Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

[adresa], E [adresa]

Poslovni broj K-207/2025-33

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, u ime Republike Hrvatske, po sucu toga suda Tatjani Čargonja, uz sudjelovanje zapisničara Tee Stojić Bah, u kaznenom predmetu protiv optuženika EO zbog kaznenog djela iz članka 139. stavka 2. i 3. Kaznenog zakona ( Narodne novine broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 dalje u tekstu KZ/11 ) povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci broj KO-DO-90/2025 od 5. veljače 2025., nakon javne rasprave održane dana 26. svibnja 2025. u nazočnosti savjetnice Općinske državne odvjetnice u Rijeci, Ive Slavić, optuženika i branitelja Dine Španjola Varenine, odvjetnika iz Raba, dana 27. svibnja 2025., donio je i javno objavivši

p r e s u d i o  j e

optuženik

EO, sin Ive i NO rođene N, rođen **.**.1973. u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, OIB [osobni identifikacijski broj], autolimar, sa završenom srednjom Strojarskom školom u trogodišnjem trajanju, nezaposlen, korisnik zajamčene minimalne naknade i naknade za pomoć i njegu u iznosu od 205,00 eura mjesečno, bez imovine, neoženjen, bez djece, sa prebivalištem u [adresa], neosuđivan

k r i v  j e

što je

dana 11. siječnja 2025. godine oko 19,45 sati u [adresa], na katu obiteljske kuće gdje živi njegova majka NO s ciljem da kod iste izazove strah i nespokojstvo, došao u njen stan te joj se obratio sa uvredljivim riječima, govoreći joj da je smeće te joj psovao oca i majku, a potom joj priprijetio govoreći da će joj sjekirom odrubiti glavu, da će uništiti svoju sestru i njenog sina, da može zvati policiju i koga hoće, nakon čega je izašao iz stana svoje majke, koje riječi su kod oštećene ČO izazvale strah i uznemirenost za njezinu sigurnost i život,

dakle, drugome ozbiljno prijetio da će ga usmrtiti, a djelo je počinjeno prema bliskoj osobi,

čime je počinio kazneno djelo protiv osobne slobode - prijetnjom iz čanka 139. stavka 2. i 3. KZ/11,

pa se za gornje kazneno djelo temeljem odredbe članka 139. stavka 3. KZ/11 optuženik EO osuđuje na

kaznu zatvora u trajanju od 11 ( jedanaest ) mjeseci

Temeljem odredbe članka 54. KZ/11 optuženiku EO u izrečenu kaznu zatvora uračunava se vrijeme uhićenja od 11. siječnja 2025. te vrijeme provedeno u istražnom zatvoru počev od 13. siječnja 2025. pa nadalje.

Temeljem odredbe članka 69. stavka 1. KZ/11 optuženiku se izriče sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu koja će se izvršavati u okviru zatvorskog sustava ili u zdravstvenoj ili drugoj specijaliziranoj ustanovi za liječenje ovisnosti izvan zatvorskog sustava pod uvjetima određenim posebnim propisom, koja sigurnosna mjera može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora.

Temeljem odredbe članka 148. stavka 6. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 36/24 i 72/25) optuženik EO oslobađa se obveze naknade troškova kaznenoga postupka iz članka 145. stavka 2. točka 1. do 6. ZKP/08.

Obrazloženje

1.Optužnicom Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci naznačenom u izreci presude optuženiku EO stavljeno je na teret izvršenje jednog kaznenog djela protiv osobne slobode - prijetnjom iz članka 139. stavka 2. i 3. KZ/11. Zastupnica optužbe na raspravi 26. svibnja 2025. izmijenila je činjenični opis kaznenoga djela na način da je u 6. redu izostavljen tekst koji glasi „i u dvorištu ponavljao jedne te iste uvrede i prijetnje“.

2. Pozvan na kaznenu odgovornost na raspravi optuženik EO iskazao je da se ne smatra krivim za predmetno kazneno djelo te je iznosio obranu.

3. Tijekom dokaznog postupka u svojstvu svjedoka ispitana je NO te je provedeno psihijatrijsko vještačenje optuženika. Nastavno pročitan je zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola u organizmu optuženika te medicinska dokumentacija za optuženika.

