Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž-277/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, u vijeću sastavljenom od sudaca Vesne Stokrp, predsjednice vijeća, Alenke Laptalo, člana vijeća i suca izvjestitelja, te Ivane Mašić, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice TZ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ( kao nasljednice pokojnog GZ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]), zastupana po punomoćnici Nataši Ružička, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Volić & Ružička & Cabadaj Cafuta, Garešnica, protiv tužene Republike Hrvatske, zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u Karlovcu, Građansko-upravni odjel, radi isplate, povodom žalbe tužene podnesene protiv presude Općinskog suda u Karlovcu broj P-439/2024-2 od 7. kolovoza 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 28. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Prihvaćanjem žalbe tužene preinačuje se presuda Općinskog suda u Karlovcu broj P-439/2024-2 od 7. kolovoza 2024., i sudi:

- Nalaže se Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587 da tužiteljici TZ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 74.677,33 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na iznos 25.283,50 eura tekućim počam od 31. prosinca 2009. godine pa do isplate, na iznos od 25.182,36 eura tekućim počam od 31. prosinca 2010. godine pa do isplate, te na iznos od 24.211,48 eura tekućim počam od 31. prosinca 2011. godine do isplate, i to do 31. 7. 2015. po eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, od dana 1. 8. 2015. do 31. 12. 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.

- Tužiteljica se odbija sa preostalim zahtjevom za isplatu iznosa od 179.814,46 eura, sa zakonskim zateznim kamatama.

- Nalaže se tuženoj da tužiteljici naknadi parnični trošak u iznosu od 17.138,84 eura, sa zateznom kamatom tekućom od 7. kolovoza 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženoj da tužiteljici isplati iznos od 254.491,59 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na iznos od 86.163,18 eura tekućim počam od 31. prosinca 2009. godine pa do isplate, na iznos od 85.818,53 eura tekućim počam od 31. prosinca 2010. godine pa do isplate, te na iznos od 82.509,86 eura tekućim počam od 31. prosinca 2011. godine do isplate, i to do 31. 7. 2015. po eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, od dana 1. 8. 2015. do 31. 12. 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine , koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.

Pod točkom II. izreke naloženo je tuženoj da tužiteljici naknadi parnični trošak u iznosu od 68.839,23 eura sa zateznom kamatom tekućom od 7. kolovoza 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

2. Pravovremeno podnesenom žalbom tužena pobija presudu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog odluke o trošku.Napominje da prvostupanjski sud nije očevidom utvrdio stanje na terenu.Ukazuje da je inspekcijskim nadzorom utvrđeno da tužitelj nije obrađivao zakupljeno zemljište, već drugo, za koje nema ugovor o zakupu, da je prijašnji tužitelj u postupku nadzora na zapisnik izjavio da je za proizvodnju upotrebljavao sjeme vlastite proizvodnje, da nije obrađivao zakupljene nekretnine, jer su te nekretnine poplavno zemljište.Nadalje, ukazuje da je u postupku inspekcijskog nadzora utvrđeno da je prednik tužiteljice zasijao manju površinu od 5 % prijavljenih površina, i da nije sadio ekološku raž.Navodi da je prijašnji tužitelj sam u iskazu naveo da je bio upoznat sa stanjem na terenu prije uvođenja u posjed, da su on i načelnik na karti u prostorijama Općine Udbina označili zemljište koje obrađuje, pa zaključuje da je prednik tužiteljice bio nepošten posjednik.Prigovara da prvostupanjski sud nije utvrdio pravnu osnovu za upis zemljišta u Upisnik poljoprivrednih gospodarstava za 2009. do 2011., je li uopće bio u posjedu u 2008. godini, je li ga obrađivao i platio naknadu za zemljište, kao osnovni preduvjet za upis zemljišta u Upisnik.Pod pretpostavkom da se prihvati utvrđenje iz presuda o propustima općine prilikom uvođenja u posjed 2003. godine, smatra da je radi izbjegavanja štete predniku tužiteljice bilo u interesu poduzimati radnje radi otklanjanja štete, pa stoga nema odgovornosti na strani tužene.Ujedno smatra da se presuda temelji na pretpostavci da bi prednik tužiteljice podnio ispravne zahtjeve u odnosu na površinu koju je zasijao.Ističe da prijašnji posjed iz 2003. i eventualne nepravilnosti kod uvođenja u posjed ne daju pravo prvenstva u natječaju, a sve da je prednik tužiteljice u cijelosti vratio iznos iz rješenja od 16. travnja 2009., ne znači da bi kod podnošenja prijave za potpore u 2009., ishodio vjerodostojnu potvrdu općine da je posjednik zemljišta i da bi ostvario potpore.Ukazuje da se podnošenjem zahtjeva za poticaje ne stječe bezuvjetno pravo na dodjelu poticaja koji se dodjeljuju u postupku koji ima karakter javnog natječaja.Prigovara odluci o trošku u odnosu na tijek zakonske zatezne kamate tvrdnjama da stranke nisu bile obaviještene o ročištu za objavu, pa stoga zatezna kamata ne može teći od dana objave, već od dana dostave strankama. Predlaže da drugostupanjski sud prihvaćanjem žalbe prvostupanjsku presudu preinači na način da odbije tužbeni zahtjev u cijelosti i dosudi tuženoj parnične troškove, ili da presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovo suđenje.Traži trošak žalbe.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Prvostupanjska presuda nije zahvaćena bitnim povredama odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. Zakona o parničnom postupku ( NN 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP ), na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti primjenom članka 365. stavak 2. tog Zakona.

