K-853/2020-126

Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Marini Boko, kao suca pojedinca, uz sudjelovanje Meri Ninčević, kao zapisničarke, u kaznenom postupku protiv optuženika ŠG, zbog kaznenog djela iz članka 224. stavak 1. i 4. u vezi članka 33. Kaznenog zakona/97 povodom optužnog prijedlog ODO Split K-DO- 2264/2011 (KO-DO-4427/2020) od 6. ožujka 2012., i članka 224. stavak 1. i 4. Kaznenog zakona/97 povodom optužnog prijedloga K-DO-1229/2008 od 8. prosinca 2010., nakon javno održane i zaključene rasprave 22. svibnja 2025. u prostorijama Zatvora u Splitu u nazočnosti optuženika, branitelja optuženika Željka Ostoje, odvjetnika u Splitu i zamjenice Općinskog državnog odvjetnika u Splitu – SG, **.**.2025., objavio je i

p r e s u d i o

1.

OPTUŽENIK: ŠG OIB [osobni identifikacijski broj] sin Š i S rođ. U, rođ. **.**.1985. u [adresa], gdje i prebiva  na  adresi [adresa], finomehaničar, vlasnik J.d.o.o., Karmen and Klara  sa  sjedištem  u [adresa],  mjesečna primanja iznosu od 1.500,00 EUR-a, u tijeku više  kaznenih  postupaka  pred  općinskim sudom  u  Splitu, H,  državljanin  RH, osuđivan, trenutno u zatvoru po rješenju Općinskog suda u Splitu broj Kv-278/2028 od 6. svibnja 20255.

k r i v  j e

I. što je u vremenu od rujna 2006. godine do 14. lipnja 2008. u Splitu s unaprijed stvorenim nakanom da se znatno okoristi u više navrata od UG tražio novac neistinito mu svaki put prikazujući da mu je novac potreban za osnivanje trgovačkog društva i nabavu polovnih vozila radi daljnje preprodaje na koji način će ostvariti odbit za obojicu iako je znao da to nije istina i da novac traži i troši za vlastite potrebe, a nakon što mu je UG povjerovao i u više navrata tijekom navedenog razdoblja davao novac u različitim iznosima sveukupno 330.000,00 kuna koji je pribavi posudbom od prijatelja i rodbine i podizanjem kredita, a koji novac je optuženik zadržao za sebe oštetivši UG za navedeni iznos,

II. dakle, s ciljem da sebi pribavi protupravnu imovinsku korist doveo nekog lažnim prikazivanjem činjenica u zabludu i održavao ga u zabludi i time ga naveo da na štetu svoje imovine nešto učini, a kaznenim djelo je pribavljena znatna imovinska korist i počinitelj je postupao s ciljem pribavljanja takve koristi,

III. čime je počinio kazneno djelo protiv imovine - prijevarom - opisano i kažnjivo po članku 224. stavak 4. u svezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona/97 (Narodne novine 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03, 105/04, 84/05, 71/06, 110/2007 - dalje u tekstu kazneni zakona/97).

IV. Temeljem članka 224. stavak 4. Kaznenog zakona/97 optuženik ŠG s e

o s u đ u j e

na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci.

V. Temeljem članka 158. stavak 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku nalaže se optuženiku ŠG da na ime postavljenog imovinsko pravnog zahtjeva isplatiti oštećeniku HG iznos od 43.798,53 EUR-a (četrdesettritisućesedamstodevedestosam eura i pedesttri centa)/ 330.000,00 kn (tristotridesettisuća kuna).

VI. Temeljem članka 148. stavak 1. u vezi članka 145. stavak 1. i 2. točka 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku nalaže se optuženiku ŠG da naknaditi troškove kaznenog postupka u iznosu od ukupno 3.174,45 EUR-a (tritisućestodesedamdestčetiri eura i četrdesetpet centi); od čega iznos od 2.000,00 kn/265,45 EUR-a po rješenju od 21. srpnja 2021., iznos od 2.000,00 kn/265,45 EUR- a po rješenju od 25. siječnja 2022., iznos od 2.000,00 kn/265,45 EUR-a po rješenju od 8. rujna 2022., iznos od 118,12 EUR-a i iznos od 393,75 EUR-a po rješenju od 29. kolovoza 2023., iznos od 393,75 EUR-a po rješenju od 7. rujna 2023., iznos od 118,12 EUR-a po rješenju od 24. svibnja 2024., iznos od 118,12 EUR-a i 118,12 EUR-a po rješenju od 13. rujna 2024, iznos od 118,12 EUR-a po rješenju od 22. svibnja 2025. predstavlja nagradu stalnom sudskom vještaku dr. Antoniu Alujeviću, a iznos od 1.000,00 EUR-a paušalnu svotu, u roku od 15 (petnaest) dana po pravomoćnosti presude.

2.

I. Temeljem članka 453. točka 3) Zakona o kaznenom postupku

OPTUŽENIK: ŠG (osu)

OSLOBAĐA SE OPTUŽBE

II. da bi neutvrđenog dana od 1. veljače 2008. do 30. svibnja 2008. u Splitu u nakani da za trgovačko društvo „Level“ d.o.o. pribavi materijalnu dobit Zagrebačkoj banci d.d. Zagreb bez znanja formalnog direktora društva „Level“ d.o.o. UG poslao zahtjev za naplatu bjanko zadužnice i priložio bjanko zadužnicu OV-01920/2005 ovjerenu od javnog bilježnika 4. ožujka 2005. izdanu od trgovačkog društva „Autobusni promet„ d.d. Varaždin iz Varaždina na kojoj se nalazio ovjereni potpis direktora tog društva i u kojoj je navedeno da je trgovačko društvo „Autobusni promet„ d.d. suglasno da se radi naplate tražbine u iznosu od 1.000.000,00 kn iznosi zapljena novčanih sredstava s njegovog računa i ista novčana sredstva isplate vjerovniku trgovačkog društva „Level“ d.o.o iz Solina, te na zahtjevu potpisao UG i isti pečatirao pečatom trgovačkog društva „Level“ d.o.o. iako je znao da to nije istina i da trgovačko društvo „Autobusni promet„ d.d. Varaždin ne duguje 1.000.000,00 kn trgovačkom društvu „Level“ d.o.o. pa kada su u Zagrebačkoj banci povjerovali u istinitost zadužnice i pustili je na naplatu ista se nije mogla naplatiti jer je račun trgovačkog društva „Autobusni promet„ d.d. bio u blokadi,

III. dakle, da bi s namjerom započeo ali nije dovršio s ciljem da drugom pribavi protupravnu imovinsku korist dovede nekoga lažnim prikazivanjem činjenica u zabludu i time ga navede da na štetu tuđe imovine nešto učini pri čemu je počinjenjem kaznenog djela trebala biti pribavljena znatna imovinska korist, a počinitelj je postupao s ciljem pribavljanja takve imovinske koristi,

IV. pa da bi time počinio jedno kazneno djelo protiv imovine – pokušaj prijevare – opisano po članku 224. stavak 1. i 4. u svezi s člankom 33. Kaznenog zakona/97.

IV. Temeljem članka 149. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. do 5. ovog Zakona te nužni izdaci okrivljenika i nužni izdaci i nagrada branitelju padaju na teret proračunskih sredstava u odnosu na dio izreke ove presude pod 2.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Splitu podnijelo je ovom sudu 15. prosinca 2010. optužni prijedlog broj K-DO-1229/2008 od 8. prosinca 2010. protiv optuženika ŠG, zbog kaznenog djela iz čl. 224. st. 4. u vezi stavka 1. Kaznenog zakona/97.

2. Općinsko državno odvjetništvo u Splitu je 12. ožujka 2012. podnijelo i optužni prijedlog ovom sudu broj K-DO-2264/2011 od 6. ožujka 2012., zbog kaznenog djela iz čl. 311. st. 1. i članka 224. stavak 1. i 4. u vezi sa člankom 33. Kaznenog zakona/97.

3. Suglasnost za suca pojedinca, kako je za ova kaznena djela propisana kazna zatvora u trajanju do 5 godina nije potrebna.

4. Sud je na raspravi 23. svibnja 2012., temeljem čl. 28. Kaznenog zakona /97 kaznenom spisu broj K-1873/10 (K-DO-1229/08) pripojio spis K-311/2012 (K-DO- 311/2012), a radi vođenja jedinstvenog postupka i donošenja jedne presude prema optuženiku ŠG.

5. Županijski sud u Splitu rješenjem Kž-100/17-5 od 2. studenoga 2017. ukinuo je presudu Općinskog suda u Splitu broj K-1873/2010 od 2. veljače 2016. i spis vratio sudu na ponovno odlučivanje.

6. Županijski sud u Splitu rješenjem Kž-142/2019-7 od 7. srpnja 2020. ukinuo je presudu Općinskog suda u Splitu broj K-1124/17-10 od 24. listopada 2018. i spis vratio sudu na ponovno odlučivanje.

7. Rješenjem Općinskog suda u Splitu broj K-853/2020 od 3. rujna 2020. temeljem članka 380. stavak 1. t. 2. u vezi članka 452. t. 6. ZKP obustavljen je kazneni postupak protiv optuženika zbog kaznenog djela iz članka 311. stavak 1. KZ/97.

