REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

PR-764/2024-85

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Idi Vrančić, u pravnoj stvari tužiteljice BN, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Davoru Laziću, odvjetniku iz Zagreba, Jelenovac 38E, protiv tuženika Klinički bolnički centar Sestre milosrdnice, Zagreb, Vinogradska cesta 29, OIB: 84924656517, zastupan po punomoćnici ČN, diplomiranoj pravnici, zaposlenici tuženika, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 11. travnja 2025. u nazočnosti zamjenice punomoćnika tužiteljice Stelle Svedrec, odvjetnice te punomoćnice tuženika ČN, diplomirane pravnice, sukladno odredbi čl. 335 st. 4 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka Ustavnog suda RH, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda RH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje u tekstu: ZPP), dana 28. svibnja 2025. objavio je i

p r e s u d i o  je

I/ Nalaže se tuženiku Klinički bolnički centar Sestre Milosrdnice, Vinogradska cesta 29, 10000 Zagreb, OIB: 84924656517, isplatiti tužitelju BN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime pogrešno isplaćene plaće iznos od 129,13 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se do 31. prosinca 2022. godine određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja, koja teče kako slijedi:

- na iznos od 24,82 eura od dana 16.01.2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 52,15 eura od dana 16.02.2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 26,08 eura od dana 16.07.2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 26,08 eura od dana 16.11.2015. godine pa do isplate, izuzev isplate zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu, i to sve u roku od 15 dana.

II/ Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici trošak ovog postupka u iznosu od 2.129,49 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 28. svibnja 2025. pa do isplate, po stopi određenoj člankom 29. stavkom 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23.), i to po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja, a pritom se referentna stopa određuje kao kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, i to sve u roku od 15 dana.

III/ Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 171,88 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 28. svibnja 2025. pa do isplate, po stopi određenoj člankom 29. stavkom 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23.), i to po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja, a pritom se referentna stopa određuje kao kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.

Obrazloženje

1. Tužiteljica BN (dalje u tekstu: tužiteljica) u tužbi od 31. prosinca 2018. navodi da je zaposlena kod tuženika Klinički bolnički centar Sestre Milosrdnice (dalje u tekstu: tuženik) na radnom mjestu doktora medicine na specijalizaciji, odnosno liječnika specijalista. Tužiteljici je rad organiziran u smjenama, dvokratno, noću, vikendima, subotom, nedjeljom i blagdanima. Zbog takve organizacije rada tužiteljica je u svakom mjesecu ostvarila velik broj prekovremenih sati koji su djelomično plaćeni. U utuženom razdoblju na snazi je Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine broj: 143/13), kojim je regulirana plaća tužiteljice. Također na snazi je i Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine broj: 29/18), kojim je također regulirana plaća tužiteljice na način da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću. Osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Dodaci na osnovnu plaću su: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaće. U spornom razdoblju na snazi je bio i Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine broj: 141/12) koji se paralelno primjenjuje na tužitelja i koji plaću radnika u čl. 51. definira na identičan način kako je to opisano Kolektivnim ugovorom. Sukladno odredbi čl. 51., 57. i 59. Kolektivnog ugovora (Narodne novine broj: 143/2013) i čl. 55. i 57 Kolektivnog ugovora (Narodne novine broj: 29/2018), propisani su dodaci i uvećanja osnovne plaće koji se isplaćuju tužiteljici i obračunavaju se za svaki efektivno odrađeni sat rada od osnovne vrijednosti tog sata. Tužiteljici se za svaki odrađeni sat isplaćuje osnovna plaća kao i uvećanja i dodaci na koje je ostvarila pravo. Tužiteljica je u tuženom razdoblju kao liječnik specijalista radila u otežanim uvjetima, te joj pripada pravo na uvećanje plaće za sve efektivno odrađene sate rada. Tuženik nije tužiteljici obračunavao i isplaćivao dodatke na sve odrađene sate rada, iako je tužiteljica cijelo vrijeme radila u otežanim uvjetima. Isto tako tužiteljici neprekidno u redovnom i prekovremenom radu pripada pravo na dodatak na plaću za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, koji dodatak tuženik nije tužiteljici isplaćivao za sate prekovremenog rada. Isto tako tuženik nije navedene dodatke uzeo u obzir prilikom izračuna naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora. Također, tužiteljica potražuje razliku plaće s naslova prekovremenog rada koji je ostvaren u mjesecima u kojima je blagdan odnosno neradni dan „pao“ od ponedjeljka do petka, ukoliko u tom mjesecu sati odrađeni na blagdan prelaze mjesečni fond radnih sati. Slijedom navedenog, tužiteljica potražuje isplatu razlike plaće s naslova dodatka za otežane uvjete rada, za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, te za naknadu plaće za vrijeme godišnjeg odmora, te razliku prekovremenog rada s osnove rada na blagdan u ukupnom iznosu od 1.907,46 eura prema tužbenom zahtjevu postavljenom u podnesku tužiteljice 29. siječnja 2020.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe da je naknadu plaća tužiteljice pravilno obračunavao prema odredbama Kolektivnog ugovora i Temeljenog kolektivnog ugovora. Navodi da je plaću tužiteljice koja se odnosi na rad blagdanom ili neradnim danom koji pada u radni dan obračunavao sukladno Zaključku br. 153 Zajedničkog povjerenstva za tumačenje odredbi Kolektivnog ugovora prema kojem se takvi dani uračunavaju u radne dane. Nadalje, ističe da je dodatke za posebne uvjete rada i odgovornost za život i zdravlje pacijenata obračunavao sukladno odredbama Kolektivnog ugovora samo na osnovnu plaću, jer je tako i propisano, radi čega smatra da tužiteljica nema pravo na potraživanje koje je predmetom ove tužbe. Tuženik ističe da dodaci na plaću nisu vezani uz broj prekovremenih sati, nego uz osnovnu plaću, te su ugovoreni kao fiksni dodatak na osnovnu plaću. Slijedom navedenog, tuženik predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.