6. Tužiteljica je u parnicu stupila kao nasljednica i univerzalni pravni slijednik prijašnjeg tužitelja koji je umro za trajanja postupka.Predmet spora je zahtjev za naknadu imovinske štete u iznosu od 254.491,59 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na pojedine iznose navedene u izreci. Prema činjeničnoj osnovi tužbe, tužiteljica traži naknadu izmakle koristi koja je nastala njezinom predniku gubitkom godišnjih novčanih poticaja za ekološku poljoprivrednu proizvodnju pšenice i raži u 2009., 2010. i 2011., zbog nezakonitog i nepravilnog rada tijela Općine Udbina prilikom uvođenja prednika tužiteljice u posjed zakupljenog poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu države.

7. Iz nespornih činjeničnih utvrđenja i isprava koje se nalaze u spisu proizlazi:

- da je prednik tužiteljice bio u posjedu poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu tužene temeljem ugovora o zakupu poljoprivrednog zemljišta od 14. listopada 2003. (list 125 do 127 ), koji je produljivan u skladu sa naputkom nadležnog ministarstva od 16. rujna 2002. ( list 139 spisa ),

- da je prednik tužiteljice upisao zakupljene nekretnine u Upisnik kod nadležnog ureda državne uprave Karlovačke županije temeljem potvrde Općine Udbina ( list 121 do 124 ),

- da je prema dopisu od 17. ožujka 2009. i očitovanju od 5. listopada 2016. Općine Udbina, zbog nesređenog posjedovnog i zemljišnoknjižnog stanja i nemogućnosti identifikacije predmeta zakupa, bilo uobičajeno da zakupce uvode u posjed u ugovorenim površinama pri čemu nije bilo bitno jesu li zakupci uvedeni u posjed onih katastarskih čestica koje su predmet zakupa ( listovi 90, 277 do 278 ),

- da je prednik tužiteljice 2008. godine podnio zahtjev za novčane poticaje za proizvodnju 65,202 ha ekološke pšenice i 194,478 ha ekološke raži na nekretninama upisanim u Upisnik, te ostvario pravo na poticaje,

- da je 20. studenog 2008. proveden inspekciji nadzor tijekom kojeg je provedena geodetska izmjera i identificiranje nekretnina upisanih u Upisnik i prijavljenih u zahtjevu za poticaje,

- da je nadzorom utvrđeno da je ekološka proizvodnja izvršena na ukupnoj površini od 254,94 ha, koja je većim dijelom izvršena na drugim neprijavljenim česticama, dok je na upisanim i prijavljenim površinama poljoprivredna proizvodnja izvršena samo na 76,1994 hektara,