8. U ponovljenom postupku, optuženik je prilikom očitovanja o krivnji izjavio da se ne smatra krivim.

9. Imajući u vidu očitovanje optuženik dokazni postupak je započeo izvođenjem dokaza.

10. Branitelj optuženika predložio je sukladno odredbi čl. 380. stavak 1. točka 2. u svezi 452. st. 6. ZKP, zbog nastupa zastare kaznenog progona obustavit postupak protiv optuženika. U odnosu na kazneno djelo počinjeno na štetu autobusnog prometa „Varaždin“ d.d. razvidno da je kao zadnji dan naveden 30. svibnja 2025., dok u odnosu na kazneno djelo počinjeno na štetu ZG kao kraj inkriminiranog razdoblja navodi se kraj 2018. godine, iz spisa dokumentacije, osobito kaznene prijave II PP Split, PU-SD broj 511-22-24 od 14. lipnja 2008 razvidno je da je oštećenik navedenog dana podnio kaznu prijavu protiv optuženika, i sam oštećenik je što je izrekom navedeno u prethodnim ukinutim odlukama izjavio da je taj dan podnio kaznenu prijavu i da od tada nema kontakt s oštećenikom iz čega da proizlazi s obzirom na dokumentaciju kojom oštećenik opravdava podrijetlo novca datirana daleko prije u odnosu na 2007. godinu da je u predmetnoj pravnoj stvari s obzirom na zapriječenu kaznu i primjenu blažeg zakona KZ/97 nastupila apsolutna zastara kaznenog progona protekom roka od 17 godina od dana počinjenja djela.

11. Nazočne stranke nisu imale novih dokaznih prijedloga.

12. U dokazne svrhe pročitan je zahtjev za naplatu putem bjanko zadužnice broj Ov-01920/2005 (list 8 spisa), bjanko zadužnica ( list 9, 71 i 72 spisa), potvrda javnog bilježnika Bojane Štimac iz Varaždina (list 12 i 57 spisa), dopis trgovačkog društva LEVEL d.o.o. iz [adresa] bez datuma (list 14 spisa), izjava UG od 22. lipnja 2008. (lis 17 spisa), izjava UG od 16. lipnja 2008. (list 18 spisa), preslik potvrde o primitku pošiljke od 17. lipnja 2008. (list 19 spisa), povijesni izvadak iz sudskog registra za trgovačko društvo LEVEL d.o.o. iz [adresa] (list 22 do 24 i 89 do 92 spisa), prijava za upis u sudski registar s prilozima (list 25 do 41 spisa), obavijest o razvrstavanju poslovnog subjekta Državnog zavoda za statistiku od 5. listopada 2004. (list 53 spisa), potvrda I Policijske postaje Split od 11. kolovoza 2008. (list 58 spisa), sadržaj oglasa za "Narodne novine" od 11. kolovoza 2008. (list 59 spisa), dopis "Zagrebačke banke od 17. prosinca 2010. (list 65 spisa), dopis trgovačkog društva AUTOBUSNOG PROMETA d.d. iz Varaždina u stečaju od 21. prosinca 2010. (list 68 spisa), dopis trgovačkog društva AUTOBUSNOG PROMETA d.d. iz Varaždina od 3. lipnja 2008. (list 70 spisa), te dopis s prilozima Porezne uprave, Područnog ureda Split Klasa: 215-04/10-01/08, Ur. broj: 513-07-17-10-5 od 14. siječnja 2011.

13. Temeljem čl. 431. stavak 1 točka 6. ZKP suglasnošću nazočnih stranaka pročitan je nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje Darinke Tratnik (list 125 do 126 i 150 do 154 spisa).

14. U dokazne svrhe pročitan je: Ugovor o kreditu broj: 58858/06 od 15. prosinca 2006. između Splitske banke i UG na iznos kredita od 30.000,00 kuna potpisan od strane UG, Ugovor o gotovinskom nenamjenskom kreditu između Zagrebačke banke i UG kao korisnika te ĆG kao sudužnika od 10. siječnja 2007., na iznos od 20.000,00 Eura koji je potpisan od strane UG, izvadak iz sudskog registra trgovačkog suda od 26. rujna 2012. rješenje T1 12/242-39 izbrisan subjekt pod nazivom Level d.o.o. za trgovinu i turizam, potvrda o obavljenim transakcijama od 16. siječnja 2007. na iznos od 124.000,00 kuna koje je UG isplatio Zagrebačkoj banci, Ugovor o kupoprodaji motornog vozila između UG i CG od 1. veljače 2007. za vozilo marke Jamaha reg. oznaka [registarska oznaka] za iznos od 10.000,00 kuna, Ugovor o kupoprodaji motornog vozila Fiat Tipo između UG i ŽG od 27. travnja kojeg da bi UG prodao ŽG za 4.000,00 kn, njihovi potpisi su ovjereni od strane javnog bilježnika, preslika oglasa iz Narodnih novina kojim se poništava osobna iskaznica Nene Vladovića br. [broj osobne iskaznice], medicinska dokumentacija za optuženika od 21. rujna 2020. (5 listova), medicinska dokumentacija za optuženika (list 278-285 spisa), medicinska dokumentacija za optuženika (list 295-299 spisa), medicinska dokumentacija za optuženika (list 319-328 spisa), medicinska dokumentacija za optužena (list 394-396 spisa), rješenje Županijski sud u Splitu Ik I-85/2023 od 27. ožujka 2023. (list 402-406 spisa), dopis Specijalna bolnica za rehabilitaciju Kalos od 9. svibnja 2023. (list 410 spisa), medicinska dokumentacija za optužena (list 412-440 spisa), Rješenje Županijskog suda u Splitu broj Kž I-32/2023 od 16. svibnja 2023., Rješenje Županijskog suda u Splitu broj Ik I-163/2023 od 4. svibnja 2023., medicinska dokumentacija za optuženika (list 463-464 spisa), dopis Ministarstvo pravosuđa i uprave od 11. siječnja 2024. (list 501 spisa – opravdanje), Medicinska dokumentacija za optuženika (list 506-511 spisa), medicinska dokumentacija za optuženika - uputnica za hitni prijem od 24. svibnja 2024., zdravstvena potvrda za ŠG od 3. lipnja 2024. (list 528 spisa), Rješenje Županijskog suda u Splitu broj Kž I- 36/2024

– 3 od 10. lipnja 2024. (list 532-534 spisa), Rješenje Županijskog suda u Splitu broj Ik I-232/2024 od 18. srpnja 2024. (list 551-555 spisa), medicinska dokumentacija za optuženika (list 557 spisa), Rješenje Županijskog suda u Splitu broj Ik I-312/2024 od 10. rujna 2024. (list 566-572 spisa), prilozi punomoćnika oštećenika od 4. listopada 2024., potvrda I. pp od 11. kolovoza 2008. (list 587 spisa), Rješenje Visoki prekršajni sud RH broj Szž-3658/10 od 29. listopada 2020. (list 588-598 spisa), Rješenje prekršajnog suda u Zagrebu broj XLII P-23144/08 od 22. travnja 2010. (list 590-592 spisa), potvrda dr. ŠGD od 21. svibnja 2025. godine, Rješenje Županijskog suda u Splitu broj Kv Ii-375/2025 od 15. svibnja 2025.

15. Temeljem članka 431. stavak 1. t. 6. i 8. ZKP suglasnošću nazočnih stranaka pročitani su iskazi: svjedoka AG pred istražnim sucem 17. studenoga 2010. i od 18. travnja 2012. (list 57), svjedoka RG pred istražnim sucem 17. studenoga 2010. i od 18. travnja 2012. (list 57), svjedoka ĆG od 23. svibnja 2012. (list 58-59), svjedoka ČG od 23. svibnja 2012. (list 59), svjedoka NG od 23. svibnja 2012. (list 59), svjedoka ĐG od 15. veljače 2013. (list 96-97), svjedoka MG **.**.2014. (list 128-129), iskaz svjedoka oštećenika UG od 4. listopada 2024. (list 582-584 spisa).

16. Temeljem članka 431. stavak 1. t. 6. ZKP suglasnošću nazočnih stranaka pročitani su: Nalaz i mišljenje dr. EG od 16. srpnja 2021. (list 307-309 spisa), od 21. prosinca 2021. (list 328-332 spisa), od 3. rujna 2022. (list 355-356 spisa), te od 3. srpnja 2023 (list 448-450), od 6. rujna 2023 (list 461-462) od 24. svibnja 2024 (list 521), od 13. rujna 2024 (list 564 spisa), od 6. rujna 2024. (list 550 spisa) i od 22. svibnja 2025.

17. Temeljem članka 431. stavak 1. točka 6. ZKP-a suglasnošću nazočnih stranaka pročitan je nalaz i mišljenje Centra Ivan Vučetić od 11. veljače 2025. (list 596-606 spisa).

18. Nazočne stranke pozvane po sudu izjavile su da nemaju daljnjih dokaznih prijedloga.

19. Optuženik je u obrani iskazao da ostaje cijelosti kod ranije iznesenih obrana od 17. studenoga 2010. pred istražnim sucem ŽSST i 10. veljače 2011. pred istražnim sucem ŽSST, na raspravi 7. ožujka 2012, 15. veljače 2013., 2. travnja 2014., 19. ožujka 2015., 2. veljače 2016.

19.1. Optuženik je iskazao u prethodnom postupku da se dugo poznaje s oštećenikom žrtvom UG u tom poznanstvu da su jedan drugome pozajmljivali novce, ali ne u velikim iznosima da su pričali o tome da bi otvorili tvrtku, međutim do realizacije dogovora nije došlo. Što se tiče društva „Level“ da je isto kupio oštećenik od ĐG. Točno je da su zajednički preprodali par automobila uglavnom „na crno“. Zajedno su izgubili neke novce od jedne osobe koju UG dobro poznaje te su imali namjeru uvesti određeni broj vozila i preprodati pa su mu dali određeni iznos novca kako optuženik tako i oštećenik ali da ih je ta osoba prevarila i to za oko 430.000,00 kn.

19.2. Nadalje što se tiče društva „Level“ iz [adresa] da optuženik nije bio suvlasnik ni vlasnik u toj tvrci samo da je bio nazočan prilikom predaje registracije tvrtke na UG kod javnog bilježnika u [adresa].