4. Optuženik EO u obrani na raspravi navodi da je predmetnog dana kući došao autobusom, da je popio malo, da je bio razočaran ali da nije prijetio direktno majci kao niti bilo kome drugome. Iskazuje da se toga dana nije nikome obraćao direktno te da se iznenadio kada je došla policija. Iskazuje da su mu tek u prostorijama policije rekli da je navodno prijetio majci. Navodi da se naknadno sjetio da je premetne večeri samo vikao ali da nikome nije izgovarao prijetnje. Iskazuje da nije znao da je njegova majka osjećala strah te da se kaje ako je nešto s njegove strane izazvalo strah kod oštećene. Navodi da je njegovoj majci sada žao što je on u zatvoru, da je trenutno sama te da joj je inače pomagao. Navodi da majci zamjera jer nema hrabrosti urediti odnose sa susjedima, da joj zamjera odnos prema ocu i način na koji je njega odgajala. Iskazuje da u inkriminirano vrijeme nije pio tablete. Nastavno navodi da je u prethodnom razdoblju doživio stres zbog smrti oca i razvoda braka međutim da od 2012. godine nije konzumirao alkohol osim što bi popio samo povremeno i prigodno.

4.1 Ispitan u prostorijama Policijske uprave Primorsko-goranske, II Policijske postaje Rijeka dana 12. siječnja 2025. ( list 18 - 19 te 21 spisa) optuženik navodi da je predmetnog dana bio u kupnji te da je kući došao oko 18,00 nakon čega je popio nekoliko čaša vina. Iskazuje da su potom na vrata došli djelatnici policije koji su ga pozvali u postaju te mu priopćili da je prijetio majci. Navodi da nije bio kod majke niti joj je prijetio. Iskazuje da je unatrag godinu dana nakon jedne rasprave ušao u sukob sa majkom nakon čega nisu komunicirali. Iskazuje da ga majka u posljednje vrijeme gleda čudno i da priča sama sa sobom, da smatra kako je psihički nestabilna. Navodi da živi sam u stanu, da je u predmetno vrijeme popio nekoliko čaša vina ali da nije nikoga dirao. Iskazuje da u kući živi praktički kao podstanar te bi htio da majka riješi imovinska pitanja.

4.2 Ispitan u prostorijama Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci dana 13. siječnja 2025. ( list 28 - 32 ) optuženik navodi da nije počinio kazneno djelo. Iskazuje da je predmetnog dana došao kući nakon 18,00 sati, da je sve bilo zamračeno, da je ušao u svoj stan i nešto pospremio te su potom došli djelatnici policije i pozvali ga u postaju. Iskazuje da je u postaju pozvana i njegova majka. Navodi da se njegova majka u posljednje vrijeme čudno ponaša te da se od nje udaljio nakon posljednjeg problema koji su imali. Iskazuje da predmetnog dana uopće nije vidio majku te da joj nije prijetio. Navodi da majci zamjera što ne brine o okućnici, što njemu ne želi prepisati ništa od imovine te što odlazi čuvati sestrino dijete jer da nije adekvatno postupala niti prema njemu niti prema njegovom ocu.

5. Svjedokinja NO ( list 127 - 128 ) navodi da je sjedila i gledala televizor kada je došao optuženik i rekao da mora hitno napustiti kuću jer da ju više ne može gledati. Iskazuje da joj je navedene riječi izgovorio žustro, agresivno i zapovjedno, pritom da joj je rekao „da je smeće“, potom da joj je psovao oca i majku te je rekao da će joj sa sjekirom odsjeći glavu, da će joj blokirati vrata i da neće moći ući u kuću. Svjedokinja navodi da optuženik stanuje u prizemlju kuće te da ima svoj ulaz u stan dok je ona na katu i također ima zaseban ulaz. Navodi da je bilo oko 20,00 sati navečer kada je došao optuženik pa nakon što joj je izgovorio naprijed citirane riječi da je otišla u sobu i zaključala se. Navodi da je po izlasku iz njezinog stana optuženik još nešto vikao u dvorištu Nastavno iskazuje da je optuženik bio vidno alkoholiziran međutim da ne zna što inače pije. Iskazuje da je optuženik spominjao i svoju sestru u smislu da je govorio da će uništiti nju i njezinog malog. Iskazuje da je o predmetnom događaju ispričala kćerki te obiteljskom prijatelju. Svjedokinja navodi da normalno komuniciraju kada optuženik ne pije alkohol. Nastavno iskazuje da se boji optuženika, da je pod velikim stresom te da nije lako to što je proživjela. Navodi da kod optuženika nije u pitanju samo alkohol već i da je slabih živaca obzirom je u mlađim danima obolio od meningitisa.

