REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SESVETAMA

Industrijska cesta 15, Sesvete

Poslovni broj: P-117/2025-63

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sesvetama po sucu pojedincu Andrei Herendić u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika ĆOČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupan po punomoćnici Ivani Šuti, odvjetnici, protiv tužene- protutužiteljice ĆO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] koju zastupa punomoćnik Tomislav Zagorec, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Primorac i Partneri, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 16. travnja 2025., u prisutnosti tužitelja, punomoćnika tužitelja, tužene i punomoćnika tužene, 28. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženoj ĆO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužiteljima SO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i ĆOČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], preda u posjed, slobodnog od stvari i osoba, uzurpirani dio niže opisane nekretnine:

- zk.č.br. 4821/131, dvorište u [adresa], površine 163,2 čhv ili 587 m2 (zk.tijelo A1 (jedan), na kojem je sagrađena obiteljska stambena zgrada u [adresa] (zk.tijelo AII (dva), sve upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koji uzurpirani dio predstavlja prostor u podrumu stambene zgrade sa zasebnim ulazom na adresi [adresa] u [adresa], u naravi predmetni prostor u podrumu predstavlja dnevni boravak stana koji ima zaseban ulaz sa istočne strane zgrade, površine 18,71 m2, koja prostorija je prije građevinskih radova predstavljala sastavni dio stana tužitelja, i to na način da ukloni postojeća vrata na navedenom prostoru u podrumu, te da uspostavi vrata na desnom zidu prostorije (a kako je to prikazano u Nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka dipl. ing. građ. Andreja Babića na str. 8), sve u roku od 15 dana.

II Odbija se protutužbeni zahtjev tužene-protutužiteljice koji glasi:

"1) Zabranjuje se tužiteljima protutuženicima uznemiravanje prava suvlasništva tužene protutužiteljice na nekretnini - obiteljskoj stambenoj zgradi u [adresa] (ZK tijelo AII) sagrađenoj na kat. čestici [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], označenoj kao dvorište u [adresa], ukupne površine 163,2 čhv odnosno 587 m2 (ZK tijelo AI), sve upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koje uznemiravanje su izvršili tako da su potkrovlje predmetne nekretnine prenamijenili u stambeni prostor i koriste ga kao stambeni prostor kako je to prikazano na skici tlocrta stalnog sudskog vještaka za graditeljstvo i procjenu nekretnina Andreja Babića dipl.ing.građ. iz rujna 2021. (str.12), te se nalaže tužiteljima protutuženicima da dovedu tavanski prostor u stanje prije izvršene prenamjene, te se istima ubuduće zabranjuje svako takvo ili slično uznemiravanje prava suvlasništva tužene protutužiteljice, sve u roku od 15 dana,

2) Nalaže se tužiteljima protutuženicima da tuženici protutužiteljici solidarno naknade troškove parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od presuđenja pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, u roku od 15 dana."

III Nalaže se tuženoj-protutužiteljici da tužitelju-protutuženiku nadoknade troškove parničnog postupka u iznosu od 11.394,32 EUR sa zateznom kamatom koja teče od 28. svibnja 2025. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. SO i ŠO, kao pravni prednici tužitelja, u tužbi navode da su suvlasnici zgrade u [adresa] u [adresa] upisanoj u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Ističu da su tužene ĆO i RO također suvlasnice navedene zgrade. Navode da su tužene nepoznatog dana prije nekoliko godina uzurpirale vlasništvo tužitelja na dijelu navedene zgrade na način da su probile zid na dijelu podruma, u naravi soba površine oko 20 m² i izbile dovratak i vrata te nastalu rupu zazidale. Na taj način su prisvojile vlasništvo tužitelja i ne priznaju tužiteljima vlasništvo nad dijelom podruma, u naravi soba površine oko 20 m². Stoga predlažu da sud utvrdi da sjeverozapadni dio podruma površine oko 20 m², u naravi soba koja se nalazi u navedenoj zgradi jest vlasništvo tužitelja. Također predlaže da sud naloži tuženima da sjeverozapadni dio podruma površine oko 20 m², u naravi soba koji se nalazi u navedenoj zgradi vrate vlasnicima u vlasništvo i posjed.

2. ĆO, tada kao prvotužena u odgovoru na tužbu ističe da je drugotužena RO umrla prije podnošenja tužbe, pa predlaže tužbu odbaciti u tome dijelu. Osporava osnov tužbenog zahtjeva u cijelosti, te činjenične navode iz tužbe. Ističe da je točno da je tuženica bila suvlasnica predmetne nekretnine, ali nije točno da je na bilo koji način uzurpirala vlasništvo tužitelja. Kako tužena više nije suvlasnica predmetne nekretnine ističe prigovor promašene pasivne legitimacije. Navodi da je svoj suvlasnički dio nekretnine (10/40) otuđila ugovorom o kupoprodaji zaključenim **.**.2013. s KO kao kupcem. Navodi kako je uvidom u e izvadak razvidno da su tužitelji upisani kao suvlasnici predmetne nekretnine (svaki u 10/40 djela), te im to nitko ne spori pa je očito da isti nemaju pravni interes tražiti od suda utvrđenje vlasništva na dijelu nekretnine upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Navodi da predmetna nekretnina nije etažirana, a prema važećim propisima „dio podruma“ ne može biti samostalni predmet vlasništva, a tužitelji su ukoliko su smatrali da je potrebno urediti međuvlasničke odnose mogli svoja prava štititi u izvanparničnom postupku. Tužena ističe da prilikom izvršavanja vlasničkog posjeda na navedenoj nekretnini niti na koji način nije postupala na štetu tužitelja, već je u svemu postupala prema prethodnom dogovoru sa suvlasnicima. Također ističe da predmetni tužbeni zahtjev kako je postavljen nije razumljiv i nije podoban za ovrhu.

3. Kako je doista tužena RO umrla prije podnošenja tužbe 15. rujna 2008., što je sud utvrdio provjerom u sustavu JRO MUP-a, sud je rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Stalna služba u Sesvetama posl. br. 161 P- 7420/15-10 odbacio tužbu tužitelja protiv tužene RO.

4. Tada tužitelji tijekom postupka navode da je u zemljišnim knjigama nekretnina zk.č. br. 4821/131 dvorište u [adresa] površine 163,2 čhv ili 587 m² (zk. tijelo A1 (jedan), na kojem je sagrađena obiteljska stambena zgrada u [adresa] (zk tijelo A2 (dva), sve upisano u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] upisana je kao vlasništvo prvotužiteljice u 10/40 dijela, drugotužitelja u ukupno 10/40 dijela (2 puta po 5/40 dijela), tužene u ukupno 15/40 dijela (5/40 i 10/40 dijela), te pokojne RO u 5/40 dijela. RO je umrla **.**.2008. Ista je majka od tužene ĆO. Prema saznanju tužitelja iza iste do današnjeg dana nije provedena ostavina, iako je ista suvlasnik prethodno opisane nekretnine. Iako tužena navodi da je ugovorom o kupoprodaji od 12. travnja 2013. prodala 10/40 dijela predmetne nekretnine HO predmetni ugovor do današnjeg dana nije provela u zemljišnim knjigama. Stoga je tužena i nadalje vlasnik 5/40 dijela predmetne nekretnine, te je u posjedu iste, a ujedno je vanknjižni vlasnik dodatnih 5/40 dijela predmetne nekretnine kao zakonska nasljednica iza svoje majke pokojne RO. Prema saznanju tužitelja predmetnih 10/40 dijela nekretnine kojim je raspolagala tužena u naravi predstavlja stan u prizemlju, dok tužiteljica (vjerojatno se misli na tuženu) i nadalje živi u podrumu predmetnog objekta. Tada drugotužitelj ĆOČ navodi da je svoj suvlasnički dio nekretnine (5/40 dijela) stekao temeljem rješenja o nasljeđivanju Općinskog građanskog suda u Zagrebu po javnom bilježniku Katici Valić iza svoga oca pokojnog GO, a preostalih 5/40 dijela temeljem ugovora o darovanju od svoje majke SO (tada prvotužiteljice). Tada tužitelji navode da su SO i UO (misli se na SO) 1/2 dijela (ukupno 20/40 dijela) predmetne nekretnine stekli temeljem kupoprodajnog ugovora od 8. studenoga 1966. sklopljenog sa Ć i DO kao prodavateljima. Ističu da je u predmetnom ugovoru navedeno da 1/2 dijela predmetne nekretnine u naravi predstavlja jedan trosobni komforni stan u prvom katu, jedna podrumska prostorija i cijeli tavanski prostor sa ulazom zasebnim stubištem sa Krapinske ulice, jedna garaža u dvorištu kuće (uže) odnosno širine 2,75 m i dužine 8 m (nedovršene). Pravni prednici tuženice pokojni ZO i EO su prethodno sa Ć i DO **.**.1963. sklopili ugovor o zajedničkoj gradnji obiteljske stambene zgrade kojim su utvrdili kome će što pripasti u budućem objektu. Točkom II. predmetnog ugovora utvrđeno je da ZO i EO pripada 1/2 dijela zgrade i zemljišta na predmetnoj nekretnini, tj. trosobni stan u prizemlju sa ulazom iz [adresa], dve podrumske prostorije do [adresa], te pravo zajedničkog korištenja praonice rublja u podrumu i hodnika, a isto tako im pripada korištenja predbašće uz [adresa] i [adresa] do stubišta razmjerno udjelu koji mu pripada iz zajedničkog korištenja dvorišta ispred garaže sa nesmetanim prolazom do garaže, a Ć i TO pripada 1/2 dijela zgrade i zemljišta na predmetnoj nekretnini tj. jedan trosobni komforni stan u prvom katu sa ulazom iz Krapinske ulice, jedna podrumska prostorija do dvorišta sa ulazom sa stubišta koje vodi u prvi kat i tavan, te pravo zajedničkog korištenja praonice rublja u podrumu i hodnika, kao i cijeli tavan, a isto tako im pripada korištenje predbašće uz Krapinsku ulicu od stubišta dalje razmjerno dijelu koji mu pripada iz zajedničkog korištenja dvorišta ispred garaže. Dakle ističu da je pravnim prednicima tužitelja pripala jedna podrumska prostorija, a koju prostoriju je bespravno uzurpirala tužena iako su njeni pravni prednici dogovorili drugačije sa pravnim prednicima tužitelja. Navode da je nesporno da, prije nego što su SO i UO (misli se na SO) kupili 1/2 dijela predmetne nekretnine, od strane stalnog sudskog vještaka Ivana Gajera sačinjen 31. listopada 1966. nalaz, mišljenje i procjena građevne vrijednosti izvršenih radova na zgradi u [adresa], a na stranici 4. nalaza u dijelu u kome se navodi sadržaj zgrade kod opisa podruma stoji: oko 3/4 dijela podruma kojeg je vlasnik ZO i EO uređen je stambeni prostor koji ima dvije sobe, kuhinju, kupaonu sa WC-om i hodnik. Stan ima zaseban ulaz sa [adresa]. Preostali dio podruma (sjeverozapadni) površine oko 20 m² pripada i vlasništvo je S i DO. Pristup u taj dio podruma koji služi vlasnicima u gospodarske svrhe je iz stubišta situiranog uz Krapinsko ulicu, kojim vlasnici Ć i DO dolaze u svojim trosobni stan u prvom katu i na tavan. Stoga tužitelji smatraju da je nedvojbeno utvrđeno da podrumska prostorija od 20 m² pripada pravnim prednicima tužitelja. Tužena je po mišljenju tužitelja bespravno uzurpirala tužiteljima predmetnu podrumsku prostoriju od 20 m² na način da je ogradila predmetnu podrumsku prostoriju pregradnim zidom te pripojila dijelu podruma koji već koristi. Tužitelji su tijekom postupka specificirali tužbeni zahtjev svojim podneskom od 17. rujna 2018. te su predložili da sud naloži tuženoj da tužiteljima preda u posjed slobodnog od stvari i osoba uzurpirani dio nekretnine zk.č.br. 4821/131 dvorište u [adresa] površine 163,2 čhv ili 587 m² (zk. tijelo A1 (jedan), na kojem je sagrađena obiteljska stambena zgrada u [adresa] (zk tijelo A2 (dva), sve upisano u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koji uzurpirani dio u naravi predstavlja podrumsku prostoriju u sjeverozapadnom dijelu podruma površine cca 20 m², koja prostorija je prije građevinskih radova predstavljala sastavni dio stana tužitelja, i to na način da ukloni pregradni zid, a koji uzurpirani dio i način uklanjanja pregradnog zida će se specificirati po provođenju građevinskog vještačenja. Predlažu i da sud naloži tuženoj da tužiteljima nadoknadi troškove parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