19.3. Prilikom potpisivanja Ugovora o prodaji da su se nosili neki papiri pa tako i jedna bjanko zadužnica - original, kako je zadužnica došla među te papire i tko je pokušao naplatiti od Zagrebačke banke da mu nije poznato. UG i ĐG da se nisu poznavali, a optuženik je tu bio posrednik, izričito je naglasio da nije pokušao naplatiti bjanko zadužnice Autobusni promet kod Zagrebačke banke, nije obavljao nikakvu funkciju, nije bio ovlašten od strane društva „Level“ da obavi takav posao za njih.

19.4. Na raspravi je ponovio da je cijeli posao oko trgovine automobilima inicirao „ Z“ pod uvjetom da mu unaprijed daju novac da osnuje firmu preko koje će uvoziti automobile. Kako su optuženik i oštećenik bili veliki prijatelji, stalno se družili u taj posao su ušli zajedno. Vjerovao je „ Ć“ obzirom na njegove godine i im. stanje pa mu je dao oko 70.000,00 EUR-a. Optuženik je potvrdio da je i oštećenik participirao svojim novcem. Tvrdi da je oštećeniku za motor „Jamaha“ predao iznos od 4.000,00 EUR-a. Optuženik je potvrdio da mu je oštećenik samo jedne prigode pozajmio novac za popravak vozila koje mu je obećao vratiti, sve druge iznose da je oštećenik predavao drugim osobama, ne optuženiku kao što je i optuženik radio.

19.5. Nije mu bila namjera prevariti oštećenika jer da je i on osobno prevaren od strane „Bufe“, nema dokaze o uplaćenim iznosima, a dugovi su ostali.

19.6. Na raspravi od 2. travnja 2014. optuženik je izmijenio obranu i dijelu koji se odnosio na inicijativu za zajednički posao te je iskazao da je ista potekla od GG jer da je ovaj želio zaraditi nešto pored posla vodoinstalatera, te je iskazao da nije točno da bi optuženik davao novce „ Ć“, a prethodno da bi mu novac predao oštećenik, već da su zajedno davali „Bufi“ novac direktno ili preko jednog debelog čovjeka koji je bio kontakt osoba s njim.

19.7. Više o ovom debelom čovjeku optuženik tijekom postupka nije iskazao.

19.8. Te da je upravo oštećenik inzistirao na daljnjoj poslovnoj suradnji s „Bufom“ i kupovini tvrtke „Levele“. Što se tiče navoda stalnog sudskog vještaka grafologa tj. za rukopis koja je zaključila da je zadužnica vrlo vjerojatno potpisana od strane optuženika da ne zna da je nešto potpisao, ali da je tvrtka ionako bila u blokadi i vlasništvo oštećenika pa ne zna kako bi sebi pribavio korist. Optuženik je sudu dostavio izvod po kreditu kod Splitske banke od 31. prosinca 2011. (list 124) iz kojeg proizlazi da je ovaj imao ugovoreni iznos kredita od 15.000,00 EUR-a za razdoblje od 1. siječnja 2011. do 31. prosinca 2011., kao i pregled uplata do 15. prosinca 2011. Međutim optuženik nema pisanih dokaza da je novac predavao „Bufi“.

19.9. Nadalje je optuženik iskazivao da je novac za kojeg tvrdi da je izgubio u ovom poslu s GG dobio od svog oca, koji je podigao kredit od 100.000,.00 kuna, a da je imao nešto svog novca te je nekih 15.000,00 Eura-20.000,00 Eura pozajmio od rodbine i prijatelja, prodao je i „Golf“ za iznos od 10.0000 Eura s tim da je taj „Golf „bio vlasništvo njegova oca kojega mu je otac poklonio, riječ je o „Golfu 4“. Otac da je ratni vojni invalid te da prima mirovinu od 7.000,00 ili 8.000,00 kuna, a djed ima mirovinu od 2 000 Eur-a, s obzirom da živi s njima i optuženik mu pomaže. Optuženik iskazuje da je on UG spojio s ljudima koji su njemu pozajmili iznos od 3.000,00 Eura koji iznos da je optuženik zajedno s kamatama u visini od 10.000,00 eura konačno, isplatio oštećeniku.

19.10. Posao je počeo teći na način da ga je UG zamolio da mu proda motor marke "Yamaha" pa mu je umjesto novca ponudio auto, odnosno ponudio da zajedno trguju s vozilima uz pomoć čovjeka po imenu Z, da se toga ne sjeća jer je prošlo puno vremena, u svakom slučaju optuženik i oštećenik da su se toliko intenzivno družili u to vrijeme i bili veliki prijatelji, tako da taj odnos nije bio na nivou "ovo je moj motor pa ga ti sada prodaj" nego su sve zajedno koristili i zajedno se dogovarali pa su slijedom toga zajedno dogovorili s „ C“ da bi im on pronalazio vozila u Njemačkoj po povoljnijoj cijeni od one koju bi optuženik mogao dobiti, nakon toga bi im „Bufin“ rođak koji živi u [adresa] pregledao, potvrdio je li vrijede ili ne, nakon čega bi mu dali kaparu i uvezli ih u Hrvatsku, međutim, njih da je tu „ Z“ prevario te je stalno tražio novce da bi tobože do kraja realizirao posao za plaćanje carine, zakup zemljišta i slično, u stvarnosti je dalje za sebe uvozio vozila, od njih je uzimao novac.

19.11. U odnosu na tvrtku „Level“ i zadužnicu koja postoji u spisu i iz koje proizlazi da je on taj koji je istu potpisao iako stvarni dug tu nije postojao, naveo je da se ne sjeća je li to potpisao, da postoji ta mogućnost, međutim, sve i da je potpisao, koju bi tu materijalnu korist imao s obzirom da je t.d. Level isključivo vlasništvo oštećenika UG i on je jedini mogao ovaj novac podignuti pa ne zna kako bi on tu dobio imovinsku korist. Papire tvrtke "Level" i prometnu dozvola i slično ponekada je imao u svom posjedu a ponekad UG, ali vlasnik tvrtke je bio UG. Obzirom na zadužnicu temeljem koje se mogla naplatiti tražbina u iznosu od milijun kuna s kamatom, istu da je možda potpisao, možda i nije da je to nevažno jer on da ne bi mogao dignuti taj novac nego UG te on tu ne bi mogao ostvariti imovinskopravnu korist. Firma da je prije bila vlasništvo IG zvanog „ Ž“ koji je prema optuženiku imao neki dug pa je dio novca za kupnju i prijepis firme kompenzirao ovim dugom, a dio su dali Ž ili optuženik, ne sjeća se više. Vlasnik ove firme da je bio isključivo UG te da je to bio Nenin izričiti zahtjev, a optuženik nije vidio razlog tome se protiviti.

19.12. Naveo je da ulagati za njega znači kad netko daje nešto očekujući da će davanjem toga ostvariti određeni profit, da je UG nešto ulagao, da nije, oni ne bi bili danas ovdje, što je ulagao očekujući profit.

19.13. Što se tiče duga prema UG za VIP telefone, smatra da tu uopće nema duga i nema ga namjeru podmiriti, kao u ostalom ni drugi iznos za koji ga se tereti jer smatra da je u ovom poslu izgubio više od UG te misli da i oštećenik dobro zna tko je osoba od koje bi oboje trebali potraživati novac te da to nije optuženik, Sudu neće reći o kome se radi i prije će otići u Zimbabve nego UG nešto platiti.

19.14. Optuženik po drugi puta nije želi navesti podatke o osobi koja bi eventualno mu bila dužna vratiti uloženi novac.

19.15. U odnosu na mobilne telefone VIP mreže izjavio je da su da su isti kupljeni kao službeni telefoni, odnosno isključivo u svrhu da bi se preko njih kontaktiralo osobe s kojima su bili u poslovnom odnosu, odnosno kada su pokušali naći zemljište za najam u Kaštelima za kontakte s rođakom u Njemačkoj i sl. smatra da je riječ o zajedničkom ulaganju gdje su oboje izgubili te samim tim smatra da ne postoji njegov dug.

19.16. Što se tiče poslovanja s Bufom naveo je da je nakon 2 – 3 ulaganja je počeo sumnjati, suočio se s Bufom koji mu je predao Ugovor o solemnizaciji na njegovu kuću za kojega je naknadno utvrdio da ne vrijedi ništa jer da takvih Ugovora po gradu ima bezbroj, istovremeno ga je uputio na ovog drugog čovjeka iz Stobreča koji je s njim često bio, kojem ne zna ime, zna mu nadimak, riječ je o debljem čovjeku koji je u to doba vozio Mercedes vrijednosti 60.000,00 Eura, koji ga je uvjeravao da je sve u najboljem redu, doveo ga do zemljišta u Kaštelima i prikazo to zemljište kao njihov budući poslovni prostor, odveo ga na carinu gdje je na carinjene čekalo 7 srebrenih A prikazujući da sve to čeka njih i uplatu, a UG je to poznato jer je cijelo vrijeme bio s njim.

19.17. Na zemljištu u Kaštelima da je bio 4 – 5 puta, zajedno s UG u vremenskom razdoblju od nekih 5 mjeseci te da je riječ o ograđenom prostoru na kojem je pisalo „iznajmljuje se“ kao i broj mobitela vlasnika, međutim Z je rekao da će ga on kontaktirati i dogovoriti povoljniji najam. Isto tako da su bili vidjeti ta vozila na Carini koja su se tamo nalazila sigurno mjesec ipo dana te tek sada vidi da je to bio jedan vid smišljene prevare.

