Poslovni broj: Us I-1942/2024-8
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Hrvoju Miladinu, te Aniti Zlodi, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja ĐU, državljanina Republike Burundi, kojeg zastupa opunomoćenik Frano Štura, odvjetnik iz Zagreba, Varšavska 1, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Zagreb, Ilica 335, radi međunarodne zaštite, dana 27. svibnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, KLASA: UP/I-216-03/22-06/3838, URBROJ: 511-01-212-23-16 od 23. veljače 2024.
II. Odobrava se besplatna pravna pomoć tužitelju u predmetnom upravnom sporu.
III. Nalaže se tuženiku da isplati odvjetniku Franu Šturi, pružatelju pravne pomoći, iznos od 1.250,00 EUR, u roku od 15 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć.
IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška besplatne pravne pomoći u preostalom dijelu.
Obrazloženje
1. Rješenjem tuženika KLASA: UP/I-216-03/22-06/3838, URBROJ: 511-01-212- 23-16 od 23. veljače 2024. odbija se zahtjev za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj tužitelju, rođenom **.**.1984., u mjestu Bujumbura, Republika Burundi, državljaninu Republike Burundi (točka I.). Utvrđuje se da je u roku od 15 dana od izvršnosti ovog rješenja tužitelj dužan napustiti Europski gospodarski prostor (EGP) jer će u protivnom biti prisilno udaljen s područja EGP-a (točka II.).
2. Tužitelj osporava zakonitost rješenja tuženika jer smatra da ispunjava uvjete za odobrenje međunarodne zaštite. Navodi kako je 2022. napustio Burundi, radi straha od uhićenja, uslijed višegodišnjeg skrivanja. Ukazuje da je bio pritvoren prije velikog prosvjeda u travnju 2015., te da je nakon prosvjeda situacija postala posebno napeta, a što proizlazi i iz javno dostupnih podataka koje tuženik nije uzeo u obzir. Stoga smatra da je pogrešno utvrđeno činjenično stanje. Smatra kako je nebitan točan datum sudjelovanja tužitelja u prosvjedima jer je riječ o događaju od prije gotovo deset godina, već je s tim u vezi trebalo procijeniti vjerodostojnost tužiteljevog straha od proganjanja. Smatra kako su površno utvrđene činjenice u provedenom postupku, te ističe kako tuženik nije dao dovoljno uvjerljive argumente koji bi doveli do zaključka o nevjerodostojnosti tužitelja. Ukazuje da u Burundiju stanje nije zadovoljavajuće već postoji rizik za tužitelja i bojazan od progona i nemogućnosti dobivanja zaštite. Ukazuje da u Burundiju pravosuđe nije neovisno te da se osobe koje su napustile zemlju tražeći azil suočavaju sa neprijateljstvom lokalnih dužnosnika i Imbonekurea, koji povratnike percipira kao osobe povezane sa oporbenim strankama. Stoga smatra da kod tužitelja postoji predvidivi strah od mučenja, nezakonitog postupanja ili kažnjavanja u zemlji podrijetla, zbog čega bi mu trebalo priznati barem pravo na supsidijarnu zaštitu. Ukazuje na akte tijela Europske unije u odnosu na stanje u Burundiju, te stajališta Europskog suda za ljudska prava prema kojima javna vlast prijeti i proziva tražitelje azila koji su napustili državu. Predlaže poništiti osporavano rješenje i usvojiti zahtjev tužitelja za međunarodnom zaštitom u Republici Hrvatskoj, sve uz naknadu troška besplatne pravne pomoći.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava navode tužitelja iz razloga navedenih u osporavanom rješenju. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.
4. Sud je izvršio uvid u osporavano rješenje tuženika, te je izveo dokaz uvidom u Zapisnike saslušanja tužitelja sačinjene povodom uzimanja zahtjeva za međunarodnu zaštitu, te u druge isprave koje prileže spisu tuženika.
4.1 Dana 27. svibnja 2025. održana je rasprava u prisutnosti opunomoćenika tužitelja i opunomoćenika tuženika, čime je u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/24 dalje: ZUS), strankama dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima drugih stranaka, te o svim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora. Na raspravi je saslušan tužitelj u svojstvu stranke, uz prevođenje po sudskom tumaču za francuski jezik.
5. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
6. Iz podataka spisa Sud nalazi da je tužitelj 25. siječnja 2023. podnio zahtjev za međunarodnom zaštitom u Republici Hrvatskoj. Po provedenom postupku, u kojem je tužitelj saslušavan na Zapisnike 28.3.2025. i 29.3.2025., radi utvrđivanja svih činjenica i okolnosti, zahtjev tužitelja je odbijen jer je ocijenjeno da ne ispunjava uvjete za priznanje azila i supsidijarne zaštite iz članaka 20. i 21. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti (Narodne novine, broj: 70/15, 127/17 i 33/23, dalje: Zakon).
7. U iskazu danom na Zapisnike od 28. ožujka 2023. i 29. ožujka 2023. tužitelj je upitan da detaljno iznese razloge traženja međunarodne zaštite, u vezi s razlozima napuštanja zemlje podrijetla, te je opisao kako je imao problem jer se priključio opozicijskoj stranci MSU (pokret za solidarnost i demokraciju), a 2015. godine su se dogodile velike demonstracije protiv predsjednika Burundija, koji je bio izabran u trećem mandatu, što je bilo ilegalno, te je opozicijska stranka organizirala prosvjede na kojima je sudjelovao. Navodi kako je završio u pritvoru, te je pušten zahvaljujući intervenciji organizacije APRODH. Tvrdi da je zemlju napustio zbog sukoba s vlastima i da bi ga u slučaju povratka ubili.
8. Po izvršenom uvidu u isprave spisa tuženika i dostupna izvješća, te po saslušanju tužitelja, Sud ne nalazi konkretan element kojim bi se utvrdilo postojanje subjektivne životne ugroženosti tužitelja.
9. Naime, tužitelj pred ovim Sudom potvrđuje kako je Burundi napustio zbog sudjelovanja u prosvjedima protiv izabranog predsjednika, u kojima nije imao nikakvu posebnu ulogu, već je bio samo član te stranke bez posebne funkcije, a sama stranka je imala više tisuća članova i bila je zastupljena u svim pokrajinama zemlje. Iskazuje da su članovi te stranke u većoj mjeri proganjani, a on je bio uhićen i mučen zbog lažnih optužbi. Uhićenje je trajalo 10 dana, a uhitile su ga naoružane osobe u civilu, bez ikakvih oznaka. Osnivač stranke je izbjegao sudbinu na način da je pobjegao u Belgiju. Od obitelji u Burundiju ima roditelje i šestero braće. Kada je kriza bila na vrhuncu 2015. godine, zbog njegove aktivnosti je cijela obitelj bila ugrožena, ali se jedan od mlađe braće priključio vladajućoj stranci što je spasilo obitelj od progona. Pojašnjava da je uhićen iako nije bio visoki dužnosnik jer je bio jedan od troje ljudi koji su bili studenti na Sveučilištu i po tome su odskakali od ostalih. Pod stresom je zaboravio opisati iskaznicu stranke, a od susjeda je saznao da je bio tražen i da se radi o nekoj vrsti poziva, koji osobno nije primio, te iako su pozivi bili pismeni nije ih pročitao. U Burundi se vratio 2019. jer se ponadao promjenama u zemlji i vjerovao je da će nakon izbora neke druge stranke doći na vlast i da će se ostvariti mir u zemlji. Trenutno nije politički aktivan, ali je u kontaktu sa drugim članovima stranke.
10. Analizom tužiteljevih ukupnih iskaza Sud nalazi da kao razloge traženja zaštite tužitelj navodi probleme nastale radi njegovog članstva u oporbenoj stranci MSU, u vezi s čim navodi da je bio uhićen 2015. godine, te je kasnije zaprimao sudske pozive.
10.1. Po ocjeni Suda tužitelj nedosljedno iskazuje o navedenim bitnim razlozima traženja zaštite, uslijed čega se takvi iskazi ne mogu ocijeniti uvjerljivim i vjerodostojnim, kako bi se utvrdilo postojanje proganjanja po nekom od osnova iz članka 20. Zakona.
10.2. Prvotno, tužitelj navodi da je bio aktivni član stranke, međutim nije znao imena osoba koje su mu bile nadređene u stranci, te nije znao opisati izgled članske iskaznice i kojih je boja, a okolnost da je isto zaboravio pravda stresom, što se ne može ocijeniti kao logično i životno pojašnjenje.
