REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] O 5

Poslovni broj: Us I-1699/2024-21

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sucu dr. sc. Alenu Rajku, uz sudjelovanje zapisničarke Đeni Broznić, u upravnom sporu tužitelja OE (OIB: [osobni identifikacijski broj]), iz [adresa], kojeg zastupa opunomoćenica Ana Bobinac (OIB: [osobni identifikacijski broj]), odvjetnica u Zagrebu, Ljudevita Gaja 22, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (OIB: 02958272670) , Direkcije, Zagreb, Margaretska 3, kojeg zastupa službena osoba DE, radi prava iz obveznoga zdravstvenog osiguranja s osnove ozljede na radu, 28. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, KLASA: UP/II-502-03/24-01/430, URBROJ: 338-01- 06-05-24-04 od 6. rujna 2024., radi poništenja rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Rijeka, Područne službe Gospić, KLASA: UP/I-502-03/24-02/27, URBROJ: 338-09-02-24-4 od 24. travnja 2024., radi priznavanja tužitelju događaja od 5. ožujka 2024. i ozljede dijagnoze šifre M54.4 (lumbago s išijasom) ozljedom na radu, uz priznavanje pripadajućih prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnove ozljede na radu, te radi naknade troškova ovog upravnog spora.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Rijeka, Područne službe Gospić, KLASA: UP/I-502- 03/24-02/27, URBROJ: 338-09-02-24-4 od 24. travnja 2024., tužitelju događaj od 5. ožujka 2024. koji za posljedicu ima ozljedu dijagnoze šifre M54.4 (lumbago s išijasom) nije priznat ozljedom na radu, u vezi s tim događajem tužitelju nisu priznata prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnove ozljede na radu, te je utvrđeno da žalba ne odgađa izvršenje rješenja. Postupak je pokrenut povodom prijave ozljede na radu podnesene od strane tužiteljeva poslodavca Zavoda za hitnu medicinu Ličko-senjske županije.

2. Tuženik je rješenjem, KLASA: KLASA: UP/II-502-03/24-01/430, URBROJ: 338-01-06-05-24-04 od 6. rujna 2024., odbio žalbu tužitelja izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja.

3. Tužitelj u tužbi i poslije u sporu opisuje okolnosti spornog ozljeđivanja i progresiju svojih zdravstvenih tegoba, osporava zakonitost tuženikove odluke i tvrdi, u bitnome, da su u predmetnom slučaju ispunjene pretpostavke propisane za priznavanje ozljede na radu. Tužitelj predlaže da Sud poništi drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje, te da sam riješi stvar priznavanjem spornog događaja ozljedom na radu, uz priznavanje pripadajućih prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja. Traži i naknadu troškova spora, u ukupnom iznosu od 5.530,00 eura (PDV uključen).

4. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje, u osnovi, kod navoda osporavanog rješenja i predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

5. Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporeno rješenje i u spisu ovog upravnog spora. Na prijedlog tužitelja, u ovome je sporu na sporne stručno-medicinske okolnosti izveden dokaz medicinskim vještačenjem. Vještačenje je povjereno stalnom sudskom vještaku prof. dr. sc. Hrvoju Laliću, dr. med., specijalistu medicine rada i sporta u Rijeci, koja je svoj nalaz i mišljenje dostavio u pisanom obliku, te ga dodatno iznio na raspravi. Raspravnim rješenjem od 14. svibnja 2025. odbijeni su daljnji dokazni prijedlozi tužitelja, zbog razloga iznesenih u tom rješenju, kao i razloga koji proizlaze iz nastavka ovog obrazloženja.

6. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je, nakon provedene rasprave, utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Prema članku 66. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“, broj 80/13, 137/13, 98/19 i 33/23), ozljedom na radu, u smislu toga Zakona, smatra se: ozljeda izazvana neposrednim i kratkotrajnim mehaničkim, fizikalnim ili kemijskim djelovanjem te ozljeda prouzročena naglim promjenama položaja tijela, iznenadnim opterećenjem tijela ili drugim promjenama fiziološkog stanja organizma, ako je uzročno vezana uz obavljanje poslova, odnosno djelatnosti na osnovi koje je ozlijeđena osoba osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju, kao i ozljeda nastala tijekom obveznoga kondicijskog treninga vezanog uz održavanje psihofizičke spremnosti za obavljanje određenih poslova, sukladno posebnim propisima (t. 1.); bolest koja je nastala izravno i isključivo kao posljedica nesretnog slučaja ili više sile za vrijeme rada, odnosno obavljanja djelatnosti ili u vezi s obavljanjem te djelatnosti na osnovi koje je osigurana osoba osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju (t. 2.); ozljeda nastala na način iz točke 1. navedenoga članka koju osigurana osoba zadobije na redovitom putu od stana do mjesta rada i obratno te na putu poduzetom radi stupanja na posao koji joj je osiguran, odnosno na posao na osnovi kojeg je osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju (t. 3.); ozljeda, odnosno bolest iz točaka 1. i 2. toga članka koja nastane kod osigurane osobe u okolnostima iz članka 16. navedenog Zakona (t. 4.).

8. Nadalje, člankom 67. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju propisano je da se ozljedom na radu, u smislu toga Zakona, ne smatra se ozljeda, odnosno bolest do koje je došlo zbog: skrivljenog, nesavjesnog ili neodgovornog ponašanja na radnome mjestu, odnosno pri obavljanju djelatnosti, kao i na redovitom putu od stana do mjesta rada i obrnuto (npr. tučnjava na radnom mjestu ili u vremenu dnevnog odmora, namjerno nanošenje povrede sebi ili drugome, obavljanje poslova pod utjecajem alkohola ili opojnih droga, upravljanje vozilom pod utjecajem alkohola ili opojnih droga i sl.) (t. 1.); aktivnosti koje nisu u vezi s obavljanjem radnih aktivnosti (npr. radni odmor koji nije korišten u propisano vrijeme, radni odmor koji nije korišten u cilju obnove psihofizičke i radne sposobnosti nužno potrebne za nastavak radnog procesa, fizičke aktivnosti koje nisu u vezi s radnim odnosom i sl.) (t. 2.); namjernog nanošenja ozljede od strane druge osobe izazvanog osobnim odnosom s osiguranom osobom koje se ne može dovesti u kontekst radno-pravne aktivnosti (t. 3.); atake kronične bolesti (t. 4.); urođene ili stečene predispozicije zdravstvenog stanja koje mogu imati za posljedicu bolest (t. 5.).

9. U obrazloženjima osporavanih rješenja javnopravna tijela citirala su i druge mjerodavne zakonske i podzakonske odredbe. Te su odredbe tužitelju stoga poznate.

10. Povezano s time, Sud iznosi dodatne generalne napomene, sukladne ustaljenom, stabilnom i dosljednom tumačenju citiranih odredaba Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, koje napomene su primjenjive i u predmetnom slučaju.

10.1. Prilično je rašireno pogrešno uvjerenje prema kojem se ozljedom na radu smatra svaka ozljeda zadobivena u procesu rada koju nije skrivio zaposlenik. Do tog pogrešnog uvjerenja prije svega dolazi jer se zanemaruje da su obvezno zdravstveno osiguranje, kao i ono mirovinsko, upravo to - osiguranja. Različita su od osiguranja u režimu privatnog prava, ali ipak su u osnovi osiguranja. I javnopravna osiguranja imaju osiguratelja, osiguranika odnosno korisnika osiguranja, premiju, osigurninu, osigurani slučaj i osigurani rizik. Pritom je opseg prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja po osnovi ozljede na radu bitno veći nego po drugim osnovama iz tog osiguranja.

