REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl.br. Pr-1613/2023-98

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Danijeli Marotti Andrić, u pravnoj stvari tužiteljice SS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Mirku Kovaču, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Kliničkog bolničkog centra Zagreb, Zagreb, Kišpatićeva 12, OIB: 46377257342, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 12. svibnja 2025., u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužiteljice DS, odvjetničke vježbenice, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, 27. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Kliničkom bolničkom centru Zagreb, OIB: 46377257342, Zagreb, Kišpatićeva 12, da tužiteljici SS iz [adresa]., OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime razlike plaće isplati ukupan iznos od 117,31 eura bruto zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od:

- 37,24 eura od 16.02.2014. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 20,39 eura od 16.07.2014. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 19,55 eura od 16.05.2015. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 19,55 eura od 16.07.2015. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 20,58 eura od 16.09.2015. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

po stopi koja se do 31. srpnja 2015. godine određuje prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, te da plati trošak parničnog postupka u iznosu od 1.377,80 eura zajedno s zakonskim zateznim kamatama koje teku od 27. svibnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine,

a sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužiteljica sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u ukupnom iznosu od 78,88 eura, s pripadajućim zateznim kamatama u odnosu na taj dio.

III. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom parničnog troška za preostali iznos preko dosuđenog.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je zaposlenik tuženika na radnom mjestu "medicinska sestra". Tužiteljica radi u smjenama. Navodi da joj tuženik neispravno izračunava iznos osnovne plaće na način da ne uključuje u strukturu osnovne plaće dodatak za posebne uvjete rada kako je to određeno člankom 7. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 26/11, NN 143/2013, NN 96/2015). Kako se neispravno izračunava visina osnovne plaće, a koja predstavlja osnovicu a obračun smjenskog rada, tuženik tužiteljici neispravno obračunava smjenski rad i prekovremeni rad na način da u strukturi cijene sata rada nisu uračunata uvećanja osnovne plaće koja predstavljaju osnovicu za obračun. Također, navodi da joj se neispravno obračunava broj odrađenih prekovremenih sati da na način da se ne obračunavaju efektivni sati rada (stvarno odrađeni sati prekovremenog rada u smjenama) već ih se pogrešno obračunava na način da višak mjesečnog fonda sati obračunava kao redovan rad uvećan za 50% bez obzira na odrađene smjene i dane. Nadalje, ističe da je neispravan i obračun prosjeka plaće za vrijeme trajanja godišnjeg odmora jer je neispravno obračunat iznos osnovne plače te posljedično tome i sam prosjek plaće za vrijeme trajanja godišnjeg odmora.

1.1. Podneskom predanim na ročištu održanim 13. rujna 2018. tužiteljica je dopunila tužbene navode i osnovu potraživanja na način da sada potražuje razliku plaće za ostvareni prekovremeni rad u turnusu (jer je rad obavljala prema utvrđenom rasporedu radnog vremena poslodavca, naizmjenično tijekom tjedna ili mjeseca duže od 12 sati dnevno, u ciklusu 12-24-12-48) i za ostvareni prekovremeni rad na dane blagdana, pošto je tužiteljica mjesečno odrađivala sve radne dane, po raspredu radnog vremena poslodavca, a pored toga je radila i na blagdane, neradne dane utvrđenim Zakonom i na dan Uskrsa. Svi tako odrađeni sati rada bili su duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada i duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati, a iste sate rada je odrađivala i to kao: rad u noćnom dijelu dana, rad subotom, rad nedjeljom i rad u drugoj smjeni.

1.2. Podneskom od 26. ožujka 2019. tužiteljica povlači dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na posebne uvjete rada. Nadalje navodi da prema utvrđenom rasporedu radnog vremena, mjesečno ostvarivala prekovremeni rad: u redovnom radu od ponedjeljka do petka, dnevno duže od 8 sati i radom subotom i nedjeljom; u dežurstvu kada je morala biti prisutna na radnom mjestu, tj. u bolnici i nakon redovnog radnog vremena, a koji rad je u bitnome povezan s obavljanjem dužnosti i aktivnosti rada na radnome mjestu te u smjenskom radu (duže od 8 sati koliko je trebala raditi u smjeni) i turnusu (duže od 12 sati koliko je trebala raditi u turnusu). Isto stoga jer se prekovremenim radom, kada je rad javnih službenika i namještenika organiziran u smjenama ili turnusu, smatra svaki sat rada duži od mjesečnog fonda radnih sati, kao i svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada; i na dane kada je tužiteljica trebala biti slobodna, nakon odrađenih smjena i nakon odrađenog turnusa, ali je toga dana ipak radila po nalogu tuženika. Tužiteljica dalje navodi da je u prije navedenim oblicima rada ostvarivala prekovremeni rad na dane blagdana, neradne dane utvrđene Zakonom i na dane Uskrsa, koji su mjesečno padali od ponedjeljka do petka u utuženom razdoblju. Tužiteljica smatra da je tuženik sve tako odrađene sate bio obvezan obračunati kao prekovremeni rad, sukladno Zaključku broj 148 s 23. sjednice Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja održane 1. srpnja 2015. Tužiteljica pojašnjava da svi sati rada odrađeni na navedeni način predstavljaju prekovremeni rad, koje sate rada tuženik nije obračunao i platio kao prekovremeni rad, budući se prema odredbama važećih KU za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja koji su važili u utuženom razdoblju, prekovremenim radom smatra svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Pri tome su redovni mjesečni fond radnih sati oni sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu, na bazi 40-satnog radnog tjedna, pri čemu mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana u tekućem mjesecu pomnoženo s 8 sati. Tužiteljica dalje navodi da je navedene prekovremene sate rada u utuženom razdoblju mjesečno odrađivala u noćnom dijelu dana, u drugoj smjeni, subotama i nedjeljama, ali ih tuženik nije tako obračunavao, a niti isplatio, odnosno nije ih obračunao i isplatio obzirom na kategoriju vremena kada su ti sati odrađeni, a što je tuženik bio obvezan temeljem Zaključka broj 48 s 10. sjednice Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU- a za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja održane 3. ožujka 2014. Tužiteljica još navodi da joj zbog neplaćanja prekovremenog rada u spornom razdoblju koji je odrađen na blagdane, neradne dane i dane Uskrsa, koji su padali od ponedjeljka do petka, nije u cijelosti isplaćena i naknada za vrijeme korištenja godišnjeg odmora u utuženom razdoblju. Tužiteljica navodi da ima pravo na tu naknadu temeljem tada važećeg Zakona o radu iz NN 149/09 i NN 61/11, kojim je u čl. 60 st. 1. propisano da za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu i ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca, pri tome uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad. Tužiteljica navodi da je identična odredba sadržana i u važećem Zakonu o radu iz NN