5.1 Nastavno svjedokinja navodi da je optuženik i u listopadu govorio da ona mora otići iz kuće, da joj je govorio da ide kod kćeri i da će ju zapaliti te da je pozvala policiju. Iskazuje da joj se od siječnja vraćaju scene vezano uz način na koji joj se optuženik obraćao te navodi da je predmetne večeri odmah nakon što je optuženik izgovorio citirane riječi otišla u sobu i zaključala se. Iskazuje da je optuženik izišao vani ali da se vratio nakon nekoliko minuta i uhvatio rukom kvaku na sobnim vratima u kojoj situaciji da nije ništa govorio pa kada je vidio da je zaključano da se udaljio. Navodi da je ostala zaključana u sobi sve do dolaska policije.

5.2 Svjedokinji je na raspravi predočeno da je prilikom prethodnog ispitivanja 27. siječnja 2025. iskazala da ju je optuženik glasno vrijeđao i rekao da će joj sjekirom odrubiti glavu, da može zvati koga hoće i policiju, da mu je svejedno te da je to izgovorio vikanjem i da je moguće da su to čuli iz susjednih kuća pa nakon što je upitana da pojasni da li je točno ovo što je iskazivala pred sucem istrage obzirom na raspravi nije koristila izraz „odrubiti“ te nije iskazala da je optuženik glasno vikao, svjedokinja navodi da se sve dogodilo na način kako je prethodno iskazala.

6. Pozvana u svojstvu IO, sestra optuženika koristila je zakonsko pravo te je obzirom na rodbinsku vezu sa optuženikom iskazala da ne želi svjedočiti. .

7. Na listu 85 - 93 prileži nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje psihijatrijske struke dr. sc. Elizabeta Dadić- Hero te iz sadržaja kojega proizlazi da je optuženik uredne svijesti i orijentacije, kontakt se sa istim uredno uspostavlja ali se teže održava i kanalizira jer optuženik nastoji istaći ono za što smatra da je za njega bitno. Nastavno proizlazi da je optuženikovo mišljenje formom uredno međutim da je sadržajem paranoidan naspram majke, u razgovoru navodi da alkohol konzumira od doba adolescencije intenzivnije nakon raskida bračne zajednice, a kasnije nešto rjeđe. Vještakinja ističe da je optuženik u vrijeme inkriminiranog događaja alkoskopiran te je utvrđena koncentracija alkohola od 2,45 g/kg što govori u prilog pijanog stanja. Vještakinja je mišljenja da optuženik konzumira alkohol više i češće nego li navodi u razgovoru, u prilog čega govori koncentracija utvrđenog alkohola od 2,45 g/kg s kojom koncentracijom kod optuženika nije bila značajnije narušena psihomotorika, koordinacija i orijentacija što govori u prilog tolerancije na alkohol. Nastavno vještakinja ističe da je optuženik u razgovoru paranoidan u odnosu na majku, njegove ideje vezano uz podjelu nekretnine da za sada nisu podložne korekciji te je u istima neotklonjiv što je moguće posljedica dugogodišnje konzumacije alkohola. Nastavno vještakinja ističe da je optuženik raspravno sposoban, sposoban je shvatiti prirodu i svrhu kaznenog postupka te razumjeti pojedine procesne radnje i njihove posljedice. Zaključno vještakinja navodi da je optuženik osoba kod koje se dijagnosticira ovisnost o alkoholu F10.2 dok je kao posljedica razvijen psihotični poremećaj F10.5 uz povratni depresivni poremećaj E33. U vrijeme počinjenja kaznenoga djela optuženikova sposobnost shvaćanja vlastitih postupaka i upravljanja svojom voljom bila je smanjena odnosno bio je bitno smanjeno ubrojiv. Vještakinja preporuča liječenje od ovisnosti u psihijatrijskoj ustanovi zatvorenog tipa