- da je provedenom geodetskom izmjerom utvrđeno da je prednik tužiteljice na prijavljenim česticama umjesto 65,2002 ha ekološke pšenice imao zasađenu količinu od 19,3815 ha ekološke pšenice, a da se razlika površine od 45,8187 ha ( 70,27 % ) nalazi na katastarskim česticama koje nisu upisane u upisnik i prijavljene za poticaje, te da je sjetva ekološke raži izvršena samo na 56,8179 ha a preostala sjetva na površini od 137,660 ha ( 70,70 % površine), izvršena je na česticama koje nisu prijavljene i upisane u Upisnik,

- da je konačnim rješenja Ministarstva poljoprivrede ribarstva i ruralnog razvoja od 16. travnja 2009., predniku tužiteljice naloženo vraćanje ostvarenog novčanog poticaja za 2008. godinu u iznosu od 779.035,80 kn, uz zabranu ostvarivanja prava na poticaje, sve do povrata ovih sredstava,

- da je prisilnom naplatom tijekom 2009. godine s računa obrta tužitelja naplaćen iznos od 30.834,45 kuna, tijekom 2010. godine iznos od 71.653,75 kuna, a tijekom 2011. godine iznos od 325.433,66 kuna, ukupno iznos od 427.921,86 kuna

- da prednik tužiteljice nije ostvario poticaje za 2009., 2010. i 2011.,

- da je prema dopisu Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralonom razvoju od 28. rujna 2022. prednik tužiteljice bio aktivan u Upisniku poljoprivrednika kao nositelj obrta za pakiranje [obrt] i društva KAPA d.o.o.,

- da su prema dopisu Agencije od 31. siječnja 2023. potpore za ekološku proizvodnju pšenice i raži iznosile u 2009. godini 2.500,00 kn, u 2010. godini 2.490,00 kn i u 2011. godini 2.394,00 kn ( listovi 379 do 382 spisa ), dok

- su potpore za običnu proizvodnju pšenice i raži iznosile u 2009. godini 2.500,00 kn, u 2010. godini 2.490,00 kn i u 2011. godini 2.055,00 kn.

7.1. Provedenim financijskim vještačenjem utvrđeno je da bi novčani poticaji na prijavljenoj površini od 65,202 ha za ekološku proizvodnju pšenice i prijavljenoj površini od 194,478 ha za ekološku proizvodnju raži, iznosili 649.196,50 kn za 2009. godinu, 646.599,50 kn za 2010. godinu i 621.670,57 kn za 2011. godinu, ukupno 1.917.466,79 kn ( 254.491,58 eura ).

7.2. Nadalje, iz nalaza proizlazi da bi novčani poticaji za prijavljene i u upisnik upisane nekretnine na kojima je prednik tužiteljice stvarno obavljao poljoprivrednu ekološku proizvodnju kako je to utvrđeno inspekcijskim nadzorom iz 2008. godine (19,3815 ha ekološke pšenice i 56,8179 ha ekološke raži) u spornom razdoblju ukupno iznosili 562.656,37 kn ( 74.677,33 eura ), time da bi poticaji 2009. godine iznosili 190.498,50 kn ( 25.283,50 eura ), 2010. godine 189.736,51 kn ( 25.182,36 eura ) i 2011. godine 182.421,36 kn ( 24.211,48 eura ).

