REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-7380/24-38

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu tog suda Nives Šimunović kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice JŠ (ranije: ZŠ), iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Hrvoju Vukadinu, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Privredna banka d.d. Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, zastupanog po punomoćnici Tihani Svetec, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Leko & Partneri d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, na glavnoj i javnoj raspravi održanoj i zaključenoj dana 08. svibnja 2025. godine, u prisutnosti punomoćnika tužitelja Hrvoja Vukadina odvjetnika i punomoćnice tuženika Tihane Svetec, odvjetnice dana 28. svibnja 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu broj: 9012407442 od dana 13. travnja 2007. godine, koji su sklopili tužiteljica ZŠ, (sada JŠ) OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] (sada [adresa]) kao korisnik kredita i tuženik Privredna banka Zagreb d.d., OIB: 02535697732, Zagreb, Radnička cesta 50, kao kreditor, u dijelu u kojem je tužitelj obvezan platiti kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci o kamatnoj stopi tuženika, a preko ugovorene kamatne stope od 5,50 % godišnje.

II Utvrđuje se da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu broj: 9012407442 od dana 13. travnja 2007. godine, koji su sklopili tužiteljica ZŠ, (sada JŠ) OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] (sada [adresa]) kao korisnik kredita i tuženik Privredna banka Zagreb d.d., OIB: 02535697732, Zagreb, Radnička cesta 50, kao kreditor, u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane uz CHF.

III Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d., OIB: 02535697732, Zagreb, Radnička cesta 50, isplatiti tužiteljici JŠ (ranije ZŠ), OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], iznos od 2.912,47 EUR, sa zakonskim zateznim kamatama na iznos od:

-0,29 EUR tekuće od dana 14.01.2008. godine pa do isplate

-3,92 EUR tekuće od dana 14.03.2008. godine pa do isplate

-3,95 EUR tekuće od dana 11.04.2008. godine pa do isplate

-8,00 EUR tekuće od dana 13.10.2008. godine pa do isplate

-7,64 EUR tekuće od dana 17.11.2008. godine pa do isplate

-2,24 EUR tekuće od dana 12.12.2008. godine pa do isplate

-14,97 EUR tekuće od dana 31.12.2008. godine pa do isplate

-16,61 EUR tekuće od dana 02.02.2009. godine pa do isplate

-18,64 EUR tekuće od dana 12.03.2009. godine pa do isplate

-13,42 EUR tekuće od dana 17.04.2009. godine pa do isplate

-13,03 EUR tekuće od dana 11.05.2009. godine pa do isplate

-12,54 EUR tekuće od dana 03.06.2009. godine pa do isplate

-11,42 EUR tekuće od dana 24.07.2009. godine pa do isplate

-11,22 EUR tekuće od dana 20.08.2009. godine pa do isplate

-10,98 EUR tekuće od dana 22.09.2009. godine pa do isplate

-9,79 EUR tekuće od dana 20.10.2009. godine pa do isplate

-11,18 EUR tekuće od dana 11.11.2009. godine pa do isplate

-11,76 EUR tekuće od dana 18.12.2009. godine pa do isplate

-16,25 EUR tekuće od dana 22.01.2010. godine pa do isplate

-17,48 EUR tekuće od dana 15.02.2010. godine pa do isplate

-19,87 EUR tekuće od dana 23.02.2010. godine pa do isplate

-19,86 EUR tekuće od dana 15.04.2010. godine pa do isplate

-20,19 EUR tekuće od dana 06.05.2010. godine pa do isplate

-26,30 EUR tekuće od dana 23.06.2010. godine pa do isplate

-28,50 EUR tekuće od dana 20.07.2010. godine pa do isplate

-36,95 EUR tekuće od dana 23.08.2010. godine pa do isplate

-37,06 EUR tekuće od dana 22.09.2010. godine pa do isplate

-34,93 EUR tekuće od dana 15.10.2010. godine pa do isplate

-29,77 EUR tekuće od dana 05.11.2010. godine pa do isplate

-42,26 EUR tekuće od dana 13.12.2010. godine pa do isplate

-50,85 EUR tekuće od dana 10.01.2011. godine pa do isplate

-44,32 EUR tekuće od dana 07.02.2011. godine pa do isplate

-47,97 EUR tekuće od dana 18.03.2011. godine pa do isplate

-40,76 EUR tekuće od dana 07.04.2011. godine pa do isplate

-48,43 EUR tekuće od dana 10.05.2011. godine pa do isplate

-60,15 EUR tekuće od dana 17.06.2011. godine pa do isplate

-68,97 EUR tekuće od dana 28.07.2011. godine pa do isplate

-74,96 EUR tekuće od dana 22.08.2011. godine pa do isplate

-58,50 EUR tekuće od dana 28.09.2011. godine pa do isplate

-56,39 EUR tekuće od dana 05.12.2011. godine pa do isplate

-60,53 EUR tekuće od dana 05.01.2012. godine pa do isplate

-64,10 EUR tekuće od dana 05.02.2012. godine pa do isplate

-63,97 EUR tekuće od dana 02.02.2012. godine pa do isplate

-61,92 EUR tekuće od dana 10.04.2012. godine pa do isplate

-62,58 EUR tekuće od dana 04.05.2012. godine pa do isplate

-64,13 EUR tekuće od dana 06.05.2012. godine pa do isplate

-62,42 EUR tekuće od dana 05.07.2012. godine pa do isplate

-63,16 EUR tekuće od dana 06.08.2012. godine pa do isplate

-60,63 EUR tekuće od dana 07.09.2012. godine pa do isplate

-57,91 EUR tekuće od dana 10.09.2012. godine pa do isplate

-57,91 EUR tekuće od dana 10.09.2012. godine pa do isplate

-59,07 EUR tekuće od dana 02.10.2012. godine pa do isplate

-62,04 EUR tekuće od dana 05.11.2012. godine pa do isplate

-61,20 EUR tekuće od dana 05.12.2012. godine pa do isplate

-63,28 EUR tekuće od dana 11.01.2013. godine pa do isplate

-59,55 EUR tekuće od dana 11.02.2013. godine pa do isplate

-61,74 EUR tekuće od dana 01.03.2013. godine pa do isplate

-62,60 EUR tekuće od dana 02.04.2013. godine pa do isplate

-60,94 EUR tekuće od dana 04.05.2013. godine pa do isplate

-56,07 EUR tekuće od dana 11.06.2013. godine pa do isplate

-55,70 EUR tekuće od dana 11.07.2013. godine pa do isplate

-57,34 EUR tekuće od dana 20.08.2013. godine pa do isplate

-58,76 EUR tekuće od dana 31.08.2013. godine pa do isplate

-452,60 EUR tekuće od dana 12.09.2013. godine pa do isplate i to od 01.01.2008.g. do 31.07.2015.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01.08.2015.g. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotna poena, od 01.01.2023.g. do 31.12.2023.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećanom za tri postotna poena, od 01.01.2024.g. do isplate, po određenoj za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a sve u roku od 15 dana.

IV Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d., OIB: 02535697732, Zagreb, Radnička cesta 50, naknaditi tužiteljici JŠ (ranije ZŠ), OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], parnične troškove u iznosu od 2.742,50 EUR, sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 28. svibnja 2025. godine do isplate, po stopi po određenoj za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Presudom ovog suda poslovni broj P-553/22-28 od dana 29. svibnja 2024. godine utvrđeno je da su ništetne odredbe Ugovora o kredita sklopljenog između stranaka u dijelu koji se odnosi na obvezu tužiteljice da plaća kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci o kamatnoj stopi tuženika, preko ugovorene kamatne stope od 5,50% godišnje. Utvrđeno je da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane uz CHF. Naloženo je tuženiku da isplati tužiteljici iznos od 2.912,47 eura, sa zateznom kamatom koja teče od dana plaćanja svakog pojedinog anuiteta kredita do isplate, te da naknadi tužiteljici parnični trošak, sa zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate.