93/14 - u daljnjem tekstu: ZR.

1.3. Tužiteljica je prvotno podneskom od 16. lipnja 2020., postavila tužbeni zahtjev u ovom predmetu a kojim potražuje isplatu ukupnog iznos od 218,86 eura (1.649,00 kn) bruto na ime razlike plaće, s pripadajućom zateznom kamatom koja teče od 16. - tog u narednom mjesecu za prethodni mjesec, osim za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u zatraženim bruto iznosima, kao i troškove postupka sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, tekućom od presuđenja pa do isplate. Nakon donošenja rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Poslovni broj: Rev 886/2021-2 od 20. lipnja 2023. podneskom od 21. veljače 2024. tužiteljica konačno specificira tužbeni zahtjev te od tuženika potražuje da joj isplati ukupan iznos od 117,31 eura bruto na ime razlike plaće, koji je razvrstan na pojedinačne mjesečne iznose glavnica, s pripadajućom zateznom kamatom koja teče od 16.-tog u narednom mjesecu za prethodni mjesec, osim za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u zatraženim bruto iznosima. Tužiteljica potražuje i naknadu parničnog troška sa zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu te osporava kako osnov tako i visinu postavljenog tužbenog zahtjeva. Ističe prigovor zastare na sva potraživanja koja su u zastari. Tuženik također ističe da tužba nije potpuna i da je neuredna. Tužba ne sadrži sve bitne elemente koje su pretpostavka za pokretanje postupka kako je to uređeno čl. 186. Zakona o parničnom postupku, o sadržaju tužbe. Navodi da tužba treba sadržavati određen zahtjev u pogledu glavne stvari i sporednih traženja, činjenice na kojima tužitelj temelji svoj zahtjev, dokaze kojima kojim se utvrđuju činjenice, kao i sve druge podatke koje mora imati svaki podnesak kako je to uređeno čl. 106. ZPP-a, a što sve ova tužba ne sadrži. U spornom razdoblju u primjeni je Kolektivni ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 126/11, 88/13, 143/2013., NN 29/2018). Navodi da je nejasno zašto tužiteljica iznosi neistinitu tvrdnju o sadržaju čl. 57. KU, navodeći da u njemu stoji da je u strukturu osnovne plaće uključen dodatak za posebne uvjete rada, iako odredba takvog sadržaja ne postoji. Naprotiv čl. 47. KU definirani su pojmovi plaće osnovne plaće i dodataka na osnovnu plaću, kako slijedi: "Plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću. Osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Dodaci na osnovnu plaću su: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća." Svi dodaci i uvećanja plaće pa tako i uvećanje od 50% za prekovremeni rad obračunavaju se isključivo od osnovne plaće utvrđene st. 2. čl. 47. KU. Osnovna plaća je mjesečna plaća ostvarena u redovnom mjesečnom fondu radnih sati, bez dodataka i uvećanja, a sati prekovremenog rada plaćaju se posebno i uvećano, na način propisan KU. Netočan je navod tužiteljice da se neispravno obračunava broj odrađenih prekovremenih sati kao redovan rad uvećan za 50% bez obzira na odrađene smjene i dane. Sva propisana uvećanja plaće obračunavaju se za svaki efektivno odrađeni sat od vrijednosti sata osnovne plaće prema vremenu kad su odrađeni u skladu s čl. 51. KU. Tužiteljici se obračunavaju i isplaćuju sva propisana uvećanja za svaki sat rada koje ostvari radom noću, subotom, nedjeljom, u drugoj smjeni i blagdanom, kao i svi sati iznad redovnog mjesečnog fonda radnih sati, kao prekovremeni rad te je sve prikazano u isplatnim listama. Prekovremeni rad, kao i ostala uvećanja plaće iz čl. 51. KU i dodatak za posebne uvjete rada iz čl. 57. KU obračunavaju se u propisanom postotku od osnovne plaće te se dodaju na osnovnu plaću i čine plaću radnika, kako je definirano čl. 47. KU. Isto je dodatno potvrđeno i u Zaključcima Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU i to