5. Tužena je smatrala da se radi o preinaci tužbe, te se takvoj preinaci protivi. Ističe da su tužitelji prvobitno postavili tužbeni zahtjev upravljen na utvrđenje prava vlasništva i povrat posjeda stvari, a nakon što se tužena upustila u raspravljanje tužitelji su preinačili tužbeni zahtjev zahtijevajući povrat posjeda uzurpiranog dijela nekretnine uklanjanjem pregradnog zida na način koji će specificira tijekom postupka. Stoga smatra da je prvobitna tužba za utvrđenje prava vlasništva povučena, te se ne protivi povlačenju. Ukoliko sud dozvoli preinaku tužbenog zahtjeva tada u cijelosti osporava navode podneska tužitelja od 17. rujna 2018. Ukoliko sud dopusti preinaku tužbe tužena postavlja i protutužbeni zahtjev. Navodi da je nesporno da predmetna nekretnina nije etažirana, te da prema važećim propisima „dio podruma“ ne može biti samostalni predmet vlasništva, a tužitelji su ukoliko su smatrali da je potrebno urediti međuvlasničke odnose mogli svoja prava štititi u izvanparničnom postupku. Smatra da tužitelji nisu ovlašteni tražiti od tužene predaju posjeda budući da su tužitelji zajedno sa tuženom i ĐO suvlasnici cijele predmetne nekretnine (pa i spornog prostora u podrumu). Također ostaje kod prigovora nedostatka pasivne legitimacije jer da su predmetnom tužbom trebali biti obuhvaćeni svi suvlasnici, pa tako i ĐO kao suvlasnica 10/40 dijela predmetne nekretnine. Tužena ističe da prilikom izvršavanja vlasničkog posjeda na navedenoj nekretnini na nikoji način nije postupala na štetu tužitelja, već je u svemu postupala prema prethodnom dogovoru sa svim suvlasnicima. Međutim, tužitelji su uzurpirali vlasništvo tužene na način da su tavanski prostor predmetne građevine neovlašteno prenamijenili u stambeni prostor. Ističe da je tužiteljima poništeno rješenjem kojim je prethodno bila odobrena adaptacija tavanski prostor u stambene svrhe, te je odbijen zahtjev za adaptaciju prostora u stambene svrhe rješenjem Skupštine grada Zagreba, Komisije za rješavanje žalbi u upravnom postupku broj UP/II-256/1973 od 26. veljače 1973. Iz obrazloženja navedenog rješenja razvidno je da su suvlasnici međusobno ugovorom utvrdili raspored korištenja stambenog prostora u Zagrebu i podjelu posjeda, ali ne tako da bi jedan od suvlasnika mogao vršiti takve promjene na objektu koje suštinski mijenjaju namjenu ili postojeći način korištenja prostora u zgradi. Unatoč tome tužitelji su bez potrebnih suglasnosti i protivno postojećem ugovoru samovlasno prenamijenili tavanski prostor u stambeni, te ga koriste kao stambeni. Ističe da je nakon neovlaštene prenamjene tavanskog prostora tužena s tužiteljicom SO i pokojnim ŽO postigla usmeni sporazum prema kojem se ista neće protiviti takvom korištenju tavanskog prostora uz uvjet da se isključivo suvlasnicima Š ĐO dozvoli da se koriste podrumskom prostorijom koja je predmet tužbe. Istom dogovoru je bio nazočan i tužitelj ĆOČ. Navodi da su se stranke usuglasile da će se zazidati ulazna vrata u podrumsku prostoriju sa strane tužitelja. Dakle nije napravljen nikakav pregradni zid kako se neistinito navodi u tužbi, već su zazidana ulazna vrata sa strane tužitelja uz suglasnost svih suvlasnika. Ističe da od strane tužene nije bilo nikakvog uzurpiranja vlasništva. Ukoliko tužitelji ustraju na tvrdnji da tužena neosnovano koristi predmetnu prostoriju bez prethodnog dogovora sa tužiteljima tada tužena postavlja protutužbeni zahtjev zbog uznemiravanja njenog prava suvlasništva na način da sud zabrani tužiteljima protutuženicima uznemiravanje prava suvlasništva tužene na nekretnini koje uznemiravanje su izvršili na način da su tavanski prostor predmetne nekretnine prenamijenili u stambeni prostor te ga koriste kao stambeni prostor, te naloži tužiteljima protutuženicima da dovedu tavanski prostor u stanje prije izvršene prenamjene na način koji će biti specificiran nakon izvršenog očevida i vještačenja, te da im se ubuduće zabrani takvo ili slično uznemiravanje prava vlasništva tužene, te predlaže da sud naloži tužiteljima-protutuženicima da tuženici-protutužiteljici solidarno nadoknade troškove parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate.

6. Ovaj sud je dana 13. travnja 2022. donio presudu posl. br. P-407/2019- 35 kojom je odbio tužbeni zahtjev tužitelja, međutim Županijski sud u Šibeniku je svojim rješenjem posl. br. Gž-661/2022-2 prihvatio žalbu tužitelja i ukinuo navedenu presudu te u navedenom rješenju ističe da tužitelji uopće nisu preinačili tužbu iz razloga što tako uređenim zahtjevom nisu promijenili istovjetnost tužbenog zahtjeva istaknutog u tužbi (ne traže nešto drugo), ni povećali raniji zahtjev niti istakli drugi uz postojeći. S obzirom na navedeno kako u tužbi postavljeni tužbeni zahtjev predstavlja zahtjev vlasničke tužbe za povrat stvari, a takav je i onaj uređen u podnesku od 17. rujna 2018., to tužbeni zahtjev nije promijenjen.

7. Kako je prvotni drugotužitelj ŠO umro tijekom ovog postupka, to su postupak kao nasljednici preuzeli SO i ĆOČ kao nasljednici tužitelja ŠO (ĆOČ), a tijekom postupka je umrla i SO te je postupak kao njezin nasljednik preuzeo ĆOČ. Stoga je kao tužitelj sada ostao samo ĆOČ.