10.2. Situacija u kojoj je do konkretnog ozljeđivanja u procesu rada dovela urođena ili stečena predispozicije zdravstvenog stanja nije osigurani rizik u svjetlu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja po osnovi ozljede na radu (premda čini osigurani rizik u smislu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja po osnovi privremene spriječenosti za rad - bolovanja). Kada događaj nije prouzročen osiguranim (pokrivenim) rizikom, ne može doći do nastupa osiguranog slučaja. S obzirom na bitna dodatna prava osiguranika koja proizlaze iz priznate ozljede na radu, nije nelogično da je osigurane rizike u odnosu na prava po osnovi ozljede na radu zakonodavac uredio drukčije nego osigurane rizike u odnosu na prava po osnovi bolovanja i na druga prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja.

10.3. Pritom nije od utjecaja u kojoj mjeri je do ozljeđivanja došlo ili je moglo doći zbog stečene predispozicije, a u kojoj mjeri je ozljeđivanje posljedica drugih faktora. Ovdje se ne primjenjuju kriteriji uzročnosti razvijeni u odštetnim predmetima u građanskom pravu. Ključan je odgovor na pitanje je li u dotičnom slučaju, zbog postojanja stečene predispozicije, uopće riječ o osiguranom riziku. U praksi često nije sporna uzročno-posljedična veza između procesa rada i spornog događaja (ozljeđivanja), ali ta veza nije dovoljna za priznavanje ozljede na radu i s njome povezanih prava. Pri utvrđivanju (ne)postojanja zapreke iz članka 67. točke 5. ZOZO- a, u upravnim postupcima i upravnim sporovima u predmetima priznavanja ozljede na radu ne utvrđuje se što je neposredno (završno, dominantno) doprinijelo pojedinoj ozljedi u procesu rada, već postoje li otprije zdravstvena stanja koja mogu dovesti do spornog događaja.

10.4. To što zaposleniku nije priznata ozljeda na radu u obveznom zdravstvenom osiguranju sâmo po sebi ne znači da zaposlenik u odnosu na konkretni događaj ne može ostvariti naknadu štete na teret poslodavca u parničnom postupku, u skladu sa člankom 111. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22 i 64/23) i mjerodavnim odredbama Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 145/23) o izvanugovornim obveznim odnosima. Ishod rješavanja upravne stvari u domeni obveznoga zdravstvenog osiguranja ne čini prethodno pitanje u odštetnom sporu pred redovnim sudom. Naime, pretpostavke za utvrđenje postojanja osiguranog rizika i posljedičnog nastupa osiguranog slučaja u javnopravnom sustavu obveznog zdravstvenog osiguranja različite su od pretpostavki za utvrđenje odštetne odgovornosti poslodavca u građanskopravnom kontekstu.

10.5. Za razliku od privatnih zdravstvenih osiguranja, obvezno (javno) zdravstveno osiguranje ne uvjetuje sâmo osiguranje ili visinu premije postojećim zdravstvenim stanjem osiguranika, ali ni obvezno zdravstveno osiguranje ne pokriva sve zdravstvene rizike u pogledu priznavanja svih prava iz obveznoga zdravstvenog osiguranja.

10.6. Utvrđivanje odlučnih činjenica u upravnome sporu može se kretati isključivo u okviru posebnog zakonodavstva mjerodavnog pri rješavanju upravne stvari u upravnom postupku. Reformacijske ovlasti upravnog suda ne znače da tužitelj u upravnome sporu može postići ono što ne bi mogao postići pri pravilnome rješavanju upravne stvari u upravnom postupku, ni glede sadržaja prava, ni u odnosu na opseg prava, niti glede razdoblja priznavanja prava.