u zaključcima 58, 59 i 106. Zaključci su sastavni dio Kolektivnog ugovora prema čl. 19 st. 6. KU: "Tumačenja povjerenstva obvezna su i dostavljaju se podnositelju upita te svim ustanovama na koje se odnose, a imaju pravnu snagu i učinke kolektivnog ugovora od dana stupanja na snagu ovoga Ugovora." Tumačenja su objavljena na mrežnoj stranici Ministarstva zdravstva. Slijedom navedenog netočna je tvrdnja tužiteljice da se prosjek plaće za vrijeme trajanja godišnjeg odmora izračunava prema neispravno obračunatom iznosu osnovne plaće. Osnovna plaća i sva uvećanja i dodaci su točno izračunati u skladu s KU te je slijedom toga i prosjek plaće za naknadu za vrijeme godišnjeg odmora točno izračunat. Na svojem radnom mjestu tužiteljica ima sukladno čl. 57. KU pravo na dodatak po osnovi posebnih uvjeta rada od 25% na osnovnu plaću. Kako je osnovna plaća u određenom mjesecu fiksan iznos tako je i pripadajući dodatak fiksan. Dodatak za posebne uvjete rada obračunat je propisanom postotku od osnovne plaće te nije obračunat na prekovremeni rad jer prekovremeni sati nisu dio osnovne plaće. U skladu člankom 51. KU, dodaci se međusobno ne isključuju te su tužiteljici isplaćeni predmetni dodaci te uvećanja plaće kao i sati prekovremenog rada, što je sve prikazano u isplatnim listama. Kako je nedvojbeno da su plaće tužiteljice isplaćivane u skladu s odredbama KU i TKU, neosnovan je navod u tužbi da se prosjek plaća za naknadu za korištenje godišnjeg odmora te prosjek plaće za bolovanje obračunavao prema umanjenim plaćama. Vezano za korištenje godišnjeg odmora tijekom spornog razdoblja došlo je do promjene načina obračuna naknade za korištenje godišnjeg odmora. Zaključkom 116. sa 17. sjednice Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU održane 13. listopada 2014. utvrđeno je novo tumačenje načina izračuna naknade plaće za korištenje godišnjeg odmora. Prema novom tumačenju, a koje je razlikuje od dosadašnjeg obračuna, naknade za korištenje godišnjeg odmora, obračunate su i isplaćene bruto razlike naknada plaća za korištenje godišnjeg odmora za razdoblje od kolovoza 2012. do rujna 2014. Temeljem navedenog Zaključka, tužiteljici je obračunata razlika naknade za korištenje godišnjih odmora od kolovoza 2012. do prosinca 2013. od bruto 128,11 kn, za koje razdoblje je tužiteljica dala izjavu da prema tuženiku nema drugih potraživanja s osnova korištenja godišnjih odmora. Obzirom da tužiteljica predlaže provođenje financijskog vještačenja, tuženik želi naglasiti da se dio tužbenog zahtjeva tužiteljice prvenstveno zasniva na pogrešnom pravnom shvaćanju o tome što čini osnovnu plaću, kao osnovicu za izračun uvećanja i dodataka, koji pribrojeni osnovnoj plaći čine plaću tužiteljice, a koja dalje predstavlja osnovu za izračun naknade plaće za godišnji odmor. Pitanje, što čini osnovnu plaću, koja je osnovica za obračun uvećanja i dodataka, isključivo je pravno pitanje. Osnovna plaća je mjesečni iznos koji se ne mijenja u odnosu na redovni mjesečni fond radnih sati. Redovni mjesečni fond radnih sati se mijenja ovisno o broju radnih dana u mjesecu. U skladu sa time za svaki kalendarski mjesec, radniku se obračunavaju sva uvećanja i dodaci u skladu s KU. Slijedom svega gore navedenog, budući se tužbeni zahtjev temelji se na pogrešnom pravnom tumačenju pojma osnovne plaće i načina obračuna pripadajućih dodataka i uvećanja na osnovnu plaću te neistinitim navodima o strukturi osnovne plaće predlaže odbiti tužbeni zahtjev, uz naknadu parničnih troškova.

2.1. Tuženik je zaprimio podnesak tužiteljice kojim je nadopunila osnovu potraživanja, kao i podnesak tužiteljice kojim je povukla dio tužbenog zahtjeva, ali se na isto nije posebno očitovao, već je tijekom postupka daljnjim podnescima u cijelosti osporavao osnov potraživanja tužiteljice.