2. Protiv navedene presude tuženik je podnio žalbu iz svih žalbenih razloga i to: zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Prije svega, tuženik u žalbi navodi da sud u izreci presude utvrđuje ništetnost odredbi Ugovora o kreditu br. 188-50-3266104 od dana 10. veljače 2006.g., a da takav ugovor nije dostavio u spis, niti tuženik ima takav ugovor o svojoj evidenciji. Osim toga, tuženik navodi da je valutna klauzula dopuštena i propisana odredbom čl. 22. Zakona o obveznim odnosima, NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21 (dalje: ZOO-a). Ističe da se radi o zastari potraživanja, te pobija i odluku o parničnom trošku 3. Odlučujući o žalbi tuženika Županijski sud u Zagrebu je rješenjem poslovni broj Gž-4009/24 od dana 19. studenog 2024. godine ukinuo prvostupanjsku presudu i predmet vratio ovome sudu na ponovno suđenje. U obrazloženju rješenja se navodi da u izreci presude prvostupanjski sud utvrđuje ništetnost odredbi ugovora o kreditu broj: 188-50-3266104 od dana 10. veljače 2006. godine, dok u obrazloženju presude sud obrazlaže ništetnost ugovora o kreditu broj 901240742 od 13. travnja 2007. godine zaključen između parničnih stranaka. Ističe se da spisu ne prileži ugovor o kreditu broj 188-50-3266104 od dana 10. veljače 2006. godine kojeg je prvostupanjski sud učinio ništetnim u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula i naložio isplatu stečenog bez osnove. Stoga se upućuje ovaj sud da otkloni navedenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka.

4. Predmet ovog spora je utvrđenje ništetnosti odredbi Ugovora o kreditu sklopljenog između stranaka, u dijelu kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula, te isplata iznosa koji je tuženik, prema tvrdnji tužitelja, stekao bez osnove.

5. Nakon ukidnog rješenja višeg suda, tužiteljica je u podnesku od dana 29. siječnja 2025. godine precizirala tužbeni zahtjev, na način da je u petitu tužbe naznačila točan broj Ugovora o kreditu, ispravljajući pogrešku učinjenu u ranijem tijeku postupka, koja greška je rezultirala ukidnim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu. U ostalom dijelu, tužbeni zahtjev je ostao neizmijenjen, tako da uz utvrđenje ništetnosti odredbi ugovora o kreditu koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu i na valutnu klauzulu, tužiteljica traži od tuženika isplatu iznosa od 2.912,47 EUR, s osnova preplaćenih iznosa radi valutne klauzule, sa zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, uz naknadu parničnog troška sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

6. Tijekom postupka provedeni su dokazi pregledom Ugovora o kreditu, prometa po kreditu, otplatnih tablica, pregleda promjena kamata, financijskim vještačenjem po vještaku za računovodstvo i financije mr.sc. Zrinku Ručeviću iz društva Ručević vještačenja d.o.o. i saslušanjem tužiteljice.

7. Nakon provedenih dokaza i ocijene istih, sud nalazi da je osnovan tužbeni zahtjev koji je tužiteljica precizirala u podnesku od dana 29. siječnja 2025. godine (list 183 spisa).

8. U ovoj pravnoj stvari nije sporno da su tužiteljica kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor dana 13. travnja 2007. godine zaključili Ugovor o kreditu, kojim je kreditor je odobrio i stavio na raspolaganje korisniku kredita iznos od 17.788,74 CHF u kunskoj protuvrijednosti, prema srednjem tečaju HNB na dan isplate kredita, na rok otplate od deset godina.

