Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Kž-25/2025-5

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Marie Majić, kao predsjednice vijeća, te Damira Romca i Nevena Cambja, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Ive Mihanović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenice KH, zbog kaznenih djela iz čl. 229. st. 1. točka 1. u svezi čl. 228. st. 1. i čl. 52. i dr. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 i 101/17 - u daljnjem tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i okrivljenice KH podnesenim protiv presude Općinskog suda u Splitu pod poslovnim brojem K-1028/2018-55 od 20. rujna 2024., u sjednici održanoj 27. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Prihvaća se djelomično žalba državnog odvjetnika, preinačuje se presuda suda prvog stupnja u pogledu odluke o kazni, tako da se okrivljenici KH, za produljeno kazneno djelo teške krađe iz čl. 229. st. 1. točka 1. u svezi čl. 228. st. 1. i čl. 52. KZ/11 i produljeno kazneno djelo teške krađe iz čl. 229. st. 2. u svezi st. 1. točka 1. i čl. 228. st. 1. te čl. 52. KZ/11, za koja je tom presudom proglašena krivom, prihvaćaju po sudu prvog stupnja utvrđene pojedinačne kazne zatvora i to za produljeno kazneno djelo iz čl. 229. st. 1. točka 1. u svezi čl. 228. st. 1. i čl. 52. KZ/11 u trajanju od 6 (šest) mjeseci, a za produljeno kazneno djelo iz čl. 229. st. 2. u svezi st. 1. točka 1. i čl. 228. st. 1. te čl. 52. KZ/11 u trajanju od 1 (jedne) godine, nakon čega se okrivljenica KH, temeljem čl. 51. KZ/11, osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 2 (dva) mjeseca.

II. U ostalom dijelu žalba državnog odvjetnika te žalba okrivljenice KH u cijelosti, odbijaju se kao neosnovane, te se u ostalom pobijanom, a nepreinačenom dijelu, potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinski sud u Splitu proglasio je krivom okrivljenicu KH, zbog produljenog kaznenog djela teške krađe iz čl. 229. st. 1. točka 1. u svezi čl. 228. st. 1. i čl. 52. KZ/11 i produljenog kaznenog djela teške krađe iz čl. 229. st. 2. u svezi st. 1. točka 1. i čl. 228. st. 1. te čl. 52. KZ/11, te je okrivljenici prethodno za produljeno kazneno djelo iz čl. 229. st. 1. točka 1. u svezi čl. 228. st. 1. i čl. 52. KZ/11 utvrdio kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci, a za kazneno djelo iz čl. 229. st. 2. u svezi st. 1. točka 1. i čl. 228. st. 1. te čl. 52. KZ/11 joj je utvrdio kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, nakon čega je, temeljem čl. 51. KZ/11, okrivljenicu KH osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, a potom joj je, temeljem čl. 56. KZ/11, izrekao uvjetnu osudu na način da se jedinstvena kazna zatvora u trajanju od jedne godine na koju je okrivljenica osuđena neće izvršiti ako u vremenu provjeravanja od pet godina od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

2. Temeljem čl. 158. st. 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 - u daljnjem tekstu: ZKP/08) okrivljenica KH je, s osnova postavljenih imovinskopravnih zahtjeva, dužna u roku od jedne godine po pravomoćnosti presude platiti oštećenoj UH iznos od 398,17 eura, oštećenoj ĐH iznos od 398,17 eura, oštećeniku DH iznos od 132,72 eura, oštećeniku TH iznos od 10.856,93 eura, oštećeniku OH iznos od 5.036,83 eura te oštećeniku KHŠB iznos od 4.645,30 eura, dok su za više traženo oštećenici JH i TH upućeni u parnicu.

3. Temeljem čl. 148. st. 1. u svezi čl. 145. st. 1. i 2. točka 6. ZKP/08 okrivljenica KH je obvezana platiti troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 100,00 eura.