19.18. Z da mu je rekao da se ne treba brinuti, da je on zajedno s ovim vozilima uvezao još 20-tak, pa dok ne riješi sve dugove koje ima prema Carini i sva davanja, auta da su sklonjena u zatvoreni prostor kojeg optuženik nije mogao vidjeti, u svakom slučaju da će čim se to riješi auta dovesti na ovo zemljište za koje im je rekao da će ga unajmiti. Dogovor s Bufom bio je da će on njima dovesti 15 A po cijeni od 42 000 Eura, koji novac su mu dali s tim da se ne može točno sjetiti koliko je tko od njih dao, misli da je Ž dao 17.000,00 EUR-a ili 18.000,00 Eura, a optuženik 19.000,00 EUR-a ili 20.000,00 EUR-a. U svakom slučaju kupili su 7 auta, u osnovi vrlo povoljno s obzirom na cijenu koju su za njih mogli u to vrijeme postići na tržištu.

19.19. Čovjek iz [adresa] predočio im je Ugovore na njemačkom jeziku s pečatom tvrtke za Uvoz i izvoz, čak su se tu nalazile i slike ovih vozila, optuženik misli kako su u Splitu prevarena još 3 – 4 čovjeka osim njega i Ž na isti način, u svakom slučaju Z je umro, posao nije realiziran te on ne razumije zašto Ž traži od njega taj novac, a zna da su oboje izgubili.

19.20. Novci koje je njemu predavao UG nisu bili posudba nego ulaganje, a oštećenik je znao da kod ulaganja čovjek može profitirati kao i sve izgubiti. Spomenuta vozila da su odlazili gledati na skladištu blizu Dračevca u Sjevernoj luci gdje je došao „šleper“ pun tih Shervoleta.

19.21. Naveo je da nema pisanog traga iz kojega bi ova njegova priča postala vjerodostojnijom, odnosno bilo kakvog dokumenata iz kojega bi se vidilo da je optuženik davao novac Ć, naveo je da takav pisani trag ne postoji, kao što ne postoji priznanica ni pisani trag o novcima koje je UG dao optuženiku u ovom poslu. Jedini dokument kojeg ima je ovaj Ugovor o solemnizaciji prema kojem bi u slučaju bilo kakvih problema optuženik mogao prodati tu kuću. Međutim u trenutku kada ga je pokušao realizirati na način da ga je želio prodati nekome pa da on dalje da ide u izvršenje, saznao je da u gradu postoji barem 10 takvih ugovora te da ima u ruci komad papira koji je potpuno bezvrijedan. Oni firmu da su osnovali nakon potpisivanja ovog Ugovora, za osobu koju su nazivali Z nije siguran je li se preziva PG ili R, ostavljao je dojam dobrostojeće osobe, vozio je dobra auta i dobro se odijevao, uvijek bi odlazili u restorane gdje su se trošile velike svote novca, čak je bio u njegovoj kući gdje mu je upoznao ženu te je njegov dojam bio da je riječ o poštenom čovjeku, inače s njim ne bi ušao u ovaj posao. Zna da je živio u [adresa] u [adresa] dok je kuća nasuprot bila ta koja je bila predmet ovog Ugovora o solemnizaciji. Optuženik je nakon njegove smrti pokušao razgovarati s njegovim sinom te dobiti bar neki novac nazad, međutim, sin je rekao da nema s tim veze, da optuženik nije prvi koji je došao to od njega tražiti da s ocem nije bio u dobre, da ne zna što je isti radio te nema namjeru plaćati njegove dugove nastale na taj način.

19.22. U odnosu na svjedoka MG naveo je da ga poznaje jer je bio konobar u caffe baru gdje je izlazio, bili su prijatelji, a UG ga je upoznao preko njega, odnosno znao ga je tu iz kafića. Istakao je da KG nije preuzimao od UG novce te ih davao optuženiku, nakon što je optuženiku predočen iskaz svjedoka MG da su jedne prigode zajedno otišli u caffe bar „Stella“ u Stobreču te da je svjedok na zamolbu Čoptuženika ušao u caffe bar te preuzeo omotnicu s novcem od UG za Č, koju je otvorio te brojio novac, bilo je riječ o novčanicama od 1.000,00 kuna, optuženik je naveo da se toga ne sjeća te ne može odgovoriti s da ili ne. Osobe, RG, AG, ĆG i ČG i NG odgovorio je da poznaje iz viđenja, na način da za NG zna da je Nenin rođak, da su mu AG i ĆG brat i otac, da je RG isto jedan poznanik, ali riječ je o ljudima s kojima se ne pozdravlja, odnosno koje poznaje samo iz viđenja pa mu nije jasno kako se RG pojavljuje pri primopredaji novca kada optuženik ne zna da su ikada bili u društvu jedan s drugim. Optuženik je iskazao da je točno da je u jednom od svojih iskaz spomenuo osobu po imenu N, ali dalje je istako da tu ima više ljudi i više imena koji su u trenutku kada su njihovi izvori novca presušili uskočili i pomogli im na način da su im posudili novac te se nije želio izjasniti o nikome od tih ljudi jer su mu pomagali te ih ne želi vući po Sudu. Za osobu BG, nije čuo, ne zna gdje se nalazi Odjel za blokade Zagrebačke banke niti ikoga poznaje na tom odjelu. Posao nikada nije krenuo, ključeve od prostora nije dobio, ni jedno od vozila nije preuzeo ni prodao.

19.23. Svakako optuženik je zaključio da su oboje ušli zajedno u ovaj posao i oboje propali pa tako da dug ne postoji da mu je oštećenik žrtva novac davao kao „ulaganje“ a ne pozajmicu. Razlog što nisu uspjeli u ovom poslu svakako da je smrt PG.

19.24. Na posljednjoj raspravi optuženik je dopunio obranu i zamolio sud da uzme u obzir da je 100% invalid. Što se tiče sredstava za koja mu se stavlja na teret da je imao namjeru sebi pribaviti ne zna kako je to mogao sebi isplatiti i naplatiti, pribaviti, ako su ta sredstava trebala ići vjerovniku trgovačkog društva „Level“. Nije bio ovlašten podizati sredstava s računa „Level“.

20. Na kraju je pročitano Uvjerenje iz kaznene evidencije.

21. Nazočne stranke pozvane po sudu na kraju dokaznog postupka izjavile su da nemaju primjedbi ni novih dokaznih prijedloga.

22. Nakon ovako provedenog dokaznog postupka, sud je zaključio da je na nedvojben način utvrđeno, da je optuženik počinio kazneno djelo protiv imovine - prijevarom - opisano i kažnjivo po članku 224. stavak 4. u svezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona/97 (Narodne novine 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03, 105/04, 84/05, 71/06, 110/2007 - dalje u tekstu kazneni zakona/97), kako je to činjenično i pravno opisano i označeno u izreci ove presude pod točkom 1.

23. Ovakav zaključak suda potkrijepljen je dijelom obranom optuženika te iskazom svjedoka oštećenika UG, svjedoka AG, ĆG, ĐG, MG, RG, ČG i NG, nalaza i mišljenja stalnih sudskih vještaka i Centra „Ivan Vučetić“ Zagreb, te ostale dokumentacije u spisu.

24. Kazneno djelo iz čl. 224. st. 1. i 4. Kaznenog zakona/97 čini osoba koja s ciljem da sebi ili drugome pribavi protupravnu imovinsku korist dovede nekog lažnim prikazivanjem ili prikrivanjem činjenica u zabludu ili ga održava u zabludi da na štetu svoje ili tuđe imovine nešto učini ili ne učini.

25. Nesporno je optuženik od oštećenika UG u inkriminiranom razdoblju kako je to sud u izreci ove presude i označio "rujna 2006. godine do 14. lipnja 2008." u više navrata tražio novac te mu svaki puta neistinito prikazivao da mu je novac potreban za osnivanje trgovačkog društva i nabavu polovnih vozila radi daljnje preprodaje u što je oštećenik povjerovao te mu uvijek na njegovo traženje davao novac i bio uvjeren da će obojica ostvariti dobit kako mu je to optuženik i predočavao, optuženik je pri tome znao da to nije istina te je novac koji je dobivao od oštećenika žrtve tražio i trošio za vlastite potrebe tj. zadržao ga za sebe a oštećenika oštetio za iznos od 330.000,00 kn.

26. Nesporno je oštećenik žrtva UG PUSD II PP, 14. lipnja 2008., podnio kaznenu prijavu protiv optuženika zbog kaznenog djela počinjenog na njegovu štetu, dok je kazneno djelo počinjenu u vremenu od rujna 2006. do 14. lipnja 2008. kako je to sud označio u činjeničnom opisu izreke presude.

27. Nedvojbeno je t.d. „Autobusni promet„ iz Varaždina podnio kaznenu prijavu ŽDO u Splitu 16. lipnja 2008. protiv optuženika ĐG i UG (list 15 Kir-4835/10).

28. Iz povijesnog izvatka iz sudskog registra za Level d.o.o. [adresa] proizlazi da je nakon DG osnivač tvrtke bio ĐG iz [adresa], a član uprave nakon DG i nakon ĐG, UG oštećenik žrtva u ovom kaznenom postupku i to član uprave i direktor, koja promjena je evidentirana odlukom od 4. siječnja 2008., rješenjem Tt-08/348 od 18. veljače 2008. Te je priložen popis osoba ovlaštenih za vođenje poslova društva od 4. siječnja 2008. i to kao direktor UG. Prijava za upis u sudski registar, te Izjava sačinjena kod javnog bilježnika o prihvaćanju postavljanja za direktora UG od 4. siječnja 2008., priložen ovjereni potpis osobe ovlaštene za zastupanje UG, Popis osoba koje su preuzele povećane temeljne uloge i to UG, Izjava o preuzimanju temeljnog uloga u društvu Level d.o.o., Izjava o usklađivanju općih akta i temeljenog kapitala sa Zakonom o trgovačkim društvima poduzeća „Level“ d.o.o. Split s potpisom UG.

