Poslovni broj: Povrv-810/2023-30

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji toga suda Ines Gutzmirtl Špehar kao sucu pojedincu, a temeljem prijedloga više sudske savjetnice - specijalista NŠ, u pravnoj stvari tužitelja Gradska plinara Zagreb-Opskrba d.o.o., Zagreb, Radnička 1, OIB: 74364571096, kojeg zastupa punomoćnik ĆŠ, zaposlenik tužitelja, dipl. iur., protiv tuženika ŠŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi plateža, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 07. svibnja 2025. godine u nazočnosti punomoćnika tužitelja ĆŠ, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, dana 28. svibnja 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I Održava se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Ivane Macanić iz Zagreba, Vlaška 124, poslovni broj: UPP/OS-Ovrv-1746/2022 od 30. siječnja 2023. godine pod točkom I. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 2.616,43 EUR, u roku od 8 dana.

II Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Ivane Macanić iz Zagreba, Vlaška 124, poslovni broj: UPP/OS-Ovrv-1746/2022 od 30. siječnja 2023. godine u dijelu u kojem je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju nastali trošak ovršnog postupka u iznosu od 24,89 EUR sa zateznom kamatom tekućom od

30. siječnja 2023. godine do isplate.

III Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 97,51 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 28. svibnja 2025. godine do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj, ranije ovrhovoditelj, podnio je kod javnog bilježnika Ivani Macanić dana 30. studenog 2022. godine ovršni prijedlog kojim traži donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave kojim traži od tuženika, ranije ovršenika, isplatu iznosa od 2.616,43 EUR (ne tražeći kamatu), kao i troškove ovršnog postupka, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate, slijedom čega je javni bilježnik donio rješenje o ovrsi poslovni broj: UPP/OS-Ovrv-1746/2022 dana 30. siječnja 2023. godine 2. Protiv gore navedenog rješenja o ovrsi, tuženik je pravodobno podnio prigovor navodeći da je pobijano rješenje o ovrsi neosnovano u cijelosti, istaknuvši kako u rubriciranom predmetu nisu ispunjeni zakonski uvjeti potrebni za pokretanje postupka prisilne naplate od strane tužitelja jer isti nije postupio sukladno odredbama članka 10. stavka 6. Zakona o zaštiti potrošača, te mu u propisanom roku od 15 dana pisanim putem meritorno odgovorio kao potrošaču, s jasnim i nedvosmislenim izjašnjenjem o prihvaćanju ili neprihvaćanju osnovanosti podnesenog zahtjeva. On jr stoga kod Državnog inspektorata Republike Hrvatske pokrenuo protiv tužitelja prekršajni postupak temeljem odredaba članka 142.Zakona o zaštiti potrošača, a zbog osnovane sumnje na počinjenje prekršajnog djela iz članka 149., stavka 1.,točke 15.Zakona o zaštiti potrošača te je iz navedenog neposredno razvidno da je tužitelj postupio protivno mjerodavnim odredbama Zakona o zaštiti potrošača pokrenuvši postupak prisilne naplate u označenom predmetu protiv njega. Podredno, tuženik ističe kako je račun koji je osnova predmetnog utuženja u cijelosti sastavljen nezakonito budući da odlučne činjenice odnosno stavke u navedenom računu koje kumulativno neposredno utječu na visinu cijene iskazane u istom utvrđene su nezakonito, pa slijedom toga niti sam račun ne može proizvesti valjane pravne posljedice. Tako navodno potrošena količina energije na obračunskom mjernom mjestu protivno mjerodavnim pravnim propisima i pravilima struke nije utvrđena neposrednim očitovanjem mjernog ovrhovoditelja, i to uređaja-brojila, već temeljem procjene višestruko puta više nego je to dozvoljeno.

