Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split,Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Kž-103/2025-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda Nevena Cambja, kao predsjednika vijeća, Marie Majić i Damira Romca, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Ive Mihanović kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog ŠK, zbog kaznenih djela iz članka 305. stavka 1. i 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" br. 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 – dalje u tekstu: KZ/11) i dr., odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovnog broja K-282/2016-19 od 3. prosinca 2024., u sjednici održanoj 27. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba optuženog ŠK kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Općinski sud u Splitu pobijanom presudom, na temelju članka 544. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda broj 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 , 126/19 , 80/22 i 36/24 – dalje u tekstu: ZKP/08), stavio je izvan snage presudu tog suda od 2. studenog 2016. poslovnog broja K-282/2016 kojom je protiv ŠK izdan kazneni nalog.

1.1. Nadalje istom presudom optuženi ŠK proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela davanja lažnog iskaza iz članka 305. stavaka 1. i 2. KZ/11 i kaznenog djela ovjerovljavanja neistinitog sadržaja iz članka 281. stavka 1. KZ/11, a sve u svezi s člankom 51. istog zakona. Za svako pojedino kazneno djelo optuženiku su utvrđene kazne zatvora i to za kazneno djelo iz članka 305. stavaka 1. i 2. KZ/11, u trajanju od 6 (šest) mjeseci, a za kazneno djelo iz članka 281. stavka 1. KZ/11, u trajanju od 6 (šest) mjeseci. Na temelju članka 51. KZ/11 optuženi ŠK osuđen je na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci, nakon čega mu je na temelju članka 56. KZ/11 izrečena uvjetna osuda na način da se jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci neće izvršiti, ako optuženik u roku od 1 (jedne) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

1.2. Na temelju članka 79. stavaka KZ/11 optuženom ŠK je trajno oduzeta vozačka dozvola serijskog broja [broj vozačke dozvole] izdana od Policijske uprave splitsko-dalmatinske 11. rujna 2014., a koja je privremeno oduzeta od optuženika po potvrdi Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Službe organiziranog kriminaliteta broja 943165 od 9. studenog 2015.

1.3. Na temelju članka 148. stavka 1. u svezi s člankom 145. stavcima 1. i 2. točkom 6. ZKP/08 naloženo je optuženom ŠK da u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude naknadi troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 500,00 Eur-a.

2. Protiv te presude žalbu je podnio branitelj optuženika Željko Lubina, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Lubina i Čutura j.t.d. u stečaju sa sjedištem u Splitu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači na način da se optuženika oslobodi optužbe podredno da se presuda ukine. U žalbi branitelja optuženika zatraženo je da se o sjednici na kojoj će se odlučivati o žalbi obavijesti optuženik i branitelj.

2.2. Protiv te presude žalbu je podnio i optuženik ŠK osobno bez navođenja žalbene osnove zbog kojih pobija presudu, ali iz sadržaja žalbe proizlazi kako se presuda pobija zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i bez posebnog prijedloga sudu o odluci u povodu njegove žalbe. Kako se optuženikova osobna žalba i ona podnesena po njegovom branitelju međusobno nadopunjuju to ih je ovaj sud ispitao kao jedinstvenu žalbu optuženika.

3. Prije održavanja sjednice vijeća spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, na temelju članka 474. stavka 1. ZKP/08, koji je vraćen ovom sudu nakon obavljenog razmatranja.

4. Na sjednicu vijeća nisu pristupili uredno obaviješteni branitelj optuženika, Željko Lubina, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Lubina i Čutura j.t.d. u stečaju sa sjedištem u Splitu, Županijska državna odvjetnica u Splitu, a niti koji od njezinih zamjenika, dok se poziv optuženiku vratio sudu neuručen s naznakom "obaviješten nije preuzeo pošiljku" pa je sjednica vijeća održana u njihovoj odsutnosti na temelju članka 475. stavka 3. ZKP/08

5. Žalba optuženog ŠK nije osnovana.