29. T.d. Level d.o.o. je izbrisan (list 135). rješenjem Trgovačkog suda u Splitu broj Tt-12/242-39 (list 136).

29.1. Nedvojbeno je Zagrebačka banka UG **.**.2007. isplatila iznos od 124.000,00 kn (list 137).

29.2. Nedvojbeno je motor kotač „Yamaha“ ZG (list 138) ugovorom od 1. veljače 2007. prodao OG za iznos od 10.000,00 kn.

29.3. Nedvojbeno je UG Ugovorom o kupoprodaji motornog vozila od 23. travnja 2007. prodao ŽG (list 139) osobni automobil “Fiat tipo“ godina proizvodnje 1993. za iznos od 4.000,00 kn.

29.4. Nedvojbeno je UG temeljem rješenja PUSD oglasio poništavanje isprave tj. osobne iskaznice (list 140).

29.5. Nesporno je oštećenik (list 13-) zaključio Ugovor o gotovinskom nenamjenskom kreditu sa Zagrebačkom bankom d.d. 10. siječnja 2007. što ulazi u inkriminirano razdoblje za iznos od 20.000,00 EUR-a, kao sudužnik je naveden ĆG.

29.6. Nesporno je UG sa Societe generale – Splitska banka d.d. zaključio Ugovor o kreditu broj 58858/06 15. prosinca 2006. (što ulazi u inkriminirano razdoblje) za iznos od 30.000,00 kn (list 147-).

29.7. Nedvojbeno je kako to proizlazi iz povijesnog izvatka Trgovačkog suda u Splitu (list 151-151) UG upisan kao direktor član uprave odgovorna osoba tvrtke „Level“ d.o.o. temeljem Izjave (list 164) od 4. siječnja 2008.

30. Nedvojbeno iz nalaza i mišljenja dipl. iur. stalne sudske vještakinje za rukopise od 7. listopada 2011., proizlazi da su sporni potpisi „ UG“ koji se nalaze na preslici zahtjev za naplatu bjanko zadužnice naslovljeni na „Autobusni promet“ d.d. Varaždin kao dužnika bez datuma upućeni Zagrebačkoj banci d.d. u Samoborskoj C 145 u Zagrebu na listu 8 spisa, vrlo vjerojatno pisani rukom ŠG, te da ovaj stupanj vjerojatnosti znači da postoji vrlo mala mogućnost da bi neka treća osoba bila skriptor spornog potpisa. Što nedvojbeno upućuje na zaključak da je optuženik ispisao zahtjev za naplatu bjanko zadužnice, s tim da je sud već obustavio kazneni postupak protiv optuženika, zbog kaznenog djela iz članka 311. st. 1. KZ/97. Nedvojbeno je optuženik u obrani potvrdio da je tu zadužnicu „potpisao“.

31. Ovaj zaključak suda upućuje na nelogičnosti i nevjerodostojnosti u obrani optuženika, koji je pokušao sudu prikazati da se zadužnica slučajno zatekla među papirima da ju je potpisao, da se ne sjeća i slično, međutim sam je iskazao da nije jasno zašto bi istu potpisivao jer nije ovlaštena osoba za preuzimanje sredstava s računa tvrtke „Level“. Te očito iznoseći obranu na ovakav način je pokušao umanjiti svoju odgovornost u inkriminiranim radnjama, osobito kada u svojoj obrani u više navrata ne želi iskazivati „o debelom čovjeku“ koji je navodno poznat i oštećeniku žrtvi. Što sve upućuje na nelogičnosti u optuženikovoj obrani i potvrđuje pravilan zaključak suda da je optuženik počinio kazneno djelo prijevare na štetu oštećenika žrtve HG.

32. Svjedok oštećenik žrtva UG precizirao je početak poslovne suradnje s optuženikom krajem 2006. godine, kada je s njim dogovorio prodaju svog motora „Yamaha“ za iznos od 4.000,00 EUR-a, (protuvrijednost od 10.000,00 kn sigurno nije odgovarajuća ali sud dopušta mogućnost da stranke nisu u kupoprodajnom ugovoru naveli vjerodostojnu kupoprodajnu cijenu) kojeg je optuženik prodao, novac mu optuženik nije predao, te mu je zauzvrat ponudio kupnju vozila „AUDI B4 coupe“, kojeg je optuženik kupio, vozio, prodao a novac mu nije predao, da bi mu krajem 2006. godine ponudio da će njegov rođak iz Njemačke nabaviti automobile koje bi njih dvoje prodavali, pa mu je u te svrhe oštećenik predao 6.500,00 EUR-a, koje je pozajmio od roditelja. Potom mu je predao iznos od 400,00 EUR-a za plaćanje carine, te mu je predao 1.000,00 EUR-a za potrebe osnivanja tvrtke na oštećenikovo ime koji iznos mu je dao u 12 mjesecu 2006. godine, oštećenik je novac uzeo od bivšeg šefa kao akontaciju na plaću. Optuženik mu je kazao da će pronaći lokaciju za smještaj automobila, potom mu je kazao da je u Puli kupio tvrtku i tražio od oštećenika da kupe reklamu na ime čega mu je dao iznos od 2.000,00 kn/265,45 EUR-a. U istom mjesecu mu je predložio da naruče više komada vozila pa je radi plaćanja kamiona-trajlera u dva navrata optuženiku dao iznose od po 28.500,00 kn tj. ukupno 57.000,00 kn/7.565,20 EUR-a, koji kredit je podigao u Splitskoj banci (list 147-) u siječnju 2007. godine na iznos od 30.000,00 kn/3.981,68 EUR-a i 124.000,00 kn/16.457,63 EUR-a kredita, koji je podigao u „Zagrebačkoj banci“ (list 143-). Optuženik nije nabavio vozila, nije pronašao lokaciju. U 8. mjesecu 2007. godine mu je optuženik kazao i uvjerio ga da ide u Njemačku da će se vratiti s uloženim novcem, pa mu je u te svrhe dao 2.000,00 EUR-a koje mu je pozajmio brat AG. Nakon što se optuženik vratio iz Njemačke više ga nije vidio, na njegove pozive mu je odgovorio da se strpi još malo i da će sve biti u redu. Optuženika je viđao kako vozi skupocjene automobile, krajem ljeta 2007. se optuženiku pokvario automobil „Audi“ pa mu je oštećenik pozajmio za popravak 1.000,00 EUR-a, koji iznos je pozajmio od brata i predao ga ŠG u nazočnosti brata. Optuženik mu je obećao novac vratiti nakon što proda automobil, međutim novac mu nije vratio. Optuženika je viđao sve manje i nije se javljao na mobitel. Da bi u prosincu 2007. godine i siječnju 2008. godine, optuženik mu predložio da zajedno otvore tvrtku i da bi otvaranjem tvrtke mu bili vraćeni novci, koje je do tada uložio pa je u te svrhe dao optuženiku u više navrata od iznose od po 100,00 do 200,00 EUR- a, ukupno 2.000,00 EUR-a, koji iznos je pozajmio od RG. Krajem 1. mjeseca 2008. godine, optuženik je otvorio firmu i tražio da podijele troškove po pola pa mu je dao još 1.000,00 EUR-a, koje je ponovo pozajmio od RG. Čak je bivši djevojku zamolio da optuženiku iznajmi vozilo u renta a car-a, pa je to vozilo ukradeno, a oštećenik i djevojka su završili na policiji. U veljači 2008. godine je na inzistiranje optuženika otvorena tvrtka na oštećenikovo ime kada mu je dao osobnu iskaznicu i elektro Visa karticu tvrtke pa je optuženik iznajmio bager na oštećenikovo ime, pa ga je vlasnik bagera tražio kući jer da ima problema s carinskim prekršajem. Tijekom svibnja i lipnja 2008. godine mu je došao VIP i TELE 2 račun kojeg nije koristio, kao da je sklopio ugovore na par stotina kuna, te mu je optuženik priznao da je on to uradio da će platiti račune.

32.1. Kada se ovi iznosi zbroje dolazi se do iznosa od 31.730, 65 Eur-a, čemu treba dodati "Audi Coupe" koji svjedok nije procijenio te dva kredita koja u svom zbroju prelaze iznose od po 28.500,00 kn tj. ukupno 57.000,00 kn/7.565,20 EUR-a što nedvojbeno upućuje na zaključak da je oštećeniku nastala šteta u iznosu od 43.798,53 EUR-a dok eventualni ostatak štete ovaj nije potraživao pa sud nije bio dužan ni utvrđivati visinu štete iznad 43.798,53 EUR-a.

32.2. Na kraju je oštećenik žrtva zatražio od optuženika da mu preda papire tvrtke i njegove dokumente kada ga je optuženik uvjerio da mu preda 6.000,00 EUR- a koje je pozajmio od roditelja i prijatelja pa da je ukupno oštećen za iznos od 430.000,00 kn na koji iznos je prethodno postavio im. pr. zahtjev za naknadu štete. Prilikom ispitivanja na raspravi u daljnjem tijeku postupka oštećenik je kazao da je optuženiku predao 59.000,00 EUR-a/444.535,50 kn. Međutim kako je oštećenik postavio im. pravni zahtjev na iznos od 330.000,00 kn/43.798,53 Eura, to je sud u tom iznosu obvezao optuženika da ovome naknadi štetu, jer je to nedvojbeno iznos štete tj. im. koristi koju je optuženik sebi pribavio činjenjem kaznenog djela na štetu oštećenika UG, a sve ono više od toga očito mu je oštećenik oprostio odnosno nije tražio u ovom postupku pa sud nije bio dužan ni utvrđivati.