10.3 Nadalje, prema iskazima tužitelja, 2015. godine je bio u pritvoru ukupno 10 dana. U iskazu danom kod podnošenja zahtjeva navodi da u pritvoru nije bilo lošeg tretmana, te da je (tek) bio maltretiran i udaran po nogama, dok u kasnijim iskazima navodi da je bio mučen, na način da mu je na nogu stavljen vrući kaučuk.
10.4 Na saslušanju pred ovim Sudom tužitelj pojašnjava kako nije bio detaljniji u vezi mučenja i ožiljaka na ispitivanju kod tuženika jer mu je u prvom dijelu postupka rečeno od strane prevoditelja da treba biti kratak, a kasnije u intervjuu je osjećao poniženje i bilo mu je neugodno zbog službene osobe ženskog spola. Iskazuje kako nije stavio prigovor na zapisnik jer mu je bilo teško.
10.5 Sud nalazi da je tužitelj inicijalno mogao navesti sve okolnosti tretmana u pritvoru jer je isto bitan razlog na kojem se temelji njegov zahtjev, te naknadno mijenjanje iskaza o tome ostavlja dojam neuvjerljivosti s namjerom ishođenja zaštite.
10.6 U odnosu na sudske pozive (na raspravu o pitanjima sigurnosti), koje ranije tijekom postupka tužitelj navodi kao razlog napuštanja zemlje, pred ovim Sudom iskazuje kako je od susjeda saznao da je bio tražen i da se radi o nekoj vrsti poziva, koji osobno nije primio, te iako su pozivi bili pismeni nije ih pročitao.
10.7. Takvi iskazi tužitelja, kojima opisuje bitne elemente proganjanja, nisu se mogli ocijeniti dosljednim i uvjerljivim, kako bi se povezala događanja i utvrdilo da su se ista doista dogodila, a kako bi se na takvim razlozima temeljila odluka o odobravanju međunarodne zaštite. Zbog navedenih nedosljednosti u iskazivanju, koje je tuženik naveo u obrazloženju osporavanog rješenja, po ocjeni Suda iskazu tužitelja ne može se pokloniti blagodat sumnje.
11. Prema dostupnim izvješćima o stanju u zemlji podrijetla, na koje se poziva tuženik, pri čemu je Sud uzeo u obzir i Odluke Vijeća Europske unije dostavljene tijekom spora o mjerama ograničavanja s obzirom na stanje u Burundiju, postoji opasnost pritvaranja, mučenja i uznemiravanja osoba osumnjičenih za pripadnost oporbenim strankama ili rad s naoružanim oporbenim skupinama. Međutim, pravilno tuženik obrazlaže kako se navedena opasnost ne može primijeniti na tužitelja koji nije vjerodostojno dokazao da je bio uključen u opisana događanja.
11.1. Dodatno s tim u vezi, Sud nalazi bitnim da je tužitelj, nakon opisanog uhićenja (od prije više od deset godina), dva puta slobodno napustio zemlju podrijetla. Nakon prvog odlaska se vratio 2019. godine i nije doživio proganjanje, da bi tek 2022. godine ponovno napustio Burundi.
12. U odnosu na prigovore tužitelja, Sud ne nalazi da bi mu povratkom u zemlju podrijetla prijetila opasnost od trpljenja ozbiljne nepravde u smislu proizvoljnog općeg nasilja u situacijama međunarodnog ili unutarnjeg oružanog sukoba.
12.1 Pritom je uzet u obzir tužiteljev iskaz da trenutno nije politički aktivan, uslijed čega Sud dodatno nema razloga za zaključak da tužitelju prijeti opasnost proganjanja u zemlji podrijetla.
12.2 Stoga je na temelju ukupnih iskaza tužitelja kao i procjene budućeg rizika i analize informacija u zemlji podrijetla, utvrđeno da se strah koji tužitelj osjeća ne može smatrati osnovanim strahom od proganjanja po osnovi članka 20. Zakona, te nema osnova za zaključak da postoji opasnost za život tužitelja u slučaju povratka u zemlju podrijetla.