9. Nije sporno da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, koja je na dan sklapanja ugovora bila 5,10 % godišnje, te da je tijekom otplate kredita, tuženik povisivao kamatnu stopu iznad stope koja je bila na dan sklapanja ugovora, dakle iznad početne stope. Također nije sporno da je tijekom otplate kredita došlo do promjene tečaja valute CHF u odnosu na kunu, te da su obje spomenute promjene dovele do povećanja anuiteta koje je tužiteljica plaćala.

10. Sporno je pitanje zastare, pitanje ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i o promjenjivoj kamatnoj stopi uslijed jednostrane odluke banke, te osnovanost i visina tužbenog zahtjeva.

11. Proveden je dokaz saslušanjem tužiteljice, koja je navela da je namjena ovog kredita bila kupnja automobila za privatne svrhe, odnosno za obiteljske potrebe. Navela je da u to vrijeme a ni danas, nema u vlasništvu obrt niti trgovačko društvo, već da cijeli radni vijek radi u zdravstvu. Izjavila je da u vrijeme uzimanja kredita nije obraćala pažnju da se radi o kreditu u valuti CHF i da je nitko od zaposlenika banke nije upozorio na rizik uzimanja kredita u valuti CHF, niti na mogućnost značajnijeg porasta tečaja valute CHF u odnosu na kune. Izjavila je da se radi proteka vremena ne sjeća detalja koji su prethodili zaključenju ovog ugovora, pa se ne sjeća ni okolnosti je li uopće mogla dobiti kredit u valuti eura. Tužiteljica je navela da je predmetni kredit u cijelosti otplatila i da su joj anuiteti porasli tijekom otplate. Izjavila je da joj zaposlenici banke nisu objasnili po kojim kriterijima će se kamatna stopa mijenjati. Odgovarajući na upit što znači valutna klauzula i varijabilna kamatna stopa, izjavila je da zna ponešto o tome, ali da nije studirala pravo i da nema puno znanja o toj materiji. Tužiteljica tvrdi da je upravo ona otplaćivala kredit. Navela je da je znala da anuiteti mogu porasti radi promjenjive kamatne stope, ali da nije mogla vjerovati da će doći do tako velikog porasta.

12. Naime, sud je odlučio provesti dokaz saslušanjem tužiteljice, unatoč protivljenju tuženika koji je istaknuo da je tužiteljica prekludirana, jer taj dokazni prijedlog nije postavila do zaključenja prethodnog postupka. Iako je dokazni prijedlog trebala postaviti do zaključenja prethodnog postupka, sud u ovom slučaju odlučio provesti dokaz saslušanjem tužiteljice jer se doista tijekom vremena u sudskoj praksi mijenjao pravni stav o potrebi provođenja dokaza saslušanjem tužitelja, tako da je jedno vrijeme vrijedilo shvaćanje da nema potrebe saslušavati potrošače. Iskaz tužiteljice je prihvaćen u cijelosti, jer je djelovao iskreno, uvjerljivo i realno, a osim toga, podudara se s podacima iz pisane dokumentacije koja se nalazi u spisu.

13. U ovom postupku je utvrđeno da je u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu, tužiteljica imala status potrošača, te je u tom svojstvu sklopila ugovor o kreditu za kupnju automobila u privatne svrhe, odnosno za obiteljske potrebe.

14. Što se tiče osnovanosti dijela tužbenog zahtjeva koji se odnosi na isplatu preplaćenih iznosa s osnova vezanosti glavnice uz valutu CHF, navodi se da je povodom kolektivne tužbe potrošača vođen postupak poslovni broj P-1401/12 pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, u kojem je donesena presuda dana 04. srpnja 2013. godine, te se potom postupak povodom žalbe vodio pred Visokim trgovačkim sudom RH, koji sud je potvrdio prvostupanjsku odluku i donio presudu poslovni broj Pž- 6632/17 dana 14. lipnja 2018. godine. U tom postupku utvrđeno je da je i tuženik, kao i druge tužene banke u razdoblju od 01. travnja 2004. do 31. prosinca 2008. godine, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima i koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, tako da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF - švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja tih ugovora, tuženik nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke o tome. Navedeno postupanje je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, na štetu potrošača.