8. Pravilno je prvostupanjski sud, pozivom na članak 13. Zakona o sustavu državne uprave ( NN 75/93. 92/96, 48/99 i 59/01 – dalje: ZSU ), ocijenio i zaključio da postoji odgovornost tužene za štetu zbog propusta Općine Udbina kod uvođenja tužitelja u posjed onih nekretnina koje nisu obuhvaćene ugovorom o zakupu.Pravilno je stajalište prvostupanjskog suda da je uvođenje prednika tužiteljice u posjed bilo je nezakonito, budući je tužitelj protivno odredbi članka 34. stavak 3. Zakonom o poljoprivrednom zemljištu ( NN 66/01 i 87/02 – dalje: ZPZ/01 ), uveden u posjed po Općini Udbina, umjesto po nadležnom županijskom uredu za gospodarstvo. Temeljena ugovorna obveza zakupodavca je predaja u posjed zakupniku predmeta zakupa.Tužena je i kao zakupodavac trebala u skladu sa načelom iz članka 18. Zakona o obveznim odnosima (NN broj 53/91, 79/91, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01 – dalje : ZOO/91), s povećanom pozornošću organizirati i nadzirati zakonitost i pravilnost rada tijela jedinice lokalne samouprave u poslovima sklapanja ugovora o zakupu i uvođenja zakupnika u posjed.Prednik tužiteljice je zbog propusta tužene kao zakupodavca u pretežnom dijelu uveden u posjed zemljišta koje nije bilo predmet ugovora o zakupu.

9. Temeljem pravilnih utvrđenja da prednik tužiteljice nije obavljao ekološku proizvodnju u ukupnoj površini zemljišta prijavljenog za poticaje, već na dijelu za poticaje prijavljene površine, prvostupanjski sud pogrešno zaključuje da je predniku tužiteljice nastala šteta u vidu izmakle koristi zbog nerealiziranih novčanih poticaja za ekološku proizvodnju na ukupno prijavljenim površinama ( 65,202 ha za proizvodnju pšenice i 194,478 ha za ekološku proizvodnju raži ), i slijedom ovog zaključka u cijelosti usvaja tužbeni zahtjev.

10. Prednik tužiteljice je pravo na poticaje mogao ostvariti pod uvjetima Zakona o državnoj potpori u poljoprivredi i ribarstvu ( NN br. 87/02., 117/03., 82/04., 12/05., 85./06, 141/06, 85/08, 4/09,83/09 i 60/10 – dalje : Zakon o državnoj potpori ) i Pravilnika o načinu i uvjetima provedbe modela poticanja proizvodnje ( NN br. 17/07, 133/07. i 90/08 – dalje: Pravilnik ), koji su bili u primjeni u spornom razdoblju 2009. do 2011. godine. Prema članku 3. stavak 1. Zakona o državnoj potpori, korisnici državne potpore jesu poljoprivredna gospodarstva određena Zakonom o poljoprivredi, te druge fizičke i pravne osobe koje ispunjavaju uvjete propisane ovim Zakonom.Prema članku 48. Pravilnika, poticaj u biljnoj proizvodnji se odobrava za stvarno korištene površine koje korisnik prijavljuje u zahtjevu za poticaj i ne prelaze površine iz radnih evidencija (katastar, registri trajnih nasada) te ispunjavaju sve uvjete za pojedinu vrstu poticaja.Prema odredbama članka 43. i 49. Pravilnika, u inspekcijskom nadzoru provjerava se broj katastarskih čestica i površine za koje je podnesen zahtjev za poticaj, pa ako se ustanovi da je veličina površine pojedine kulture za koju je podnijet zahtjev manja za više od 5 % od veličine navedene u zahtjevu, nema poticaja.Prema članku 3. stavak 4. Zakona o državnoj potpori, korisnik državne potpore može podnijeti novi zahtjev za stjecanje prava na državnu potporu po proteku jedne godine računajući od dana konačnosti rješenja kojim poljoprivredni inspektor naređuje korisniku povrat sredstava.

11. Prema odredbi članka 1089. stavak 3. Zakona o obveznim odnosima ( NN 35/05, 41/08, 125/11 – dalje : ZOO ), pri ocjeni visine izmakle koristi uzima se u obzir dobitak koji se mogao osnovano očekivati prema redovnom tijeku stvari ili prema posebnim okolnostima, a čije je ostvarenje spriječeno štetnikovom radnjom ili propuštanjem.Za naknadu izgubljene koristi zbog nemogućnosti realizacije poticaja nije dovoljno samo subjektivno predviđanje i očekivanje koristi od strane prednika tužiteljice, već i objektivna vjerojatnost da bi poticaje doista i ostvario.Izmakla korist predstavlja budući dio imovine, prihod koji bi oštećenik nekom dozvoljenom djelatnošću bio postigao prema redovnom tijeku stvari da u tome nije onemogućen upravo štetnom radnjom štetnika.