7. 1 Stalna sudska vještakinje u usmenoj dopuni nalaza i mišljenja ( list 135 - 136) navodi da je optuženik tijekom razgovora bez uvida i kritičnosti prema konzumaciji alkohola radi čega je razvio ovisnost o alkoholu pa stoga smatra da je potrebno liječenje u psihijatrijskoj ustanovi zatvorenog tipa s time da je liječenje od alkohola višegodišnje pa čak i cjeloživotno. Iskazuje da ukazujući na psihijatrijsku ustanovu zatvorenog tipa misli na bolničke ustanove koje imaju forenzične odjele poput Psihijatrijske bolnice Insula na Rabu ili na Ugljanu. Nakon izvršenog uvida u medicinsku dokumentaciju na listu 104 spisa vještakinja navodi da je razvidno kako je optuženik 2012. liječen zbog ovisnosti o alkoholu i razvijenog delirija, 2016. da je liječen zbog upale gušterače i tjelesnih posljedica dok se od 2018. ne bilježi dijagnoza F10 odnosno duševni poremećaji i poremećaji ponašanja uzrokovani alkoholom već da je vodeća dijagnoza akutna reakcija na stres i poremećaj prilagodbe. Naredni pregled kod kojega je zabilježen alkoholizam da je bio u siječnju 2025 kada je evidentirana akutna intoksikacija. Vještakinja navodi kako optuženik kroz prethodni tijek liječenja nije govorio o svojoj ovisnosti o alkoholu te da prilikom pregleda za potrebe vještačenje također nije pokazivao dovoljnu kritičnost naspram konzumacije alkohola. Iskazuje da optuženik ima posljedice zbog konzumacije alkohola u vidu akutne upale gušterače te bolova u mišićima na koje ukazuje u razgovoru, koji su posljedica alkoholne neuropatije. Nastavno vještakinja ističe da okolnost što se nakon 2018. u medicinskoj dokumentaciji ne nalazi dijagnoza vezana uz konzumaciju alkohola, ukazuje da na strani optuženika nema kapaciteta za samostalnu apstinenciju obzirom isti nije odlazio na ambulantne preglede već je konzumaciju alkohola prešućivao jer u protivnom da je optuženik psihijatru ukazao na probleme s alkoholom da bi vjerojatno bio upućen na hospitalno liječenje ili bi se razvila kritičnost naspram konzumacije alkohola. Nastavno navodi da iz medicinske dokumentacije proizlazi da je u nalazima od 10. listopada 2019. i 27. veljače 2020. optuženiku preporučena grupna psihoterapija u dnevnoj bolnici međutim da se radilo o grupnoj terapiji radi stresa, a ne zbog bolesti ovisnosti o alkoholu.

8. Na listu 22 spisa prileži zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola u organizmu optuženika te je razvidno da je alkoskopiranje izvršeno 11. siječnja 2025. u 21,25 kada je utvrđeno da koncentracija alkohola u krvi iznosi 2,55 g/kg međutim optuženik je zapisnik odbio potpisati.

9. Na listu 23 prileži medicinska dokumentacija odnosno nalaz specijaliste Klinike za psihijatriju KBC-a Rijeka od 11. siječnja 2025. iz sadržaj koje proizlazi da je optuženik dovezen kolima HMP u pratnji policije na pregled obzirom je bio agresivan naspram majke te je u dijagnozi utvrđena akutna intoksikacija, povratni depresivni poremećaj dok je u preporukama navedena „zabrana konzumiranja alkohola“ .

10. Na listu 104 spisa prileži medicinska dokumentacija koja se odnosi na specijalističke preglede optuženika na Klinici za psihijatriju KBC-a Rijeka počev od 2012. godine te proizlazi da je od 16. prosinca 2012. do 21. prosinca 2012. bio hospitaliziran na Klinici za psihijatriju uz dijagnozu sindrom ovisnosti o alkoholu i stanje apstinencije s delirijem te akutna upala gušterače. Nastavno tijekom 2016., 2018., 2019., 2020., 2021. 2022., 2023. i 2024. odlazi na kontrolne preglede na Kliniku za psihijatriju uz evidentirane dijagnoze poremećaj prilagodbe i ostali afektivni poremećaji 11. Slijedom prethodno provedenog dokaznog postupka osnovano je zaključiti da je optuženik EO ostvario bitna obilježja kaznenoga djela protiv osobne slobode - prijetnjom iz članka 139. stavka 1. i 3. KZ/11.

