. Iz Izračuna naknade za poslovni prostror PP 330 od 31.7.2019. (list spisa 39) proizlazi da su Državne nekretnine d.o.o. izračunali naknadu za predmetnu nekrentinu površine 39,09 m2, i to na temelju Odluke Grada Osijeka o davanju u zakup poslovnih prostora kojima gospodari i upravlja Grad Osijek (Službeni glasnik Grada Osijeka broj 12 od 27. rujna 2011.), zona 1, djelatnost ugostiteljska, te da naknada iznosi 1.937,30 kn, te je kao korisnik označen BP, jer da je u svom dopisu naveo da isti prostor koristi.

11. Iz Odluke o iznosu naknade za korištenje poslovnih prostora u vlasništvu/suvlasništvu RH od 12.6.2018. (list spisa 40-41) proizlazi da je navedenom odlukom uređen iznos naknade za korištenje poslovnih prostora u vlasništvu/suvlasništvu Republike Hrvatske sa korisnicima koji poslovne prostore koriste bez valjane pravne osnove. Iznos naknade utvrđuje se u iznosu najviše zakupnine utvrđene po kriterijima (za određivanje zakupnine za poslovne prostore) jedinica lokalne samouprave ovisno o zoni u kojoj se poslovni prostor nalazi

12. Iz Izvatka otvorenih stavaka (list spisa 42) proizlazi da je navedeni izvadak sačinile Državne nekretnine d.o.o., te da su utvrdili otvorene stavke prema tuženiku i to temeljem tri računa – 2019/048317 od 8. kolovoza 2019., 2019/049773 od 30. kolovoza 2019., te 2020/013140 od 17. veljače 2020., što sveukupno iznosi 125.362,07 kn.

13. Iz rješenja Službe za prostorno uređenje, zaštitu okoliša, graditeljstvo i imovinsko-pravne poslove Ureda državne uprave Osječko-baranjske županije od 12.1.2004. (list spisa 43-44) proizlazi da je utvrđeno da je Republike Hrvatska vlasnica u 5/12 dijela, između ostalog, i poslovnog prostora u dvorištu, desno od ulaza, površine 39,09 m2, kao posebnog dijela zgrade, s kojom je vlasništvo neodvojivo povezan odgovarajući suvlasnički dio cijele nekretnine izgrađene na kč. br. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u naravi kuća stare oznake kč. br. [katastarska čestica], upisane u stari zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

14. Iz zapisnika od 23. kolovoza 2019. (list spisa 45) proizlazi da su prilikom sačinjavanja zapisnika bili prisutni, službena osoba HP, te tuženik BP, te da je službena osoba pregledala poslovni prostor površine 39,09 m2, kčbr. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška] PU 17569 k. o. [katastarska općina], te da je utvrđeno da se poslovni prostor nalazi u dvorištu kao drugi s desne strane, sastoji se od dvije prostorije koje su prazne od osoba i stvari. Prostor predaje BP, te da je preuzet jedan ključ od ulaznih vrata. Poslovni prostor nema priključak za struju, vodu, plin, kanalizaciju. Napravljene su slike prostora iznutra i izvana. Na kraju zapisnika nalazi se potpis službene osobe i stranke.

15. Iz fotografija (list spisa 46-50) proizlazi da je predmetna nektetnina derutna, narušene vanjske fasade, te da se u prostorijama nalazi više umjetničkih slika, fotelja, stol, bicikli, police .

16. Iz zapisnika od 17. lipnja 2019. (list spisa 51) proizlazi da je sačinjen od strane službene osobe TP, te da prilikom pregleda predmetnog poslovnog prostora nije bio prisutan tuženik, te da je službena osoba pregledala nekretninu, te nije zatekla nikoga. Navela je da joj je u telefonskom kontaktu s BP potvrđeno da isti koristi predmetni poslovni prostor kao umjetničku radionicu, atelje. Prostor se fotografira i fotografije čine sastavni dio navedenog zapisnika.

