REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-1945/2023-27

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Goranu Goluži, na temelju prijedloga sudskog savjetnika Tonija Kapeline, u pravnoj stvari tužiteljice UV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Krešimir Sušilović, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., sa sjedištem u [adresa], OIB: 26187994862, radi naknade štete, nakon održane glavne, usmene i javne rasprave, zaključene 17. travnja 2025., u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužiteljice, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, 27. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d., sa sjedištem u [adresa], OIB: 26187994862, isplatiti tužiteljici UV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 1.510,00 EUR (slovima: tisuću petsto deset eura) sa zateznim kamatama od 24. svibnja 2023. do isplate, prema stopi koja se od dospijeća do 29. prosinca 2023. određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena te prema stopi koja se od 30. prosinca 2023. do isplate određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d., sa sjedištem u [adresa], OIB: 26187994862, nadoknaditi tužiteljici UV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove parničnog postupka u iznosu od 1.529,64 EUR (slovima: tisuću petsto dvadeset devet eura i šezdeset četiri centa) sa zateznim kamatama od 27. svibnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tužiteljice UV za naknadu troškova parničnog postupka preko dosuđenog iznosa, kao neosnovan.

IV. Odbija se zahtjev tuženika Croatia osiguranje d.d. za naknadu troškova parničnog postupka, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi podnesenoj 21. srpnja 2023. u bitnome navodi da se 11. ožujka 2023. u mjestu Brdovec dogodila prometna nezgoda koju je skrivio EV, na način da je zbog nepoštivanja prometnih propisa upravljajući svojim osobnim automobilom registarske oznake [registarska oznaka] udario u osobni automobil registarske oznake [registarska oznaka] kojim je upravljala tužiteljica. Ističe da je vozilo kojim je upravljao EV u trenutku nezgode bilo osigurano kod tuženika policom osiguranja broj [broj police osiguranja]. Tužiteljica navodi i da je u predmetnom štetnom događaju zadobila tjelesne ozljede pobliže opisane u medicinskoj dokumentaciji te da stoga zahtijeva isplatu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u iznosu od 2.800,00 EUR. Navodi i da joj je bila potrebna tuđa pomoć i njega ukućana za vrijeme dok nije mogla samostalno obavljati higijenu i oblačiti se te stoga po osnovi tuđe pomoći i njege potražuje od tuženika imovinsku štetu u iznosu od 170,00 EUR. Tužiteljica navodi i da se obratila tuženiku mirnim putem 23. svibnja 2023. te da joj je isti na ime predujma naknade štete uplatio iznos od 1.600,00 EUR, i to 1.540,00 EUR na ime neimovinske štete, a 60,00 EUR na ime tuđe pomoći i njege. Slijedom navedenog, tužiteljica predlaže donošenje presude kojom će se naložiti tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od ukupno 1.370,00 EUR, sa zateznim kamatama, kao i da joj tuženik naknadi troškove parničnog postupka sa zateznim kamatama od dana presuđenja do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu u bitnome navodi da ne spori nastanak štetnog događaja, pasivnu legitimaciju i odgovornost te da je tužitelj u štetnom događaju zadobio povredu prava osobnosti, ali da osporava visinu tužbenog zahtjeva smatrajući da je ista previsoko odmjerena, a sve iz razloga što posljedice ozljede mišića i tetiva u području vrata, s obzirom na karakter i intenzitet, ne odgovaraju visini postavljenog tužbenog zahtjeva. Ističe da iz nalaza od 21. ožujka 2023., proizlazi kako je tužiteljica desetak dana nakon predmetnog štetnog događaja dobila uputu da Shanzov ovratnik nosi samo povremeno. Ističe da je 29. lipnja 2023. isplatio tužiteljici iznos od 1.600,00 EUR na ime cjelokupne štete te da spori visinu tužbenog zahtjeva preko nesporno isplaćenog iznosa. Također, tuženik osporava i tijek zatraženih zateznih kamata. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev te traži naknadu troškova parničnog postupka.