12. Optuženik u obrani koju je iznosio tijekom postupka osporava počinjenje kaznenoga djela navodeći da predmetnog dana nije prijetio oštećenoj niti bilo kome drugome. Nastavno ne osporava da je u inkriminirano vrijeme konzumirao alkohol te da su na adresu stanovanja dolazili policijski službenici međutim izrijekom tvrdi da majku nije vidio predmetne večeri i da nije odlazio u njezin stan.

13. Analizirajući obranu optuženika te iskaz oštećene NO sud nalazi da je optuženik nekritičan naspram vlastitog protupravnog postupanja, da umanjuje značaj radnji koje bi bile usmjerene protiv njegove majke, nekritičan je u odnosu na konzumaciju alkohola kao i u odnosu na posljedice koje su njegovi postupci izazvali na strani oštećene obzirom na raspravi ista navodi da osjeća strah od optuženika te da joj se od siječnja 2025. vraćaju scene vezano uz način na koji joj se optuženik obraćao. Stoga sud obranu optuženika nije cijenio kao uvjerljivu i životnu već smatra da je ista konstruirana u cilju izbjegavanja kaznene odgovornosti pa iako optuženik u obrani izražava žaljenje ukoliko je svojim radnjama povrijedio majku s druge strane umanjuje značaj protupravnih radnji kao i ozbiljnost posljedica koje su uslijed takvih radnji nastupile vezano uz psihosocijalni integritet njegove majke.

14. Ispitana u svojstvu svjedoka NO ( list 127-129) suprotno optuženikovoj obrani ističe da je u inkriminiranoj situaciji optuženik došao u njezin stan, da je pritom bio glasan i neugodan, da ju je nazivao smećem i psovao joj oca i majku, potom da joj je uputio prijetnju govoreći da će joj sjekirom odrubiti glavu. Nastavno iz iskaza svjedokinje proizlazi da je u opisanoj situaciji optuženik spominjao i svoju sestru govoreći da će uništiti i nju i njezinoga sina. Svjedokinja je detaljno opisala optuženikovo postupanje navodeći između ostaloga da joj se odmah po ulasku u njezin stan obratio zapovjednim tonom zahtijevajući između ostaloga da napusti kuću. Nastavno iz iskaza oštećene proizlazi da je uslijed cjelokupnog postupanja optuženika bila uznemirena i ustrašena, da je odmah otišla u sobu gdje se zaključala i gdje je boravila sve do dolaska policije.

15. Sud smatra da je iskaz svjedokinje NO istinit i životan obzirom je na istovjetan način govorila o protupravnom postupanju optuženika i na raspravi i prilikom prethodnog ispitivanja na dokaznom ročištu. Sud nadalje nalazi da oštećena nema razloga neosnovano teretiti optuženika već da je motivirana isključivo potrebom zaštite osobne sigurnosti i digniteta. Naime, iz iskaza oštećene NO proizlazi da je predmetne večeri zbog optuženikovog postupanja pozvala policiju obzirom je bila u strahu jer je i prije opisane situacije u mjesecu listopadu optuženik govorio da mora otići iz kuće i da će ju zapaliti uslijed kojeg postupanja je također tražila intervenciju djelatnika policije. Nadalje, iako oštećena i optuženik imaju zasebna domaćinstva stanuju u istoj obiteljskoj kući te iskaza oštećene proizlazi da u odnosu na optuženika osjeća strah uslijed svega što je doživjela. Nastavno iz njezinog iskaza zaključuje se da je inkriminirano postupanje optuženika za nju bilo traumatično jer navodi da joj se od mjeseca siječnja 2025. vraćaju scene vezano uz način na koji joj se optuženik obraćao. Naprijed navedeno po ocjeni suda ukazuje da je oštećena prijeteće riječi koje joj je optuženik uputio shvatila ozbiljno te je vjerovala da bi isti navedene prijetnje mogao ostvariti, slijedom čega se u strahu za osobnu sigurnost i život u predmetno vrijeme najprije zaključala u sobu, a potom pozvala djelatnike policije.