3. Obzirom na pravodobno podnijeti prigovor, predmet je ustupljen ovom sudu na daljnje postupanje sukladno čl. 252 e OZ-a, slijedom čega je sud temeljem odredbe čl. 54. Ovršnog zakona, svojim rješenjem, posl.br. Povrv-810/2023 od 20. travnja 2023.g. stavio izvan snage javnobilježničko rješenje o ovrsi poslovni broj UPP/OS-Ovrv-1746/2022 od 30. siječnja 2023. godine u dijelu kojim je određena ovrha i ukinuo provedene radnje te je odlučeno da će se postupak provesti po pravilima parničnog postupka kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. Tužitelj u daljnjem tijeku postupka ističe kako se obračun potrošnje plina vrši sukladno odredbama Zakona o tržištu plinom te Općih uvjeta opskrbe plinom. Tužitelj u svojstvu opskrbljivača plinom dužan isporučivati plin evidentiranim kupcima, a tuženik kao kupac plina dužan je ovlaštenoj osobi omogućiti očitanje plinomjera ili isto dostavljati te platiti naknadu na ime isporučene količine plina sukladno odredbama Zakona o tržištu plinom, Općih uvjeta opskrbe plinom te Mrežnih pravila operatora distribucijskog sustava. Sukladno čl. 68. i 69 Mrežnih pravila plinskog distribucijskog sustava (NN 50/2018, 88/2019, 36/2020) količina potrošenog plina utvrđuje se očitanjem plinomjera odnosno na temelju procjene potrošnje plina od strane operatora distribucijskog sustava. U slučaju nemogućnosti očitanja na obračunskom mjernom mjestu te u slučaju da ne raspolaže podacima o količini plina isporučenoj na obračunskom mjernom mjestu temeljem očitanja ili prihvaćenih podataka o očitanju zaprimljenih od strane krajnjeg kupca, operator distribucijskog sustava ima pravo procijeniti količinu plina isporučenu u obračunskom razdoblju, na način da za procjenu koristi potrošnju plina razmjerno broju dana od zadnjeg očitanja, uzimajući u obzir prosječnu potrošnju plina na obračunskom mjernom mjestu iz odgovarajućeg obračunskog razdoblja od najviše tri godine i odnos ulaznih količina plina u distribucijski sustav u razdoblju za koje se procjenjuje potrošnja I odabranom obračunskom razdoblju prema kojem se procjenjuje potrošnja. Predmetno potraživanje odnosi se i na naknadu za distribuciju plina, odnosno mjesečnu fiksnu naknadu koju kupci plaćaju u računu temeljem Odluke Vlade RH iz 2012.god., koja se odnosi na distribuciju plina, odnosno za održavanje plinomjera i pripadajuće troškove. Shodno navedenom, kupac plaća fiksnu naknadu sve dok ima montiran plinomjer na obračunskom mjernom mjestu, a ukoliko se plinomjer demontira, računi sa Ts2 se ne šalju, iz čega slijedi da je navedena fiksna naknada vezana uz postojanje plinomjera na obračunskom mjernom mjestu.

5. Tuženik u daljnjem tijeku postupka ističe kako nije zaprimio bilo kakav podnesak Državnog inspektorata na koji se isti poziva u dopisu Inspektorata. Tuženik ističe kao činjenicu da upravni postupak inspekcijskog nadzora koji je prethodno pokrenuo kod Državnog inspektorata nije okončan na način kako je to propisano odredbama Zakona o općem upravnom postupku, bilo donošenjem upravnog akta u formi rješenja, bilo donošenjem zaključka o obustavi postupka, slijedom čega tuženik ostaje u cijelosti kod odgovora na tužbu, te ističe materijalnopravni prigovor za vođenje postupka prisilne naplate u ovom predmetu, obzirom na postupanje tužitelja suprotno odredbama članka 29.Zakona o zaštiti potrošača. Tuženik ujedno ispričava svoje nedolazak na ročište zakazano za dan 07.05.2025.g. zbog poslovnih obaveza u ugostiteljskom objektu tuženika, predlaže okončati postupak i odbiti tužbeni zahtjev.

6. Iako uredno pozvan, tuženik nije pristupio na pripremno ročište održano dana 07. svibnja 2025.g., ispričavši svoj nedolazak podneskom od 29.04.2025.g., slijedom čega je sud temeljem odredbe čl. 295 ZPP-a Zakona o parničnom postupku (NN broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19 i 80/22; dalje u tekstu: ZPP) na prijedlog punomoćnika tužitelja održao pripremno ročište u odsutnosti uredno pozvanog tuženika. Imajući u vidu da je sud nedvojbeno našao da je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno za donošenje zakonite i pravilne odluke, sud je na istom ročištu zaključio prethodni postupak i proveo glavnu raspravu, te istu zaključio, okončavši postupak u ovoj pravnoj stvari, smatrajući da bi daljnje provođenje postupka stvorilo bespotreban trošak za stranke i dovelo do odugovlačenja postupka.

7. Tijekom postupka izvođenja dokaza sud je izvršio uvid u izvadak iz poslovnih knjiga (list 19 spisa), prijavu tuženika Državnom inspektoratu RH od 16.11.2022.g. (list 30-31 spisa), prijepis utuženog računa (list 18,50 spisa), presliku priključnice i izvadak iz zemljišne knjige za prostor tuženika (list 41-44 spisa), prijepis utuženog računa (list 50 spisa), dopis Gradske plinare Zagreb d.o.o. od 05.04.2024.g. (list 76 spisa), pregled ručnih očitanja i presliku ugovora između Gradske plinare Zagreb i tuženika (list 77-81 spisa), korespondenciju između stranaka povodom prigovora tuženika (list 106-116 spisa), liste očitanja za prostor tuženika u periodu od 23.01.2014.g. do 30.09.2022.g. (list 111-112 spisa), dopis Državnog inspektorata RH od 18.03.2025.g. (list 142 spisa), podneske stranaka, kao i ostalu priležeću dokumentaciju. Ostale dokaze sud nije provodio jer se provođenje drugih dokaza nije ukazalo potrebitim za donošenje odluke u smislu odredbe čl. 8 Zakona o parničnom postupku (NN broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 70/19; dalje u tekstu: ZPP). Temeljem tako provedenog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti u smislu odredbe čl. 8 ZPP-a, sud je neprijeporno utvrdio da je tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan.