3. Podneskom od 13. siječnja 2025. tužiteljica je konačno specificirala tužbeni zahtjev (nakon provedenog medicinskog vještačenja) na način da traži isplatu 1.510,00 EUR.

3.1. U odnosu na navedeno valja ukazati da je tim podneskom tužiteljica preinačila tužbeni zahtjev, i to povećala postojeći. Smatrajući istu preinaku svrsishodnom, sukladno čl. 190. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 04/08, 84/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP), sud je dopustio predmetnu preinaku raspravnim rješenjem od 17. travnja 2025. Naime, tužiteljica je navedenu preinaku učinila po primitku nalaza i mišljenja vještaka, čime su ispunjeni uvjeti propisani istim člankom.

4. U tijeku postupka sud je izveo dokaz čitanjem medicinske dokumentacije tužiteljice (list 5-9 spisa), potvrde Policijske uprave zagrebačke, Policijske postaje Zaprešić (list 10-11 spisa), odštetnog zahtjeva (list 12-16 spisa). Provedeno je medicinsko vještačenje (list 47-49 spisa) te je saslušan vještak (list 65 spisa).

4.1. Druge dokaze sud nije izvodio budući da stranke nisu stavljale dokaznih prijedloga, a što su dužne temeljem čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. ZPP-a.

5. Na temelju tako izvedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti, sukladno čl. 8. ZPP-a, ovaj sud je ocijenio da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan.

6. Među strankama nije sporna činjenica nastanka štetnog događaja, aktivna i pasivna legitimacija, odgovornost i uzročno posljedična veza, kao i da su tužitelju pomoć i njegu pružali ukućani. Isto tako nije sporno da je tuženik isplatio tužitelju na ime nespornog dijela naknade štete iznos od 1.600,00 EUR, i to 1.540,00 EUR na ime naknade neimovinske štete i 60,00 EUR na ime naknade imovinske štete.

7. Sporna je dakle visina tužbenog zahtjeva preko nesporno isplaćenog iznosa od 1.600,00 EUR te tijek zateznih kamata.

8. Radi utvrđenja relevantnih činjenica (odnosno je li tužitelj pretrpio fizičke bolove i strah, jesu li trajne posljedice njegovih ozljeda umanjile njegovu životnu aktivnost, a koje činjenice predstavljaju kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu naknade) te radi utvrđenja činjenice je li tužitelju i u kojem opsegu bila potrebna tuđa pomoć i njega, sud je izveo dokaz medicinskim vještačenje po sudskom vještaku prof.dr.sc. Augustu Mijiću, specijalistu kirurgu.

8.1. Na temelju nalaza i mišljenja vještaka od 25. travnja 2023. (list 47-49 spisa) sud nalazi utvrđenim da je tužitelj u štetnom događaju zadobio trzajnu ozljedu vratne kralježnice; da je pretrpio bolove jakog intenziteta u trajanju od 3 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 7 dana, a da su bolovi slabijeg intenziteta trajali 30 dana, da je tužitelj pretrpio primarni strah jačeg intenziteta i kratkog trajanja, zatim sekundarni strah u jačem intenzitetu u trajanju od 3 dana, u srednjem intenzitetu kumulativno 5 dana, a blažeg intenziteta kumulativno 10 dana; da je tužitelju nakon predmetnog događaja bila potrebna tuđa pomoć i njega u trajanju od 30 dana po 2 sata dnevno, a da je liječenje završeno, kao i da su tužitelju po provedenom liječenju zaostale trajne posljedice u visini od 7% smanjenja životne aktivnosti.

