Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Kž-654/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Koraljke Bumči, kao predsjednice vijeća te Gordane Mihele Grahovac i Irene Kvaternik kao članica vijeća, uz sudjelovanje Vere Šinogl kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog KĆ zbog kaznenog djela protiv osobne slobode - prijetnjom iz članka 139. stavak 2. Kaznenog zakona (NN 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući povodom žalbe optuženog KĆ podnesene protiv presude Općinskog suda u Zlataru broj K-353/2023-68 od 14. lipnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 27. svibnja 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba optuženog KĆ kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinski sud u Zlataru stavio je izvan snage kazneni nalog Općinskog suda u Zlataru posl. broj: 7 K-401/18-2 od 15. travnja 2019. te je optuženog KĆ proglasio krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnjom iz članka 139. stavak 2. KZ/11., činjenično i pravno pobliže opisano u izreci presude, pa ga je na temelju članka 139. stavak 2. KZ/11. osudio na kaznu zatvora u trajanju deset mjeseci, a na temelju članka 56. KZ/11. izrečena mu je uvjetna osuda tako da se izrečena kazna zatvora u trajanju deset mjeseci neće izvršiti ako optuženik ne počini novo kazneno djelo u roku tri godine.
2. Na temelju odredbe članka 158. stavak 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. , 80/22. – dalje u tekstu: ZKP) oštećena GĆ je upućena da imovinskopravni zahtjev ostvaruje u posebnoj parnici.
3. Ujedno je na temelju članka 148. stavak 1. ZKP u vezi sa člankom 145. stavak 2. točka 6. ZKP naloženo optuženom KĆ da podmiri troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 79,63 eura u roku 15 dana od dana pravomoćnosti presude.
4. Protiv presude žalbu je podnio optuženi KĆ putem braniteljice Natalije Đuran Tršinski, odvjetnice u Zaboku, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, zbog bitne povrede Kaznenog zakona, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da drugostupanjski sud ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, odnosno da istu preinači i oslobodi optuženika od optužbe.
5. Odgovor na žalbu nije podnesen.
6. U skladu s odredbom članka 474. stavak 1. ZKP, spis je, prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.
7. Žalba optuženog KĆ nije osnovana.
8. Nije u pravu žalitelj kada tvrdi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP jer presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama zbog čega se ne može ispitati. Protivno istaknutim žalbenim navodima, prvostupanjski je sud proveo sve potrebne dokaze te nakon provedenog dokaznog postupka na temelju sveobuhvatne analize svih provedenih dokaza, svakog zasebno i u njihovoj ukupnosti te uspoređujući ih s obranom optuženika osnovano zaključio da je optuženik počinio terećeno kazneno djelo na način kako mu je to optužnim aktom i stavljeno na teret.
9. Optuženi ne spori da se kritične zgode obratio oštećenoj GĆ dok je ona čistila svoje dvorište te je došlo do verbalnog sukoba, a isto u svojim iskazima potvrđuju oštećena GĆ, svjedoci JĆ, DĆ, ĐĆ, RĆ, UĆ te CĆ. Na temelju iskaza oštećene GĆ te iskaza svjedoka JĆ i RĆ kao i snimke dijela događaja koju je ovaj svjedok učinio, a iz koje proizlazi obraćanje oštećenici inkriminiranim riječima kao i činjenica da je optuženik u ruci držao štap oruđa, osnovano je prvostupanjski sud zaključio da je optuženik kritične zgode rekao oštećenoj „sad te bum predrl“, odnosno probušio, nakon čega je oštećenica zvala policiju, prema njezinom iskazu, da bi potom istoga dana joj rekao da će ju „ovaj tjedan ubiti, noć bu te pojela“. Prvostupanjski sud je iznio jasne i prihvatljive razloge zašto prihvaća iskaza oštećene GĆ te svjedoka JĆ i RĆ, kao i postojanje kojih odlučnih činjenica temelji na snimci, čiju autentičnost stranke nisu osporavale, tako da nije točna tvrdnja žalitelja da presuda ne sadrži razloge o bitnim činjenicama.
10. Ispravno žalitelj tvrdi da kod kaznenog djela prijetnje je odlučno da se radi o ozbiljnoj prijetnji. Kritične zgode izrečene prijeteće riječi su, doista, ozbiljne. Ozbiljnost prijetnje se procjenjuje po objektivnim kriterijima, odnosno ocjenjuje se jesu li izgovorene riječi u danom kontekstu događaja objektivno podobne da kod adresata izazovu osjećaj ugroženosti, nesigurnosti, straha, bojazni za vlastiti tjelesni integritet. Obraćanje optuženika oštećenici da će ju probušiti, držeći vile u rukama, kao i da će ju taj tjedan ubiti, da će ju noć pojesti, predstavljaju, u cjelini gledano, ponašanje koje objektivno izaziva strah i ugroženost kod osobe prema kojoj se na opisani način optuženik ponaša. Osim toga, optuženik je u rukama držao oruđe koji je pojačavalo dojam izgovorenih riječi jer je, s obzirom na njihovu međusobnu udaljenost, žrtva stekla dojam da je u mogućnosti prijetnju ostvariti, bez obzira je li mu to bio cilj ili ne. Iz njegovog cjelokupnog ponašanja oštećenica je mogla steći dojam da će on svoju prijetnju ostvariti, što ukazuje da se radi o ozbiljnoj prijetnji.