8. Sud je uvidom u izvadak iz poslovnih knjiga utvrdio da se potraživanje tužitelja u sveukupnom iznosu od 19.713,46 kuna odnosi na dospjeli mjesečni račun za isporučeni i utrošeni plin koji je glasio na iznos od 20.665,18 kuna dospio na dan 16.05.2022.g., i koji je iznos računa umanjen za uplate tuženika u iznosu od 953,38 kuna (što iznosi 19.713,46 kuna) za stambeni prostor na adresi u [adresa], za koji je kao obveznik plaćanja naznačen tuženik.

9. Nadalje, kako iz prijepisa utuženog računa razvidno je da se potraživanje tužitelja odnosi na potrošnju plina za stambeni prostor na adresi u [adresa], te obzirom da je iz prijepisa utuženog računa, priključnice i izvatka iz poslovnih knjiga razvidna činjenica da je tuženik evidentiran kao prijavljeni potrošač plina za predmetni prostor, dok je iz izvatka iz zemljišne knjige za prostor tuženika razvidna činjenica da je tuženik vlasnik predmetnog prostora, a koje činjenice nisu niti sporne među strankama, to je sud nedvojbeno utvrdio pasivnu legitimaciju na strani tuženika u ovome postupku kao prijavljenog korisnika plina za utuženo razdoblje.

10. Nadalje, kako je između stranaka bio sporan sam osnov utuženog računa, obzirom na tvrdnju tuženika da je utuženi račun izdan nepravilno, bez očitanja potrošenog plina, već temeljem procjene, uslijed čega je došlo do pogrešno obračunate potrošnje, da je očitanje plinomjera i obračun potrošnje plina izvršeno s danom 20.12.2021.g. to je sud na prijedlog tužitelja zatražio od Gradska plinare Zagreb d.o.o. sve podatke i dokumentaciju kojom raspolažu odnosu na obračunsko mjerno mjesto broj 286875 na adresi [adresa], za koji je kupac tuženik, broj plinomjera [broj plinomjera], te je zatraženo očitovanje Državnog inspektorata RH povodom prijave tuženika, kao i korespondencija između stranaka u odnosu na reklamaciju tuženika na utuženi račun.

11. Iz prijepisa utuženog računa dospjelog dana 16.05.2022.g. proizlazi da se isti odnosi na obračun potrošnje plina broj 221 za razdoblje od 01.01.2022.g. do 31.03.2022.g. te je za navedeni period obračunata potrošnja plina u iznosu od 20.100,91 kn. Iz kolone 2 pod oznakom Ind. vezano za obračun potrošnje plina razvidno je da su na dane 31.12..2021.g.i 31.03..2022.g. izvršene procijene stana (oznaka 2), dok je dana 15.03.2022.g. izvršeno očitanja brojila (oznaka 0), a dana 09.03.2022.g. je izvršeno osobno očitanje (napominje se da se oznaka 0 odnosi na očitano stanje, 1,2 – procijenjeno stanje, 3 – osobno očitanje (telefonom, web portal ili govorni automat) a oznaka P označava promjenu plinomjera te oznaka R- reklamirano stanje).

12. Iz dopisa Gradske plinare Zagreb d.o.o. od 05.04.2024.g. (list 76 spisa) proizlazi utvrđenje da je stranka ŠŠ, vlasnik mjernog mjesta 286875 na kojem od 23.01.2014. ima plinomjer broj [broj plinomjera]. Brojilo je bilo redovito očitavano do 2019.g., a 2020.g. i 2021.g. nisu uspjeli očitati brojilo pa su stranci poslali dopis 11.02.2022. u kojem traže da ih kontaktira Vezano za dogovor za očitanje, stranka ih je kontaktirala putem maila 10.03.2022. i dostavila stanje brojila i kontakt broj nakon čega su 15.03.2022. izvršili kontrolno očitanje i potvrdili stanje koje je stranka dostavila. Ističu da kada se brojilo ne očitava, Gradska plinara Zagreb d.o.o. stanja procjenjuje na temelju povijesne potrošnje u svrhu obračuna te se očitanjem brojila utvrdilo se stvarno stanje brojila, zbog čega je nastala veća razlika u odnosu na procjene.

13. Iz korespondencije stranaka u odnosu na reklamaciju tuženika na utuženi račun sud je utvrdio da je tuženik podnio prigovor na utuženi račun, koji je tužitelj odbio svojom odlukom, slijedom čega je tuženik podnio reklamaciju Povjerenstvu za reklamacije potrošača Zagrebačkog Holdinga d.o.o. a koje tijelo djeluje kao drugostupanjsko tijelo pri Zagrebačkom holdingu d.o.o. u odnosu na prigovore potrošača sukladno čl. 25 i 25a Zakona o zaštiti potrošača i koje je tijelo također odbilo reklamaciju tuženika kao neosnovanu, pozivajući se u bitnome na činjenicu da su obračuni potrošnje izvršen temeljem procjena uslijed nemogućnosti očitanja plinomjera, dok je dana 15.03.2022.g. izvršeno kontrolno očitanje plinomjera po kojem je utvrđena prava potrošnja plina i izdan predmetni račun koji je pregled ovog postupka.