8.2. Povodom prigovora tuženika iz podneska od 27. siječnja 2025. na nalaz i mišljenje vještaka dr. Mijića, na ročištu je saslušan vještak koji navodi da je pregledao tužiteljicu i u svom nalazu utvrdio minimalnu bolnu ograničenu pokretljivost vratom, a budući da se u medicinskoj dokumentaciji, točnije radiološkoj obradi FSVK navodi da je reduciran motilitet u oba smjera uz instabilitet u smislu teže lezije ligamentalnog aparata, ističe da u ovakvim slučajevima dokazane ozljede ligamenata vratne kralježnice težeg stupnja trajne posljedice ocjenjuje 7% i da pri tome ostaje u cijelosti. Navodi i da su u predmetnom slučaju trajne posljedice u području vratne kralježnice objektivizirane. U odnosu na primjedbu tuženika vezano za FSVK obradu za koju tuženik navodi da je neadekvatna jer da je naveden samo instabilitet, a ne navodi se koliki, vještak je odgovorio kako radiolozi nisu dužni navoditi mjere instabiliteta u mm ili stupnjevima, već mogu samo navesti kvalitativno da se radi o instabilitetu, pa kad radiolog navede da se radi o instabilitetu kirurg, fizijatar ili neurolog odmah zna da se radi o ozljedi ligamenata. Vještak je istaknuo i da prema današnjem stanju struke prednji pomak trupova kralješaka više od 3,5 mm u području vratne kralješnice znači instabilitet, a da radiolog u svom nalazu nešto više od tri tjedna po ozljedi opisuje kvalitativno da se radi o instabilitetu i da se radi o težoj ozljedi ligamentarnog aparata vratne kralježnice. Zaključno, vještak je istaknuo da u cijelosti ostaje kod nalaza i mišljenja.

8.3. Sud je prihvatio izrađeni nalaz i mišljenje prof.dr.sc. Augusta Mijića kao jasan, stručan i argumentiran, imajući u vidu da je isti izrađen na temelju cjelokupne medicinske dokumentacije i zdravstvenog kartona tužiteljice. Naime, po mišljenju suda, vještak je vrlo jasno, logično i detaljno odbio sve prigovore tuženika i time kod suda otklonio svaku sumnju u dani nalaz i mišljenje. Isto tako, sud ukazuje i na činjenicu da tuženik nije imao prigovore na usmeno dopunjeni nalaz i mišljenje vještaka dan na raspravi održanoj 17. travnja 2025.

9. Na temelju izvedenih dokaza sud nalazi utvrđenim da je tužitelju u predmetnom štetnom događaju povrijeđeno pravo osobnosti, i to pravo na tjelesno i duševno zdravlje, sukladno odredbi čl. 19. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; dalje: ZOO) čime mu je prouzročena neimovinska šteta iz čl. 1046. ZOO-a, a utvrđena težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju dosudu pravnične novčane naknade sukladno odredbi čl. 1100. st. 1. ZOO-a.

9.1. U ovoj pravnoj stvari došlo je do kumulacije nekoliko povreda prava osobnosti (prava na tjelesno i duševno zdravlje), a s obzirom na činjenicu povezanosti (isprepletenosti) oblika tih povreda sud smatra da je opravdano dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve povrede. Prilikom odlučivanja sud je vodio računa i o cilju kojem ta naknada služi te o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

9.2. Odlučujući o visini pravične novčane naknade sud je uzeo u obzir gore navedene i obrazložene kvalifikatorne okolnosti pa po ocjeni ovog suda tužiteljici pripada pravična novčana naknada za pretrpljene tjelesne bolove u iznosu od 1.000,00 EUR, a koliko je tužiteljica i zahtijevala konačno postavljenim tužbenim zahtjevom. Isto tako, po ocjeni ovog suda tužiteljici pripada pravična novčana naknada za pretrpljeni strah u iznosu od 600,00 EUR, a koliko je tužiteljica i zahtijevala konačno postavljenim tužbenim zahtjevom. Isto tako, tužiteljici na ime duševnih boli zbog smanjenja životnih aktivnosti pripada novčana naknada u iznosu od 1.300,00 EUR. Dakle, tužiteljici pripada naknada neimovinske štete za povredu prava osobnosti u iznosu od 2.900,00 EUR.

10. Također, tužitelju je trebala tuđa pomoć i njega u trajanju od ukupno 60 sati, a koju su mu nesporno pružali ukućani. Sud na temelju čl. 223. ZPP-a odlučujući u okviru tužbenog zahtjeva nalazi da je primjerena cijena sata tuđe pomoći i njege u iznosu od 3,50 EUR pa bi po ovoj osnovi tužitelju u okviru postavljenog tužbenog zahtjeva pripadao iznos od 210,00 EUR.