32.3. Iz samog Ugovora o kreditu kod Splitske banke proizlazi da je oštećenik optuženiku predao iznos od 30.000,00 kn, potom 20.000,00 EUR-a kredita kod Zagrebačke banke, 4.000,00 EUR-a od prodaje motora, te je ostatak novca pozajmio od rodbine i prijatelja, samo mu je brat dao 5.000,00 EUR-a, ali o tome nema pisanih tragova međutim svjedoci rodbina, prijatelji i brat su u svojim iskazima potvrdili pozajmice kao i svrhu istih.

32.4. Ovaj sud vjeruje oštećeniku žrtvi da ga je optuženik još krajem 2006. godine prevario, kako nije precizirao datum, onda je rujan nedvojbeno kraj 2006. godine. Oštećenik opisuje detaljno što se događalo potom u prosincu 2006. godine, optuženik ga je doveo u zabludu te je oštećenik tijekom inkriminiranog razdoblja vjerovao optuženiku svaki puta kada mu je ovaj zatražio novac i predočio svrhu pozajmice, na koji način je oštećenik žrtva bio pogodan kao žrtva jer je novim pozajmicama oštećenik žrtva poduzimao dodatne radnje na svoju štetu i omogućio optuženiku da ga u duljem vremenskom razdoblju održava u zabludi i oštećenik je nedvojbeno poduzimao radnje na svoju štetu jer je uvijek na traženje optuženika ovome predavao novac, kojeg je nedvojbeno dijelom pozajmio od roditelja, brata i prijatelja, odnosno podizao kredite i akontacije kod poslodavca, pa sve do trenutka kada je podnio kaznenu prijavu 14. lipnja 2008., jer je shvatio da ga je ovaj prevario pa je u tom pravcu sud izmijenio činjenični opis na način da je za kraj počinjenja kaznenog djela naveo datum podnošenja kaznene prijave kako to stoji u izreci ove presude pod 1.

32.5. Navode iz iskaza oštećenika žrtve je potvrdio optuženik većim dijelom, ali na način da je oštećenik žrtva „participirao“, da je davao određene iznose, tako spominje i da je davao novac trećim osobama, ali ne navodi kojima, pa potom kaže kako je „ Đ“ umro, tako da je „sve propalo“, priznaje da je od UG u par navrata primio manje novčane iznose pa tako 1.000 EUR-a, priznaje dugovanje po računima za mobilne operatere Vip i Tele2, pa na taj način posredno priznaje da je od oštećenog primao novac koji novac je navodno trebao uložiti u „posao“ koji nije realiziran jer ga nije očito nije ni bilo kako je ovaj sud i zaključio. Međutim pisanog traga o pozajmicama nema kako od strane oštećenika žrtve, pa tako ni pisanog traga kojim bi optuženik potkrijepio svoju obranu da je i on prevaren jer da je predavao novac Bufi.

32.6. Optuženik je u svojoj obrani iskazao da je oštećenik žrtva uporno inzistirao nadajući se da će na taj način dobiti svoj novac pa tako potvrdio da mu je UG novac davao, međutim nije uvjerio sud u to da je oštećenik žrtva inzistirao na ulaganju, osobito ne da bi oštećenik žrtva inzistirao da optuženiku i dalje pozajmljuje novac iako mu ovaj novac ne vraća, a do realizacije posla unatoč prikazivanju optuženika da će zajednički posao biti realiziran ne dolazi, što upućuje na pravilan i logičan zaključak suda da je primljeni novac optuženik bezrazložno trošio, odnosno prevario oštećenika.

32.7. Činjenica da je oštećenik žrtva davao novac optuženiku proizlazi iz njegovog svjedočenja jer oštećenik navodi da je 14. lipnja 2008. podnio kaznenu prijavu, nakon što je na njegovo traženje da mu konačno optuženik vrati novac, optuženik putem svoga susjeda dostavio bjanko zadužnicu prema kojoj „Autobusni promet“ d.d. Varaždin trebao oštećenikovoj tvrtci „Level“ d.o.o isplatiti milijun kuna, oštećenik o tome nije imao saznanja te je podnio prijavu policiji, nakon što je optuženiku prethodno dao svoju osobnu iskaznicu, da bi optuženik mogao „otvoriti firmu“, potvrđuje da je potpisao karticu na Privrednoj banci radi otvaranja žiro računa tvrtke koja mu je stigla poštom na kućnu adresu tjedan ili dva po ovoj prijavi, oštećenik je istu odmah predao ŠG koji je to od njega tražio govoreći mu da mu je potrebna kako bi na taj račun njegov rođak iz Njemačke platio dio novca koji mu je dugovao.

32.8. Iskaz oštećenika žrtve jer je vjerodostojan i potkrijepljen dokumentacijom u spisu te iskazima svjedoka VG koji je potvrdio predaju novca optuženiku, zatim iskazom AG brata oštećenika žrtve, oca ĆG, NG i ČG te u konačnici ĐG.

32.9. Nedvojbeno su upisi u registar Trgovačkog suda zatraženi bez potpisa oštećenika isto kao što je kako to stoji u optužnom prijedlogu broj K-DO-2264/11 optuženik potpisao i bjanko zadužnice te nagodbu koja prileži spisu, o čemu su saslušani svjedoci izričito kazali da nikada nisu vidjeli oštećenika ni optuženika dok je prodavatelj tvrtke „Level“ izričito kazao da UG ne zna te da je od njega „firmu kupio“ isključivo ŠG.

32.10. Konačno oštećenik nakon što je dao cca „59.000,00 EUR-a“ prema osobnom iskazu kroz različite načine počinje sumnjati u optuženika te odjavljuje svoju osobnu iskaznicu koju je optuženik koristio, otkazuje status odgovorne osobe u Registru Trgovačkog suda, prijavljuje gubitak osobne iskaznice i vozačke dozvole sve u lipnju 2008. godine, kada podnosi kaznenu prijavu,.

33. Svjedok AG potvrđuje da je optuženik dogovorio prodaju motora „Yamaha“, da oštećeniku nije predao taj novac, da je oštećenik potom podigao dva kredita radi tobožnjeg ulaska u posao, da je 2.000 EUR-a predao oštećeniku te 1.000,00 EUR-a i 20.000,00 kn u kolovozu 2007. godine, koji novac je optuženik uzeo obećavajući oštećeniku poslovne rezultate.

34. Svjedok ĆG također potvrđuje prodaju motocikla, govori o zapljeni bagera te opisuje događaje sa zadužnicom koja je konačno stigla kao garancija optuženika da će se oštećeniku vratiti novac, koju zadužnicu je ispunio optuženik.

35. Svjedok ČG potvrđuje davanje 5.000,00 EUR-a pa 6.000,00 EUR- a te kupnju tvrtke „Level“, poznato mu je da je oštećenik plaćao i prekršajne kazne koje su bile u međuvremenu napravljene od strane optuženika, što je oštećenik pred Prekršajnim sudom i dokazivao.

36. Svjedok NG potvrđuje davanje od 4.000,00 kn, te kaže kako se raspitao o ŠG, kako je saznao da je prevarant, poznat mu je incident s bagerom te kazna pred Prekršajnim sudom u Zadru koju je oštećenik morao platiti.

37. Svjedok KG potvrđuje davanje novca ŠG, odnosno potvrđuje navode oštećenika o tome da je tijekom kontakata s optuženikom davao znatne količine novca u očekivanju da će se ostvariti nekakav poslovni odnos između stranaka kojeg mu je optuženik prikazivao kao stvarnost, u biti takvog poslovanja nije uopće bilo.

38. Svjedok ĐG je potvrdio da je kupio t.d. „Level“ te da mu je optuženik kazao da je zainteresiran osobno za kupnju tvrtke i svjedok je prihvatio njegovu ponudu, a UG je prvi put vidio na sudu s njim ranije nije kontaktirao.

39. Optuženik je u svojoj obrani pokušao sudu predočiti da ovdje nije bila riječ o prevari već da je imao namjeru zajedno s oštećenikom žrtvom poslovati i to upravo na inicijativu oštećenika žrtve, da je sve propalo jer je „ Z“ preminuo. Optuženik ne osporava da je primao novac od oštećenika žrtve, te je sud zaključio da iznos štete koju je naveo oštećenik žrtva nije sporan, to je upravo iznos od 330.000,00 kn.

40. Navodi iz obrane optuženika su neuvjerljivi i nelogični, očito usmjereni k izbjegavanju kaznenog progona, te je nedvojbeno optuženik pokušao prikazati sudu da je od oštećenika žrtve primio manje iznose od onih koje je oštećenik u svom iskazu naveo, te optuženik nije dao sudu logično obrazloženje na što je primljeni novac potrošio. Konačno neuvjerljivi su navodi iz obrane optuženika na koji način se trebala realizirati poslovna suradnja. Da je optuženik sklon prijevari i poduzimanju protupravnih radnji pa tako i bez znanja oštećenika žrtva upućuje činjenica da je tvrtku „Level“ osnovao-kupio bez znanja i valjanih potpisa oštećenika tj. vlasnika UG potom je vrhunac radnji optuženika, potpisivanje i dostava zadužnice na naplatu koja da je kojim slučajem realizirana bi nedvojbeno oštećenika žrtvu dovela u još veće probleme. Što sve upućuje na što je optuženik sve spreman kako bi postigao cilj tj. ono što mu je od početka bila namjera sebi pribaviti protupravnu im. korist i to u znatnom iznosu.

41. Oštećenik žrtva UG nema razloga da nevjerodostojno iskazuje jer je svjestan činjenice da se optuženik nalazi u istražnom zatvoru već dulje vrijeme s prekidima tj. prethodno na izdržavanju kazne te s obzirom na protek vremena da će teško naplatiti od optuženika u bilo kojem postupku pred nadležnim sudom.