6. Optuženik u žalbi navodi kako presudu pobija zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, ali u žalbi niti pravno označava niti opisuje na koji bi način prvostupanjski sud počinio neku bitnu povredu odredaba kaznenog postupka. Stoga je ovaj sud ispitao prvostupanjsku presudu u povodu žalbe optuženika, a po službenoj dužnosti prema članku 476. stavku 1. točki 1. ZKP/08 i nije utvrdio da bi bila počinjena ijedna bitna povreda odredaba kaznenog postupka koja je propisana citiranom odredbom.

7. Optuženik pobija presudu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i u žalbi detaljno iznosi okolnosti pod kojima se odigrao inkriminirani događaj, posebno ističući kako nije počinio kazneno djelo za koje je prvostupanjskom presudom proglašen krivim, da je njegova obrana istinita, a cijeli slučaj da je shvatio „veoma benevolentno" jer je mislio da je to "samo jedna birokratska zavrzlama“, zbog čega su ga optužnica i presuda „prenerazile“. Optuženik smatra kako "uz njegove godine i neokaljanu prošlost zaslužuje jedan ljudski pristup jer ga duh presude boli i vrijeđa“. Nadalje se u žalbi navodi kako Ministarstvo vanjskih i europskih poslova, Sektor konzularnih poslova, Služba za međunarodnu pravnu pomoć niti Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za upravne i inspekcijske poslove nisu optuženika obavijestili da im je Rumunjska predala „HR vozačku dozvolu za osobu ŠK“ i da je opravdano smatrao kako je njegova vozačka dozvola izgubljena.

7.1. Međutim suprotno ovim žalbenim navodima prvostupanjski sud pravilno je i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice i za svoja činjenična utvrđenja u presudi je iznio detaljne, uvjerljive i logički obrazložene razloge, koje prihvaća i ovaj sud, budući da imaju potporu u dokazima izvedenima u postupku.

7.2. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda kako nije prijeporno, a što proizlazi i iz obrane optuženika, da je navedeni u Rumunjskoj počinio prometni prekršaj zbog kojeg su mu policijski službenici te države uzeli vozačku dozvolu, a unatoč tome, dakle znajući da su mu redarstvene rumunjske vlasti uzele vozačku dozvolu, 11. rujna 2015. dao je pisanu izjavu u upravnom postupku koji se vodio u Policijskoj upravi splitsko-dalmatinskoj kako je izgubio vozačku dozvolu. Optuženik je dakle svjesno i znajući da nije izgubio vozačku dozvolu niti je imao objektivnih razloga za takav zaključak, počinio one radnje kojima je ostvario sva zakonska obilježja kaznenog djela davanja lažnog iskaza iz članka 305. stavka 1. i 2. ZKP/08, tim više što je na temelju te izjave izdana potvrda o nestanku vozačke dozvole pod poslovnim brojem 511-12-19-154-348/2015 i u kojoj je ovlašteni policijski službenik upisao kako je vozačka dozvola izdana na ime optuženika nestala, što je ovjerio službenim pečatom i svojim potpisom, a na temelju toga mu je naknadno izdana nova vozačka dozvola serijskog broja [broj vozačke dozvole]. Potonjim radnjama optuženik je ostvario i zakonska obilježja kaznenog djela ovjerovljavanja neistinitog sadržaja iz članka 281. stavka 1. ZKP/08.