11. Kao što je već ranije rečeno, među strankama nije sporno da je tuženik tužitelju na ime naknade štete nastale zbog štetnog događaja isplatio iznos od 1.600,00 EUR. Stoga je potrebno ukupno utvrđenu novčanu naknadu (3.110,00 EUR) umanjiti za već ranije plaćeni iznos pa tužitelju pripada naknada štete u ukupnom iznosu od 1.510,00 EUR, koliko je i tražio.

12. Slijedom navedenog, odlučujući u granicama postavljenog tužbenog zahtjeva, na temelju čl. 1100. st. 1. i čl. 1089. ZOO-a prihvaćen je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 1.510,00 EUR.

13. Tužitelj je tuženiku podnio odštetni zahtjev 19. svibnja 2023. (vidljivo iz povratnice – list 12 spisa). Slijedom navedenog, sukladno odredbi čl. 1103. ZOO-a tužitelju je u okviru tužbenog zahtjeva dosuđena zatezna kamata na neimovinsku štetu od 24. svibnja 2023., odnosno unutar tužbenog zahtjeva.

13.1. Zatezne kamate na dosuđeni iznos imovinske štete tužitelju su također priznate u okviru tužbenog zahtjeva, i to od 24. svibnja 2023., odnosno unutar tužbenog zahtjeva, do isplate na temelju čl. 12. st. 6. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine broj 151/95, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/12; dalje: ZOOP).

13.2. Odluka o visini kamatne stope donesena je na temelju odredbe čl. 29. st. 2. ZOO-a.

14. Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a te čl. 155. ZPP-a, odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23; dalje: Tarifa), Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine broj 37/23; dalje: Uredba/23), vrijednosti predmeta spora te priloženom troškovniku (list 68-69 spisa).

14.1. Tako je tužitelju, budući da je uspio u ovoj parnici, priznat trošak sastava odštetnog zahtjeva u visini od 100 bodova (Tbr. 32/1 Tarife), zatim trošak sastava tužbe u visini od 100 bodova (Tbr. 7/1 Tarife), trošak sastava podneska od 13. siječnja 2025. u visini od 100 bodova (Tbr. 8/1 Tarife) i trošak zastupanja na ročištima održanim 13. svibnja 2024. i 17. travnja 2025. u visini od 100 bodova za svako (Tbr. 9/1 Tarife). Dakle. tužitelj ima pravo na naknadu troškova u visini od ukupno 500 bodova, a što pomnoženo s vrijednošću jednog boda u iznosu od 2,00 EUR (Tbr. 54. u vezi s Tbr. 52/3 Tarife) te uvećano za 25% na ime PDV-a (Tbr. 46. Tarife) iznosi 1.250,00 EUR. Tužitelj ima pravo i na naknadu troška za medicinsko vještačenje u iznosu od 200,00 EUR te za trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 26,55 EUR (Tar. br. 2. st. 1. Uredbe/23) te sudsku pristojbu na presudu u iznosu od 53,09 EUR (Tar. br. 1. Uredbe/23). Dakle, tužitelju pripada pravo na naknadu troškova parničnog postupka u ukupnom iznosu od 1.529,64 EUR.

14.2. Tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 21. srpnja 2023., s obzirom da isti nije bio potreban za vođenje ovog postupka, odnosno tužitelj je iste navode mogao iznijeti ranije u postupku ili na raspravi. Ističe se i da tužitelj nije niti zatražio, a niti dobio dopuštenje suda za podnošenje navedenog podneska.

14.3. Zatezna kamata dosuđena je od presuđenja do isplate na temelju čl. 151. st. 3. ZPP-a.

14.4. Budući da nije uspio u postupku valjalo je odbiti zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka.

15. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu 27. svibnja 2025.

Sudac:

Goran Goluža

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude je dopuštena žalba. Žalba se podnosi ovom sudu u roku od petnaest dana od dana dostave presude, a o njoj odlučuje županijski sud.

Dostaviti:

1. Tužitelju – po punomoćniku, uz rješenje o pristojbi na presudu od 53,09 EUR

2. Tuženiku