17. Iz fotografija (list spisa 52-62) proizlazi da su prostorije predmetne nekretnine slobodne od osoba i stvari.

18. Iz izvatka Zemljišnih knjiga Općinskog suda u Osijeku, zk. ul. br. [broj ZK uloška], poduložak br.: 17569 (list spisa 63) proizlazi da je Republika Hrvatska vlasnik poslovnog prostora površine 39,09 m2 upisanog u Zemljišnim knjigama Općinskog suda u Osijeku zk. ul. broj [broj ZK uloška], broj [broj poduloška], knjige položenih ugovora Osijek.

19. Iz iskaza svjedoka FP, koji je sin tuženika, proizlazi da zna da je predmetni prostor u Pejačevićevoj 5 u Osijeku, da su njihove stvari, njegove i očeve, bile unutra, a da nije vidio slike ne bi se sjetio da je unutra bio i njegov bicikli, a ostale stvari su bile od oca. Njegov otac je imao ključ iz projekta B. Taj projekt znači da su oni kupovali nekretninu u Pejačevićevoj 5 i bili su u suvlasništvu s RH. To je bilo otprilike 2006., tada su se i preselili na adresu [adresa], u stan s lijeve strane gdje se nalazi kafić. Sjeća se da je u predmetni stan unio svoje stvari, da tata unio svoje stvari i da mu je on pomogao. Taj prostor nije stan, niti poslovni prostor, to je samo prostor i nema priključaka za vodu, struju i grijanje, a ne zna jesu li plaćene režije za paušalne iznose za vodu, struju i grijanje; tamo nema pipe za vodu i to zna. Prostor su koristili kao šupu za odlaganje stvari. Prostor su koristili do 2018./2019., nije siguran. Mislio je da je taj prostor suvlasnički prostor. Ne zna je li njegov otac sklapao kakav ugovor u vezi tog prostora. Ključ od te sobe gdje je bio njegov bicikli, bio mu je dostupan i nalazio se kod oca ili na prozoru ili na tepihu. Nitko od Grada, RH ili Državnih nekretnina nije tražio od njih da taj prostor vratimo.

19.1. Iskaz svjedoka sud je ocijenio vjerodostojnim jer je detaljan, jasan, bez proturječnosti i nejasnoća, te je u bitnom dijelu u skladu s iskazom tuženika i to u dijelu koji se odnosi na to koje su se njegove i tuženikove stvari nalazile u prostoru, te kada su unijeli navedene stvari. Nadalje, iskaz svjedoka je u skladu sa izvatkom Zemljišnih knjiga Općinskog suda u Osijeku, zk. ul. br. [broj ZK uloška], poduložak br.: 17569 i rješenjem Službe za prostorno uređenje, zaštitu okoliša, graditeljstvo i imovinsko- pravne poslove Ureda državne uprave Osječko-baranjske županije od 12.1.2004. u dijelu da je predmetni poslovni prostor u vrijeme kada je tuženik kupio svoju nekretninu bio u suvlasništvu tužiteljice i tuženika, te da je potom, nakon etažiranja, tužiteljica postala vlasnik cijelog poslovnog prostora.