11. Osporavano rješenje tuženika temelji se, u bitnome, na nalazu, mišljenju i ocjeni Liječničkog povjerenstva tuženika od 2. rujna 2024. godine. Prema tom nalazu i mišljenju, tužitelj nije zadobio jednokratnu ozljedu već je izlaganje opterećenju tijekom radnih aktivnosti prouzročilo pojavu bolova u lumbalnom dijelu kralježnice. Pojava bolova uslijed kroničnih promjena, odnosno kronična stanja poput lumbalnosakralnog sindroma ili lumbaga s išijasom nisu ozljede na radu. Bolest pod dijagnozom šifre M54.4. ne može se uzročno-posljedično povezati s predmetnim događajem kao ozljeda na radu, jer se radi o bolesti kralježnice koja je multifaktorijalne etiologije i ne može se isključivo vezati uz jednokratnu traumu u predmetnom događaju. Ovdje se radilo o akutnoj ataci (akutizaciji) bolesti kralježnice, a opisani je događaj (podizanje pacijenta) bio tek povod („okidač“) za pojavu bolesti lumbalnosakralne kralježnice, pri čemu se akutizacija ili pogoršanje kronične bolesti ne smatra ozljedom na radu.

12. Sud utvrđuje da je Povjerenstvo postupak utvrđivanja odlučnih stručno- medicinskih činjenica provelo sukladno odredbama Pravilnika o pravima, uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja u slučaju ozljede na radu i profesionalne bolesti („Narodne novine“, broj 75/14, 154/14, 79/15, 139/15, 105/16, 40/17, 66/17, 109/17, 132/17, 119/18, 41/19, 22/20, 39/20 i 2/22), kao i Pravilnika o ovlastima, obvezama i načinu rada liječničkih povjerenstava Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje („Narodne novine“, broj 8/15, 17/15, 41/15, 104/17, 34/18 i 63/22), te Sud ocjenjuje da je spomenuti nalaz činio valjanu podlogu za odlučivanje tuženika u ovoj stvari.

13. U ovom upravnom sporu stručno-medicinska osnovanost nalaza i mišljenja institucionalnih tijela vještačenja u cijelosti je potvrđena nalazom i mišljenjem sudskog vještaka prof. dr. sc. Hrvoja Lalića, dr. med., sagledanim u cjelini pisanog nalaza i mišljenja te raspravnog izlaganja. Ključni dijelovi pisanog nalaza i mišljenja sudskog vještaka glase:

„Za vrijeme intervencije na terenu prebacio je (tužitelj, nap. Suda) zajedno sa liječnikom pacijenticu sa stolice na strečer - nosila i podignuvši nosila osjetio je jaku bol u leđima tako da se srušio na pod, te je i on završio kao pacijent u Bolnici Gospić gdje mu je pružena medicinska pomoć te postavljena dijagnoza M 54.4 Lumbago sa išijasom, te mu je određeno mirovanje, odnosno ostao je na bolovanju.

Tužitelj navodi da je dijagnoza M 54.4 prepravljena u dijagnozu M 51.1 od strane dr. NE, ortopeda i traumatologa, a označava herniju diska lumbalne kralježnice sa protruzijom diska u ovom slučaju na razini LV-S 1 , koja vrši pritisak na ishijadične živce i suzuje medularni kanal kralježnice. (…)

Nalaz i mišljenje:

Već čitajući nalaz MR-a (magnetske rezonancije lumbo-sakralne kralježnice) osim navedene protruzije diska koja vrši pritisak na ishijadične živce i posljedično bolove, opisane su u navedenoj regiji degenerativne kronične promjene koje ukazuju na postojanje bolesti vezivnog tkiva kralježnice od ranijih godina.

(…) urođene ili stečene predispozicije zdravstvenog stanja koje mogu za posljedicu bolest, neće se priznati kao ozljeda na radu.

Nadalje pri kraju pravnog spisa kronicitet bolesti dokazuje više bolovanja zbog bolesti kralježnice u navratima: 05.05.-11.05.2017, 17.05-22.05.2018., 26.11- 01.12.2018., 24.07. -31.07.2020.,02.08. -10.02.2023.

Institucionalna tijela vještačenja već su objasnila pozivajući se na Zakon, u ovom slučaju radi se o akutizaciji bolesti izazvanoj dodatnom naprezanju, koje je bilo okidač za nastanak jakih bolova i trenutno onesposobljavanje pacijenta za rad. Nadalje, dijagnoza M 54.4 označava bolest, isto kao i promijenjena dijagnoza od strane dr. NE nakon uvida u MR kralježnice. Samo dijagnoza koja počinje sa „S” označava povredu, a takova dijagnoza nije ni jednom spomenuta, već se pacijent uvijek vodio pod dg. „M“ koja označava bolest.