8. Tužitelj tijekom postupka ističe da iz materijalne dokumentacije u spisu koja datira još iz 1963. nesporno proizlazi kako i kome pripadaju određeni dijelovi suvlasništva, bez obzira na činjenicu što predmetna nekretnina nije etažirana. Stoga ponovno specificira tužbeni zahtjev svojim podneskom od 11. listopada 2023., a kojom specifikacijom ponovno postavlja tužbeni zahtjev koji predstavlja zahtjev vlasničke tužbe za povrat iste stvari, to tužbeni zahtjev nije promijenjen. Navedenim specificiranim tužbenim zahtjevom tužitelj predlaže da sud naloži tuženoj da tužitelju preda u posjed, slobodnog od stvari i osoba, uzurpirani dio niže opisane nekretnine zk.č.br. 4821/131, dvorište u [adresa], površine 163,2 čhv ili 587 m2 (zk. tijelo A1 (jedan), na kojem je sagrađena obiteljska stambena zgrada u [adresa] (zk. tijelo AII (dva), sve upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koji uzurpirani dio predstavlja prostor u podrumu stambene zgrade sa zasebnim ulazom na adresi [adresa] u [adresa], u naravi predmetni prostor u podrumu predstavlja dnevni boravak stana koji ima zaseban ulaz sa istočne strane zgrade, površine 18,71 m2, koja prostorija je prije građevinskih radova predstavljala sastavni dio stana tužitelja, i to na način da ukloni postojeća vrata na navedenom prostoru u podrumu, te da uspostavi vrata na desnom zidu prostorije (a kako je to prikazano u nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka dipl. ing. građ. Andreja Babića na str. 8).

9. Tužena je također tijekom postupka svojim podneskom od 15. studenoga 2021. specificirala protutužbeni zahtjev sukladno nalazu i mišljenju građevinskog vještaka, pa predlaže da sud presudom zabrani tužitelju-protutuženiku uznemiravanje prava suvlasništva tužene- protutužiteljice na nekretnini - obiteljskoj stambenoj zgradi u [adresa] (ZK tijelo AII) sagrađenoj na kat. čestici [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], označenoj kao dvorište u [adresa], ukupne površine 163,2 čhv odnosno 587 m2 (ZK tijelo AI), sve upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koje uznemiravanje je tužitelj izvršio tako da je potkrovlje predmetne nekretnine prenamijenio u stambeni prostor i koristi ga kao stambeni prostor kako je to prikazano na skici tlocrta stalnog sudskog vještaka za graditeljstvo i procjenu nekretnina Andreja Babića dipl. ing. građ. iz rujna 2021. (str.12), te naloži tužitelju-protutuženiku da dovede tavanski prostor u stanje prije izvršene prenamjene, te istome ubuduće zabrani svako takvo ili slično uznemiravanje prava suvlasništva tužene-protutužiteljice.

10. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u izvadak iz zemljišne knjige za zk.č. br. 4821/131 upisanu u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] sa stanjem na dan 26. studeni 2015. (list 4), porezno rješenje HO od 13. svibnja 2015. (list 17), izvadak iz zemljišne knjige za zk.č. br. 4821/131 upisanu u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] sa stanjem na dan 11. rujna 2018. (list 35-36), Ugovor o darovanju između prvotužiteljice i drugotužitelja (list 37-38), kupoprodajni ugovor od 8. studenog 1966. između prvotužiteljice i OO sa Ć i DO (list 39-41), dopis Š, Hruška (list 42), Ugovor o zajedničkoj gradnji obiteljske stambene zgrade od 9. listopada 1963. između ZO i EO sa Ć i DO uz nadopunu (list 43-46), nalaz, mišljenje i procjenu građevne vrijednosti izvršenih radova na zgradi u [adresa] stalnog sudskog vještaka Ivana Gajera od 31. listopada 1966. (list 47-54), rješenje Skupštine grada Zagreba, Komisije za rješavanje žalbi u upravnom postupku broj UP/II-256/1973 od 26. veljače 1973. (list 58-59), projektnu dokumentaciju (list 82-91), presliku građevinske dozvole (list 104), položajni nacrt (list 105-107), te proveo očevid na licu mjesta uz sudjelovanje stalnog sudskog vještaka građevinske struke Andreja Babića iz Jadranovo d.o.o., te izvršio uvid u nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka građevinske struke Andreja Babića iz Jadranovo d.o.o. (list 110-131), te je saslušao svjedoke SOČ, LO, ČO, CO i ĐO, te tužitelja i tuženu kao stranke u postupku.

11. U svezi ovako utvrđenog činjeničnog stanja i provedenog postupka sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan, a protutužbeni zahtjev tužene u cijelosti neosnovan.

12. Među strankama je nesporno da su stranke na dan 11. rujna 2018. upisane kao suvlasnici predmetne nekretnine i to tada 1. tužiteljica SO u 10/40 dijela, a tada 2. tužitelj ĆOČ, a sada tužitelj, u ukupno 10/40 dijela (2 puta po 5/40 dijela), tužena u ukupno 15/40 dijela (5/40 i 10/40 dijela), te pokojna RO u 5/40 dijela, a isto proizlazi i iz izvadka iz zemljišne knjige za zk.č. br. 4821/131 upisanu u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] sa stanjem na dan 11. rujna 2018. (list 35-36). Tužena osporava svoju pasivnu legitimaciju navodeći da je svoj suvlasnički dio od 10/40 dijela prodala HO. Navedeno proizlazi i iz poreznog rješenja HO od 13. svibnja 2015. (list 17), premda tužena u spis nije dostavila navedeni Ugovor o kupoprodaji od 12. travnja 2013. između tužene i KO koji se navodi u poreznom rješenju. Međutim, navedeni Ugovor o kupoprodaji od 12. travnja 2013. između tužene i VO nikada nije proveden u zemljišnim knjigama, a tužena je osim navedenih 10/40 dijela koji je prodala HO suvlasnik još i daljnjih 5/40 dijela predmetne nekretnine, kako je već ranije rečeno, koji nije prodala, pa je prigovor promašene pasivne legitimacije u cijelosti neosnovan.

13. Uvidom u Ugovor o zajedničkoj gradnji obiteljske stambene zgrade od 9. listopada 1963. između ZO i EO sa Ć i DO uz nadopunu (list 43-46) utvrđeno je da su isti točkom I. ugovorili izgradnju stambene zgrade na zk.č. br. 4821/131 upisanu u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] koja se nalazi u [adresa]. Točkom II. predmetnog ugovora ugovorili su da svi postaju suvlasnici zgrade u ¼ dijela, te da ZO i EO pripada 1/2 dijela zgrade i zemljišta na predmetnoj nekretnini, tj. trosobni stan u prizemlju sa ulazom iz [adresa], dve podrumske prostorije do [adresa], te pravo korištenja praonice rublja u podrumu i hodnika, a isto tako im pripada korištenja predbašće uz [adresa] i [adresa] do stubišta razmjerno udjelu koji mu pripada iz zajedničkog korištenja dvorišta ispred garaže sa nesmetanim prolazom do garaže, a Ć i TO pripada 1/2 dijela zgrade i zemljišta na predmetnoj nekretnini tj. jedan trosobni komforni stan u prvom katu sa ulazom iz Krapinske ulice, jedna podrumska prostorija do dvorišta sa ulazom sa stubišta koje vodi u prvi kat i tavan, te pravo zajedničkog korištenja hodnika, kao i cijeli tavan, a isto tako im pripada korištenje predbašće uz Krapinsku ulicu od stubišta dalje razmjerno dijelu koji mu pripada iz zajedničkog korištenja dvorišta ispred garaže.

14. Uvidom u kupoprodajni ugovor od 8. studenog 1966. između IO i OO sa Ć i DO (list 39-41) utvrđeno je da su tada 1. tužiteljica SO (premda se u Ugovoru spominje IO, nesporno je da se radi o istoj osobi) i njezin pokojni suprug ranije 2. tužitelj ŠO (premda su u ugovoru spominje OO, nesporno je da se radi o istoj osobi), kao kupci sklopili navedeni Ugovor sa Ć i DO kao prodavateljima. U predmetnom ugovoru je navedeno da prodavatelji prodaju cijeli svoj suvlasnički dio od 1/2 dijela predmetne nekretnine koji u naravi predstavlja jedan trosobni komforni stan u prvom katu, jedna podrumska prostorija i cijeli tavanski prostor sa ulazom zasebnim stubištem sa Krapinske ulice, te jedna garaža u dvorištu do kuće (uže), tj. širine 2,75 m i dužine 8 m (nedovršene).

15. Uvidom u rješenje Skupštine grada Zagreba, Komisije za rješavanje žalbi u upravnom postupku broj UP/II-256/1973 od 26. veljače 1973. (list 58-59) utvrđeno je da je istim Grad Zagreb poništio rješenje kojim je ranije 1. i 2. tužitelju IO i GO (kako se prezime navodi u navedenom rješenju), kojim je odobrena adaptacija tavanskih prostorija u tavanske svrhe u zgradi u [adresa], te rješava "Odbija se zahtjev BO i IO za adaptaciju tavanskog prostora u stambene svrhe na adresi [adresa]."

16. Uvidom u presliku građevinske dozvole (list 104), položajni nacrt (list 105- 107) i projektnu dokumentaciju (list 82-91) utvrđeno je da je ZO i EO **.**.1963. izdana građevinska dozvola uz navedenu dokumentaciju za izgradnju zgrade i to jednokratnog stambenog objekta tada na kčbr. [katastarska čestica] upisanoj u k. o. [katastarska općina] u [adresa] pod uvjetom da se drže odobrenog projekta građevinskih propisa, te određene uže lokacije i zapisnika regulacije i nivelacije.