3. U ovom predmetu bila je donijeta presuda pod Poslovnim brojem: Pr- 3196/2018-54 od 10. rujna 2020. kojom je pod točkom I. prihvaćen tužbeni zahtjev te je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici na ime razlike plaće i naknade plaće ukupan iznos od 218,86 eura (1.649,00 kn) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, dok je pod točkom II. izreke naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 1.055,15 eura (7.950,00 kn). Prvostupanjska presuda je potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu, Poslovni broj: Gž R-880/2020-2 od 4. prosinca 2020. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke te u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke u kojem je prihvaćen zahtjev tužiteljice za nadoknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 992,93 eura (7.481,25 kn), dok je u preostalom pobijanom dijelu pod točkom II. izreke preinačena prvostupanjska presuda na način da je odbijen zahtjev tužiteljice za nadoknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 62.21 eura (468,75 kn). Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Poslovni broj: Rev 886/2021-2 od 20. lipnja 2023. ukinuta je presuda Županijskog suda u Zagrebu, Poslovni broj: Gž R-880/2020-2 od 4. prosinca 2020. i presuda ovog suda pod Poslovnim brojem: Pr-3196/2018-54 od 10. rujna 2020. u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 196,19 eura (1.478,16 kn), s pripadajućim zateznim kamatama i u kojem je odlučeno o troškovima prvostupanjskog postupka u iznosu od 992,93 eura (7.481,25 kn) i trošku sastava žalbe te je u tom dijelu predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, sa uputom da se osnovanost tužbenog zahtjeva za isplatu iznosa od 196,19 eura (1.478,16 kn) u ponovljenom postupku raspravi za razdoblje do 21. prosinca 2015. primjenom Zaključka 148., a nakon 21. prosinca 2015. primjenom Zaključka 153 Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora..

4. Sud je tijekom ponovljenog postupka pročitao svu dokumentaciju koja je priložena spisu, proveden je dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku mr.oec. Mariji Milošević, saslušan je vještak mr.oec. Marija Milošević, izvršena je dopuna vještačenja po vještaku mr.oec. Mariji Milošević, proveden je dokaz novim financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Centru za financijska vještačenja d.o.o. te je pročitano rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Poslovni broj: Rev 886/2021-2 od 20. lipnja 2023.

5. Ocjenom provedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP) sud je utvrdio da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev tužiteljice djelomično osnovan.

6. U svezi prigovora tuženika da je predmetna tužba neuredna i da je treba odbaciti, sud navodi da je isti prigovor neosnovan i da se u konkretnom slučaju radi o stupnjevitoj tužbi koju uređuje odredba čl. 186.b st. 3. ZPP-a, a kojim je propisan izuzetak od obveze postavljanja određenog tužbenog zahtjeva, u slučaju kada tužitelj ne može postaviti određeni zahtjev prije nego što dođe do podataka (u konkretnom slučaju evidencije o radnom vremenu) kojima raspolaže tuženik.

7. Najstarije potraživanje tužiteljice odnosi se na siječanj 2014. koje je dospjelo 16. veljače 2014. S obzirom da za niti jedno potraživanje tužiteljice u času stupanja na snagu Zakona o radu iz 2014., 7. kolovoza 2014., nije nastupila zastara prema odredbama ranije važećeg Zakona o radu, na potraživanja tužiteljice primjenjuje se zastarni rok od pet godina sukladno članku 232. Zakona o radu (Narodne novine 93/14). S obzirom da je tužba podnesena 21. ožujka 2018., a najstarije potraživanje odnosi se na siječanj 2014., koje je dospjelo 16. veljače 2014., sud je zaključio da od dospijeća tog potraživanja, tj. od 16. veljače 2014. do dana podnošenja tužbe, tj. do 21. ožujka 2018. nije protekao zastarni rok od pet godina propisan člankom 139. Zakona o radu (Narodne novine 93/14). Iz navedenog proizlazi da je tuženikov prigovor zastare neosnovan.

8. Predmet spora u ovom stadiju postupka je isplata uvećane plaće na ime prekovremenog rada, odnosno prekovremenog rada u one dane kada državni praznici ili blagdani padaju u radne dane od ponedjeljka do petka u utuženom razdoblju.

9. Među strankama nije sporno da je tužiteljica u utuženom razdoblju bila zaposlena kod tuženika, a što je razvidno i iz platnih lista dostavljenih u spis iz kojih je ujedno vidljivo da je tužiteljica ostvarila određeni broj prekovremenih sati. Ono što je sporno je da li se rad na dane blagdana i neradnih dana tretira kao redovan rad ili prekovremeni rad pa ima li tužiteljica pravo na razliku plaće s tog osnova.

10. Sukladno odredbi čl. 7. st. 1. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19 – u daljnjem tekstu: ZR) poslodavac je obvezan u radnom odnosu radniku dati posao te mu za obavljeni posao isplatiti plaću, a radnik je obvezan prema uputama poslodavca danim u skladu s naravi i vrstom rada, osobno obavljati preuzeti posao. Člankom 8. st. 1. ZR-a propisano je da su se poslodavac i radnik u radnom odnosu dužni pridržavati odredbi Zakona o radu i drugih zakona, međunarodnih ugovora koji su sklopljeni i potvrđeni u skladu s Ustavom i objavljeni, a koji su na snazi, drugih propisa, kolektivnih ugovora i pravilnika o radu.

11. Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja sklopljen 2. prosinca 2013. (Narodne novine broj: 143/13, dalje u tekstu: KU/13) koji se primjenjuje od 1. prosinca 2013., sklopljen je na rok od 4 godine sukladno čl. 3. , a prema čl. 23. ukoliko u vremenu važenja tog Ugovora ne bude sklopljen novi Kolektivni ugovor, nakon isteka roka na koji je KU sklopljen, u njemu sadržana pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnog odnosa kao dio prethodno sklopljenih ugovora o radu, produženo se primjenjuju do sklapanja novog kolektivnog ugovora, a najduže tri mjeseca od isteka roka na koji je ovaj Ugovor sklopljen. Novi Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja sklopljen je 26. ožujka 2018. (Narodne novine broj: 28/18, dalje KU/18), a sklopljen je na rok od 12 mjeseci sukladno čl. 2. KU/18. Dana 25. ožujka 2019. sklopljen je Dodatak I. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine broj: 35/19, dalje Dodatak I. KU) te je istim u čl. 2. I 5. Određeno da su ugovorne strane suglasne da se Ugovor u cijelosti nastavlja primjenjivati od 27. ožujka 2019. te se ovaj Dodatak I. primjenjuje do zaključenja Dodatka I. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, a najduže do 31. srpnja 2019. Dana 31. srpnja 2019. sklopljen je Izmjene Dodatka I. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine broj: 78/19, dalje Izmjene Dodatka I. KU) te je istim određeno da se Dodatak I. primjenjuje do zaključenja Dodatka II. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, a najduže do 31. listopada 2019. Dana 27. rujna 2019. sklopljen je Dodatak II. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine broj: 93/19, dalje Dodatak II. KU) te je istim određeno da se Dodatak I. i II. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja primjenjuju do 31. prosinca 2022.

12. Sukladno čl. 5. Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj (NN 33/96, NN 13/02, NN 136/02, NN 112/05, NN 59/06, NN 55/08, NN 74/11 i NN 130/11), zaposlenici u dane blagdana imaju pravo na naknadu plaće.

13. Nadalje, TKU za službenike i namještenike u javnim službama iz NN 141/12, koji se primjenjuje i na tužiteljicu, plaća radnika je u čl. 51. definirana na jednaki način kao i u KU za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja.

14. Osim toga, odredbama ZR propisano je da za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je Zakonom određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću.

15. Pema čl. 51. st. 9. i 10. KU/13 odnosno čl. 49. st. 9. i 10. KU/18 propisano je da se prekovremenim radom smatra svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda sati. Redovni mjesečni fond radnih sati su sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40-satnog radnog tjedna. Mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana u tekućem mjesecu s 8 sati. Odredbu čl. 51. st. 10. KU/13 Zajedničko povjerenstvo za tumačenje KU/13 dva puta je tumačilo.

15.1. Tako je Zajedničko povjerenstvo za tumačenje KU na 23. sjednici održanoj 1. srpnja 2015. donijelo Zaključak broj 148. koji glasi: "Sukladno Kolektivnom ugovoru, mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez blagdana, subota i nedjelja) u tekućem mjesecu s 8 sati. Svi sati odrađeni iznad te satnice predstavljaju prekovremeni rad. U skladu Ustavnog izjednačavanja prava radnika prema Zakonu o blagdanima i neradnim danima, kada blagdan pada u radni dan svaki radnik odrađuje manji broj sati. Poslodavac ne može radnika koji u zdravstvu radi u smjenama ili u turnusu zaduživati s većim brojem sati od radnika s 40-satnim radnim tjednom. Mjesečni fond radnih sati treba za sve radnike biti isti, bez obzira rade li samo u prvoj smjeni, smjenskom radu i turnusu ili u dežurstvu i pripravnosti. Sve što prelazi mjesečni fond radnih sati ulazi u prekovremeni rad i tako treba biti plaćen. Primjerice, s obzirom da u listopadu 2015. godine jedan blagdan pada u radni dan mjesečni fond radnih sati za taj mjesec iznosi 168 sati i za sve je radnike isti neovisno u kojim oblicima rada oni rade (od ponedjeljka do petka, u smjeni, turnusu i dr.). Svaki sat rada koji radnik odradi iznad 168 sati predstavlja prekovremeni rad i tako treba biti plaćen.".

15.2. Zajedničko povjerenstvo za tumačenje KU na sjednici od 21. prosinca 2015. donijelo je Zaključak br. 153. koji glasi: "Sukladno Kolektivnom ugovoru redovni mjesečni fond radnih sati su sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40-satnog radnog tjedna. Mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu s 8 sati. Mjesečni fond radnih sati treba za sve radnike biti isti, bez obzira rade li samo u prvoj smjeni, smjenskom radu i turnusu ili u dežurstvu i pripravnosti. Sve što prelazi mjesečni fond radnih sati ulazi u prekovremeni rad i tako treba biti plaćeno. Sati odrađeni prema redovitom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan u smislu Zakona o blagdanima i neradnim danima i dan Uskrsa evidentiraju se kao redovni rad i ubrajaju u redovnu mjesečnu satnicu. Prekovremenim radom smatra se svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Radnik koji radi u dane blagdana, neradnih dana utvrđenih zakonom i na dan Uskrsa ima pravo na plaću uvećanu za 150% prema stvarno odrađenim satima. Svi radnici, bez obzira na oblik rada, koji ne rade na dan blagdana, neradni dan utvrđen zakonom i na dan Uskrsa, a koji pada u radni dan, imaju pravo na naknadu plaće. Ovim zaključkom stavljaju se izvan snage Zaključci broj 21, 48 i 148.".