14. Iz dopisa Državnog inspektorata RH od 18.03.2025.g. proizlazi utvrđenje da je uvidom u sustav EGOP ispis predmeta KLASA:336-02/22-01/\2643 utvrđeno da je tuženik podnio predstavku ovom tijelu protiv trgovačkog društva Gradska plinara Zagreb Opskrba d.o.o., te je zatražena dopuna predstavke koja nije izvršena, pa predstavka nije korištena kao povod za obavljanje inspekcijskog nadzorapo službenoj dužnosti.

15. Odredba čl. 16. Mrežnih pravila plinskog distribucijskog sustava (NN 50/2018, 88/2019, 36/2020) propisuje da obračun isporučenog plina obavlja opskrbljivač plinom na temelju potrošnje plina u obračunskom razdoblju, cijene plina, naknada i ostalih davanja propisanih posebnim propisima, te krajnjem kupcu ispostavlja račun za isporučeni plin. Potrošnja plina iz stavka 1. ovoga članka je isporučena energija plina utvrđena na temelju podataka koje je opskrbljivaču plinom dostavio operator plinskog sustava na čiji sustav je priključen krajnji kupac ili organizator zatvorenog distribucijskog sustava, sukladno Mrežnim pravilima plinskog distribucijskog sustava, odnosno Mrežnim pravilima transportnog sustava. Operator plinskog sustava i organizator zatvorenog distribucijskog sustava podatke o potrošnji plina iz stavka 2. ovog članka utvrđuju na temelju očitanja, procjene potrošnje prema odgovarajućem prethodnom obračunskom razdoblju potrošnje plina ili prema podacima zaprimljenim od krajnjeg kupca. Opskrbljivač plinom ima pravo procijeniti potrošnju plina za obračunsko razdoblje na temelju povijesne potrošnje samo u slučaju ako operator plinskog sustava ili organizator zatvorenog distribucijskog sustava ne dostavi podatak o potrošnji do osmog dana u narednom mjesecu za krajnje kupce koji ne koriste javnu uslugu opskrbe plinom, odnosno do 20. dana u narednom mjesecu za krajnje kupce koji koriste javnu uslugu opskrbe plinom. U slučaj da operator distribucijskog sustava kasni s dostavom podataka o potrošnji iz stavka 4. ovoga članka ili ih uopće ne dostavi, dužan je na zahtjev opskrbljivača plinom platiti nadoknadu, za pružanje usluge izvan garantiranog standarda sukladno Prilogu 2. Općih uvjeta. Kod obračuna isporučenog plina za krajnjeg kupca primjenjuje se cijena plina, naknade i ostala davanja utvrđenih sukladno ugovoru o opskrbi plinom, ugovoru o opskrbi plinom u obvezi javne usluge ili ugovoru o zajamčenoj opskrbi plinom krajnjeg kupca. Obračun isporučenog plina i račun za isporučeni plin iz stavka 1. ovoga članka ne uključuje druge pružene usluge opskrbljivača plinom utvrđene ugovorom o opskrbi plinom, pružene nestandardne usluge, nadoknade krajnjem kupcu u slučaju nepoštivanja ugovorene razine kvalitete opskrbe plinom, već se za iste krajnjem kupcu ispostavlja zaseban račun. Račun za isporučeni plin iz stavka 1. ovog članka se ispostavlja po isteku obračunskog razdoblja, te mora sadržavati podatke iz članka 23. ovih Općih uvjeta. Opskrbljivač u obvezi javne usluge je dužan račun za isporučeni plin ispostaviti krajnjem kupcu sa zadnjim danom obračunskog razdoblja i to u roku od sedam dana od zaprimanja podatka o potrošnji plina koji mu je dostavio operator plinskog sustava na čiji sustav je priključen krajnji kupac ili organizator zatvorenog distribucijskog sustava, sukladno Mrežnim pravilima plinskog distribucijskog sustava, odnosno Mrežnim pravilima transportnog sustava s rokom dospijeća od najmanje deset dana od dana ispostavljanja računa. Ukoliko krajnji kupac koji koristi opskrbu u obvezi javne usluge ne zaprimi račun za isporučeni plin i o tome obavijesti opskrbljivača plinom, opskrbljivač plinom mu je dužan bez odlaganja i bez naknade izdati presliku računa.