11.1. Prednik tužiteljice faktično je obavljao ekološku proizvodnju na dijelu nekretnina za koje je podnio zahtjev za poticaje, a bile su predmet zakupa i upisane u Upisnik. U smislu odredbi Zakona o poticajima i Pravilnika, korisnik poticaja može ostvariti pravo na poticaje samo na površinama upisanim u upisnik za koje je podnio zahtjev za poticaj pod uvjetom da je na tim površinama stvarno izvršavao poljoprivrednu proizvodnju za koju se dodjeljuju poticaji.

11.2. Žaliteljica tvrdi da prednik tužiteljice nije obavljao ekološku proizvodnju raži pozivom na njegove navode u inspekcijskom nadzoru.Iz konačnog rješenja o inspekcijskom nadzoru, kojim je sud vezan, potpuno jasno proizlazi da je prednik tužiteljice obavljao ekološku proizvodnju raži.Naime, u rješenju je određeno navedeno da je neposrednim nadzorom inspektora i geodetskom izmjerom utvrđeno da je prednik tužiteljice sjetvu ekološke pšenice i raži obavio na površini od 245,94 ha od kojih svega 76,1985 ha na čestima koje su prijavljene u zahtjevu i upisane u Upisniku, što je bio razlog donošenja rješenja kojim je predniku tužiteljice naređen povrat novčanih poticaja primljenih po zahtjevu za poticaje od 20. svibnja 2008.

11.3. Nakon konačnosti rješenja o inspekcijskom nadzoru, u budućem razdoblju ( 2009. do 2011.) prednik tužiteljice pravo na poticaje nije mogao ostvariti na onoj površini državnog zemljišta koju je bez osnove držao u posjedu.Kod toga, kada je konačnim rješenjem predniku tužiteljice naređen povrat poticaja, novi zahtjev za stjecanje prava na državnu potporu, mogao je podnijeti tek po proteku jedne godine računajući od dana konačnosti rješenja.

11.4. Nakon što je inspekcijskim nadzorom utvrđeno da prednik tužiteljice nije posjednik u zahtjevu za poticaje prijavljenih katastarskih čestica koje su bile predmet zakupa, imao je pravo tražiti od tužene kao zakupodavca ispunjenje ugovorne obveze uvođenjem u posjed onih nekretnina koje su predmet ugovora o zakupu ili izmjenu postojećeg ugovora o zakupu u odnosu na predmet zakupa na način da se zakup odnosi na ono državno zemljište koje je faktično bilo u njegovom posjedu i na kojem je obavljao ekološku proizvodnju, no tužiteljica tijekom postupka nije dokazala da je njezin prednik tuženoj kao zakupodavcu postavljao takve zahtjeve.Naime, tek poduzimanjem radnji radi usklađivanja faktičnog stanja posjeda državnog zemljišta i katastarskih čestica za koje je 2008. godine podnio zahtjev za poticaje, a bile su predmet zakupa, prednik tužiteljice je mogao osnovano, prema redovnom tijeku stvari, dakle, s izvjesnošću, očekivati da bi ostvario novčane poticaje u budućem razdoblju i na onom državnom zemljištu na kojem je obavljao ekološku proizvodnju, a nije bilo prijavljeno u zahtjevu za poticaje iz 2008. godine.

11.5. Obzirom da prednik tužiteljice nije tražio izmjenu postojećeg ugovora o zakupu u odnosu na predmet zakupa usklađenjem sa faktičnim stanjem posjeda državnog zemljišta ili predaju u posjed nekretnina koje su bile predmet zakupa, nije postojala izvjesnost da bi u spornom razdoblju ostvario pravo na poticaje na cijeloj površini (65,202 ha za proizvodnju pšenice i 194,478 ha za ekološku proizvodnju raži ) prijavljenoj u zahtjevu za poticaje iz svibnja 2008. godine, kako to traži konačno postavljenim tužbenim zahtjevom sa lista 392 spisa na iznos od 254.491,79 eura.