42. Iako ispitani svjedoci nisu su potvrdili pozajmice oštećeniku žrtvi u cijelosti i nisu uvijek nazočili primopredaji novca od strane oštećenika optuženiku, sve imajući u vidu protek vremena, ovaj sud vjeruje ispitanim svjedocima, te je sud zaključio da je nedvojbeno oštećenik žrtva u inkriminiranom razdoblju se kod istih zadužio, dokumentacija koja potvrđuje visinu i iznos kredita koji je isti u to vrijeme podigao kod banaka, naročito činjenica da na prijetnju oštećenika da će sve prijaviti policiji ukoliko mu ne vrati novac, optuženik je oštećeniku dostavio krivotvorenu bjanko zadužnicu, sve ukazuje na pravilan i logičan zaključak suda da je oštećenik žrtva i prevaren za iznos od 330.000,00 kuna, odnosno za iznos u visni njegovog imovinskopravnog zahtjeva.

43. Nedvojbeno je optuženik je ove prigode postupao s namjerom da sebi pribavi protupravnu imovinsku korist te je doveo oštećenika žrtvu lažnim prikazivanjem činjenica u zabludu i održavao ga u zabludi i time ga naveo da na štetu svoje imovine nešto učini, a kaznenim djelo je pribavljena znatna imovinska korist i počinitelj je postupao s ciljem pribavljanja takve koristi.

44. Obrana je smatrala da je u konkretnom slučaju nastupila zastara kaznenog progona. Međutim optužnim aktom je optuženiku stavljeno na teret da bi počinio kazneno djelo iz članka 224. stavak 4. u vezi stavka 1. KZ/97 za koje je propisana kazna zatvora u trajanju od 6 mjeseci do 5 godina, sud je vodio računa da je za kazneno djelo iz članka 236. stavak 2. u vezi stavka 1. KZ/11 (Narodne novine broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24 - dalje: KZ/11) koji je stupio na snagu 1. siječnja 2013., prije nego što bi po KZ/97 nastupila zastara kaznenog progona za ovo kaznenom djelo u kojem je ovaj sud utvrdio pravni kontinuitet je propisana kazna zatvora do 8 godina pa tako zastara kaznenog progona nastupa 14. lipnja 2028. Kako je sud u ovom predmetu već donio presudu to je ista produljena do 14. lipnja 2030. jer je sud u činjeničnom opisu naveo da bi bio posljednji dan počinjenja kaznenog djela bio 14. lipnja 2008. Nadalje što se tiče znatne imovinske koristi nedvojbeno je 330.000,00 kn /43.798,53 EUR-a znatna imovinska korist sve temeljem članka 87. stavak 29) KZ/11 navodi da je vrijednost imovinske koristi i štete znatna ako prelazi 60.000,00 kn tj. 7.963,37 EUR-a.

45. Stoga je sud optuženiku u konkretnom slučaju odmjerio kaznu po blažem kaznenom zakonu, pri tome vodio računa u smislu članka 3. KZ/11, a to je u ovom slučaju KZ/97 jer je gornja granica propisane kazne za ovo kazneno djelo 5 godina dok novi KZ/11 za kazneno djelo kada je pribavljena znatna imovinska korist iz članka 236. st. 2. KZ/11 propisuje kaznu zatvora do 8 godina.

46. Što se tiče subjektivnog odnosa optuženika prema počinjenom kaznenom djelu, optuženik je bio svjestan protupravnosti svog postupanja, djelo je počinio s izravnom namjerom, što mu je i bio cilj, čime su se njegovom postupanju ostvarila obilježja kaznenog djela iz članka 224. stavak 4. u vezi stavka 1. KZ/97.

47. Što se tiče ubrojivosti ova nije bila sporna.

48. Nakon što je na ovaj način utvrđena kaznena odgovornost optuženika, valjalo je donijeti odluku o vrsti i visini sankcije koju mu je potrebno odmjeriti.

49. Kao olakotnu okolnost sud je cijenio optuženiku osobne okolnosti, da je zaposlen, narušeno zdravstveno stanje, obiteljske prilike tj. da je otac dvoje djece, te protek vremena od počinjenja djela.

50. Na strani optuženika sud je kao otegotnu okolnost cijenio raniju osuđivanost i to: presudom Općinskog suda u Splitu broj K-1164/13 od 19. siječnja 2018. pravomoćno 3. ožujka 2018. zbog kaznenog djela iz članka 229. st. 1. toč. 1. KZ11 - Teška krađa - bezuvjetna kazna zatvora u trajanju od 8 mj. Napomena: Kazna zatvora zamijenjena s radom za opće dobro na način da se jedan dan zatvora mijenja s dva sata rada i sigurnosna mjera Oduzimanje imovinske koristi; presudom Općinskog suda u Šibeniku broj K-295/14 od 15. siječnja 2019., pravomoćno 2 travnja 2019., zbog kaznenog djela iz članka 229. st. 1. toč. 1. KZ11 - Teška krađa - bezuvjetna kazna zatvora u trajanju od 6 mj., presudom Općinskog suda u Splitu broj K-1060/2013 od 6. prosinca 2019., pravomoćno 18. siječnja 2021. zbog kaznenog djela iz članka 229. st. 1. toč. 1. KZ11 - Teška krađa - djelomično uvjetna osuda - bezuvjetna kazna zatvora u trajanju od 6 mj. i uvjetna kazna zatvora u trajanju od 1 g. uz rok kušnje u trajanju od 3 g., sigurnosna mjera - Oduzimanje imovinske koristi; presudom Općinskog suda u Splitu broj K-790/2014 od 13. svibnja 2022. pravomoćno 17. kolovoza 2022. zbog kaznenog djela iz članka 229. st. 1. KZ11 - Teška krađa - uvjetna kazna zatvora u trajanju od 1 g. uz rok kušnje u trajanju od 5 g. i sigurnosna mjera - Posebne obveze u trajanju od 1 g. 6 mj., Oduzimanje imovinske koristi u trajanju od 1 g. 6 mj.; presudom Općinskog suda u Splitu broj K-511/2022 od 23. svibnja 2022. pravomoćno 1. rujna 2022. zbog kaznenog djela iz članka 190. st. 2. KZ11 - Neovlaštena proizvodnja i promet drogama - bezuvjetna kazna zatvora u trajanju od 1 g. 9 mj., te sporedna novčana kazna i dodatni uvjetni sigurnosna mjera - Oduzimanje imovinske koristi; presudom Općinskog suda u Splitu broj K-709/2020 od 24. svibnja 2024. pravomoćno 20. srpnja 2024. zbog kaznenog djela iz članka 118. st. 1. KZ11 - Teška tjelesna ozljeda - uvjetna kazna zatvora u trajanju od 1 g. uz rok kušnje u trajanju od 2 g.; presudom Općinskog suda u Splitu broj K-1376/2020 od 8. studenoga 2024. pravomoćno 24. siječnja 2025. zbog kaznenog djela iz članka 278. st. 3. KZ11 - Krivotvorenje isprave - bezuvjetna kazna zatvora u trajanju od 1 g.; te da je oštećenik zainteresiran za kazneni progon optuženika.

51. Imajući u vidu sve relevantne okolnosti, stupanj krivnje na strani optuženika, jačinu ugrožavanja kaznenim djelom zaštićenog dobra, svrhu kažnjavanja, procjenu ličnosti počinitelja, vodeći računa o ciljevima kažnjavanja, sud je optuženika proglasio krivim te temeljem članka 224. stavak 4. Kaznenog zakona/97 optuženika ŠG osudio na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci.

52. Prilikom donošenja odluke o vrsti i visini sankcije sud je vodio računa o načelu zabrane reformacio in peius jer na ranije presude državni odvjetnik nije uložio pravni lijek već samo optuženik pa je sud vezan ranijom presudom i ranije odmjerenom kaznom to je upravo 6 mjeseci zatvora.

53. Ovako izrečenu sankciju, sud smatra primjerenom kako počinjenom kaznenom djelu, tako i osobi optuženika, te smatra da se u ovom slučaju svrha kažnjavanja iz čl. 41. Kaznenog zakon/11, može ostvariti izricanjem bezuvjetne osude tako izraziti društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecati na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja.

54. Kako je oštećenik postavio im. pravni zahtjev za naknadu štete to je sud temeljem članka 158. stavak 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku naložio optuženiku da na ime postavljenog imovinsko pravnog zahtjeva isplatiti oštećeniku HG iznos od 43.798,53 EUR-a (četrdesettritisućesedamstodevedestosam eura i pedesttri centa)/ 330.000,00 kn (tristotridesettisuća kuna).

55. Kako su tijekom postupka nastali troškovi, optuženik je iskazao da je vlasnik j.d.d. i ima mjesečne prihode u iznosu od 1.500,00 EUR-a, to je temeljem članka 148. stavak 1. u vezi članka 145. stavak 1. i 2. točka 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku sud naložio optuženiku ŠG da naknadi troškove kaznenog postupka u iznosu od ukupno 3.174,45 EUR-a (tritisućestodesedamdestčetiri eura i četrdesetpet centi); od čega iznos od 2.000,00 kn/265,45 EUR-a po rješenju od 21. srpnja 2021., iznos od 2.000,00 kn/265,45 EUR- a po rješenju od 25. siječnja 2022., iznos od 2.000,00 kn/265,45 EUR-a po rješenju od 8. rujna 2022., iznos od 118,12 EUR-a i iznos od 393,75 EUR-a po rješenju od 29. kolovoza 2023., iznos od 393,75 EUR-a po rješenju od 7. rujna 2023., iznos od 118,12 EUR-a po rješenju od 24. svibnja 2024., iznos od 118,12 EUR-a i 118,12 EUR-a po rješenju od 13. rujna 2024, iznos od 118,12 EUR-a po rješenju od 22. svibnja 2025. predstavlja nagradu stalnom sudskom vještaku dr. Antoniu Alujeviću, a iznos od 1.000,00 EUR-a paušalnu svotu, u roku od 15 (petnaest) dana po pravomoćnosti presude.

u odnosu na K-DO- 2264/2011

56. Nakon ovako provedenog dokaznog postupka, ovaj sud je zaključio da nije dokazano da bi optuženik počinio kazneno djelo protiv imovine - prijevarom - opisano i kažnjivo po članku 224. stavak 4. u svezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona/97 te ga je temeljem članka 453. točka 3) ZKP oslobodio optužbe, kako je to činjenično i pravno opisano i označeno u izreci ove presude pod točkom 2.