20. Iz iskaza tuženika proizlazi da su kupili suvlasnički dio u Pejačevićevoj br. 5 u travnju 2005. Dobili su ključeve od svih objekata u suvlasničkom dijelu od Agencije za prodaju nekretnine. Ne sjeća se da li je tada dobio ključeve predmetnog prostora ili je on bio otvoren. Obavijestili su o kupovini Državne nekretnine, da su kupili suvlasnički dio te da su u posjedu i da imaju namjeru za sebe napraviti stan za stanovanje i da će imati određene građevinske aktivnosti na nekretnini. Prvo su radili saniranje objekata jer su bili u lošem stanju, pogotovo ta dva prostora desno i kuća lijevo. Sanirali su krov. Kupio je 7/12 udjela pa mu je bilo logično kada je već većinski suvlasnik da može i poduzimati određene radove. Tamo se nalazi 5 stanova, a u jednom od stanova su živjeli stari bračni par koji su bili u najmu sa Državnim nekretninama. Tijekom svih radova obavještavali su Državne nekretnine. Predmetni stan koji je 39 m2, prije je koristilo lovačko društvo, a nakon njihove kupovine isti su taj stan napustili. U vrijeme kada je kupio, kupio je udjel od 7/12, odnosno bio je suvlasnik svega u 7/12, na adresi [adresa]. Lovci su u predmetnom stanu ostavili i svoj namještaj, kauč, vitrinu i ostalo. Dijelom se taj namještaj nalazi na fotografijama koje se nalaze u spisu. Državnim nekretninama je u više navrata slao obavijest da izvode određene građevinske radove, kako mu ništa nisu odgovarali smatrao je da može nastaviti radove. Htio je otkupiti suvlasnički dio od Državnih nekretnina ili sklopiti s njima Ugovor o najmu. Dana 22. prosinca 2005. donijeli su rješenje kojim su prihvatili ponudu da se kao vlasnik upiše na stambenim prostorima lijevo od ulaza na adresi [adresa], a oni da se upišu kao vlasnici na preostalom, odnosno na dva poslovna prostora desno i kuću u kojoj su bili najmoprimci. Državne nekretnine su tada odlučile da nemaju volju udovoljiti njegovom zahtjevu za otkupom ili najmom te da idu u razvrgnuće suvlasništva. Odmah nakon toga su radili razvrgnuće suvlasništva i etažiranje te je to bilo provedeno 2006. Godine 2014. znao je tko je vlasnik predmetnog prostora, a vlasnik su bili Državne nekretnine. Imao je ključeve, ali je čekao Državne nekretnine da dođu i preuzmu prostor. Nikada ga nisu kontaktirali i nitko nije dolazio da preuzme prostor, do dana kada se radio zapisnik. Kada je sačinjen zapisnik predao ime je ključeve. U tom prostoru nema vode, struje niti kanalizacije, ni plina, lovačko društvo je ranije koristilo sanitarni čvor od ribolovnog sportskog društva, a koje se nalazilo odmah iza njih. Predmetni prostor je bio u jako lošem stanju, prokišnjavao je, dok nije pokrio jedan dio. Imao je ključeve od tog prostora, ali svoj atelijer imao je u svojoj nekretnini od ulice gdje je bila galerija i atelijer te u potkrovlju iznad njegovog cijelog objekta koji je u njegovom vlasništvu. Stan je uglavnom bio pod njihovom kontrolom jer nitko nije tražio predaju tog stana, oni su taj stan i čuvali jer su znali često doći ljudi koji su tražili neki smještaj, pa da do toga ne dođe. Imali su i dvije velike provale te su poslali dopis Državnim nekretninama da se na navedenoj nekretnini pojavljuju osobe koje se propituju je li to slobodno kako bi se uselili. Nitko nije došao reći da bi se htio tu useliti jer ima ugovor o najmu s Državnim nekretninama, takve osobe nisu dolazile, odnosno nisu dolazile osobe koje bi imale ugovor o najmu s Državnim nekretninama. U naravi se taj prostor sastoji od 2 sobe. Prva soba u kojoj se uđe čim se uđe u objekt je bila mala i u njoj su se nalazile razne stvari od lovačkog društva, razne stalaže i njezina površina je 2x2,70m, a druga je prostorija u kojoj se nešto moglo ostavljati, to je prostorija u kojoj se na fotografijama nalazi bicikli, u toj velikoj prostoriji bilo je par stolova i nekoliko stolica od lovaca. Svoje je slike, a da mu ne smeta isparavanje boja, znao odnijeti u tu prostoriju do sušenja, a nekad bi tamo nešto i odradio. Kada je 2019. dao tužiteljima ključeve, od tada se na tom prostoru nalazi naljepnica na vratima da je taj prostor vlasništvo Državnih nekretnina te se nitko tamo ne nalazi. Zna da su u zemljišnim knjigama Državne nekretnine upisane kao vlasnik, te su se pojavili ljudi i nešto tamo rade. Dnevno nitko ne stanuje u predmetnom prostoru. Poznat mu je RP iz Državnih nekretnina, isti je dolazio odmah na početku kada su sklopili Međuvlasnički ugovor. Č obavijestio da je vršio određena ulaganja u taj prostor. Ključeve nije predao jer on to nije ni tražio, nego mu je rekao da je došao samo da pogleda, jer je čuo da tu imaju neke nekretnine. U toj fazi nije mu bio ponuđen Ugovor o zakupu tog prostora. Dobio je ponudu da može ostati u poslovnim prostorima, u kojima nije ni bio, ali da mora plaćati naknadu i to tri godine unazad. Ne sjeća se koje je godine bila ta ponuda. To je bilo otprilike 2018. Tada je bio preneražen jer su tražili za predmetni poslovni prostor koji nema ni struju, vodu i plin otprilike 1.700,00 kn mjesečno na ime zakupnine. Nisu koristili poslovni prostor u smislu korištenja, to je imalo samo smisao čuvanja u želji da dođe do otkupa. Na upit zašto su se u poslovnom prostoru nalazili stalci za slikanje i slike, naveo je kako je maloprije odgovorio na to pitanje.