4. Protiv navedene presude žalbu je podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Splitu, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o uvjetnoj osudi, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a podredno da se presuda preinači u dijelu odluke o kazni na način da se okrivljenici izrekne kazna zatvora.

5. Žalbu protiv presude je podnijela i okrivljenica KH, po branitelju Jakši Cvitkoviću, odvjetniku u Splitu, zbog odluke o imovinskopravnom zahtjevu, s prijedlogom da se pobijana presuda u tom dijelu preinači na način da se okrivljenici odredi rok od dvije godine za podmirenje imovinskopravnih zahtjeva.

6. Okrivljenica KH, po branitelju Jakši Cvitkoviću, odvjetniku u Splitu, je podnijela odgovor na žalbu državnog odvjetnika, s prijedlogom da se žalba državnog odvjetnika odbije kao neosnovana.

7. Spis je, u suglasju s odredbom čl. 474. st. 1. ZKP/08, dostavljen na uvid Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, koje ga je vratilo ovom sudu na daljnje nadležno postupanje.

8. Žalba državnog odvjetnika je djelomično osnovana i to samo u pogledu odluke o kazni, dok su u ostalom dijelu žalba državnog odvjetnika te žalba okrivljenice u cijelosti neosnovane.

9. Nije u pravu državni odvjetnik kada pobija presudu suda prvog stupnja zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, sa tvrdnjom da sud prvog stupnja nije prihvatio iskaz oštećenika TH u pogledu visine nastale štete, već da se rukovodio slobodnom ocjenom i obranom okrivljenice, pa da je tom oštećeniku dosudio imovinskopravni zahtjev u manjem iznosu od onog kojeg je oštećenik postavio.

9.1. Sud prvog stupnja pravilno je i potpuno utvrdio činjenično stanje, kako općenito, tako i u odnosu na visinu štete koju je oštećeniku TH prouzročila okrivljenica kaznenim djelom, te su u tom smislu dati valjani razlozi koje, kao ispravne, jer imaju potporu u stanju u spisu, prihvaća i ovaj sud drugog stupnja.

9.2. Sud prvog stupnja opravdano drži da je okrivljenica KH od oštećenika TH uzela, odnijela i za sebe zadržala predmete u visini navedenoj u izreci pobijane presude, što proizlazi iz same obrane okrivljenice u kojoj je ona priznala da je oduzela predmete baš te vrijednosti, a iz dokaza u spisu nespornim proizlazi da je tom oštećeniku vraćen novčani iznos od 106,43 eura, pa je pravilno sud prvog stupnja, uzevši sve to u obzir, ali i po slobodnoj ocjeni, zaključio da je okrivljenica oštetila oštećenika TH upravo za iznos od 10.856,93 eura, za koji drži da nije sporan, pa ju je stoga i obvezao da upravo taj iznos, na ime postavljenog imovinskopravnog zahtjeva, isplati oštećeniku TH, dok je za više traženo oštećenik TH upućen u parnicu.

10. Nema pravo niti okrivljenica KH kada se žali zbog odluke o imovinskopravnom zahtjevu navodeći kako drži da joj rok od godinu dana nije dostatan da podmiri ukupan iznos od 20.539,06 eura, obzirom da njezina mjesečna primanja nisu velika, pa da nije sigurna hoće li se to moći izrealizirati u roku od godine dana, zbog čega drži da bi primjeren rok za podmirenje tog iznosa bio dvije godine.

10.1. Suprotno takvim žalbenim navodima okrivljenice, ovaj sud, kao sud drugog stupnja, drži kako je sud prvog stupnja pravilno oštećenicima dosudio imovinskopravne zahtjeve u iznosima navedenim u izreci pobijane presude te je pravilno okrivljenici dao sasvim dostatan i primjeren rok od jedne godine od pravomoćnosti presude, uzevši u obzir i njezine imovinske prilike, kako bi svim oštećenicima mogla nadoknaditi nastalu štetu. Stoga nije opravdan žalbeni navod okrivljenice da joj se dade dulji rok, odnosno rok od dvije godine, kako bi uspjela nadoknaditi štetu, jer bi taj rok bio neprimjereno dug.