16. Ovaj sud ne nalazi da bi s obzirom na opće odredbe obveznog prava trebalo otkloniti primjenu navedenih tumačenja kao sastavnog dijela KU/13. Zaključak br. 153., u bitnom se razlikuje od Zaključka broj 148. (koji je Zaključkom broj 153. stavljen izvan snage) u tome što redovni mjesečni fond radnih sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu čini umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu i osam sati, dok je prema Zaključku broj 148. redovni mjesečnih fond radnih sati činio umnožak radnih dana (bez subota, nedjelja i blagdana) i osam sati. Zaključak broj 153. o tumačenju odredbe čl. 51. st. 10. KU/13 nije stavljen izvan snage. Zajedničko povjerenstvo za tumačenje KU/13 na 30. sjednici donijelo je zaključak broj 169., koji glasi: "Zaključci povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke Kolektivnog ugovora od dana stupanja na snagu Kolektivnog ugovora. Izmijenjeni zaključci Povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke Kolektivnog ugovora od dana donošenja te izmjene.". Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja stupio je na snagu 1. prosinca 2013. te je tumačenje odredbe čl. 51. st. 10. KU/13 doneseno po Povjerenstvu pod brojem 148., a prema kojem mjesečni fond radnih sati čini umnožak radnih dana (bez subota, nedjelja i blagdana) i osam sati, primjenjuje od njegova stupanja na snagu. Budući da je tumačenje broj 148. izmijenjeno (stavljeno izvan snage) tumačenjem broj 153. dana 21. prosinca 2015., a prema kojem tumačenju redovni mjesečnih fond radnih sati činio umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) i osam sati, to se od 21. prosinca 2015. primjenjuje to tumačenje.

17. Odredbama čl. 51. KU/13, odnosno 49. KU/18, određeno je da se sati odrađeni prema redovitom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan u smislu Zakona o blagdanima i neradnim danima i dan Uskrsa, evidentiraju kao redovni rad i ubrajaju u redovnu mjesečnu satnicu. Ovisno o tome jesu li stvarno odrađeni radni sati odrađeni kroz rad u turnusima, smjenski rad, i na blagdan ili neradni dan i dr., ti sati uvećavaju u postocima navedenim u čl. 52. KU/13, odnosno 50. KU/18. Ako tako obračunati mjesečni fond odrađenih sati prelazi redoviti mjesečni fond sati (koji je jednak za sve radnike), tek tada ti sati predstavljaju prekovremeni rad u smislu odredbi st. 9. čl. 51. KU/13, odnosno 49. KU/19. Ovakvo stajalište je zauzeto i u odluci Vrhovnog suda RH broj: Rev 281/2021-2 od 27. travnja 2021. Prema tome, tužiteljica ne ostvaruje pravo na naknadu plaće po osnovi prekovremenog rada sukladno Zaključku 153 za razdoblje nakon 21. prosinca 2015.

18. Obzirom da je među strankama bila sporna i visina tužbenog zahtjeva, to je u postupku provedeno financijsko vještačenje.

19. Prvotno je tijekom postupka provedeno financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku mr.oec. Mariji Milošević na čiji nalaz i mišljenje su stranke iznosile niz prigovora jer je isto bilo nepotpuno i nejasno pa sud isto nije ni cijenio.

20. Na suglasan prijedlog stranaka provedeno je novo financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Centru za financijska vještačenja d.o.o., sa zadatkom vještačenja utvrditi potencijalnu visinu tužbenog zahtjeva.

20.1. Vještak Centar za financijska vještačenja d.o.o. je u svom nalazu i mišljenju od 20. svibnja 2020. naveo da je tuženik tužiteljici na sate rada obračunavao uvećanja zavisno da li su odrađeni subotom, nedjeljom, na dane blagdana i druge dane određene Zakonom i na dan Uskrsa, odnosno zavisno od toga da li su isti odrađeni u noćnom dijelu dana i u drugoj smjeni. Za razdoblje od 1. ožujka 2013. do 31. ožujka 2019. pod pretpostavkom da redovni mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez blagdana, subota i nedjelja) u tekućem mjesecu i 8 radnih sati dnevno, visina potraživanja po osnovi prekovremenog rada iznosi 196,19 eura (1.478,16 kn), dok manje obračunati iznos naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora iznosi 22,67 eura (170,84 kn), slijedom čega visina potraživanja tužiteljice iznosi ukupno 218,86 eura (1.649,00 kn).

21. Tužiteljica nije imala primjedbi na nalaz i mišljenje financijskog vještaka Centra za financijska vještačenja d.o.o. od 20. svibnja 2020., već je u skladu sa istim postavila specificirani tužbeni zahtjev podneskom od 16. lipnja 2020.

22. Tuženik se ročištu za glavnu raspravu održanu 22. srpnja 2022. očitovao na nalaz i mišljenje vještaka Centra za financijska vještačenja d.o.o., iznoseći prigovore pravne prirode te navodeći da je vještak u svome nalazu redovni mjesečni fond radnih sati izračunao za cijelo razdoblje u skladu sa tumačenjem iz Zaključka 148., a koji je stavljen van snage Zaključkom 153. Tuženik nije osporavao matematički izračun vještaka.