20.1. Iskaz tuženika sud je ocijenio vjerodostojnim jer je jasan, detaljan, bez proturječnosti i nejasnoća. U bitnom dijelu, i to u dijelu u kojem iskazuje o tome da je bio suvlasnik predmetne nekretnine u vrijeme kada je kupio svoju nekretninu na adresi [adresa] (da je bio suvlasnik svega na adresi [adresa]), te da je razvrgnuće suvlasništva provedeno 2006., te da je nakon razvrgnuća suvlasništva tužiteljica postala vlasnicom cijelog predmetnog poslovnog prostora, je u skladu sa izvatkom Zemljišnih knjiga Općinskog suda u Osijeku, zk. ul. br. [broj ZK uloška], poduložak br.: 17569 i rješenjem Službe za prostorno uređenje, zaštitu okoliša, graditeljstvo i imovinsko-pravne poslove Ureda državne uprave Osječko-baranjske županije od 12.1.2004. Nadalje, iskaz tužitelja u skladu je s iskazom svjedoka FP i to u dijelu koji se odnosi na to koje su se tuženikove stvari nalazile u prostoru.

21. Ocjenom svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno sud je utvrdio:

- da je tuženik 2005. kupio suvlasnički dio svih nekretnina na adresi [adresa], te da je bio suvlasnik svega u 7/12, a tužiteljica 5/12, pa tako je bio i suvlasnik navedenog poslovnog prostora,

- da je tužitelj 2005. ušao u posjed svega, te o tome obavijestio tužiteljicu,

- da je 2006. provedeno razvrgnuće suvlasništva, etažiranjem, te da je tužiteljica postala samovlasnica predmetnog poslovnog prostora površine 39,09 m2,

- da je tuženik nakon razvrgnuća suvlasništva znao da je tužiteljica vlasnica predmetnog poslovnog prostora,

- da je tuženik imao namjeru otkupiti predmetni poslovni prostor od tužiteljice ili sklopiti ugovor o zakupu, ali da do realizacije nije došlo,

- da je tuženik sve vrijeme ima ključeve predmetnog poslovnog prostora,

- da je tuženik u navedenom poslovnom prostoru ostavljao svoje stvari - slike, te da je i tuženikov sin FP ostavljao u navedenom prostoru svoje stvari- bicikli, da su u navedenom prostoru bile stvari i ranijeg zakupoprimca –lovačkog društva (sud je navedeno utvrdio na temelju iskaza tuženika),

- da je ključ, odnosno predmetni poslovni prostor bio dostupan i trećima jer se ključ znao nalaziti i ispod tepiha, te na prozoru (sud utvrdio na temelju iskaza svjedoka FP), te je i službena osoba prilikom sastavljanja zapisnika od 17. lipnja 2019. (list spisa 51), a kojom prilikom, tuženik nije bio prisutan a služena osoba je imala mogućnost ući u prostor i fotografirati ga, a koje fotografije čine sastavni dio navedenog zapisnika,

- predmeti poslovni prostor je derutan, bez struje, vode, plina, kanalizacije.

21.1. Nadalje, potrebno je istaknuti da prilikom sastavljanja zapisnika 17. lipnja 2019. od strane službene osobe Državnih nekretnina d.o.o., nije bio prisutan tuženik, a da je u navedenim zapisniku službena osoba navela da je u telefonskom razgovoru s tuženikom utvrdila da isti koristi predmeti poslovni prostor, a tuženik je tijekom cijelog postupka osporavao da isti koristi poslovni prostor na način kako to navodi tužiteljica, nego da je isti čuvao od provalnika i tamo odlagao neke svoj stvari, a ponekad bi nešto i odradio, odnosno isto koristio kao šupu.