17. Među strankama je sporno da li je tužena imala dozvolu pokojnog ranijeg 2. tužitelja ŠO da koristi i posjeduje prostoriju u podrumu na predmetnoj nekretnini u [adresa], pobliže opisanu pod točkom I izreke presude, koja je pripadala prvotnim tužiteljima IO i ŠO odnosno da li je ista navedenu prostoriju uzurpirala bez odobrenja istoga.

18. Također je sporno da li je tužitelj-protutuženik zajedno sa svojim prednicima IO i ŠO podigao zid na tavanskom prostoru i promijenio namjenu tavanskog prostora iz tavanskog prostora u stambeni prostor i na taj način uznemiravao pravo suvlasništva tužene-protutužiteljice na predmetnoj nekretnini u [adresa], pobliže opisanoj pod točkom II izreke presude.

19. Sud je izvršio očevid na licu mjesta na adresi [adresa] uz sudjelovanje stalnog sudskog vještaka građevinske struke Andreja Babića iz Jadranovo d.o.o., te je izvršio uvid u nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka građevinske struke Andreja Babića iz Jadranovo d.o.o. (list 110-131). Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je isti prilikom očevida 15. siječnja 2021. obavio pregled i detaljno snimanje prostora u podrumu i potkrovlju stambene zgrade na adresi [adresa] u [adresa] te je nakon toga dao slijedeće mišljenje. Sporna prostorija u podrumu u naravi predstavlja dnevni boravak stana. Vidljivi su tragovi zatvaranja vrata na desnom zidu prostorije. Stan ima zaseban ulaz s istočne strane zgrade, te u naravi predstavlja jednu stambenu cjelinu. Ukupna površina tog prostora koja danas predstavlja dnevni boravak iznosi 18,71 m2. Predmetni prostor u potkrovlju zgrade predstavlja jednu stambenu jedinicu – dvosobni stan s ulazom u tavanski prostor. Predmetni stan se sastoji od kuhinje i blagovaonice, dnevnog boravka, spavaće sobe i kupaonice te hodnika putem kojeg se pristupa tavanskom prostoru. Neosporno je kako je tavanski prostor dijelom prenamijenjen u stambeni prostor, no za taj isti prostor nisu ishođene dozvole te on nije legalan. Ukupna površina stana iznosi 55,74 m2, a tavanskog prostora 20,12 m2. Stanje zatečeno na očevidu vidljivo je i na tlocrtu podruma i tavana (list 122), te na fotografijama (list 124-129).

20. Svjedok ŠOČ prilikom saslušanja navela je da je sa svojim suprugom JO stanovala u kući tužitelja, odnosno istu su joj iznajmili i to prvi kat navedene kuće u [adresa] ranija tužiteljica FO i njezin pokojni suprug MO, a to je bilo od 1987. do 1990. Navodi da su stanovali na tom prvom katu navedene kuće i koristili su samo prvi kat kuće. U podrumu su gospodin i gospođa MO imali jednu prostoriju kao dnevni boravak koji je uključivao zajedno i kuhinju, a tu su bili stol i kauč, a posebno su imali jednu manju prostoriju kao toalet. U taj prostor u podrumu se ulazilo s glavnog ulaza u kuću po stepenicama prema dolje, a na drugu stranu su bile stepenice za taj prvi kat gdje su oni živjeli, te za tavanski prostor. U kući nije bilo prizemlja, nego su bile te stepenice prema podrumu, a druge stepenice su vodile prema tom prvom katu. Navodi da nitko drugi nije koristio taj ulaz u kuću koji su koristili ona i suprug. Pojašnjava da navedena kuća ima i prizemlje, međutim u navedeno prizemlje kuće se ulazilo s druge strane kuće iz posebnog ulaza, te se ne sjeća da bi se iz dijela kuće koji je ona koristila, odnosno s tog ulaza u kuću gdje se ulazilo na prvi kat kuće i u tu podrumsku prostoriju moglo ući u prizemlje kuće u kojem su bili drugi vlasnici. Navodi da su pokojni gospodin MO i FO koristili tu prostoriju kada bi došli iz Njemačke, s obzirom da su isti u to vrijeme živjeli u [adresa]. Kada su još radili u Njemačkoj dolazili su u Hrvatsku obično uvijek za Božić i još dva do tri puta godišnje. Navodi da su se odselili iz te kuće, međutim i dalje su posjećivali obitelj FO, a isti su se u međuvremenu i vratili s rada u Njemačkoj, a više se ne može točno sjetiti koje su se godine isti vratili iz Njemačke. Kada su im dolazili u posjet gospodin FO ih je uvijek primao u toj podrumskoj prostoriji. Više se ne može točno sjetiti kada su zadnji puta bili u posjetu, odnosno točno koje je to godine bilo, ali sigurno tamo nisu bili zadnjih deset godina. Što se tiče tavanskog prostora kojeg je spominjala da se nalazi iznad stana u kojem je živjela sa suprugom, svjedok navodi da su MO i FO u tom tavanskom prostoru imali jednu prostoriju kao spavaću sobu u kojoj su spavali, a u tom podrumskom dijelu su boravili tijekom dana. Navodi da za vrijeme dok su ona i suprug živjeli u predmetnoj kući nitko drugi koristio taj podrumski prostor koji su koristili MO i FO, a dok su isti bili u Njemačkoj. Navodi da ne može procijeniti koliko je bila velika ta prostorija u podrumu odnosno koliko je kvadrata mogla imati, a jedino što je sigurna je da je prostorija veća od 10 m[2] . Za vrijeme dok su oni živjeli u navedenoj kući nije bilo nikakve nadogradnje i preuređivanja tavanskog prostora.

21. Svjedok LO prilikom saslušanja naveo je da je njegova supruga poznavala tužitelje, a on nije. Negdje 1987. do 1990. supruga i on su živjeli u kući tužitelja u [adresa], a tamo im se rodio i sin 1988. te su živjeli na prvom katu navedene kuće. U navedenoj kući bila je još jedna prostorija koja se nalazi u podrumu, odnosno suterenu navedene kuće, zavisi kako se gleda, ali uglavnom idu jedne stepenice prema dolje od glavnog ulaza kuće, a na drugu stranu se ide stepenicama prema prvom katu gdje su oni živjeli. Navodi da su tadašnji vlasnici FO i MO koji su roditelji sadašnjeg tužitelja ROČ živjeli u [adresa] te su kući dolazili dva do tri puta za blagdane. Isti su kada su dolazili iz Njemačke boravili u tom suterenu, podrumu, te se u tom suterenu, podrumu, nalazila jedna prostorija u kojoj je bila jedna kuhinjica i dnevni boravak, a isti su u potkrovlju imali spavaću sobu. Isti su imali ključeve od tih prostorija, a svjedok navodi te oni nisu ulazili u te prostore niti u suterenu niti u potkrovlju. Tamo su samo ulazili kada su isti došli iz Njemačke i pozvali ih na kavu u taj dnevni prostor u podrumu, suterenu. Taj prostor je baš bila prostorija za stanovanje, te su se koristili stol i stolci, a nije bila prostorija koja se koristila kao podrum. Ističe da u navedenoj kući ima i prizemlje, međutim u to prizemlje kuće se ulazi s druge strane kuće i tamo su živjeli jedni drugi ljudi, a dok su oni tamo živjeli povremeno su viđali te ljude. Supruga i on su se odselili u Samobor, te se ne sjeća da su nakon što su se odselili, dolazili u posjet R, odnosno mislim da on nije, a ne može reći za suprugu. Navodi da nitko drugi nije koristio te prostorije u podrumu/suterenu, te na tavanu jer je to bilo pod ključem, a možda je znao doći sin MO i FO, s time da se ne sjeća da je isti dolazio u tu kuću kada su FO i MO bili u Njemačkoj, međutim poznavao je istoga. Navodi da neke druge osobe nisu dolazile u te prostorije. Ne zna što je bilo s druge strane te podrumske/suterenske prostorije s obzirom da je to bilo zazidano, te nije nikada ulazio u tu kuću s druge strane gdje se ulazilo u prizemlje te kuće. S druge strane su živjeli neki ljudi, s obzirom da su to bili odvojeni prostori. Iz tog drugog dijela kuće koji su koristili ti drugi ljudi nije se moglo ući u taj dio kuće koji su oni koristili.