Zaključno, oba stupnja Institucionalnih tijela vještačenja su vještačila potpuno ispravno prema Zakonu o obvezatnom zdravstvenom osiguranju. Čak i kad bi se radilo o ozljedi, ona ne bi mogla biti priznata ako se dogodila na mjestu gdje postoji bolest od ranije.

Ima jako puno sličnih slučajeva u praksi, no ni jedan nije riješen pozitivno, jer Zakon to ne dopušta, što je pacijentima teško razumljivo, ako im se akutizacija dogodi obavljajući posao, ali ne preostaje drugo nego ispoštovati Zakon i nastaviti liječenje, po mogućnosti fizikalnim terapijama, pa i stacionarnom fizikalnom terapijom, jer je prema nalazu fizijatra stanje krenulo diskretno na bolje. “

14. Na raspravi, u odgovorima na pitanja tužitelja, sudski vještak dodaje, u bitnome, sljedeće. Ako je riječ o egzacerbaciji postojećih bolesti, tj. o stečenoj predispoziciji zdravstvenog stanja, to čini zapreku za priznavanje ozljede na radu prema članku 67. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju. Oznaka prema MKB- u „S“ MKB-u označavaju ozljede, dok ostale oznake označavaju bolesti, pri čemu oznaka „M“ označava bolesti lokomotornog sustava. Dijagnoza S.34, postavljena kod hitnog prijma, očito nije točna. Početne dijagnoze na hitnoj pomoći često postavljaju liječnici koji nisu odgovarajuće specijalnosti, dok su za to nadležni specijalisti ortopedi kasnije postavili dijagnozu iz skupine „M“. Podredno, čak i da je ovdje doista posrijedi dijagnoza iz skupine „S“, ozljeda na radu ne bi bila priznata ako u odnosu na konkretni dio organizma postoji stečena predispozicija zdravstvenog stanja. Što se tiče povijesti bolesti po ortopedu dr. NE, na koju tužitelj upire, riječ o uglednom ortopedu, ali se i sam tužitelj poziva na promjenu dijagnoze koju je tijekom liječenja učinio dr. NE. U praksi, do promjene dijagnoze tijekom liječenja može doći, primjerice, kada je riječ o onome što pacijent navede liječniku, a ponekad i kod prepisivanja dotadašnjih dijagnoza. No, čak i da je ovdje riječ o dijagnozi iz skupne „S“, očito je da kod tužitelja postoji stečena predispozicija zdravstvenog stanja, budući da je kod njega višekratno medicinski dokumentiran lumbago sa išijasom odnosno kronične degenerativne promijene lumbalno sakralne kralježnice, dok je magnetska rezonanca kod tužitelja potvrdila kalcifikate na kostima. U pogledu izostanka osobnog pregleda tužitelja, zadaćom vještačenja određeno je da osobni pregled nije potreban, a pri dokazanim kroničnim degenerativnim promjenama koje čine zapreku za priznavanje ozljede na radu, eventualni osobni pregled tužitelja ne bi mogao utjecati na nalaz i mišljenje te ga nije bilo potrebno provesti. Na pitanje je li kod tužitelja prije predmetnog događaja postojala protruzija diska i što ona znači odgovara da je riječ o pomaku vezivnih mekih česti koje se nalaze između kralježaka i ublažavaju udarce, trenje i slično te omogućuju dobro pokretanje, čime se disk miče iz normalnog fiziološkog položaja prema naprijed, što često uzrokuje smetnje na izlaznim živcima. Ne može se sa sigurnošću izjasniti je li i prije tog događaja kod tužitelja dokumentirana protruzija, budući da ona može i ne mora postojati uz tegobe koje su kod tužitelja dokumentirane, ali čak i pod pretpostavkom da ranije nije bilo protruzije to ne bi utjecalo na nalaz i mišljenje, budući da su dokumentirana stanja dovoljna za zaključak o stečenoj predispoziciji. I da protruzija nije postojala ranije i da je nastala konkretnim događajem, pretpostavke za priznavanje ozljede na radu ne bi postojale uz istodobno ranije postojanje stečenih predispozicija. Može se isključiti da se ovdje radi o ozljedi na radu, jer po mjerodavnim propisima egzacerbacija bolesnog stanja čini zapreku za priznavanje ozljede na radu.