22. U konkretnom slučaju, tuženik je u posjed predmetnog poslovnog prostora ušao kada je bio suvlasnik 7/12 navedene predmetne nekretnine, te je nakon razvrgnuća suvlasništva pokušao kupiti isti ili sklopiti ugovor o zakupu, a što nije uspio. Tužiteljica nakon razvrgnuća suvlasništva i etažiranja nije zahtijevala od tuženika da ukloni svoje stvari, a niti da joj isti preda, a čim je zatražila predaju, predmetni prostor je oslobođen od stvari i osoba (zapisnik iz kolovoza 2019.). Osim toga, svakome je bilo omogućeno pristupiti u navedeni prostor jer je ili bio otključan ili se ključ nalazio na dostupnom mjestu (kako je i službena osoba tužiteljice uspjela pristupiti istom prilikom sačinjavanja zapisnika 17.lipnja 2019. i fotografija). Navedeni prostor je bez struje, vode, kanalizacije, plina, isti nije niti pogodan za korištenje u smislu obavljanja djelatnosti, ili stanovanja. Imajući na umu sve navedeno, ovaj sud je utvrdio da tuženik nije koristio predmetni poslovni prostor na način kako to tužiteljica tvrdi, nego da je u istom odlagao svoje stvari.

23. Svrha naknade za korištenje nije nadomjestiti obvezni odnos (zakup poslovnog prostora) koji između stranaka nije nastao, već da se prema određenim realnim kriterijima dosudi iznos naknade koji bi vlasniku nekretnine očekivano pripadao u smislu koristi koju je tuženik korištenjem tužiteljicine nekretnine ostvario.

24. Budući da tužiteljica na kojoj je teret dokaza, sukladno čl. 219. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22., u nastavku: ZPP) nije dokazala da je tuženik koristio predmetni poslovni prostor na način da je korištenjem ostvario imovinsku korist za vrijeme posjedovanja, odnosno da je tužiteljica bila onemogućena u stjecanju koristi, prema ocjeni ovoga suda nisu ispunjeni uvjeti za isplatu utuženog iznosa, odnosno tuženik nije dužan platiti naknadu u visini zakupnine određene Odlukom o iznosu naknade za korištenje poslovnih prostora u vlasništvu/suvlasništvu RH od 12.6.2018. Isto tako, tužiteljica nije dokazala da je u utuženom razdoblju tražila predaju stvari a kako bi navedeni poslovni prostor mogla dati drugoj osobi u zakup, odnosno da je bila onemogućena u raspolaganju svojom stvari. Ističe se da predmetni poslovni prostor nema struju, vodu, kanalizaciju, plin. Stoga, je sukladno čl. 451. st. 3. ZPP-a u cijelosti ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi donesenom po Javnom bilježniku Krešimiru Milasu iz Osijeka broj Ovrv-246/2020 od 19. listopada 2020., i tužbeni zahtjev se odbija kao neosnovan, te je odlučeno kao pod toč. I/ izreke.

25. U vezi tuženikovog navoda tijekom postupka da tužiteljica nije podnijela zahtjev za mirno rješenje spora, potrebno je reći da ovrhovoditeljica - Republika Hrvatska za Državne nekretnine d.o.o. prije podnošenja prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave protiv tuženika nije bila dužna obratiti se tuženiku sa zahtjevom za mirno rješenje spora u smislu odredbe čl. 186.a ZPP-a. Naime, odredba čl. 186.a st. 1. ZPP primjenjiva je jedino u parničnom postupku i jedino ako se podnosi tužba, a ne i prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave u ovršnom postupku. Odredba čl. 186.a ZPP-a općenito predviđena je samo kao procesna pretpostavka prije podnošenja tužbe u parničnom postupku, a ne i u ovršnom postupku (tako i u odluci VSRH Rev-242/2023-3 od 21. ožujka 2023.).