3. Tijekom postupka sud je izveo slijedeće dokaze: izvršio je uvid u obračunske liste (list 7-8, 68-CD spisa), izveden je dokaz financijskim vještačenjem po vještaku Centar za financijska vještačenja d.o.o. o čemu u spisu prileži pisani nalaz i mišljenje (list 73- 85 spisa), te dopunski nalaz i mišljenje (str. 267-273 spisa), u Zaključak br. 153 (list 96 spisa).

4. Na temelju svih izvedenih dokaza sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti osnovan i to iz slijedećih razloga.

5. Presudom ovog suda poslovni broj Pr-6201/2018 od 2. travnja 2020. tužiteljici je dosuđen ukupan iznos od 1.907,46 eura s naslova neisplaćenih dodataka na plaću koji su ostvareni u prekovremenom radu kao i za razliku plaće za prekovremeni rad koji je ostvaren u mjesecima u kojima je blagdan odnosno neradni dan pao od ponedjeljka do petka. Navedena presuda potvrđena je presudom Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-665/2020 od 25. lipnja 2020. Povodom revizije tuženika rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-757/2021 od 13. ožujka 2024. ukinuta je presuda Županijskog suda u Splitu kao i presuda ovog suda za iznos od 184,03 eura te je predmet u tom dijelu vraćen sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Također je ukinuta odluka o trošku. Iz obrazloženja rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske proizlazi da je sud zauzeo pogrešan pravni stav u pogledu obvezatnosti primjene Zaključka broj 153 Zajedničkog povjerenstva za tumačenje odredaba Kolektivnog ugovora, budući da se taj Zaključak primjenjuje na potraživanje tužiteljice za period nakon 21. prosinca 2015. S obzirom na pogrešan pravni pristup sudova prvog i drugog stupnja, Vrhovni sud RH ukinuo je obje presude u pogledu cjelokupnog zahtjeva s naslova razlike plaće za prekovremeni rad te je predmet vraćen na ponovno suđenje.

6. S obzirom na navedeno predmet ovog spora je zahtjev tužiteljice koji se odnosi na razliku plaće s naslova prekovremenog rada koji se ostvario u mjesecima u kojima blagdan, odnosno neradni dan pada od ponedjeljka do petka, a sukladno rješenju Vrhovnog suda RH poslovni broj Rev-757/2021 od 13. ožujka 2024.

7. Prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu iz podneska tužiteljice od 19. veljače 2025., tužiteljica potražuje isplatu ukupnog iznosa od 129,13 eura s naslova prekovremenog rada koji se ostvario u mjesecima u kojima blagdan, odnosno neradni dan pada od ponedjeljka do petka, a koje potraživanje se odnosi na period od 16. siječnja 2015. pa do 16. studenoga 2015., odnosno za period prije 21. prosinca 2015. kada je stupilo na snagu tumačenje iz Zaključka broj 153 Zajedničkog povjerenstva za tumačenje odredaba Kolektivnog ugovora.

8. Uvidom u rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-757/2021 od 13. ožujka 2024. sud je utvrdio da je Vrhovni sud RH izrazio pravno stajalište kako je tumačenje koje proizlazi iz Zaključka broj 153 Zajedničkog povjerenstva od 21. prosinca 2015. obvezno za sve stranke Kolektivnog ugovora te se ima primijeniti na potraživanje tužiteljice koje je predmetom ovog postupka, a prema kojem redovni mjesečni fond radnih sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu čini umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu i 8 sati, dok je prema ranijem Zaključku broj 148 redovni mjesečni fond radnih sati činio umnožak radnih dana (bez subota, nedjelja i blagdana) u tekućem mjesecu i 8 sati.