16. Stav je suda da da iz iskaza svjedokinje NO koji je konzistentan, životan i logičan, proizlazi da je 11. siječnja 2025. u večernjim satima optuženik naspram nje poduzeo radnju kojom je ostvario bitna obilježja kaznenoga djela prijetnje iz članka 139. stavka 2. i 3. KZ/11. Naime, riječi koje je optuženik uputio oštećenoj govoreći „da će joj sjekirom odrubiti glavu, da će uništiti svoju sestru i njezinoga sina“ nedvojbeno su prijetnje usmrćenjem te su u navedenim okolnostima izgovorene riječi bile objektivno podobne na strani oštećene izazvati osjećaj uznemirenosti i straha za vlastiti život. Navedeno jer oštećena obzirom na stariju životnu dob nije u mogućnosti pružiti otpor optuženiku koji joj se obraćao zapovjednim i povišenim tonom. Činjenica da je oštećena prethodno u mjesecu listopadu također zatražila intervenciju djelatnika policije zbog optuženikovog postupanja u kojemu su bile sadržane prijetnje ukazuje na zaključak da je ista vjerovala da bi optuženik izgovorene prijetnje mogao realizirati.

17. Optuženik je u inkriminiranoj situaciji bio svjestan protupravnosti svojega postupanja te je inkriminirane radnje poduzeo s namjerom da na strani oštećene izazove strah i uznemirenost za njezinu sigurnost i život. Naime, nakon što se oštećena zaključala u sobu optuženik je napustio njezin stan no odmah potom se vratio i pokušao otvoriti vrata sobe, što govori u prilog njegove upornosti u namjeri da majku ustraši i uznemiri. Optuženik je prijeteće riječi uputio majci kao bliskoj osobi pa je stoga osnovano zaključiti da je ostvario bitna obilježja prijetnje u kvalificiranom obliku iz članka 139. stavka 2. i 3. KZ/11.

18. Tijekom dokaznog postupka provedeno je psihijatrijsko vještačenje optuženika na okolnosti utvrđivanja njegove ubrojivosti u vrijeme počinjenja kaznenih djela te potrebe primjene sigurnosnih mjera. Sud je nalaz i mišljenje vještakinje prof. prim. dr. sc. Elizabete Dadić Hero u cijelosti prihvatio kao stručan i objektivan držeći da je vještakinja svoje zaključke argumentirala te obrazložila na valjan i prihvatljiv način.

19. Iz provedenog vještačenja proizlazi da je optuženik predmetno kazneno djelo počinio pod odlučujućim utjecajem alkohola, nastavno da je kod optuženika utvrđena ovisnost o alkoholu te je kao posljedica razvijen i psihotični poremećaj uz povratni depresivni poremećaj. Nastavno iz nalaza vještakinje proizlazi da je optuženik nekritičan naspram štetne konzumacije alkohola kao i da je konzumacija alkohola utjecala na optuženikovu sposobnost adekvatnog shvaćanja i uvida u vlastito stanje i ponašanje kao i na upravljanje vlastitom voljom slijedom čega je u vrijeme počinjenja kaznenih djela bio smanjeno ubrojiv.

20. Dakle, cijeneći nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje osnovano je zaključiti kako je na strani optuženika postojala svijest o protupravnosti inkriminiranih radnji što nastavno znači da je postupao s ciljem zastrašivanja, omalovažavanja i uznemiravanja oštećene međutim njegove sposobnosti da utječe na vlastito stanje i ponašanje te da upravlja vlastitom voljom uslijed konzumacije alkohola bile su bitno smanjene.

21. Slijedom prethodno provedenog dokaznog postupka optuženik je oglašen krivim zbog počinjenja kaznenoga djela prijetnje iz članka 139. stavka 2. i 3. KZ/11 te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 11 (jedanaest) mjeseci koju će izvršiti.