15. U presudi Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. godine, utvrđeno je da je odredba koja se odnosi na valutnu klauzulu zapravo nepoštena i ništetna, jer su banke znale za rizik koji nosi ugovaranje u valuti CHF, ali o tome nisu obavijestile potrošače. Prema tome, banke nisu postupile moralno, savjesno, pošteno. Iako su odredbe kojima je vezana glavnica za valutu CHF bile uočljive i jasne, te odredbe nisu bile razumljive, te je na taj način stvorena znatna neravnoteža između prava i obveza ugovornih stranaka na štetu potrošača, pa se radi o nepoštenim i ništetnim ugovornim odredbama.

16. Ovakav stav zauzet je i od strane Vrhovnog suda RH u presudi poslovni broj Rev-2221/18 od 03. rujna 2019. godine.

17. Za naglasiti je da odredba čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača, propisuje da presuda donesena u postupku vođenom povodom kolektivne tužbe potrošača, obvezuje ostale sudove u postupcima koje potrošači osobno pokrenu radi restitucije koju traže zbog postupanja tuženika.

18. Osim toga, odredba čl. 502.c Zakona o parničnom postupku, propisuje da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz kolektivne tužbe (iz čl. 502.a st.1. ZPP-a), da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni i ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom slučaju, sud je vezan za spomenuta utvrđenja, u parnici u kojoj će se potrošač na njih pozvati.

19. Ovdje se radi upravo o takvom slučaju, jer se tužiteljica poziva na parnicu koja se povodom kolektivne tužbe potrošača vodila pred Trgovačkim sudom u Zagrebu i pred Visokim trgovačkim sudom RH (P-1401/12 i PŽ-6632/17), te povodom revizije pred Vrhovnim sudom RH, kao što je naprijed navedeno.

20. Treba spomenuti, da je svrha valutne klauzule da vjerovnicima zaštiti vrijednost novca, tj. da vjerovnici u domaćoj valuti dobiju upravo onaj novčani iznos koji im dužnici duguju. Ali zbog „divljanja“ tečaja CHF, tuženik je primao extra profite, odnosno mnogo veće novčane iznose od ugovorenih, pa se samim tim izgubila svrha valutne klauzule.

21. S obzirom na navedeno, kako se radi o ništetnim ugovornim odredbama u dijelu koji se odnosi na vezanost glavnice uz valutu CHF, svaka strana dužna je vratiti drugoj sve što je primila temeljem takvih odredbi (čl. 323. ZOO-a).

22. S obzirom na navedeno, utvrđeno je da je tužiteljica preplatila predmetni kredit, jer su ništetni dijelovi odredbi koje se odnose na vezanost mjesečnih anuiteta za valutu CHF.

23. Radi utvrđivanja visine preplaćenog iznosa s osnova vezanosti glavnice uz valutnu klauzulu, provedeno je financijsko vještačenje po vještaku mr.sc. Zrinku Ručeviću iz društva Ručević vještačenja d.o.o.

24. Vještak je izračunao da razlika obveza u razdoblju od dana dospijeća prve obveze do dana prijevremene otplate kredita, koja razlika proizlazi iz povećanja tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate (na dan plaćanja pojedine obveze) u odnosu na tečaj za valutu CHF važeći u vrijeme korištenja kredita, iznosi ukupno 2.912,47 eura (ranije 21.944,08 kn).

25. Vještak je izračunao i preplatu temeljem promjenjive kamatne stope, koja iznosi ukupno 855,40 eura.

26. Nalaz i mišljenje vještaka sud je u cijelosti prihvatio, jer su izrađeni po pravilima struke, objektivno, jasno i obrazloženo. Na vještački nalaz stranke nisu imale prigovora, osim što tuženik smatra da je vještački nalaz zasnovan na pogrešnoj premisi, te da kao takav nije primjenjiv u ovoj pravnoj stvari. Međutim i na ročištu dana 08. svibnja 2025.g. tuženik je ponovio da su prigovori isključivo pravne prirode i da ne predlaže pozvati vještaka na ročište.