16. Nadalje, članak 17. Mrežnih uvjeta propisuje da obračunsko razdoblje iz članka 16. stavka 1. Općih uvjeta iznosi jedan mjesec, a iznimno od stavka 1. ovoga članka obračunsko razdoblje za obračunska mjerna mjesta krajnjeg kupca u obvezi javne usluge iz tarifnog modela TM1, TM2, TM3, TM4 i TM5 može iznositi tri ili šest mjeseci, dok čl. 18 određuje da opskrbljivač plinom utvrđuje mjesečne novčane obveze za isporučeni plin za naredno obračunsko razdoblje, za obračunsko mjerno mjesto iz članka 17. stavka 2. Općih uvjeta, na temelju procijenjene potrošnje plina, cijene plina, naknada i ostalih davanja propisanih posebnim propisima, te krajnjem kupcu ispostavlja mjesečne novčane obveze za isporučeni plin. Opskrbljivač plinom dužan je mjesečnu novčanu obvezu za isporučeni plin iz stavka 1. ovog članka ispostaviti krajnjem kupcu koji koristi opskrbu plinom u obvezi javne usluge s rokom dospijeća pojedine mjesečne novčane obveze do 15. dana narednog mjeseca, odnosno za prvu mjesečnu novčanu obvezu u obračunskom razdoblju s rokom dospijeća računa za isporučeni plin za prethodno obračunsko razdoblje. Potrošnju plina iz stavka 1. ovoga članka, opskrbljivač plinom utvrđuje na temelju procjene potrošnje za obračunsko mjerno mjesto krajnjeg kupca, a prema potrošnji plina u istom razdoblju prethodne godine. Iznimno od stavka 3. ovog članka, za obračunsko mjerno mjesto za koje nisu raspoloživi ili primjenjivi podaci o povijesnoj potrošnji plina, potrošnju plina iz stavka 1. ovoga članka, sporazumno utvrđuju opskrbljivač plinom i krajnji kupac, na temelju očekivane mjesečne potrošnje plina. Krajnji kupac ima pravo s opskrbljivačem plinom ugovoriti utvrđivanje mjesečne novčane obveze za isporučeni plin na temelju mjesečnih očitanja stanja plinomjera od strane krajnjeg kupca, što se u slučaju opskrbe plinom u obvezi javne usluge smatra nestandardnom uslugom. Ukoliko krajnji kupac koji koristi opskrbu plinom u obvezi javne usluge ne zaprimi mjesečnu novčanu obvezu za isporučeni plin i o tome obavijesti opskrbljivača plinom, opskrbljivač plinom mu je dužan bez odlaganja i bez naknade ponovno izdati mjesečne novčane obveze. Načini utvrđivanja stanja plinomjera i/ili drugih mjernih uređaja iz stavka 1. podstavka 7. ovoga članka su: očitanje operatora transportnog sustava, operatora distribucijskog sustava ili organizatora zatvorenog distribucijskog sustava, očitanje krajnjeg kupca ili procjena operatora transportnog sustava, operatora distribucijskog sustava, organizatora zatvorenog distribucijskog sustava ili opskrbljivača plinom.

17. Članak 68. Mrežnih uvjeta određuje da se očitanje plinomjera i/ili druge mjerne opreme obavlja u cilju utvrđivanja stanja plinomjera ili druge mjerne opreme radi obračuna i naplate plina na pojedinom obračunskom mjernom mjestu. Ovlaštena osoba operatora distribucijskog sustava ima pravo obavljati očitanje radnim danom i subotom u razdoblju od 8 do 20 sati. Ovlaštena osoba operatora distribucijskog sustava iz stavka 2. ovoga članka dužna je prilikom očitanja krajnjem kupcu pokazati svoju službenu iskaznicu. Operator distribucijskog sustava dužan je očitati sva obračunska mjerna mjesta tarifnog modela TM1, TM2, TM3, TM4 i TM5 zadnjeg dana u mjesecu ± šest dana, pri čemu je pojedino obračunsko mjerno mjesto dužan očitati 30 ± tri dana od dana zadnjeg očitanja tog obračunskog mjernog mjesta, te podatke o očitanju dostaviti korisniku sustava i operatoru tržišta plina do osmog dana u narednom mjesecu. Iznimno od stavka 4. ovoga članka, za obračunska mjerna mjesta krajnjih kupaca iz kategorije kućanstvo, operator distribucijskog sustava dužan je očitati i dostaviti podatke o očitanju korisniku sustava i operatoru tržišta plina: − zadnjeg dana tromjesečnog razdoblja ± 15 dana, pri čemu je pojedino obračunsko mjerno mjesto dužan očitati 90 ± tri dana od dana zadnjeg očitanja tog obračunskog mjernog mjesta, te podatke o očitanju dostaviti korisniku sustava i operatoru tržišta plina do 20. dana u narednom mjesecu ili − zadnjeg dana šestomjesečnog razdoblja ± 15 dana, pri čemu je pojedino obračunsko mjerno mjesto dužan očitati 180 ± tri dana od dana zadnjeg očitanja tog obračunskog mjernog mjesta, te podatke o očitanju dostaviti korisniku sustava i operatoru tržišta plina do 20. dana u narednom mjesecu. Operator distribucijskog sustava dužan je u roku od 30 dana unutar razdoblja od 1. svibnja do 1. srpnja provesti godišnje očitanje obračunskih mjernih mjesta krajnjih kupaca iz kategorije kućanstvo, pri čemu je pojedino obračunsko mjerno mjesto dužan očitati 365 ± tri dana od dana zadnjeg godišnjeg očitanja tog obračunskog mjernog mjesta.