7.3. Žalbeni navodi u kojima se ističe kako rumunjske redarstvene vlasti optuženiku nisu oduzele vozačku dozvolu već su mu samo „zabranili vožnju“ ne dovode u pitanje pravilnost zaključaka prvostupanjskog suda jer su policijski službenici u Rumunjskoj fizički uzeli vozačku dozvolu izdanu na ime optuženika, a koje okolnosti je optuženik bio svjestan kada je davao izjavu o tome kako je izgubio vozačku dozvolu. Osim toga žalbeni navodi u kojima optuženik iznosi kronologiju komunikacije Ministarstva vanjskih i europskih poslova, Sektora konzularnih poslova, Službe za međunarodnu pravnu pomoć i Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za upravne i inspekcijske poslove i navodi kako ta ministarstva nisu obavijestila optuženika da su diplomatske rumunjske vlasti vratile Republici Hrvatskoj vozačku dozvolu izdanu na njegovo ime, nemaju takav značaj kakav im se u žalbi pridaje, a niti ti navodi opravdavaju zaključak u žalbi da je zbog toga „sasvim jasno da je optuženik smatrao kako je njegova vozačka dozvola izgubljena“.

7.4. Stoga je pravilno prvostupanjski sud zaključio kako je optuženik postupio na načine opisane u činjeničnom opisu kaznenih djela u izreci prvostupanjske presude i na tako pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje utemeljeno primijenio kazneni zakon kada je optuženika za ta kaznena djela i proglasio krivim.

8. Neutemeljeno optuženik nalazi povredu kaznenog zakona u tome što prvostupanjski sud nije primijenio Pravilnik o vozačkim dozvolama niti Direktivu Europskog parlamenta 206/126/EZ i Vijeća od 20. prosinca 2006. o vozačkim dozvolama jer ti propisi nemaju nikakvog utjecaja na pravilnost utvrđenih činjenica i na zaključak prvostupanjskog suda o krivnji optuženika za počinjena kaznena djela.

8.1. Prvostupanjska presuda ispitana je u povodu žalbe optuženika po službenoj dužnosti i u smislu članka 476. stavka 1. točke 2. ZKP/08 te nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud povrijedio kazneni zakon na štetu optuženika.

9. Kako optuženik pobija presudu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede kaznenog zakona, prema članku 478. ZKP/08 njegova žalba u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o kazni pa je ovaj sud ispitao presudu kao da je takva žalba i podnesena.

9.1. Ispitujući prvostupanjsku presudu u odluci o kazni zaključuje se kako je prvostupanjski sud pravilno i na odgovarajući način cijenio sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža, a također je na odgovarajući način vrednovao jačinu ugrožavanja i stupanj povrede zaštićenog dobra, kao i posljedice koje su nastupile te pobude zbog kojih je kazneno djelo optuženik počinio. Ispravno prvostupanjski sud je kao olakotnu okolnosti na strani optuženika cijenio njegov prijašnji život u odnosu na to da do sada nije osuđivan, dok mu je na odgovarajući način kao otegotnu okolnost cijenio stupanj ugroze kaznenim djelom zaštićenog dobra. Stoga je ispravno prvostupanjski sud optuženiku utvrdio pojedinačne kazne zatvora u trajanju od po 6 (šest) mjeseci, osudivši ga potom na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 7(sedam) mjeseci. No, s obzirom da je optuženik do sada neosuđivan, to se počinjena kaznena djela mogu okarakterizirati kao iznimka u njegovom inače urednom i društveno prihvatljivom postupanju pa je sasvim ispravno prvostupanjski sud zaključio da se svrha kažnjavanja propisana člankom 41. KZ/11 može ostvariti i bez izvršenja kazne zatvora, već samom prijetnjom njezinog izvršenja, uz izricanje uvjetne osude s rokom provjeravanja od 1 (jedne) godine. Za očekivati je kako će se ovakvom mjerom i vrstom kazne izraziti društvena osuda zbog počinjenih kaznenih djela, jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecati na optuženika i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja, zbog čega nije bilo mjesta blažem kažnjavanju optuženika

10. Kako je žalba optuženika neosnovana, a nisu utvrđene povrede zakona na koje drugostupanjski pazi po službenoj dužnosti, to je njegovu žalbu valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu na temelju članka 482. ZKP/08.

Split, 27. svibnja 2025.

Predsjednik vijeća

Neven Cambj