23. U ponovljenom postupku tužiteljica je podneskom od 21. veljače 2024., a obzirom na uputu Vrhovnog suda Republike Hrvatske po pitanju obračuna mjesečnog fonda radnih sati u slučaju rada na blagdan od ponedjeljka do petka primjenom Zaključka 153. od 21. prosinca 2015, povukla dio tužbenog zahtjeva vezanog uz potraživanje po osnovi obračuna prekovremenih sati u odnosu na mjesece kada je blagdan padao na radni dan, za period od 21. prosinca 2015. pa nadalje te navedenim podneskom postavlja konačni tužbeni zahtjev za taj dio svog tužbenog zahtjeva uz primjenu Zaključka 148 Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU za razdoblje do 21. prosinca 2015., pri čemu ukupno potražuje iznos od 117,31 eura.

24. Tuženik je podneskom od 23. veljače 2024., a u odnosu na podnesak tužiteljice kojim konačno uređuje tužbeni zahtjev, naveo da ne osporava matematički izračun konačno specificiranog tužbenog zahtjeva, ali navodi da tako postavljeni tužbeni zahtjev predstavlja djelomično povlačenje prvotno postavljenog tužbenog zahtjeva, kojem djelomičnom povlačenju se protivi te predlaže da sud meritorno odluči o povučenom dijelu tužbenog zahtjeva te navedenu okolnost uzme u obzir kod kvantitativnog i kvalitativnog odmjeravanja troškova postupka.

25. Nalaz i mišljenje financijskog vještaka Centra za financijska vještačenja d.o.o. od 20. svibnja 2020. ovaj sud u cijelosti prihvaća kao objektivan, budući je sačinjen stručno i obrazloženo u skladu s pravilima struke i temeljem postojeće dokumentacije. Stranke na isti nisu imale prigovore u pogledu matematičkog izračuna financijskog vještaka te u pogledu tijeka zateznih kamata na pojedine mjesečne iznose razlike plaće.

26. Kako je tužiteljica podneskom od 21. veljače 2024. povukla dio tužbenog zahtjeva prvotno postavljenog prvotno podneskom od 16. lipnja 2020. (kojim je potraživala u odnosu na razliku plaće na ime prekovremenog rada, odnosno prekovremenog rada u one dane kada državni praznici ili blagdani padaju u radne dane od ponedjeljka do petka u utuženom razdoblju iznos od 196,19 eura/1.478,16 kn) te isti smanjila na iznos od 117,31 eura, a tuženik se protivio djelomičnom povlačenju tužbe, to je sud primjenjujući članak 193. stavak 2. ZPP-a prema kojem se tužba može povući samo uz pristanak tuženika, odlučivao o tužbenom zahtjevu iz podneska tužiteljice od 16. lipnja 2020., kojim je uredila tuženi zahtjev po primitku nalaza i mišljenja vještaka te kojim potražuje na ime razlike plaće po osnovi prekovremenog rada, odnosno prekovremenog rada u one dane kada državni praznici ili blagdani padaju u radne dane od ponedjeljka do petka u utuženom razdoblju iznos od 196,19 eura (1.478,16 kn), a ne kasnije preciziranom tužbenom zahtjevu. Naime, sukladno pravnom shvaćanju sa treće sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (3/21) od 26. travnja 2021. smanjenje tužbenog zahtjeva (iako nije preinaka tužbe) djelomično je povlačenje tužbe iz čl. 193. ZPP-a za koje je, ako je do toga došlo nakon što se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, (uvijek), potreban pristanak tuženika.

27. Slijedom svega navedenog, sud je tužiteljici na ime razlike plaće po osnovi prekovremenog rada, odnosno prekovremenog rada u one dane kada državni praznici ili blagdani padaju u radne dane od ponedjeljka do petka u utuženom razdoblju dosudio ukupan iznos od 117,31 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana isplate plaće tužiteljici za pojedine mjesece u utuženom razdoblju, a takav tijek zateznih kamata tuženik nije sporio. Stoga je tužiteljica odbijena sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva kojim potražuje isplatu razlike plaće po osnovi prekovremenog rada sukladno Zaključku 153 nakon 21. prosinca 2015. pa nadalje u iznosu od 78,88 eura i pripadajućim zateznim kamatama u tom dijelu.

28. Odluka o kamati donesena je sukladno odredbi čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., u daljnjem dijelu teksta: ZOO-a), koja propisuje da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate. Stopa zatezne kamate određena je čl. 29. st. 2. ZOO-a. Iz dosuđenog izuzete su zatezne kamate na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenoj bruto razlici plaće jer prema odredbi čl. 45. st. 1. i 2. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj 177/04) porez na dohodak i prirez porezu na dohodak dospijeva tek s isplatom neto iznosa plaće što znači da se na te iznose ne obračunavaju zatezne kamate jer do trenutka isplate u potpunosti nije dospjela na naplatu bruto razlika plaće.

29. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a, budući je tužiteljica djelomično uspjela u parnici, pri čemu je sud uzeo u obzir i pravomoćno dosuđeni iznos u prvom prvostupanjskom postupku. Stoga, obzirom na pravomoćno dosuđeni iznos te u ponovljenom postupku dosuđenim iznosom tužiteljica je sveukupno uspjela u parnici u omjeru od 63,96% .