27. Prigovor zastare u pogledu tužbenog zahtjeva kojim se traži isplata preplate s osnova vezanosti glavnice uz valutu CHF, nije osnovan, jer zastarni rok od pet godina (propisan odredbom čl. 225. ZOO-a), teče od dana pravomoćnosti presude donesene pred Visokim trgovačkim sudom RH poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. godine, kojom je utvrđeno da se radi o nepoštenim i ništetnim ugovornim odredbama koje se odnose na vezanost uz valutu CHF. Kako je tužba u ovom postupku podnesena dana 31. siječnja 2022. godine, proizlazi da je zahtjev postavljen unutar petogodišnjeg zastarnog roka.

28. Nije u pravu tuženik koji se poziva na stav Vrhovnog suda RH zauzet na sjednici dana 05. ožujka 2004. godine po kojem ugovorne strane iz ništetnog ugovora o zajmu treba smatrati savjesnima, pa da stjecatelju pripadaju zatezne kamate od dana podnošenja tužbe.

29. Naime, bitno je razlučiti tko su stranke u ugovornom odnosu i o kakvom se ugovora radi. U ovom slučaju se ne radi o ugovoru o zajmu, već o ugovoru o kreditu, u kojem je na jednoj strani fizička osoba, potrošač (tužitelj) kao korisnik kredita, a na drugoj strani je banka (tuženik), dakle ovlaštena financijska institucija. Bitna je i okolnost da nije zaključen ugovor o zajmu već ugovor o kreditu, koji je unaprijed formuliran od strane tuženika i o čijim ugovornim odredbama tužitelj nije mogao pregovarati s tuženikom. Tuženik je kao financijska institucija koji ima pravnu službu znao ili morao znati za rizike takvog ugovaranja i za činjenicu da tužitelja nije na pravilan način upozorio na rizike ugovaranja valutne klauzule niti na okolnosti i parametre koje mogu dovesti do promjene kamatne stope.

30. Prema tome, tuženik nije bio savjestan, pa kako se radi o stjecanju bez osnove koji je propisan odredbom čl. 1111. ZOO/05, to tužitelju temeljem čl. 1115. ZOO/05 pripadaju zatezne kamate koje teku od dana kada je tuženik kao nesavjestan stjecatelj pojedine iznose stekao bez osnove (kako je precizirano u izreci presude).

31. S obzirom na izloženo, prihvaćen je tužbeni zahtjev koji je preciziran prema nalazu financijskog vještaka, u podnesku tužitelja od 29. siječnja 2025. godine, kojim se traži od tuženika isplata s osnova preplate radi vezanosti glavnice uz valutu CHF, te je naloženo tuženiku da isplati tužiteljici s te osnove iznos od 2.912,47 Eura, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, kako je precizirano u izreci presude.

32. Također je prihvaćen i tužbeni zahtjev pod točkom 1. kojim tužiteljica traži utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe u dijelu u kojem je propisana promjenjiva kamatna stopa, uslijed jednostrane odluke banke. Naime, radi se o odredbi ugovora o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, te tužiteljici kao klijentu banke nije obrazloženo po kojim parametrima i kriterijima će tuženik mijenjati kamatnu stopu. Radi se o odredbi ugovora koja je nametnuta od strane tuženika koji je sastavljao ugovor, a tijekom otplate kredita tužiteljica je bila obavještavana samo o promjeni kamatne stope.

33. U pogledu ništetnosti odredbi koje se odnose na jednostrano promjenjivu kamatnu stopu, primjenjuju se utvrđenja iz parnice vođene pred Trgovačkim sudom u Zagrebu u postupku poslovni broj P-1401/12 u kojem je donesena presuda dana 04. srpnja 2013. g., koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH, poslovni broj Pž-7129/13 i revizijskom odlukom Vrhovnog suda RH poslovni broj Revt- 249/14 od 09. travnja 2015.g.