57. Što se tiče kaznenog djela iz članka 224. stavak 1. i 4. u vezi članka 33. KZ/97 nedvojbeno je „Autobusni promet“ d.d. Varaždin zadužnicom na iznos od 1.000.000,00 kn br Ov-1920/05 od 4. ožujka 2005. neosnovano i protupravno stavljen u blokadu te ista nije naplaćena, te je nad ovim t.d., rješenjem Trgovačkog suda u Varaždinu od 9. veljače 2009. otvoren stečajni postupak te je odgovorna osoba u tom pravcu Županijskom državnom odvjetniku u Splitu podnijela kaznenu prijavu i to 12. lipnja 2008.

58. Iz nalaza i mišljenja Centra „Ivan Vučetić“ proizlazi da potpisi UG kod osnivanja tvrtke nisu njegovi.

59. Tvrtka „Level d.o.o. u PBZ je imala otvoren račun u razdoblju od 19. veljače 2008. do 20. lipnja 2008. nije bilo ostvarenih prometa.

60. Optuženik je u svojoj obrani iskazao da što se tiče kaznenog djela pokušaja prevare da to djelo nije mogao počiniti kako u svoju korist pa tako ni u korist druge osobe, imajući u vidu nalaz i mišljenje vještaka za rukopise (grafologa) nije mogao osporiti činjenicu da je zadužnicu osobno ispisao. Kod činjenice da optuženik već dulje vrijeme oštećenika žrtvu UG drži u zabludi i čini kazneno djelo prevare na njegovu štetu zaključno s 14 lipnja 2008., nije jasno na koji način bi to kako mu se to stavlja na teret optužnim aktom optuženik sada izmijenjenom optužnicom drugom pribavio protupravnu im. korist, jer samo ovlaštena osoba to je u ovom slučaju UG bi bio osoba koja bi eventualno mogla bilo koja sredstva s računa t.d. „Level“ podignuti, a račun tvrtke je kod PBZ bio u razdoblju bez prometa. To znači da bi sud u ovom postupku bio dužan utvrdi koja je to druga osoba kojoj je optuženik namjeravao pribaviti im. korist a državni odvjetnik smatra da je to t.d. "Level" d.o.o. [adresa], u što je teško povjerovati. Optuženik nije bio osoba koja je bila ovlaštena za zastupanje t.d. „Level d.o.o., te bez znanja i potpisa UG nije mogao podignuti s računa tog društva sredstva, sud je tijekom postupka je dokazao da je optuženik "bez znanja formalnog direktora društva „Level“ d.o.o. UG poslao zahtjev za naplatu bjanko zadužnice i priložio bjanko zadužnicu OV-01920/2005 ovjerenu od javnog bilježnika 4. ožujka 2005. izdanu od trgovačkog društva „Autobusni promet„ d.d. Varaždin iz Varaždina na kojoj se nalazio ovjereni potpis direktora tog društva i u kojoj je navedeno da je trgovačko društvo „Autobusni promet„ d.d. suglasno da se radi naplate tražbine u iznosu od 1.000.000,00 kn iznosi zapljena novčanih sredstava s njegovog računa i ista novčana sredstva isplate vjerovniku trgovačkog društva „Level“ d.o.o iz [adresa]," sud je utvrdio da je na zahtjevu optuženik potpisao UG i isti pečatirao pečatom trgovačkog društva „Level“ d.o.o. iako je znao da to nije istina i da trgovačko društvo „Autobusni promet„ d.d. Varaždin ne duguje 1.000.000,00 kn trgovačkom društvu „Level“ d.o.o.".

61. Sud je utvrdio da su nedvojbeno u Zagrebačkoj banci povjerovali u istinitost zadužnice i pustili je na naplatu a ista se nije mogla naplatiti jer je račun trgovačkog društva „Autobusni promet„ d.d. bio u blokadi. Nakon čega je Autobusni promet d.d. Varaždin podnio kaznenu prijavu protiv ĐG i UG.

62. Navedena sredstava u tom slučaju su trebala biti isplaćena vjerovniku trovačkom društvu „Level“ d.o.o. [adresa], čiji je jedini osnivač i jedina osoba ovlaštena za zastupanje bio oštećenik UG te bez znanja i potpisa UG novac koji bi u tom postupku eventualno bio uplaćen na račun društva „Level“ d.o.o. [adresa] nije mogao optuženik podignuti s računa pa tako ni drugom ostvariti protupravnu imovinsku korist u znatnom iznosu jer je za pribavljanje takve im. koristi nedvojbeno potrebno znanje i suglasnost odgovorne osobe t.d. "Level".d.o.o. Solin, koja nedvojbeno u konkretnom slučaju nije postojala. Sud je zaključio da nije dokazano da bi se u konkretnom slučaju u postupanjima optuženika ostvarila obilježja kaznenog djela iz članka 224. stavak. 4. u vezi sa člankom 33. KZ/97 pa tako ni nekog drugog kaznenog djela, te ga je oslobodio optužbe da bi počinio kazneno djelo kako to stoji u izreci ove presude pod točkom 2.

63. Sud je tijekom postupka zaključio da svjedok UG nije imao saznanja o ovim radnjama optuženika pa tako sigurno nije osoba koja bi drugome omogućavala i pak predavala imovinsku korist pribavljenu na ovakav način a osobito ne vjerovniku t.d. "Level" d.o.o.

64. Obrana je smatrala da je u konkretnom slučaju nastupila zastara kaznenog progona međutim iako je optužnim aktom optuženiku stavljeno na teret da bi počinio kazneno djelo iz članka 224. stavak 4. u vezi stavka 1. sve u vezi sa člankom 33. KZ/97 za koje je propisana kazna zatvora u trajanju od 6 mjeseci do 5 godina, sud je vodio računa da je za kazneno djelo iz članka 236. stavak 2. u vezi stavka 1. KZ/11 (Narodne novine broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24 - dalje: KZ/11) koji je stupio na snagu 1. siječnja 2013., prije nego što bi po KZ/97 nastupila zastara kaznenog progona za ovo kaznenom djelo u kojem je ovaj sud utvrdio pravni kontinuitet je propisana kazna zatvora do 8 godina pa tako zastara kaznenog progona nastupa 30. svibnja 2028. a kako je sud u ovom predmetu već donio presudu to je ista produljena do 30. svibnja 2030. nadalje što se tiče znatne imovinske koristi nedvojbeno je 1.000,000,00 kn /132.722,81 EUR-a znatna imovinska korist sve temeljem članka 87. stavak 29) KZ/11 navodi da je vrijednost imovinske koristi i štete znatna ako prelazi 60.000,00 kn tj. 7.963,37 EUR- a.

65. U konkretnom slučaju odgovornost optuženika nije dokazana izvan razumne sumnje, u dvojbi o postojanju ili nepostojanju činjenica koje tvore obilježja kaznenog djela sud istu rješava primjenom pravila „in dubio pro reo“ kao pravno logičnom u donošenju odluke. Stoga ako dvojbu u postojanje ili ne postojanje neka odlučne činjenice nije moguće otkloniti onda se takve činjenice uzimaju u korist optuženika.

66. Osnovana sumnja zbog čega je optužni akt podnesen i morao biti podnesen je opravdana, ali osnovana sumnja nije se dokazala da bi se optuženika moglo proglasiti krivim za kazneno djelo iz članka 224. stavak 4. u vezi stavka 1. i u vezi članka 33. KZ/97 pa ni bilo kojeg drugog kaznenog djela dok što se tiče kaznenog djela krivotvorenja isprave sud je već konstatirao da je nastupila zastara kaznenog progona.

67. Kako nije dokazno da bi optuženik počinio kazneno djelo koje mu je optužnim aktom stavljeno na teret, to ga je sud temeljem članka 453. točka 3) ZKP-a oslobodio optužbe da bi počinio kazneno djelo protiv imovine – pokušaj prijevare – opisano po članku 224. stavak 1. i 4. u svezi s člankom 33. Kaznenog zakona/97, kako je to činjenično i pravno opisano i označeno u izreci ove presude pod točkom 2.

68. Temeljem članka 149. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. do 5. ovog Zakona te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada branitelju padaju na teret proračunskih sredstava u odnosu na dio izreke ove presude pod 2. riječ je o troškovima koji se odnose na trošak Darinka Tratnik u iznosu od 3.963,00 kn i specifikacija troškova Centra Ivan Vučetić Zagreb od 11. 2. 2025. u iznosu od 238,56 EUR-a.

U Splitu, 27. svibnja 2025.

SUDAC

MARINA BOKO

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi u 4 primjerka ovom sudu, a o njoj odlučuje županijski sud.

DNA:

- optuženik Zatvor u Splitu

- branitelj Željko Ostoja, odvj. u Splitu

- ODO Split

- oštećenik žrtva UG

- opunomoćenik oštećenika Ivan Rađa, odvjetnik u Splitu

- u spis