22. Svjedok ČO, sin tužitelja, prilikom saslušanja naveo je da je živio u [adresa], međutim radio je kao vozač za Inter Europu od 2007. do 2009. pa mu je bilo teško odlaziti doma i onda je od ponedjeljka do petka spavao u kući svojeg djeda i bake FO i MO u [adresa]. Navodi da je spavao u jednoj prostoriji u prizemlju u koju se ulazilo stepenicama prema dolje od glavnog ulaza. U to vrijeme u kući je živio i njegov djed koji je došao iz Njemačke, a baka je još uvijek bila uglavnom u Münchenu u Njemačkoj. Djed je spavao na prvom katu navedene kuće. U toj prostoriji gdje je on spavao bio je jedan krevet, garnitura za sjedenje, stolić i četiri stolca, te s prednje strane WC, a tuširao se gore kod djeda s obzirom da u tom dijelu kuće nije bilo tuša već samo WC. Navodi da su 2011. susjedi porušili zid sa svoje strane kuće te su ušli u tu njihovu prostoriju-sobicu gdje je on spavao, te su vrata kroz koja se ulazilo u tu prostoriju maknuli i zazidali zid. Njegov djed ili otac su zvali policiju, te su se počeli suditi sa susjedima i počeli su problemi s njima. Ti susjedi su isto živjeli u toj kući gdje i njegov djed i baka, međutim isti su imali ulaz s druge strane te kuće, a također su s druge strane te njihove prostorije gdje je on spavao imali jedan prostor, a on nikada nije bio kod njih u tom prostoru. Na pitanje tko je prije njega boravio u toj prostoriji gdje je on spavao od 2007. -2009. svjedok navodi da je spavao pok. ZO negdje oko tri godine, a misli da je to bilo od 2002. Navodi da ne zna što je bilo prije ZO, odnosno djed je koristio tu prostoriju prije ZO. Navodi da je njegov djed iznajmljivao prvi kat prije toga ŠOČ i Ivanu, saslušanim svjedocima, a to mu je rekao djed. Navodi da su tavanski prostor navedene kuće koristili djed i baka, s time da je djed većinom kada je dolazio sam iz Njemačke koristio taj prostor gdje je on poslije spavao. Navodi da mu nije poznato da je prije nego što je on dolazio prespavati u predmetnu kuću i tog događaja iz 2011. bilo kakvih sporova o vlasništvu sa susjedima. Navodi da se u vrijeme kada je on bio u predmetnoj kući nije vršila renovacija krova, a ni poslije toga se nije vršila nikakva renovacija krova. Na pitanje da li su ugrađena tri krovna prozora svjedok navodi da nisu već da je sve tako kako je bilo. Nakon što je punomoćnik tuženika svjedoku predočio iskaz sada tužitelja sa zapisnika od 18. ožujka 2019. gdje isti navodi da je tavanski prostor podignut možda za jedan metar, te je podignut krov da se izravna s drugim krovovima na drugim kućama, te nakon toga postavio pitanje svjedoku da li je točno da su takvi radovi izvršeni, svjedok je naveo da je točno da su takvi radovi izvedeni, te ističe da je to bilo samo to i da je to bilo svima poznato, pa i susjedima koji su živjeli u drugom dijelu te kuće u [adresa]. Navodi da mu djed nije prenio da postoji nekakav sporazum o korištenju predmetne podrumske prostorije gdje je svjedok spavao.

23. Svjedok CO, suprug tužene, prilikom saslušanja naveo je da je došao živjeti u navedenu nekretninu u [adresa] kada se vjenčao sa svojom suprugom, ovdje tuženom, ĆO, a to je bilo pred jedno 40 godina. Kada se rodila njihova prva kćer, svjedok ĐO, pred jedno 35 godina supruga i on su zajedno sa kćeri otišli živjeti u podrum te kuće, te su neko vrijeme živjeli u tome podrumu kada se rodila i druga kćer, a više se ne mogu sjetiti koliko su dugo bili u tom podrumu, te ističe da ima dosta problema s datumima. Navodi da su u podrumu koristili dvije sobice i jednu kuhinju, a u to vrijeme je postojala u podrumu i jedna prostorija koju je koristila obitelj ČO, te su isti imali pristup u taj dio podruma i vrata za ući u taj dio podruma sa svoje strane. Ističe da se u to vrijeme nije moglo ući u taj dio njihovog podruma s tužiteljske strane. Nakon što su umrli njegov tast i punica navodi da je sa suprugom i djecom živio u prizemlju te kuće neko vrijeme, a ponovno se ne može sjetiti koliki je to vremenski period bio, a nakon toga se ponovno preselio u podrum zajedno sa suprugom. Navodi da opet ne može reći koliko dugo oni sada žive u tom podrumskom dijelu. Navodi da je jedne godine NO u tavanskom dijelu te kuće počeo nešto graditi, odnosno malo je podigao krov, te su ga pitali što to gore radi. On im je rekao da je to samo malo podigao, a oni su primijetili da su se pojavili i otvori i prozori na tom tavanskom prostoru. Navodi da su istome rekli i upozorili ga da to ne može graditi i da ima zabranu jer su se njegov tast PO i NO dogovorili o svim prostorijama u kući i korištenju tih prostorija, te ističe da je između njih dvojice sve bilo riješeno, a i sud je donio rješenje još 1973. da se ne smije raditi stan na tavanu. Kada su njegov tast PO i punica EO umrli navodi da je NO to počeo graditi na tavanu 2008., a naknadno se nakon par godina pojavio Rudijev sin ROČ i on je počeo nešto ozbiljnije graditi na tom tavanu. Ističe da su imali pristup tom tavanu jer je na tavanu imao antene, odnosno bile su na krovu, te satelitsku antenu. Vidio je da se to gore gradi i da se ustvari radi stan, pa kako je bio dobar s K tražio je istoga da se dogovore. NO ga je prvo ignorirao i mislio je da će oni popustiti, međutim na inzistiranje da će ga tužiti on im je rekao da im evo ta njegova sobica u podrumu koju je on koristio 30 godina. Navodi da im je također rekao da se od ROČ ne može othrvati, te im je rekao da isti viče na njega, pa im je onda dao tu sobicu u podrumu. Nakon toga su zamolili majstora da zazida vrata s te strane od AO, da se više s te strane ne može doći u tu prostoriju i to je zazidano u dogovoru s K, te ih je isti zamolio da se iz te prostorije iznese neki stari kauč van. Kada su zazidana vrata s te njihove strane onda su oni sa svojeg hodnika u tom podrumu otvorili druga vrata u tu prostoriju. NO i njegov sin ROČ su onda gore nastavili gradnju i napravili su stan na tom tavanu gdje je bio podignut krov i napravljeni veliki prozori. Navodi da su s K željeli napraviti pisani sporazum za tu prostoriju u podrumu te su se s njim dogovorili da on to sve potpiše na što je pristao, međutim trebala je iz Njemačke doći i njegova supruga FO, da i ona to potpiše, međutim ona nikako nije dolazila. Navodi da su 2012. primijetili da se s K nešto dešava, te zna da jednom kada ga je sreo isti je bio mršav i rekao mu je da ništa ne jede. Isti se je nakon toga zaključao gore u svojem stanu na prvom katu. Svjedok navodi da je on pozvao hitnu, te je došla i policija i vatrogasci koji su otvorili kuću i nakon toga su odveli AO u [adresa]. Tako oni zbog toga s K nisu uspjeli napraviti taj sporazum i završiti tu priču. Premda nisu bili najsretniji s tim sporazumom jer su tužitelji gore dobili puno više, a oni su gore imali antene, osigurače struje te telefon, a koje antene je ROČ poskidao, a struja i telefon su još uvijek ostali gore u tom tavanskom prostoru. Međutim ROČ im ne dozvoljava da se spoji optički kabel. Navodi da je isti okupirao taj tavanski prostor, te im je prijetio i izvodio gluposti. Navodi da je tužitelj ĆJ dobio kvalitetniji prostor i povećao svoj obujam, a onda njih tuži za tu prostoriju od 17 m2 u podrumu koju im je dao OO. Napominje da u vrijeme kada je OO bio živ sve su radili u suradnji s istim. Navodi da je htio tu donju prostoriju od AO u podrumu zbog te njegove gradnje na tavanu, te ponavlja da se isti tome prvo opirao. Navodi da je došao jednom zgodom 2011., te je s čekićem lupao po zidu od te podrumske prostorije koja je bila s njihove strane, te su to čuli OO i SJ koji su bili gore u svojem stanu, pa su njih dvojica došli u podrum sa svoje strane, te su sa te svoje strane kroz zid vikali da ne može to tako i da što ja radim te su tada pozvali policiju. Navodi da je došla policija i da su mu rekli da to ne može tako raditi, pa je onda prestao s tim lupanjem. Međutim nakon tri dana je došao NO te su se njih dvojica dogovorili da on njemu ustupi tu prostoriju u podrumu, kako je već ranije iskazivao, te da ne idu na sud i da se ne svađaju. Navodi da ne zna čovjeka koji je bio vlasnik tog dijela kuće prije obitelji NO. Navodi da oni nikada nisu koristili unutarnji dio tavanskog prostora već je njegova obitelj dolazila kroz taj tavanski prostor samo do krova, te ih je NO puštao na krov, a dok je NO bio u Njemačkoj bio je jedan gospodin H koji ih je puštao unutra do krova. Navodi da danas više nemaju nikakav pristup do krova. Ističe da im je ĆJ prijetio, te vjeruje da ga i pitaju da ih ponovno pusti do krova, isti ih ne bi pustio gore. Na pitanje da li su FO, supruga AO i njegov sin ĆJ znali za taj dogovor između njega i AO svjedok navodi da misli da su znali, odnosno ĆJ je znao sto posto, s obzirom da mu je isti rekao da ima logike da tužitelji budu gore i da oni budu dolje, a također navodi da je i njegovoj kćeri KO rekao da njemu ta prostorija u podrumu ne treba. Svjedok navodi da je NO u to vrijeme kada su oni radili sporazum i dogovarali se oko te podrumske prostorije bio zdrav, s obzirom da su u to vrijeme normalno išli na kavu i uvijek su pričali o njegovom radu u Njemačkoj što je isti uvijek volio pričati. Nakon što je svjedoku predočeno rješenje Skupštine Grada Zagreba od 26. veljače 1973. koje se nalazi u preslici na listu 58 i 59 spisa, svjedok navodi nakon uvida u navedeno rješenje da mu je navedeno rješenje poznato i da je to ustvari rješenje koje je on ranije spominjao kao sudsko rješenje.