34. Za naglasiti je da čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača, propisuje da presuda donesena u postupku vođenom povodom kolektivne tužbe potrošača, obvezuje ostale sudove u postupcima koje potrošači osobno pokrenu radi restitucije koju traže zbog postupanja tuženika.

35. Osim toga, odredba čl. 502.c Zakona o parničnom postupku, propisuje da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz kolektivne tužbe (iz čl. 502.a st.1. ZPP-a), da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni i ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom slučaju, sud je vezan za spomenuta utvrđenja, u parnici u kojoj će se potrošač na njih pozvati. Inače, za napomenuti je da bi zahtjev za isplatu preplaćenih iznosa s osnova promjenjive kamatne stope (da je postavljen ovom tužbom) bio u zastari, pa očito iz tog razloga, takav zahtjev tužiteljica u ovom postupku nije niti postavila.

36. Prema tome, utvrđeno je da su ništetne odredbe predmetnog Ugovora o kreditu u dijelu koji se odnosi na valutnu klauzulu u CHF i na jednostrano promjenjivu kamatnu stopu, te je naloženo tuženiku da tužiteljici isplati s osnova preplate radi ništetnih odredbi koje se tiču valutne klauzule, iznos od 2. 912,47 EUR, sa zateznom kamatom tekućom od plaćanja svakog pojedinog anuiteta do isplate.

37. Kamatna stopa teče za razdoblje od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, po stopi koja od 01.01.2008. godine do 31. srpnja 2015. godine, teče za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sukladno članku 29. Zakona o obveznim odnosima, od 01. siječnja 2023. godine do 31. prosinca 2023. godine, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećanom za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2024. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referentne stopa za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.

38. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku, a sastoji se od troška zastupanja tužiteljice po punomoćniku - odvjetniku. Troškovi su obračunati po važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, po kojoj vrijednost 1 boda iznosi 2,00 eura.

39. Troškovi tužiteljice obuhvaćaju: sastav tužbe - 100 bodova, sastav podneska od 9.5.2022. - 25 bodova, pristup na ročište 12.09.2022. – 100 bodova, sastav podneska od 5.12.2022. - 25 bodova, sastav podneska od 20.4.2023. - 100 bodova, sastav podneska od 8.5.2023. - 25 bodova, sastav podneska od 6.6.2023. - 100 bodova, pristup na ročište 12.2.2024.- 100 bodova, pristup na ročište 17.5.2024. – 100 bodova, sastav podneska od 29.01.2025.g. - 100 bodova, pristup na ročište 08.05.2025.g. - 100 bodova i pristup na ročište za objavu presude – 50 bodova, što je ukupno 925 bodova, odnosno 1.850,00 EUR, te PDV od 25% u iznosu od 462,50 EUR, trošak financijskog vještačenja u iznosu od 350,00 EUR, sudska pristojba na tužbu u iznosu od 40,00 EUR, te na presudu u iznosu od 40,00 EUR, pa ukupan parnični trošak tužitelja iznosi 2.742,50 EUR. Tužitelju nije dosuđen trošak sastava podneska od 2.11.2023. i od 27.11.2023. godine, jer navedeni podnesci nisu bili potrebni za tijek postupka.

40. Dosuđene su kamate na parnični trošak koje teku od presuđenja tj. od 28. svibnja 2025. godine do isplate, jer se radi o dospjelom potraživanju sukladno čl. 151. st. 3. Zakona o parničnom postupku, po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.

41. Slijedom izloženog, valjalo je odlučiti kao u izreci presude.

U Zagrebu, dana 28. svibnja 2025. godine

Sutkinja

Nives Šimunović

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od objave presude. Žalba se podnosi putem ovoga suda, a o žalbi odlučuje županijski sud.

DN-a:

- tužiteljici po punomoćniku

- tuženiku po punomoćniku