13. Polazeći od svega navedenog, temeljem cjelokupnog stanja spisa, Sud nalazi da tužitelj ne ispunjava uvjete za odobrenje azila iz članka 20. Zakona, niti ispunjavanje uvjeta za priznanje supsidijarne zaštite iz članka 21. Zakona jer ne postoji predvidiv, stvarni i osobni rizik od mučenja, nečovječnog ili ponižavajućeg postupanja, smrtne kazne ili smaknuća pri povratku u zemlju podrijetla.
14. U odnosu na prigovor tužitelja da je pogrešno utvrđeno činjenično stanje tijekom postupka, Sud nalazi da je iz priloženih zapisnika saslušanja tužitelja tijekom upravnog postupka vidljivo da je tužitelj izričito upozoren da je dužan iznijeti sve činjenice i okolnosti koje mogu utjecati na odobrenje međunarodne zaštite u Republici Hrvatskoj, te je Zapisnike saslušanja potpisao bez primjedbi na sadržaj istih.
15. Stoga je prema ocjeni ovog Suda tuženik pravilno postupio kada je na temelju članka 38. stavka 1. točke 3. Zakona odbio zahtjev tužitelja.
16. U odnosu na određeni rok povratka u zemlju podrijetla, Sud nalazi da je isti određen sukladno članku 184. stavak 2. i 3. Zakona, pri čemu je tuženik obrazložio osobne okolnosti tužitelja, uzevši u obzir da je tužitelj punoljetna i zdravstveno sposobna osoba te posjeduje putnu ispravu. Sud ne nalazi da bi se tužitelj smatrao ranjivom osobom u smislu članka 182. st. 1. i 2. Zakona.
17. Kako niti ostali prigovori navedeni u tužbi i tijekom spora ne mogu dovesti do drugačijeg rješavanja ove upravne stvari, to Sud nalazi osporavano rješenje zakonitim, slijedom čega je na temelju članka 116. stavak 1. ZUS-a odlučeno kao pod točkom I. izreke presude.
18. Tijekom ovog spora tužitelj postavlja zahtjev za besplatnu pravnu pomoć koji je Sud ocijenio osnovanim.
19. Naime, prema podacima spisa isti ne raspolaže novčanim sredstvima i imovinom, te ispunjava uvjete za odobravanjem besplatne pravne pomoći u ovom sporu sukladno odredbi članka 8. stavak 1. i 2. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite (Narodne novine, broj: 140/15 i 155/22, dalje: Pravilnik). Stoga je odlučeno kao pod točkom II. izreke presude.
20. U pogledu visine troškova besplatne pravne pomoći Sud nalazi kako je odredbom članka 9. stavak 2. Pravilnika propisano da se trošak pravne pomoći za sastavljanje tužbe i zastupanje pred upravnim sudom određuje sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadama troškova za rad odvjetnika koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka, (u daljnjem tekstu: Tarifa), umanjen za 50% te uvećan za porez na dodanu vrijednost.
21. Uzimajući u obzir odredbe Pravilnika, tužitelju je priznat traženi trošak sastava tužbe i pristupa na raspravu (svaki u iznosu od 500,00 EUR (250 bodova), sukladno tarifnom broju 27. Tarife, u vezi s tarifnim brojem 54. (vrijednost boda od 2 EUR), što iznosi ukupno 1.000,00 EUR, odnosno uvećano za pripadajući PDV ukupno 1.250,00 EUR. Stoga je točkom III. izreke presude naloženo tuženiku, koji sukladno odredbi članka 3. st. 1. Pravilnika snosi navedeni trošak, da pružatelju pravne pomoći, isplati ukupno navedeni iznos.
22. Nije ocijenjen osnovanim zahtjev tužitelja za naknadom troška sastava podneska od 16.3.2025., budući da je u bitnom riječ o ponovljenim tužbenim prigovorima, pri čemu se tužitelj dodatno pozvao na donesene akte tijela Europske unije, što je mogao iznijeti i u tužbi, kao i na raspravi pred ovim Sudom, za što mu je priznata naknada. Stoga je odlučeno kao pod točkom IV. izreke presude.
U Zagrebu, 27. svibnja 2025.
Sudac:
Hrvoje Miladin
Pouka o pravnom lijeku:
Protiv ove Presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za Sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove Presude.
Dna:
1. Odvjetnik Frano Štura – putem e komunikacije
2. Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprava za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, [adresa] Zagreb, Ilica 335
3. U spis