18. Članak 69. nadalje propisuje da u slučaju da ne raspolaže podacima o količini plina isporučenoj na obračunskom mjernom mjestu temeljem očitanja ili prihvaćenih podataka o očitanju zaprimljenih od strane krajnjeg kupca, operator distribucijskog sustava ima pravo procijeniti količinu plina isporučenu u obračunskom razdoblju, na način da za procjenu koristi potrošnju plina razmjerno broju dana od zadnjeg očitanja, uzimajući u obzir prosječnu potrošnju plina na obračunskom mjernom mjestu iz odgovarajućeg obračunskog razdoblja od najviše tri godine i odnos ulaznih količina plina u distribucijski sustav u razdoblju za koje se procjenjuje potrošnja i odabranom obračunskom razdoblju prema kojem se procjenjuje potrošnja. Operator distribucijskog sustava količinu plina isporučenu na obračunskom mjernom mjestu može procijeniti najviše dva puta uzastopno.

19. Imajući u vidu ranije iznesena utvrđenja iz kojih je razvidno da djelatnici Gradska plinara Zagreb d.o.o. tijekom cjelokupne 2020.g. i 2021. godine nisu mogli izvršiti očitanje plinomjera, slijedom čega je dana 15.03.2022.g. izvršeno prvo očitanje plinomjera za stambeni prostor tuženika na adresi u [adresa], te uzevši u obzir činjenicu da je tuženik kao kupac plina dužan ovlaštenoj osobi omogućiti očitanje plinomjera ili isto dostavljati te obzirom da svaki račun tužitelja na prednjoj strani ima istaknutu obavijest do kada je potrebno javiti stanje plinomjera te temeljem čega je izdan račun, to je sud u cijelosti otklonio prigovore tuženika da je utuženi račun izdan protivno zakonskim propisima.

20. Sud smatra da je nepravilan stav tuženika da se u konkretnom slučaju radi o nepoštenoj i nezakonitoj praksi koja ide na štetu potrošača, u protivnosti sa Zakonom o obveznim odnosima, Općim uvjetima opskrbe plinom i Zakonom o zaštiti potrošača, obzirom iz stanja spisa nedvojbeno proizlazi da je tužitelj postupao sa zakonskim propisima, da je izdavao račune na temelju procijenjenog stanja u slučaju nemogućnosti očitanja plinomjera, te da je Gradska plinara Zagreb d.o.o. 11.02.2022.g. uputio dopis tuženiku radi dostavljanja kontakt podataka radi očitanja plinomjera, a tuženik je također mogao sam dostaviti stanje plinomjera internetskim putem, telefonski i sl. obzirom je kao sudionik u obveznom odnosu dužan poštivati svoju obvezu i odgovoran je za njeno ispunjenje.

21. Sud dijeli stav tužitelja da tuženik svojim prigovorima pokušava prebaciti krivicu i odgovornosti na tužitelja, koji ni u kojem slučaju ne može biti odgovoran za (ne)postupanje tuženika i neispunjavanje njegovih obveza budući o omogućavanju očitanja plinomjera istome treba brinuti tuženik koji je kao krajnji kupac dužan i u obvezi omogućiti očitanje plinomjera, slijedom navedenog isto ne može ići na štetu tužitelja. Tužitelj je svoje obveze prema tuženiku uredno ispunio, odnosno isporučio je utuženu količinu plina koju je tuženik i utrošio, no za istu uslugu nije izvršio plaćanje, već je plaćao daleko manja stanja temeljem procjene, slijedom čega je tuženik trošio veće količine plina, a plaćao manja stanja po izvršenim procjenama. Dakle, u prethodnom razdoblju nije bilo očitanja plinomjera već su vršene procjene potrošnje plina, a u utuženom razdoblju, točnije 15.3.2022.g., distributer je utvrdio stvarno stanje kontrolnim očitanjem plinomjera. Temeljem navedenog izdan je predmetni račun, odnosno prema stvarno utvrđenom stanju i potrošnji kupca. Članak 25. Općih uvjeta propisuje da krajnji kupac može od opskrbljivača tražiti provjeru izvršenog obračuna isporučenog plina, što se smatra kontrolnim obračunom, a što tuženik nije učinio prema stanju spisa.

22. Također, čl.15 st. 3. Općih uvjeta, propisano je da krajnji kupac koji koristi opskrbu plinom u obvezi javne usluge a koji nije raskinuo ugovor o opskrbi plinom u obvezi javne usluge sukladno uvjetima iz stavka 1. ovoga članka i/ili nije omogućio očitanje brojila, zbog čega opskrbljivač plinom ne može ispostaviti račun, dužan je platiti isporučeni plin do prvog utvrđenog stanja plinomjera. Gradska plinara Zagreb – Opskrba d.o.o., kao opskrbljivač plinom, sukladno važećim zakonskim propisima, ne vrši djelatnost očitanja plinomjera već krajnjem kupcu ispostavlja račun za isporučeni plin na temelju podataka koje je opskrbljivaču plinom dostavio operator plinskog sustava i to očitanjem plinomjera operatora distribucijskog sustava i/ili krajnjeg kupca ili na temelju procjene operatora distribucijskog sustava, dok je krajnji kupac dužan platiti isporučeni plin do prvog utvrđenog stanja plinomjera