24. Svjedok ĐO, kćer tužene, prilikom saslušanja navela je da je živjela na predmetnoj adresi [adresa] od rođenja do 2008. kada se udala i preselila na Rudeš. Navodi da su na predmetnoj adresi [adresa] suprug i ona 2014. počeli s adaptacijom prizemnog dijela kuće, te su se preselili u taj prizemni dio kuće 2015. i od tada ponovno žive na navedenoj adresi. Navodi da je njena obitelj odnosno ona i njeni roditelji, te njena sestra u vrijeme kada se rodila i odrastala u podrumu te kuće koristila dvije sobe i kuhinju, a dio sobe je bio zagrađen, a radi se o spornoj prostoriji koja je predmet ovog postupka i koju je koristio NO, te je između njihovog hodnika i te prostorije bio zid i oni u to vrijeme nisu mogli ući u tu prostoriju. Zna da je gospodin NO odnosno MO, a koji je bio suvlasnik te kuće i stanovao je u drugom dijelu te kuće 2011. došao njenom tati CO te je rekao da bi im prepustio tu prostoriju u podrumu, a da si oni grade na tavanu. Zna da je tata bio ljut jer su tužitelji već počeli s radovima na tavanu, te je vidio da su oni digli stan na tom tavanu bez njihove dozvole, a to joj je pričala njena majka ĆO, tužena, koja ju je nazvala telefonom i sve joj je to rekla, a ona tome nije bila osobno prisutna. Navodi da je povremeno dolazila u posjet roditeljima, te je vidjela skele i radove na tom tavanu. Zna da je nakon nekog vremena bio zazidan taj zid, odnosno prolaz iz te prostorije od strane MO, te zna da kada je jednom došla, on je bio prisutan, te se nagnula i pozdravila susjeda MO koji je bio u tom podrumskom prostoru, te joj je isti rekao da su zidari koji su već bili tamo sve zazidali i da će to uskoro biti gotovo. Navodi da su oni sa svoje strane nakon toga napravili prolaz odnosno vrata prema toj prostoriji i ista se sada koristi kao dnevna soba u tom podrumskom stanu. Navodi da je nakon toga dolazila u posjet roditeljima i pozdravljala se s gospodinom K i sve je bilo u redu. Nakon nekog vremena muž i ona su počeli s tom adaptacijom u prizemlju kuće, kako je već ranije opisala. Međutim prije toga 2012. su je roditelji zvali i govorili da se nešto čudno dešava s K i rekli su da nešto nije dobro s njime. Također zna da su joj nakon toga rekli da se isti zaključao u svojem stanu, te su oni zvali policiju i vatrogasce koji su ga otključali. Poznato joj je da je gospodina AO nakon toga njegov sin ĆJ odveo u Njemačku i oni nakon toga gube kontakt s K. Navodi da je SJ, odnosno tužitelj, bio prisutan tim dogovorima oko te sobice u podrumu, te je isti bio prisutan kada se dogovaralo to prepuštanje sobice u podrumu njima. To joj je poznato dijelom iz razgovora s njenim roditeljima, te sa K. Navodi da NO nije toliko pričao o sinu, a SJ je to govorio kada bi istoga susrela na dvorištu premda je tamo tada bio rijetko. Nakon što su muž i ona adaptirali stan u prizemlju te kuće SJ je sve češće boravio u [adresa], te je situacija postajala sve gora jer je isti bio prilično agresivan, a njen je dojam da je puno pio. Isti je prijetio da će im poplaviti stan i da će gore naseliti G i napraviti smeće, a njenoj mami da će polomiti noge. Navodi da oni njemu nisu ništa govorili i izazivali takvo njegovo ponašanje, a isti je kada bi ih vidio na dvorištu govorio da što rade po dvorištu. Navodi da je tužitelj u to vrijeme radio negdje vani, ali to rijetko kada bi došao bi im to govorio. Na pitanje da li su osim radova koje je sada spominjala imali još neke radove na navedenoj nekretnini svjedok navodi da su na garaži popravljali krov, međutim nisu mijenjani gabariti na toj garaži, ali je u garaži napravljen garažni stan, a to je bilo sve u vrijeme kada su adaptirali taj stan u prizemlju te kuće, odnosno 2013. ili 2014. Navodi da je o tome njezin tata razgovarao s SJ, međutim radilo se o njihovom dijelu garaže, a ne o dijelu garaže obitelji SJ, s obzirom da oni njihov dio garaže nisu dirali. Navodi da se 2011. njen otac naljutio zbog radova koje je SJ radio na tom tavanskom prostoru, te je smatrao da su oni izašli iz gabarita i povećali svoj stambeni prostor jer su tavanski prostor uredili u stan, te sagradili dodatne prozore. Onda je njezin otac na svoj rođendan te 2011. počeo lupati s čekićem po zidu u podrumu i s čekićem probušio neku rupicu u tom zidu koja je možda bila promjera cca desetak centimetara, odnosno možda i manje, ne zna koliko se s čekićem može probiti zida, a to je bio zid prema toj sada spornoj prostoriji. Zna da je netko pozvao policiju, ne zna da li je to bio NO ili njegov sin SJ, te je policija došla, a ona nije bila prisutna od početka tog događaja, nego je došla kada je policija već bila na licu mjesta. Njenom ocu je rečeno da to ne može raditi tako, te je on onda prestao s time. Zna da su ona i majka rekle ocu da to ne može na taj način, te su nakon toga počeli razgovori između nje i njenih roditelja što će raditi i da li će tužiti AO zbog tih radova na tavanu, s obzirom da je kršio odluku o zabrani građenja na tavanu. Navodi da ona osobno nikada nije bila prisutna razgovoru svojeg oca i gospodina AO vezano za tu podrumsku prostoriju. Navodi da su njeni roditelji uvijek govorili da su imali pristup tavanu da mogu pristupiti na krov, te da im je NO rekao da mogu ostaviti neke stvari na tavanu. Ona ne zna da li su oni ikada ostavljali bilo što od stvari na tavanu i da li su koristili unutrašnjost tog tavana. Navodi da ona nikada nije bila na tom tavanu osobno. Vezano za prepuštanje te sobice u podrumu ponavlja da joj je MO samo jednom prilikom kada je ona došla i kada se zidao taj zid u podrumu odnosno otvor sa strane obitelji MO prema toj prostoriji i kada su bili prisutni zidari rekao sada će to biti gotovo i zazidano, tu je ta sobica, a nešto drugo joj nije o tome govorio. Navodi da joj je SJ samo jednom prilikom u dvorištu rekao da mu ta sobica ne treba i odmahnuo je rukom. Što se tiče razine tavana, odnosno koliko je dignuta razina krova na tavanu u odnosu na kako je to bilo ranije svjedok navodi da ona to može reći samo po procjeni u odnosu na druge kuće, te misli da je to negdje dva metra. Nakon što je svjedoku predočen dopis koji se nalazi u preslici na listu 42 spisa, na posebno pitanje da li joj je poznat taj dopis i tko ga je pisao svjedok navodi da joj je dopis poznat s obzirom da ga je ona pisala, a na dodatno pitanje navodi da ga je pisala 2018.

25. Tužitelj ĆOČ prilikom saslušanja naveo je da su njegovi roditelji 60.-tih godina prošlog stoljeća živjeli u [adresa] te su od obitelji DO 1967. godine kupili u kući u [adresa] tavanski prostor, te trosobni stan na prvom katu i dolje jednu podrumsku prostoriju i garažu. Oni su se valjda tako dogovorili što kupuju, on to ne zna. Roditelji su jedno vrijeme tamo imali podstanare, a roditelji su i dalje živjeli i radili u Njemačkoj. Njegov otac je jedno vrijeme živio u tom trosobnom stanu na 1. katu, a mama je i dalje bila u Njemačkoj, te je dolazila u taj stan samo po ljeti za vrijeme godišnjega. U podrumu je jedna podrumska prostorija bila njihova, međutim ĆO si je uzela tu prostoriju 23. travnja 2011., te je tata tada zvao policiju. Međutim, nakon dolaska policije ništa se nije promijenilo te su oni i dalje nastavili, odnosno ĆO i njezin suprug zajedno su sa zidarom razbili zid te su zauzeli tu prostoriju u podrumu. Od tada se tom podrumskom prostorijom koriste U i još uvijek su unutra. Taj podrum u naravi je bila jedna sobica veličine cca 4x5 metara. Ta prostorija postojala je kao takva od 1967. godine kada je to njegov tata kupio pa do 23. travnja 2011. U toj sobi u podrumu jedan od podstanara je bio njegov sin ČO, te ZO. Navodi i da je on nekada koristio tu prostoriju na način da je nekada znao tamo odmoriti i prespavati. U su sa svoje strane podruma, a on ne zna točno što su oni imali u podrumu, s obzirom da on s te strane podruma gdje su Antolići bili nikada nije bio, jer su isti imali poseban ulaz. Oni su sa svoje strane zida probušili zid u tu njihovu podrumsku prostoriju za koju je ranije rekao da je veličine 4x5 metara, te su u istu ušli, a onda su zazidali ranije postojeća vrata kroz koja su njegovi roditelji i podstanari ulazili u tu prostoriju, te tih vrata onda nije bilo. To je dolje sada sve jedan prostor, te on nema više nikakvog pristupa u taj podrumski prostor. Što se tiče stvari koje su se nalazile u tom podrumskom prostoru 2. tužitelj navodi da je to valjda njegov otac odnio, on to ne zna jer je bio na putu. Policija je prilikom uredovanja 23. travnja 2011. sačinila zapisnik, te se to može provjeriti kod policije. U navedenoj kući postoji i tavanski prostor međutim isti nije adaptiran u stambeni prostor, već je samo taj tavanski prostor podignut za možda jedan metar i to je podignut krov, da se izravna s drugim krovovima na drugim kućama. Taj tavan koristi on, a prije su ga koristili njegovi roditelji. Navodi da je 2011. njegov otac 81 godinu, a bolovao je od Alzheimerove bolesti, te je znao zaboravljati zbog bolesti.