15. Stranke su se izjasnile o nalazu i mišljenju sudskog vještaka.

15.1. Tužitelj osporava pisani nalaz i mišljenje sudskog vještaka, upirući na dio medicinske dokumentacije za koji smatra da ide u prilog njegovu traženju. Ističe da je doista bila riječ o ozljedi, bez obzira pod kojom je šifrom vođenja u medicinskoj dokumentaciji. Mišljenja je da pravilan nalaz i mišljenje nije mogao biti sastavljen bez neposrednog pregleda tužitelja.

15.2. Tuženik nema primjedbi na nalaz i mišljenje sudskog vještaka.

16. Nalaz i mišljenje sudskog vještaka prof. dr. sc. Hrvoja Lalića Sud ocjenjuje potpunim, koherentnim i uvjerljivim, te sukladnim medicinskim kriterijima sadržanima u odredbama posebnih propisa na području obveznoga zdravstvenog osiguranja, kao i dokumentaciji sadržanoj u spisu predmeta upravnog postupka. Usto, sudski je vještak na raspravi uvjerljivo odgovorio na primjedbe tužitelja. Naposljetku, Sud podsjeća da se medicinska vještačenja u predmetima na području upravnog socijalnog prava ne provode u obliku kliničkih pregleda usmjerenih na dijagnostiku i liječenje pacijenta, već radi utvrđivanja jesu li u konkretnom slučaju ispunjene stručno- medicinske pretpostavke za priznavanje odnosnog prava iz nekog od javnopravnih socijalnih sustava – mirovinskog osiguranja, obveznog zdravstvenog osiguranja, socijalne skrbi ili veteranskog prava (primjerice, mutatis mutandis, Europski sud za ljudska prava, Hamzagić protiv Hrvatske, zahtjev br. 68437/13, presuda od 9 prosinca 2021., naročito t. 54. obrazloženja presude). U predmetnom slučaju raspoloživa medicinska dokumentacija očito daje valjanu podlogu za zaključak o postojanju zapreke za priznavanje ozljede na radu propisane člankom 67. točkom 5. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju.

17. Pri suglasnim nalazima i mišljenjima institucionalnih tijela vještačenja obaju stupnjeva i sudskog vještaka, što se referiraju na mjerodavnu medicinsku dokumentaciju, te u svjetlu općih napomena iznesenih u točki 10. ovog obrazloženja, Sud ne nalazi da su činjenice odlučne za rješavanje ove stvari u upravnom postupku utvrđene nepravilno ili nepotpuno. U tom pogledu tužitelj nije doveden u nepovoljniji položaj u odnosu na druge stranke u usporedivoj situaciji.

18. Uzevši u obzir navedeno, osporena odluka tuženika ocjenjuje se zakonitom. Trebalo je stoga, na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24), vezano uz članke 144. i 147. toga Zakona, tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan.

19. Iako je donesena presuda kojom je tužbeni zahtjev odbijen, tužitelj nije pozvan na plaćanje sudske pristojbe za tužbu i presudu, jer je oslobođen plaćanja sudskih pristojbi na temelju odredbe članka 11. stavka 1. točke 16., u vezi sa člankom 22. stavkom 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj 118/18 i 51/23).

U Rijeci 28. svibnja 2025.

S u d a c

dr. sc. Alen Rajko

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude.

Dostaviti:

- Odvjetnici Ani Bobinac, Zagreb, Ljudevita Gaja 22

- Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje, Direkcije, Zagreb, Margaretska