23. U odnosu na prigovor u odnosu na visinu utuženog računa, sud je utvrdio da se predmetno potraživanje tužitelja odnosi na obračun isporučene i utrošene količine plina za grijanje stambenog prostora tuženika, a količina potrošenog plina utvrđena je očitanjem plinomjera te je isto stanje naznačeno i na dostavljenim računima. Obračun potrošnje plina napravljen je u skladu s važećim propisima što je jasno naznačeno i na dostavljenim računima. Podaci na izdanim računima u cijelosti odgovaraju podacima naznačenim na izvatku iz poslovnih knjiga. Iako izvadak iz poslovnih knjiga kao vjerodostojna isprava sama po sebi ne predstavlja javnu ispravu, u smislu odredbe čl. 230. ZPP-a uz koju se veže presumpcija istinitosti onoga što se u njoj potvrđuje ili određuje, uvidom u dostavljene račune proizlazi da isti u cijelosti odgovaraju navodima iz ovršnog prijedloga i postavljenom tužbenom zahtjevu po svojim iznosima, datumu isporuke, i dospijećima, čime se potvrđuje presumpcija istinitosti i autentičnosti izvatka iz poslovnih knjiga. Obračun potrošnje plina napravljen je u skladu s važećim propisima što je jasno naznačeno i na dostavljenim računima. Predmetno potraživanje odnosi se i na naknadu za distribuciju plina, odnosno mjesečnu fiksnu naknadu koju kupci plaćaju u računu temeljem Odluke Vlade RH iz 2012.god., koja se odnosi na distribuciju plina, odnosno za održavanje plinomjera i pripadajuće troškove. Shodno navedenom, kupac plaća fiksnu naknadu sve dok ima montiran plinomjer na obračunskom mjernom mjestu, a ukoliko se plinomjer demontira, računi sa Ts2 se ne šalju, iz čega slijedi da je navedena fiksna naknada vezana uz postojanje plinomjera na obračunskom mjernom mjestu.

24. Slijedom iznijetoga, te obzirom da iz utuženog računa proizlazi količina utrošenog plina, njegova jedinična cijena i mjesečni iznos obveze tuženika u utuženom vremenskom razdoblju, kao i stanje plinomjera, potrošnja plina, kao i način obračuna naknade za isporučeni i potrošeni plin, sud je primjenom odredbe čl. 20 st. 5 Zakona o komunalnom gospodarstvu utvrdio visinu obračunatog isporučenog i potrošenog plina za predmetni stambeni prostor za utuženo razdoblje temeljem izvatka iz poslovnih knjiga tužitelja, kao i temeljem utuženog računa. Naime, u konkretnoj i činjeničnoj pravnoj situaciji kada tužitelj dostavlja svu raspoloživu dokumentaciju glede stanje plinomjera, potrošnje plina, kao i način obračuna naknade za isto po brojilu koji je predmet ovog postupka, a koje je isprave, račune i izvod iz poslovnih knjiga u svrhu dokaza, u cijelosti prihvatio, obzirom da isti predstavljaju vjerodostojne isprave u smislu odredbe čl. 28 OZ-a, uz koje zakon veže presumpciju istinitosti i autentičnosti, i čija vjerodostojnost za vrijeme trajanja postupka nije ničim dovedena u pitanje, dok je tuženik samo paušalno osporio potraživanje tužitelja, onda sud sa stajališta ocjene na kojoj je stranci teret dokaza glede visine tužbenog zahtjeva u smislu odredbe čl. 219 st. 1. ZPP-a, smatra da je upravo tuženik bio dužan dokazati svoje navode kojima tijekom postupka osporava svoje potraživanje prema tužitelju, odnosno činjenicu da je tužitelj pogrešno obračunao potrošnju plina, a što imenovani do zaključenja glavne rasprave nije učinio niti je predložio ikakav relevantni dokazni prijedlog na navedenu okolnost, poput vještačenja po vještaku odgovarajuće struke na njegov trošak i teret u smislu čl. 219 ZPP-a, a što isti nije učinio. Slijedom iznijetoga, sud primjenom pravila o teretu dokazivanja u smislu čl. 221a ZPP-a zaključuje i nalazi kako tuženik nije dokazao svoje tvrdnje o nevjerodostojnosti dokumentacije na kojoj tužitelj temelji svoje potraživanje.

25. Sud je također ocijenio kao neosnovan prigovor tuženika u odnosu na činjenicu da je tužitelj pokrenuo postupak prisilne naplate povodom utuženog računa prije okončanja postupka pred Državnim inspektoratom RH obzirom je iz dopisa Državnog inspektorata RH razvidno da nisu postupili po tuženikovoj predstavki budući da nije izvršio dopune koje su od njega zatražili. U odnosu na prigovor tuženika da nije zaprimio nikakvo pismeno od strane Državnog inspektorata, ističe se da je sud isti ocijenio neosnovanim obzirom da je općepoznata činjenica da se takva pismena i dopisi dostavljaju poštom, i to običnom pošiljkom potrošačima, pa u konkretnom slučaju tužitelj niti ne može dokazati primitak navedenog dopisa od strane tuženika. Nastavno, sud je ocijenio irelevantnim tuženikov prigovor da upravni postupak inspekcijskog nadzora kod Državnog inspektorata nije okončan na način kako je to propisano odredbama Zakona o općem upravnom postupku, bilo donošenjem upravnog akta u formi rješenja ili zaključka o obustavi postupka obzirom isto nije predmet ovog postupka te se sud ne može uplitati u pitanja koja se tiču upravnih postupaka pred drugim državnim tijelima, pa se stoga tuženik treba obratiti Državnom inspektoratu za razrješenje sporne situacije. Sud stoga nalazi da navedena okolnost nije od utjecaja na meritum spora u ovom predmetu.