26. Tužena ĆO prilikom saslušanja navela je da na adresi [adresa] živi od kada je kuća izgrađena 1963. godine. Napominje da navedena zgrada ima četiri etaže i to podrum, prizemlje, prvi kat i potkrovlje. Ona živi u stanu u prizemlju i u podrumu i to je oduvijek bilo tako, a prije su živjeli i njen otac i majka. Obitelj ŠO je došla u navedenu kuću 1967. godine kada su kupili suvlasnički dio od obitelji DO. Napominje da su njeni roditelji u podrumu koristili tri prostorije, a četvrtu prostoriju u podrumu je koristila obitelj DO, a poslije nje obitelj ŠO, jer je bila takva podjela. Gore gdje je bio tavanski prostor je bio neuređeni tavanski prostor, te je cijeli taj neuređeni tavan koristila obitelj DO, odnosno kasnije obitelj ŠO, te je bio takav dogovor. To je sve bilo tako do 2008. godine kada je gospodin ŠO na svoju ruku odlučio promijeniti krovište, a nije nju kao suvlasnika obavijestio o tome. Isti je podigao krovište i napravio dva potkrovna prozora da bi tamo mogao biti stambeni prostor. Nakon toga je 2011. godine probijen još jedan prozor, te je tavanski prostor uređen u stambeni prostor. S obzirom na to njen muž je 23. travnja 2011. pokušao probiti zid u podrumu prema sobici od ŠO, a koju su oni, kako je već rekla, koristili u podrumu, s obzirom da je gospodin ŠO uzurpirao tavan. Ona je nakon toga rekla gospodinu ŠO da će ga tužiti za uzurpaciju prostora tavana. Nakon toga je gospodin ŠO rekao da on njima ustupa tu prostoriju u podrumu, a to je bilo 1. svibnja 2011. Međutim, o tome nisu napravili nikakav pismeni dogovor, jer gospodin ŠO nije htio ništa potpisati bez svoje supruge koja je bila u Njemačkoj. Isti je došao kod njih i rekao da pozovu majstore, te kada je došao zidar gospodin ŠO je rekao da zidar dođe s njihove strane ulaza u tu njihovu podrumsku prostoriju, te je tada majstor zazidao ta ulazna vrata u tu podrumsku prostoriju jer je to noseći zid kuće. Također je tada gospodin ŠO zamolio njenog supruga da mu iznese stvari van, što je suprug i učinio. Nakon toga su oni ušli u tu prostoriju koju su koristili D na način da su sa svojeg hodnika u podrumu probili vrata u tu prostoriju i od onda se koriste tom prostorijom. Navodi da je kasnije 2012. godine svojoj kćeri HO prodala stan u navedenoj kući u prizemlju, međutim kćer se nije mogla uknjižiti kao suvlasnik jer kuća nije etažirana, te čekaju etažiranje. Ona se sada koristi cijelim podrumskim prostorom, a gospodin ĆJ se koristi cijelim tavanskim prostorom i misli da je to u redu s obzirom da su u zemljišnoj knjizi upisani kao suvlasnici svaki u ½ dijela. Napominje da nakon smrti njene majke njezin suvlasnički dio nije upisan u zemljišnim knjigama na nju, odnosno majka je od njenog oca naslijedila jedan suvlasnički dio koji onda nije mogao biti prepisan na nju jer je sve to kasnilo iza tatine smrti. Navodi da nije sigurna da li je netko bio podstanar u toj podrumskoj prostoriji koju je ranije koristila obitelj ŠO, ali je sigurna da je ta prostorija bila iznajmljivana kao uredski prostor. Ona ili njezini roditelji nikada nisu koristili tavanski prostor s obzirom da nisu imali ključ, niti pristup na tavan, a u taj tavanski prostor može se doći samo kroz taj stan na 1. katu koji je koristila obitelj ŠO. Dogovor između njezinih roditelja i obitelji DO je bio da će tavanski prostor koristi obitelj DO. Na pitanje zašto ako su imali dogovor s ŠO nisu s istim sve dogovorili kada su primili predmetnu tužbu, s obzirom da je i gospodin ŠO bio jedan od tužitelja, tužena navodi da je gospodin ŠO teže obolio 2012., te se čak i zaključao u kuću, nakon čega su oni zvali policiju, te je nakon toga došao sin odistoga ĆJ te je svojeg oca odvezao u Njemačku, te se isti nakon toga nije niti vraćao u Hrvatsku. Tužitelji odnosno njihovi prednici nisu imali odobrenje za korištenje tavanskog prostora kao stambenog prostora s obzirom da je gospodin ŠO još 1967. godine odmah htio taj tavanski prostor adaptirati u stambeni prostor međutim nisu dobili odobrenje Grada Zagreba, jer se njena obitelj protivila kao suvlasnici, a u ono vrijeme im nije želio prepustiti cijeli podrumski prostor. Radovi u podrumu otvaranja i zatvaranja vrata su trajali više dana, a gospodin ŠO je bio prisutan kada su se izvodili ti radovi s obzirom da je živio u to vrijeme u stanu na 1. katu. Na pitanje da li je uopće fizički bilo moguće zatvoriti vrata kroz koja je obitelj ŠO ulazila u podrumski prostor bez da bi se pristupilo na dio koji su do tada koristili D tužena navodi da oni fizički nisu mogli doći do te sobe u podrumu. U svibnju 2011. kada su rađeni ti radovi nije zvana policija a gospodin ŠO je njih zvao da to naprave kako je ranije rekla.

27. Vezano za tužbeni zahtjev tužitelja u postupku je nesporno utvrđeno da se sporna soba u podrumu predmetne nekretnine u površini od 18,71 m2, prema utvrđenju građevinskog vještaka, nalazi u posjedu tužene što ista niti ne poriče, međutim tvrdi da je navedeno dogovorila 2011. sa prednikom sadašnjih tužitelja ŠO. Navedeno tvrde i svjedoci CO, suprug tužene te ĐO, kćer tužene. Međutim, navedeni svjedoci su kao obitelj tužene zainteresirani za ishod ovog postupka, pa ih sud ne može prihvatiti. Kako je već rečeno ŠO je kao prvotni tužitelj već na početku ovog postupka umro, pa ga sud nije mogao saslušati na navedene okolnosti, a ranija 1. tužiteljica, njegova supruga SO, odustala je od toga da je se sasluša kao stranku u postupku. Sadašnji tužitelj ĆOČ navodi pak da je tužena, kako mu je rekao otac ŠO, navedenu prostoriju uzurpirala samoinicijativno 23. travnja 2011. te je njegov otac zvao policiju. Međutim nakon dolaska policije se ništa nije promijenilo i ĆO je sa suprugom i zidarom razbila zid i zauzela tu prostoriju te se isti od tada koriste navedenom podrumskom prostorijom i još uvijek su unutra. Svjedok ČO, sin tužitelja, također navodi da su susjedi porušili zid sa svoje strane kuće i ušli u tu njihovu prostoriju-sobicu, gdje je on nekada znao prespavati kada je radio kao vozač, a to je bilo 2011. Također navodi da je zvana policija i da od tada imaju probleme sa susjedima koji su također živjeli u toj kući gdje su živjeli njegovi baka i djed, ali su imali ulaz s druge strane kuće. Što se tiče iskaza ovog svjedoka isti sud prihvaća iako je svjedok sin tužitelja. Naime, da je pokojni ŠO doista dao dozvolu tuženoj da koristi navedenu podrumsku prostoriju zašto bi isti zajedno sa suprugom, pokojnom SO pokrenuo ovaj postupak. Ovdje valja reći da LO, nekadašnji podstanar, nema saznanja što se je dešavalo nakon što je otišao iz predmetne nekretnine, kuće 1990. jer u kući nakon toga nije bio. Svjedok ŠOČ, nekadašnji podstanar, navodi da je također navedenu kuću napustila 1990., te je dolazila u posjete pokojnom UO nakon toga u spornu podrumsku prostoriju, međutim ističe da tamo sigurno nije bila zadnjih deset godina. Stoga sudu ustvari nisu niti bitni iskazi zadnja dva svjedoka.

28. Članak 36. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17, dalje ZVDSP) propisuje da ako više osoba ima neku stvar u svojem vlasništvu tako da svakoj pripada po dio toga vlasništva, računski određen razmjerom prema cijelom pravu vlasništva te stvari, sve su one suvlasnici te stvari, a dijelovi prava vlasništva koji im pripadaju su njihovi suvlasnički dijelovi. S time da čl. 38. st. 1. istog Zakona propisuje da nije li što drugo određeno, svaki suvlasnik smije izvršavati glede cijele stvari sve ovlasti koje ima kao nositelj dijela prava vlasništva bez suglasnosti ostalih suvlasnika, ako time ne vrijeđa prava ostalih suvlasnika. Također čl. 42. st. 1. istog Zakona propisuje da svim suvlasnicima pripada pravo na suposjed stvari, ali oni mogu odlučiti da će međusobno podijeliti posjed stvari i/ili izvršavanje svih ili nekih vlasničkih ovlasti glede nje.