11. Inkriminirani događaj se zbio 13. listopada 2018., a točno je, kako tvrdi žalitelj, da je oštećena GĆ kaznenu prijavu podnijela 15. listopada 2018., odnosno dva dana nakon događaja, međutim, to ne znači da opisano ponašanje optuženika nije kod nje izazvalo strah. S tim u vezi, ponovno treba istaći da je za ostvarenje kaznenog djela prijetnje potrebno da se radi o obraćanju koje je objektivno podobno izazvati strah, a što inkriminirano ponašanje svakako je. Što se tiče subjektivnog osjećaja žrtve, iz činjenice što je dva dana nakon događaja prijavila događaj policiji ne može se zaključiti da ju ponašanje optuženika nije dojmilo, uznemirilo i izazvalo osjećaj nesigurnosti, ugroženosti, bojazni i straha. Svatko reagira na drugačiji način, nema pravila ponašanja iz kojeg se može zaključiti što je za nekoga strah, oštećenica je reagirala nakon dva dana, no to ne isključuje postojanje straha neposredno nakon događaja. Isto tako, ne postoji uobičajeno ponašanje žrtve nakon doživljenje prijetnje, stoga iz činjenice što oštećenica nakon događaja prolazi nekretninom optuženika se ne može zaključiti da prethodno nije bila izložena njegovoj prijetnji. Osim toga, kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavak 2. KZ/11. progoni se po prijedlogu, a prema odredbi članka 47. stavak 1. ZKP za kaznena djela koja se progoni po prijedlogu, prijedlog za progon mora se podnijeti u roku od tri mjeseca od dana kad je ovlaštena fizička ili pravna osoba saznala za kazneno djelo i počinitelja, tako da je podnoseći kaznenu prijavu dva dana nakon događaja oštećenica u zakonski predviđenom roku stavila prijedlog za progon, na što je, uostalom, i upućena od strane djelatnika PP Klanjec koji su postupali 13. listopada 2018. po njezinoj dojavi.
12. Žaleći se zbog odluke o kazni žalitelj ističe da se smisao kažnjavanja sastoji u postizanju načela pravednosti, u društvenoj osudi, specijalnoj (individualnoj prevenciji) resocijalizaciji, generalnoj pa i retribuciji, kao i da bi sud kod izricanja kazne trebao voditi računa o težini kaznenog djela koja se optuženiku stavlja na teret kao i okolnostima pod kojima je eventualno kazneno djelo i učinjeno, a što je prvostupanjski sud propustio učiniti.
13. Ispitujući odluku o kazni, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje su u skladu s odredbom članka 47. KZ/11. odlučne za proces individualizacije kazne kao i da ih je ispravno vrednovao. U pobijanoj presudi sasvim adekvatno je prvostupanjski sud kao olakotno cijenio činjenicu da je optuženik osoba starije životne dobi, otac punoljetne djece i zaposlen, dok mu je kao otegotno cijenio dosadašnju osuđivanost, no ne za istovrsno kazneno djelo.
14. Imajući u vidu kod odlučivanja o kazni istaknute i cijenjene olakotne i otegotnu okolnosti te povezujući s propisanom kaznom zatvora za inkriminirano kazneno djelo od šest mjeseci do pet godina, kao i žalbene navode optuženika osnovano je prvostupanjski sud optuženog KĆ osudio na kaznu zatvora u trajanju deset mjeseci. Naime, imajući u vidu stupanj krivnje optuženika, međusobne odnose obitelji optuženika i oštećenice, dosadašnje ponašanje optuženika, posebno osuđivanost zbog kaznenog djela iz članka 177. stavak 1. KZ/11. kazna zatvora u trajanju deset mjeseci, što je bliže zakonski propisanom minimumu, i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda je primjerena istaknutim okolnostima. S obzirom na istaknute olakotne okolnosti, posebno činjenicu da optuženik uredno socijalno i obiteljski funkcionira, za očekivati je da i bez izvršenja kazne neće ubuduće činiti kaznena djela pa mu je ispravno prvostupanjski sud izrekao uvjetnu osudu s rokom provjeravanja u trajanju tri godine, a kojom će se zajedno sa zatvorskom kaznom ostvariti svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11. kako glede specijalne tako i generalne prevencije, dok nekom blažom sankcijom za koju se zalaže žalitelj ista ne bi bila ostvarena.
15. Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u skladu sa odredbama članka 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP, nije našao da bi bila ostvarena ni bitna povreda odredaba kaznenog postupka, niti povreda kaznenog zakona na štetu optuženika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
16. Slijedom navedenog, primjenom odredbe članka 482. ZKP odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu 27. svibnja 2025.
PREDSJEDNICA VIJEĆA:
Koraljka Bumči