26. Temeljem svega ranije navedenog, sud nalazi da je tužitelj pravilno evidentirao sve uplate tuženika, pa je tako iz izvatka iz poslovnih knjiga razvidno da je po računu dospjelom 16.05.2022.g. evidentirano zaduženje u iznosu od 20.666,84 kuna u odnosu na isporučeni plin, kao i uplate tuženika u sveukupnom iznosu od 953,38 kuna, slijedom čega obveza tuženika umanjena za iznose uplata iznosi 19.713,46 kn, odnosno 2.616,43 eura, koliko je tužitelj i potraživao od tuženika u ovom postupku te je stoga utvrđen i osnov i visina tužbenog zahtjeva.

27. Slijedom iznijetoga, a kako tuženik do zaključenja glavne rasprave nije podastro sudu nikakve dokaze u smislu odredbe čl. 219. st. 1. ZPP-a iz kojih bi proizlazilo da je podmirio sporno potraživanje dok je tužitelj dokazao svoje navode u odnosu na nepodmireno potraživanje izvatkom iz poslovnih knjiga, to je sud neprijeporno utvrdio da je tuženik sukladno citiranoj zakonskoj odredbi u obvezi platiti naknadu za isporučeni i potrošeni plin za sporno razdoblje, te je valjalo obvezati tuženika na platež predmetnog iznosa i održati na snazi platni nalog sadržan u točci I rješenja o ovrsi od 30.01.2023.g. za iznos od 2.616,43 EUR, sve sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine", broj: 57/22. i 88/22) kako to proizlazi iz točke I izreke presude.

28. Tužitelju je priznat trošak ovršnog postupka obzirom je bio nužan za vođenje ovršnog postupka u smislu članka 154 st. 1 ZPP-a, a odnosi se na trošak određen Pravilnikom o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku (NN broj 151/05). Trošak ovršnog postupka s naslova nastalih troškova odnosi se na predujam javnobilježničke nagrade za prijedlog i rješenje o ovrsi u iznosu od 9,95 EUR uvećan za 25% PDV-a, ostatak naknade javnog bilježnika u iznosu od 9,95 EUR uvećan za 25% PDV-a, slijedom čega nalazi osnovanim zahtjev tužitelja za naknadu ovršnog troška u iznosu od 24,89 EUR. Međutim, kako je podnošenjem prigovora ovršni postupak prešao u parnični postupak, a koji postupci predstavljaju jedinstveni postupak, to sud nalazi kako tužitelj ne ostvaruje zateznu kamatu na trošak ovršnog postupka počev od dana donošenja rješenja o ovrsi, već od dana presuđenja, slijedom čega je sud ukinuo platni nalog sadržan u točci I rješenja o ovrsi koji se odnosi na ovršni trošak, kako to proizlazi u točci II izreke presude, te je stoga o ovršnom i parničnom trošku postupka odlučeno sveobuhvatnom odlukom.

29. Obveza tuženika temelji se na odredbi čl. 154 st. 1 ZPP-a, a isti se odnosi na trošak pristojbe na presudu u iznosu od 72,62 eura odmjerenu sukladno Zakonu o sudskim pristojbama i Tarifi sudskih pristojbi (oboje NN br. 125/11), što uz nastali ovršni trošak od 24,89 eura sveukupno iznosi 97,51 eura. Na tako određeni trošak tužitelju je temeljem čl. 151 st. 3 ZPP-a dosuđena zakonska zatezna kamata tekuća na trošak postupka počev od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi određenoj čl. 29 st. 2 ZOO-a, slijedom čega je odlučeno kao u točci III izreke presude.

30. U odnosu na zatraženi trošak predujma za sudskog dostavljača za dostavu pismena tuženika u iznosu od 15,46 eura, sud napominje da isti nije iskorišten te će sud izvršiti povrat navedenog iznosa tužitelja po pribavi podatka o računu tužitelja na koji je potrebno izvršiti povrat.

U Zagrebu, 28. svibnja 2025. godine

Sutkinja:

Ines Gutzmirtl Špehar

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Žalba protiv ove presude se podnosi putem ovog suda Županijskom sudu, pismeno, u četiri istovjetna primjerka, u roku od 15 (petnaest) dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

Dna:

1. tužitelju uz rješenje na platež pristojbe na presudu od 72,62 eura

2. tuženiku

U Zagrebu, 28. svibnja 2025. godine