29. Kako je već ranije rečeno pod točkom 12. obrazloženja, stranke su upisane kao suvlasnici predmetne nekretnine i to u idealnim dijelovima jer zgrada nije etažirana. Točno je da su još prednici tužitelja Z i DO ugovorili način korištenja pojedinih dijelova zgrade s prednicima tužene ZO i EO i to Ugovorom o zajedničkoj gradnji obiteljske stambene zgrade od 9. listopada 1963. Također, prvotni tužitelji u ovom postupku ŠO i SO su kupoprodajnim ugovorom od **.**.1966. s Ć i DO potvrdili takav način korištenja zgrade, kako je već navedeno u točci 13. i 14. obrazloženja. ŠO i SO je pripala jedna podrumska prostorija do dvorišta sa ulazom sa stubišta koje vodi u prvi kat i tavan. U ovom postupku je utvrđeno da je navedena prostorija u podrumu površine 18,71 m[2] , prema nalazu vještaka građevinske struke, predmet ovog postupka.

30. Kako tužena nije dokazala da je imala dozvolu prednika tužitelja ŠO i SO da ista koristi predmetnu prostoriju u podrumu, to sud smatra da je osnovan zahtjev tužitelja za predaju u posjed predmetne prostorije u podrumu površine 18,71 m[2] , kako je pobliže opisano kao u izreci presude pod točkom I, te je odlučeno kao pod točkom I izreke presude.

31. Što se tiče protutužbenog zahtjeva tužene-protutužiteljice vezano za uznemiravanje prava suvlasništva tužene-protutužiteljice na predmetnoj nekretnini u [adresa] i to tavanskog prostora tužitelj-protutuženik i svjedok ČO, sin tužitelja-protutuženika, tvrde da navedeni tavanski prostor nije adaptiran u stambeni prostor premda ne poriču da je zid na istome podignut za jedno jedan metar. Nasuprot tome svjedok CO, suprug tužene-protutužiteljice, navodi da su se osim što je podignut zid na tavanskom prostoru da je primijetio da su se pojavili i otvori i prozori na tom tavanskom prostoru, a on je vidio da se gore ustvari radi stan, premda ističe da nikada nisu koristili unutarnji dio tavanskog prostora i njegova obitelj je dolazila kroz taj tavanski prostor samo do krova, a da ih je ŠJ puštao na krov, a na krovu je imao antenu i satelitsku antenu. Istaknuo je da su gore imali i osigurače struje i telefon koji su i dalje ostali u tavanskom prostoru. Svjedok ĐO, kćer tužene-protutužiteljice, navodi da nikada nije bila na tom tavanu osobno i ne zna da li je njena obitelj ikada ostavljala od stvari na tavanu i da li su koristili unutrašnjost tog tavana, pa iskaz iste nije bitan za ishod ovog postupka u navedenome dijelu. Tužena-protutužiteljica sama navodi da ona ili njezini roditelji nikada nisu koristili tavanski prostor s obzirom da nisu imali ključ niti pristup na tavan, a u tavanski prostor se može ući samo kroz stan tužitelja-protutuženih na prvom katu, koji je koristila obitelj ŠJ. Sama ističe da je dogovor između njezinih roditelja i obitelji DO bio da će tavanski prostor koristiti obitelj DO. Međutim, navodi da tužitelj-protutuženik i njegovi prednici nisu imali odobrenje za korištenje tavanskog prostora kao stambenog prostora.

32. Kako je već rečeno pod točkom 13. obrazloženja prednici tužitelja- protutuženika Z i DO ugovorili su način korištenja pojedinih dijelova zgrade s prednicima tužene-protutužiteljice ZO i EO i to Ugovorom o zajedničkoj gradnji obiteljske stambene zgrade od 9. listopada 1963. Također, prvotni tužitelji u ovom postupku ŠO i SO su kupoprodajnim ugovorom od **.**.1966. s Ć i DO potvrdili takav način korištenja zgrade kako je navedeno u točci 14. obrazloženja. Dakle, ŠO i SO je na korištenje pripao cijeli tavan. Također, kako je već rečeno, stalni sudski vještak građevinske struke je prilikom očevida utvrdio da je tavanski prostor prenamijenjen u stambeni prostor za koji nisu ishođene dozvole i nije legalan. S time da sada ukupna površina stana iznosi 55,74 m[2] , a tavanskog prostora 20,12 m . Iz tlocrta potkrovlja na listu 122 spisa je vidljivo sadašnje stanje navedenog prostora, a isto je vidljivo na fotografijama na listu 127 do 129 spisa.

33. S obzirom na utvrđenja stalnog sudskog vještaka građevinske struke u ovom postupku je utvrđeno da je doista dio potkrovlja iz tavanskog prostora prenamijenjen u stambeni prostor, pa u tom dijelu sud nije mogao prihvatiti iskaz tužitelja-protutuženika i svjedoka ČO. Međutim, iz ranije navedenih Ugovora u točci 13 i 14 obrazloženja proizlazi da tužena-protutužiteljica i njeni prednici prema dogovoru stranaka nisu niti imali pravo korištenja tavana. Također iz samog iskaza tužene-protutužiteljice, kako je već rečeno, proizlazi da niti ona, a niti njezini prednici nisu imali pristup tavanu, te da je bio takav dogovor između njezine obitelji i obitelji DO, a kasnije SO, a i njezin suprug RJ saslušan kao svjedok je naveo da su na tavan dolazili samo uz dozvolu prednika tužitelja ŠO pa sud nije imao razloga ne prihvatiti takav njezin iskaz.

34. Dakle, kako tužena-protutužiteljica niti njezina obitelj nikada prema dogovoru stranaka i prednika stranaka nije imala pravo koristiti tavan, to sud smatra da činjenica što je tužitelj-protutuženik i njegov prednik ŠO podigao zid tavanskog prostora, odnosno potkrovlja te isto djelomično prenamijenio iz tavanskog prostora u stambeni prostor ni na koji način ne uznemirava tuženu-protutužiteljicu. Naime prenamjena tavanskog u stambeni prostor iako nije legalna, kako je to naveo stalni sudski vještak građevinske struke, ne mijenja, niti onemogućava ili bitno ograničava dogovoreni način korištenja tavana između stranaka i njihovih prednika te obavljanje faktične vlasti i suvlasničkih ovlaštenja na navedenom tavanu. Nelegalnost navedenog građevinskog zahvata na tavanu, odnosno prenamjena dijela tavanskog u stambeni prostor nije predmet ovog postupka, već eventualnog upravnog postupka. Stoga je odlučeno kao pod točkom II izreke presude.

35. O troškovima parničnog postupka sud je odlučio primjenom čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP) s obzirom da je tužitelj u cijelosti uspio sa tužbenim zahtjevom, a tužena- protutužiteljica nije uspjela s protutužbenim zahtjevom. Stoga je tužena-protutužiteljica dužna tužitelju-protutuženiku platiti trošak postupka u iznosu od 11.394,32 EUR.

36. Trošak tužitelja-protutuženika sastoji se od zastupanja tužitelja- protutuženika po punomoćniku – odvjetniku, a u skladu sa važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to za sastav tužbe, te sastav podnesaka od 23. kolovoza 2017., 17. rujna 2018., 18. veljače 2022. i 11. listopada 2023., te pristup na ročišta od 4. prosinca 2018., 18. ožujka 2019., 28. veljače 2022., 18. prosinca 2023., 30. siječnja 2024., 23. travnja 2024. i 16. travnja 2025., te pristup očevidu od 15. siječnja 2021. po 250 bodova temeljem Tbr. 7. t. 1., Tbr. 8. t. 1. i Tbr. 9. t. 1. i 7. Tarife, te sastav podneska od 10. srpnja 2017. po 100 bodova temeljem Tbr. 8. t. 3. Tarife, sastav podnesaka od 12. ožujka 2018., 10. prosinca 2018. i 15. lipnja 2021. po 25 bodova temeljem Tbr. 8. t. 4. Tarife, te zastupanje na ročištu od 14. ožujka 2016. po 50 bodova temeljem Tbr. 9. t. 5. Tarife, te zastupanje na ročištima od 30. svibnja 2016. i 27. listopada 2020. po 125 bodova temeljem Tbr. 9. t. 2. Tarife, te sastav žalbe po 312,50 bodova temeljem Tbr. 10. t. 1. Tarife što ukupno iznosi 4037,50 bodova, uz vrijednost 1 boda od 2,00 EUR temeljem Tbr. 54 Tarife iznosi 8.075,00 EUR uz 25% PDV-a temeljem Tbr. 46 Tarife u iznosu od 2.018,75 EUR ukupno 10.093,75 EUR. Tužitelju je priznat i trošak neophodnog očevida i građevinskog vještačenja u iznosu od 597,15 EUR, te sudske pristojbe na presudu koju je tužitelj platio u iznosu od 351,71 EUR, te sudsku pristojbu na žalbu u iznosu od 351,71 EUR.

37. Odluka o kamatama na troškove postupka temelji se na čl. 30. st. 3 Ovršnog zakona (112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 06/24) u svezi sa čl. 29 st. 2 Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23).

U Sesvetama 28. svibnja 2025.

S U D A C

Andrea Herendić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa istog. Žalba se predaje putem ovog suda a za nadležni županijski sud, pismeno u 3 primjerka.

DNA:

1. tužitelju-protutuženiku po pun.

2. tuženoj-protutužiteljici po pun.