30. Visina troška tužiteljice određena je sukladno odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23, dalje OT), budući da je tužiteljica zastupana po odvjetniku, a prema vrijednosti predmeta spora koji predstavlja zbroj pravomoćno dosuđenog iznosa (22,67 eura/170,84 kn) te iznosa koji je dosuđen tužiteljici u ovom ponovljenom postupku (117,31 eura) pa vps iznosi 139,98 eura, a sve sukladno troškovniku koji je tužiteljica priložila u spis.

31. Tako su tužiteljici priznati slijedeći troškovi: za sastav tužbe 25 bodova (Tbr. 7/1 OT), za sastav obrazloženog podneska od 26. travnja 2018. 25 bodova (Tbr. 8/1 OT), za zastupanje na ročištu održanom 13. rujna 2018. 25 bodova (Tbr. 9/1 OT), za zastupanje na ročištu održanom 15. listopada 2018. 25 bodova (Tbr. 9/1 OT), za sastav obrazloženog podneska od 26. ožujka 2019. 25 bodova (Tbr. 8/1 OT), za zastupanje na ročištu održanom 13. svibnja 2019. 25 bodova (Tbr. 9/1 OT), za zastupanje na ročištu održanom 4. studenog 2019. 12,5 bodova (Tbr. 9/2 OT), za zastupanje na ročištu održanom 19. veljače 2020. 12,5 bodova (Tbr. 9/2 OT), za sastav obrazloženog podneska od 16. lipnja 2020. 25 bodova (Tbr. 8/1 OT), za zastupanje na ročištu održanom 22. srpnja 2020. 25 bodova (Tbr. 9/1 OT), za zastupanje na ročištu za objavu "prve" prvostupanjske presude održanom 10. rujna 2020. 12,5 bodova (Tbr. 9/3 OT), za sastav odgovora na žalbu od 8. listopada 2020. 25 bodova (Tbr. 10/6 OT), za sastav odgovora na reviziju 25 bodova (Tbr. 10/6 OT), za zastupanje na ročištu održanom 22. veljače 2024. 25 bodova (Tbr. 9/1 OT), za zastupanje na ročištu održanom 4. prosinca 2024. 25 bodova (Tbr. 9/1 OT) te za zastupanje na ročištu održanom 12. svibnja 2025. 25 bodova (Tbr. 9/1 OT), dakle ukupno 362,5 bodova, a što uz vrijednost boda od 2,00 eura, iznosi 725,00 eura, odnosno iznos od 463,71 eura za omjer uspjeha od 63,96%. Navedenom iznosu valja pridodati trošak PDV-a od 25% te troškove vještačenja u ukupnom zatraženom iznosu od 798,16 eura, a što ukupno iznosi 1.377,80 eura, koji trošak je tuženik dužan naknaditi tužiteljici.

31.1. Tužiteljici su temeljem članka 27. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a („Narodne novine“, broj 80/22), dosuđene zatezne kamate na parnični trošak po stopi zatezne kamate određene čl. 29. st. 2. ZOO-a, tekućima od presuđenja do isplate.

32. Tužiteljici nije priznat zatraženi trošak za sastav podnesaka od 17. listopada 2018., 14. svibnja 2019., 10. ožujka 2020., 13. ožujka 2023. i 13. rujna 2024. kojima obavještava sud o uplati predujma, odnosno razlike predujma za vještačenje, jer isti nisu bili potrebni u smislu čl. 155. st. 1. ZPP-a, budući sud uvidom u službenu evidenciju ima mogućnost provjeriti uplaćene troškove. Tužiteljici nije priznat zatraženi trošak za sastav podneska od 17. rujna 2019. kojim se protivi uplati razlike predujma za provođenje financijskog vještačenja, budući da se ne radi se o podnesku koji je bio potreban za vođenje parnice u smislu članka 155. ZPP-a niti je sud o istom odlučivao. Tužiteljici je za zastupanje na ročištima održanim 4. studenog 2019. i 19. veljače 2020. priznat trošak po Tbr. 9/2 OT budući da se na navedenim ročištima raspravljalo samo o procesnim pitanjima. Tužiteljici je za zastupanje na ročištu za objavu "prve" prvostupanjske presude održanom 10. rujna 2020. priznat trošak sukladno važećoj Tarifi. Tužiteljici nije priznat zatraženi trošak za zastupanje na ročište za objavu „druge“ prvostupanjske presude, budući da isti za tužiteljici nije ni nastalo te je ročište održano u odsutnosti stranaka. Slijedom navedenog, zahtjev tužiteljice za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu preko dosuđenog je odbijen.

33. Iz navedenih razloga valjalo je odlučiti kao u izreci presude.

U Zagrebu, 27. svibnja 2025.

Sutkinja:

Danijela Marotti Andrić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 4 primjerka, u roku 8 dana, od dana dostave prijepisa odluke. Presuda kojom se završava spor u postupku male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 1., 2., 4. -6., 8.-11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

U postupku u sporovima male vrijednosti žalba protiv presude ne odgađa ovrhu (čl. 467.a ZPP-a).

DNA:

1. punomoćniku tužiteljice

2. tuženiku