11. S druge strane, ovaj sud, kao sud drugog stupnja, nalazi da je državni odvjetnik u pravu kada pobija presudu suda prvog stupnja zbog odluke o kazni, sa tvrdnjom da je okrivljenici trebalo izreći kaznu zatvora, a ne uvjetnu osudu, obzirom na društvenu opasnost predmetnih kaznenih djela i njezinu dosadašnju osuđivanost.

11.1. Sud prvog stupnja je okrivljenici, prigodom izbora vrste i mjere kaznene sankcije, kao olakotne okolnosti cijenio priznanje kaznenih djela čime je pridonijela efikasnijem okončanju kaznenog postupka, izraženo žaljenje i kajanje, njezin prijašnji obiteljski život odnosno činjenicu što je bila žrtva obiteljskog nasilja, njezino narušeno zdravstveno stanje, sadašnje osobne i obiteljske prilike i što je majka dvoje djece, dok je podcijenio, kao otegotne okolnosti, težinu počinjenih kaznenih djela, a posebno njezinu raniju višestruku osuđivanost, između ostalog i zbog istovrsnih kaznenih djela, pa je preblago okrivljenicu, nakon pravilno izrečenih pojedinačnih kazni za svako produljeno kazneno djelo, osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, a nakon toga joj izrekao uvjetnu osudu s vremenom provjeravanja od pet godina.

11.2. Stoga je, u konkretnom slučaju, bilo mjesta da se, djelomičnim prihvaćanjem žalbe državnog odvjetnika, preinači odluka o kazni na način da se okrivljenicu KH, prihvaćajući po sudu prvog stupnja utvrđene pojedinačne kazne zatvora, osudi na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i dva mjeseca, koja kazna se ukazuje u cijelosti primjerenom i prilagođenom težini počinjenih kaznenih djela i stupnju krivnje okrivljenice, radi čega je za očekivati da će se takvom kaznom postići odgovarajuća svrha kažnjavanja propisana odredbom čl. 41. KZ/11.

11.3. Na kraju treba istaći kako je sud prvog stupnja, primjenjujući odredbu o stjecaju iz čl. 51. KZ/11, počinio povredu kaznenog zakona iz čl. 469. točka 5. KZ/11, odnosno kazneni zakon je povrijeđen u pitanju je li odlukom o kazni prekoračena ovlast koju sud ima po zakonu. Međutim, kako se radi o povredi kaznenog zakona u korist okrivljenice, na koju povredu sud prvog stupnja ne pazi po službenoj dužnosti, tu povredu treba samo konstatirati. Naime, sud prvog stupnja je okrivljenici utvrdio pojedinačne kazne zatvora i to u trajanju od šest mjeseci i jedne godine, a potom je okrivljenicu, temeljem čl. 51. KZ/11, osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine. U čl. 51. st. 2. KZ/11 je propisano da se jedinstvena kazna sastoji u povišenju najviše pojedinačne utvrđene kazne, ali ne smije doseći zbir pojedinačnih kazni, što znači da je sud prvog stupnja, kod ovakvog utvrđenja pojedinačnih kazni, a sukladno čl. 51. KZ/11, okrivljenicu trebao osuditi na jedinstvenu kaznu zatvora u rasponu više od jedne godine, a manje od jedne godine i šest mjeseci, u kojem slučaju ne bi počinio navedenu povredu kaznenog zakona.

12. Ispitujući pobijanu presudu, u smislu čl. 476. st. 1. točke 1. i 2. ZKP/08, ovaj sud, kao sud drugog stupnja, nije našao da bi sud prvog stupnja počinio neku bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, a niti neku od povreda kaznenog zakona na štetu okrivljenice, na koje pazi po službenoj dužnosti.

13. Slijedom svega iznijetog, temeljem čl. 486. st. 1. i čl. 482. ZKP/08, presuđeno je kao u izreci.

Split, 27. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća

Maria Majić