22. Prilikom odmjeravanja vrste i visine kaznene sankcije na strani optuženika cijenjene su utvrđene olakotne i otegotne okolnosti. Sud je olakotnim optuženiku cijenio činjenicu što je neosuđivana osoba te što je obilježje kaznenoga djela ostvario pod odlučujućim utjecajem alkohola slijedom čega je bio bitno smanjeno ubrojiv. Otegotnim je na strani optuženika cijenjena iskazana bezobzirnost naspram žrtava odnosno njegove majke koja je kao osoba starije životne dobi uslijed optuženikovog ponašanja dovedena u stanje izrazite uznemirenosti o čemu svjedoči činjenica da je sve do dolaska policije bila zaključana u sobi pa kada se nastavno slijedom provedenog psihijatrijskog vještačenja cijeni da je optuženik nekritičan naspram štetne konzumacije alkohola te da ne uviđa potrebu za liječenjem što ga čini visoko rizičnim u budućem ponašanju, sud smatra kako se radi o okolnostima koje upućuju na potrebu izricanja kazne koju će optuženik izvršiti.

23. Uvjerenje je suda da naprijed utvrđene otegotne okolnosti uvažavajući vrstu i težinu počinjenog kaznenog djela te jačinu ugrožavanja zaštićenog društvenog dobra opravdavaju izricanje kazne zatvora u trajanju od 11 (jedanaest) mjeseci koja je podobna za ostvarenje svrhe kazneno pravnih sankcija.

24. Sukladno odredbi članka 54. KZ/11 optuženiku EO u izrečenu kaznu zatvora valjalo je uračunati vrijeme uhićenja od 11. siječnja 2025. te vrijeme provedeno u istražnom zatvoru počev od 13. siječnja 2025. pa nadalje.

25. Sud u potpunosti prihvaća zaključke stalne sudske vještakinje prof. prim. dr. sc. Elizabete Dadić Hero pa uvažavajući činjenicu da je optuženik predmetna kaznena djela počinio pod odlučujućim djelovanjem ovisnosti o alkoholu, da je nekritičan naspram konzumacije istoga, da nema kapaciteta za uspostavom apstinencije, da je paranoidan naspram majke te da je u svojim idejama neotklonjiv, ne može se isključiti vjerojatnost da će uslijed navedene ovisnosti i u budućnosti počiniti slična ili teža kaznena djela. Uvažavajući naprijed izloženo te preporuku vještakinje o potrebi liječenja optuženika od ovisnosti u psihijatrijskoj ustanovi zatvorenog tipa, sud je stava kako su ispunjene zakonske pretpostavke za primjenu sigurnosne mjere obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu iz članka 69. KZ/11.

26. Izrečena sigurnosna mjera sukladno odredbi članka 69. stavka 2. i 3. KZ/11 izvršavat će se unutar zatvorskog sustava obzirom je citiranom odredbom određeno da se sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu koja je optuženiku izrečena uz kaznu zatvora izvršava u okviru zatvorskog sustava ili u zdravstvenoj ili drugoj specijaliziranoj ustanovi za liječenje ovisnosti izvan zatvorskog sustava pod uvjetima određenim posebnim propisom te ista može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora.

27. Optuženik je osoba bez zaposlenja korisnik je zajamčene minimalne naknade u visini od 205,00 eura te je bez imovine slijedom čega je sukladno odredbi članka 148. stavku 6. ZKP/08 oslobođen obveze plaćanja troškova kaznenoga postupka iz članka 145. stavka 1. do 6. ZKP/08 obzirom sud ocjenjuje da bi kod drugačije odluke, dakle obvezivanjem na naknadu troškova s osnova paušalne svote te s osnova provedenog psihijatrijskog vještačenja njegova egzistencija bila dovedena u pitanje.

U Rijeci, 27. svibnja 2025.

Sudac:

Tatjana Čargonja

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 ( petnaest ) dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste.

Žalba se podnosi putem ovog suda u tri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje drugostupanjski sud

DNA:

- ODO u Rijeci

- okr. EO, putem Zatvora Rijeka

- branitelj Dino Španjol Varenina, odvjetnik iz Raba

- oštećena NO, nakon pravomoćnosti

- sucu izvršenja kaznenih sankcija, nakon pravomoćnosti

U Rijeci, 10. lipnja 2025.