9. S obzirom na pravno stajalište koje je izraženo u rješenju Vrhovnog suda RH poslovni broj Rev-757/2021 od 13. ožujka 2024., tužiteljica je u svom podnesku od 19. veljače 2025. uskladila tužbeni zahtjev na način da za period nakon 21. prosinca 2015. više ne potražuje razliku plaće s naslova prekovremenog rada koji se ostvario u mjesecima u kojima je blagdan, odnosno neradni dan pao u standardni radni dan, već se potraživanje tužiteljice odnosi na razliku plaće za period dok je u primjeni bio Zaključak broj 148 Zajedničkog povjerenstva, prema kojem je iz redovnog mjesečnog fonda radnih sati valjalo izuzeti i dane blagdana koji su bili u standardni radni dan.

10. Budući da je potraživanje tužiteljice prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu usklađeno s pravnim stajalištem koje je izraženo u rješenju Vrhovnog suda RH, te s obzirom na činjenicu da se tuženik u svom podnesku suglasio sa visinom tužbenog zahtjeva kako je isti specificirala tužiteljica, sud je tužbeni zahtjev tužiteljice utvrdio osnovanim u cijelosti te je donio presudu kao u izrijeci.

11. Naime, iz nalaza i mišljenja financijskog vještaka Centar za financijska vještačenja d.o.o. (str. 267-273 spisa) proizlazi da potraživanje tužiteljice s naslova prekovremenog rada za period do 21. prosinca 2015. iznosi ukupno 129,13 eura, slijedom čega je valjalo tužbeni zahtjev tužiteljice prihvatiti u cijelosti.

12. Tužiteljici na svaki pojedini mjesečni iznos pripada i zatezna kamata od dospijeća, tj. od 16.-og u mjesecu za protekli mjesec, obzirom se radi o dodatku na plaću koji se isplaćuje najkasnije 15.-og u mjesecu za protekli mjesec, sukladno čl. 92. st. 3. Zakona o radu (Narodne novine broj: 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 64/23). Odluka o kamati donesena je sukladno odredbi čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23) koja propisuje da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate. Stopa zatezne kamate određena je čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima koja je propisana za ostale odnose.

13. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP- a koja propisuje da stranka koja u cijelosti izgubi parnicu je dužna protivnoj stranci i njezinom umješaču naknadi troškove. Visina troška tužiteljice određena je sukladno odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 138/23, dalje u tekstu: Tarifa), budući da je tužiteljica zastupana po odvjetniku. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-757/2021 od 13. ožujka 2024. u cijelosti je ukinuta odluka o troškovima parničnog postupka, te je stoga valjalo odlučiti o cjelokupnom trošku kojeg je tužiteljica imala u ovom sporu.

14. Trošak tužiteljice odnosi se na trošak za sastav tužbe u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 7/1), za sastav tri obrazložena podneska od 17.05.2019., 29.01.2020. i 21.02.2020. iznos od 200,00 eura za svaki podnesak (Tbr. 8/1), za sastav obrazloženog podneska od 19.2.2025. iznos od 50,00 eura (Tbr. 8/1), za zastupanje na dva ročišta od 05.06.2019. i 02.03.2020. iznos od 200,00 eura za svako ročište (Tbr. 9/1), za zastupanje na ročištima od 13.11.2024. i 11.04.2025. iznos od 50,00 eura za svako ročište (Tbr. 9/1), što ukupno iznosi 1.350,00 eura, kojem iznosu valja pridodati iznos od 337,50 eura na ime 25% PDV-a (Tbr. 46), te iznos od 441,99 eura za izvedeno financijsko vještačenje, što ukupno iznosi 2.129,49 eura, koji iznos je tuženik dužan naknaditi tužiteljici.

15. Nije osnovan zahtjev tužiteljice koji se odnosi na trošak za sastav podnesaka od 19. lipnja 2019., 10. siječnja 2020. i 4. prosinca 2024., budući da tim podnescima tužiteljica obavještava sud o uplati predujma za financijsko vještačenje, koju činjenicu sud provjerava uvidom u eSpis aplikaciju, te stoga trošak za te podneske nije bio potreban za vođenje ove parnice u smislu odredbe čl. 155 ZPP-a. Također nije osnovan zahtjev koji se odnosi na trošak pristupa ročištu za objavu presude, budući da taj trošak nije nastao.

16. Odluka o kamati na parnični trošak donesena je sukladno odredbi čl. 151. st. 3. Zakona o parničnom postupku koja propisuje da parnični troškovi obuhvaćaju i zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka.

U Zagrebu 28. svibnja 2025.

Sutkinja:

Ida Vrančić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana računajući od dana primitka pisanog otpravka ove presude. Žalba se podnosi putem ovog suda u četiri primjerka, a o istoj odlučuje županijski sud.

Presuda u sporovima male vrijednosti se može pobijati samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ovoga zakona, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ovoga zakona i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st. 1. Zakona o parničnom postupku).

U postupku u sporovima male vrijednosti žalba protiv presude ne odgađa ovrhu (čl. 467.a Zakona o parničnom postupku).

DNA:

1. pun. tužiteljice

2. tuženiku