26. Nadalje, nije osnovan tuženikov navod tijekom postupka da je tužiteljicu zastupao neovlašteni tužitelj. Naime, iz Sudskog registra za Državne nekretnine d.o.o. proizlazi da je njihov jedini osnivač i jedini član Republika Hrvatska. Nadalje, Republika Hrvatska je vlasnik predmetne nekretnine-poslovnog prostora. Odredbom čl. 36. Zakona o državnom odvjetništvu ("Narodne novine" broj 67/2018 i 21/2022., u nastavku: ZDO) propisano je da Državno odvjetništvo po zakonu zastupa Republiku Hrvatsku u sudskim, arbitražnim i upravnim postupcima, postupcima mirenja te u postupcima pred Ustavnim sudom Republike Hrvatske i ovlašteno je poduzimati sve pravne radnje kao stranka u postupku. Dakle, u konkretnom slučaju Općinsko državno odvjetništvo u Osijeku ovlašteno je zastupati Republiku Hrvatsku koja je vlasnica predmetne nekretnine.

27. Nadalje, ovaj sud je odbio dokazni prijedlog za provođenjem financijsko- knjigovodstvenog vještačenja jer je ocijenio da je tužbeni zahtjev neosnovan pa nije bilo potrebno utvrđivati visinu potraživanja.

28. Nadalje, iako je sud odbio tužbeni zahtjev iz razloga što tužiteljica nije dokazala da je tužitelj koristio njezinu nekretninu na način kako to tvrdi, te da je time stekao nepripadnu imovinsku korist, ovaj sud smatra potrebnim navesti da je predmet spora stjecanje bez osnove, te da zastarni rok kod stjecanja bez osnove iznosi 5 godina a sukladno čl. 225. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21. i 114/22., u nastavku: ZOO), a da je prijedlog za ovrhu podnesen 7. svibnja 2020. a utužena tražbina se odnosi na razdoblje od 1. travnja 2014. (izvod iz otvorenih stavki, list spisa 6). Imajući na umu petogodišnji zastarni rok i vrijeme kada je tužiteljica podnijela prijedlog za ovrhu, zastarjela su potraživanja tužiteljice koja bi se odnosila na razdoblja od 1. travnja 2014. pa do svibnja 2015. Međutim, tužiteljica u tužbenom zahtjevu i tijekom postupka nije zahtijevala pojedinačne iznose, nego je navela ukupan iznos od 123.362,07 kn koji se odnosi na razdoblje od 1. travnja 2014. do 31. srpnja 2019. (list spisa 6).

29. Tuženik je u cijelosti uspio u sporu pa mu sukladno čl. 154. st. 1. u vezi čl. 155. st. 1. ZPP-a pripada naknada troška postupka. Tuženiku je priznata naknada troška sastava prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u iznosu od 500,00 EUR-a sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023., u nastavku: Tarifa), trošak zastupanja na ročištima 5. prosinca 2024. i 17. travnja 2025. u iznosu od 500,00 EUR-a za svako ročište sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife, što ukupno iznosi 1.500,00 EUR-a uvećano za 25% PDV-a iznosi 1.875,00 EUR-a, navedenom trošku pridodan je i trošak sudske pristojbe na prigovor u iznosu od 212,36 EUR-a, što sveukupno iznosi 2.087,36 EUR- a. Slijedom navedenoga, odlučeno je kao pod toč. II/ izreke.

29.1. Tuženiku nije priznat trošak sastava podneska od 21. studenog 2024. jer nije bio potreban za parnicu (čl. 155. st. 1. ZPP-a), a navode iz podneska mogao je iznijeti na ročištu. Nadalje, tuženik nije dokazao da mu je nastao trošak u zatraženom iznosu i to trošak obavijesti stranci, konferencije sa strankom kao i trošak pribave

1 0

dokumentacije, pa mu stoga sud nije priznao navedene troškove. Isto tako, sud nije priznao tuženiku trošak puta punomoćnika od njegova sjedišta u [adresa] do Osijeka i nazad za ročišta 5. prosinca 2024. i 17. travnja 2025. Naime, tuženik je mogao angažirati odvjetnike iz Osijeka, gdje se vodi postupak, te na taj način izbjeći putni trošak, pa ni taj trošak nije bio potreban za vođenje parnice(čl. 155. st. 1. ZPP- a), a tako i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske Gž-7/2022 od 8. travnja 2022.

Osijek, 28. svibnja 2025.

Sutkinja

Helena Topić Vuković

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave iste. Žalba se predaje putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DOSTAVITI:

1. ODO-u Osijek, na broj P-DO-45/2024

2. Pun. tuženika