12. Prednik tužiteljice je objektivno, po redovnom tijeku stvari u spornom razdoblju mogao ostvariti pravo na godišnje poticaje samo za one poljoprivredne površine iz podnesenog zahtjeva za poticaje za 2008. godinu, na kojima je stvarno obavljao ekološku proizvodnju, kako je to utvrđeno inspekcijskim nadzorom. U tom smislu tužiteljica ima pravo na naknadu štete po osnovi izmakle koristi zbog gubitka poticaja za poljoprivrednu proizvodnju na površini od 19,3815 ha za proizvodnju ekološke pšenice i na površini od 56,8179 ha za proizvodnju ekološke raži. Prema nalazu i mišljenju vještaka, kojem stranke nisu prigovarale, za ove površine poticaji su ukupno su iznosili 562.656,37 kn ( 74.677,33 eura ), i to, 190.498,50 kn ( 25.283,50 eura ) za 2009., 189.736,51 kn ( 25.182,36 eura ) za 2010., te 182.421,36 kn ( 24.211,48 eura ) za 2011..

13. Iz ovih razloga je, temeljem članka 373. ZPP, preinačena prvostupanjska presuda na način da je usvojen tužbeni zahtjev za iznos od 74.677,33 eura sa zakonskim zateznim kamatama, dok je tužiteljica odbijena sa preostalim zahtjevom u iznosu od 179.814,46 eura sa zateznim kamatama.

14. Budući je presuda preinačena, sukladno članku 166. stavak 2. ZPP, valjalo je odlučiti o ukupnim parničnim troškovima, uključujući i zahtjev za isplatu iznosa od 56.932,68 eura ( ili 428.959,28 kuna ), koji je usvojen ranije donesenom pravomoćnom presudom broj P-413/2016-53 od 11. travnja 2017.

14.1. Obzirom da su stranke djelomično uspjele u parnici, o troškovima postupka odlučuje se primjenom članka 154. stavak 2. ZPP.Omjer uspjeha stranaka ocjenjuje se prema zbroju konačno postavljenih zahtjeva u iznosu od 311.424,27 eura ( 254.491,59 eura i 56.932,68 eura ).U odnosu na zbroj konačno postavljenih zahtjeva, tužiteljica je uspjela sa zahtjevima u ukupnom iznosu od 131.610,01 eura ( 74.677,33 eura i 56.932,68 ), ili sa 42,26 %, dok je tužena uspjela sa 57,74 %.Međutim, kako je tužena osporavala odgovornost za štetu, osnov i visinu pojedinih šteta zbog čega su se izvodili brojni dokazi, uspjeh tužiteljice valja uvećati za 40 %, tim prije što je tužiteljica uspjela u cijelosti sa prvo postavljenim zahtjevom ( u iznosu od 56.932,68 eura ).Dakle uspjeh tužiteljice iznosi 82,26 %, pa nakon što se oduzme postotak tužene od 57,74 %, razlika u korist tužiteljice iznosi 24,52 %.

14.2. Prvostupanjski sud je pravilnom primjenom odredbi članka 155. ZPP, prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne Novine“ broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22. i 126/22. – u nastavku teksta: Tarifa), koja je bila na snazi u vrijeme zaključenja glavne rasprave, odmjerio potrebne troškove zastupanja tužiteljice iznosom od 68.814,83 eura.Prema postotku od 24,52 %, preostalom nakon obračuna postotka uspjeha stranaka, tužiteljici pripadaju ukupni troškovi zastupanja u iznosu od 16.873,39 eura.Pored ovih troškova tužiteljici u cijelosti pripada trošak vještačenja od 265,45 eura, tako da njezin ukupni parnični trošak iznosi 17.138,84 eura.

U Karlovcu, 28. svibnja 2025.

Predsjednik vijeća:

Vesna Stokrp