REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Avenija Dubrovnik 6, Zagreb
Poslovni broj: Us I-4017/2024-18
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu pojedincu toga suda, Tamari Bogdanović, uz sudjelovanje Valentine Pergar, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice MA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenica Maša Gluhinić, OIB: [osobni identifikacijski broj], odvjetnica u Zajedničkom odvjetničkom uredu Maša Gluhinić i Monja Matić, Zagreb, Lička ulica 31, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, radi razmjernog dijela invalidske mirovine, 27. svibnja 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II 141-02/24-03/03469961012, URBROJ: 341-99-06/2-24-2716, broj spisa: 764460 od 19. kolovoza 2024. i zahtjev za naknadu troška upravnog spora.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II 141-02/24-03/03469961012, URBROJ: 341-99-06/2-24-2716, broj spisa: 764460 od 19. kolovoza 2024. odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Slavonskom Brodu, KLASA: UP/I 141-02/23- 03/03469961012, URBROJ: 341-16-06/2-23-27053, broj spisa: 118969 od 24. siječnja 2024. kojim je odbijen zahtjev tužiteljice za priznanje prava na razmjerni dio invalidske mirovine.
2. Tužiteljica u tužbi pobija zakonitost osporavanog rješenja, te ističe da činjenično stanje u upravnom postupku nije potpuno i pravilno utvrđeno, a što proizlazi iz dokumentacije inozemnog nositelja osiguranja, te tužiteljica nije osobno pregledana od strane vještaka, te se kao dokaz nabraja medicinska dokumentacija i predlaže provesti kombinirano medicinsko vještačenje po sudskom vještaku psihijatru i vještaku medicine rada, a po potrebi i saslušanje tužiteljice.
3. Ističe da je njemački nositelj osiguranja usvojio zahtjev tužiteljice za priznanje invalidske mirovine zbog potpune nesposobnosti za rad prvotno za razdoblje od 1. srpnja 2022. do 31. prosinca 2023., a nakon toga i do 31. prosinca 2025. o čemu kao dokaz prilaže ovjereni prijevod rješenja o mirovini od 16. siječnja 2023. i 28. kolovoza 2023., pa nije logično da na temelju iste dokumentacije, jedan nositelj osiguranja donosi odluku o potpunoj nesposobnosti za rad, a drugi ne priznaje čak ni djelomičnu nesposobnost za rad.
4. Iz medicinske dokumentacije proizlazi da se tužiteljica jest stacionarno liječila, ali joj liječenje nije pomoglo, te smatra da su s obzirom na njene dijagnoze iscrpljene sve mogućnosti koje njeno zdravstveno stanje dopušta i koje ne dovode do pogoršanja stanja.
5. Prema stavu tuženika tužiteljica bi i dalje trebala obavljati poslove koji su fizički zahtjevni i dolaziti u kontakt sa širokim krugom ljudi, a što posebno loše na nju utječe.
6. Predlaže sudu da poništi osporavano drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje i prizna tužiteljici pravo na razmjerni dio invalidske mirovine, te naloži prvostupanjskom tijelu da u roku od trideset dana od dana dostave pravomoćne presude izračuna pripadajući iznos razmjernog dijela invalidske mirovine, te naloži tuženiku da tužiteljici naknadi trošak upravnog spora za zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate.
7. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti ostaje kod navoda danih u obrazloženju osporavanog rješenja i ističe da je osporavano rješenje doneseno temeljem činjeničnog stanja utvrđenog u provedenom upravnom postupku i sukladno zakonskim propisima, te kako su tijela stručnog vještačenja prvog i drugog stupnja suglasna da kod tužiteljice ne postoji smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, niti djelomičan ili potpuni gubitak radne sposobnosti iz članka 39. Zakona o mirovinskom osiguranju, ne postoji ni uvjet za priznanje prava na razmjerni dio invalidske mirovine prema navršenom mirovinskom stažu ostvarenom u Republici Hrvatskoj.
8. Predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev.
9. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
10. Sud je održavao usmenu i javnu raspravu na dva ročišta, oba u prisutnosti opunomoćenice tužiteljice i sudskog vještaka prim. dr. sc. Marije Zavalić, specijalista medicine rada, te u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, a sukladno ovlaštenju iz članka 89. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/24), o čemu je tuženik bio upozoren u pozivu za raspravu.
11. Na raspravi sudski vještak je i usmeno iznio zaključke iz svog pisanog nalaza i mišljenja od 6. siječnja 2025. da sukladno odredbama članka 39. Zakona o mirovinskom osiguranju kod tužiteljice nije nastupila invalidnost, jer medicinska dokumentacija priložena u spisu nije, bez tražene dodatne dokumentacije dostatna za ocjenu radi li se kod tužiteljice o trajnim posljedicama bolesti koje se ne mogu otkloniti daljnjim liječenjem ili je potrebno daljnje liječenje.
12. Nakon dostave dodatne medicinske dokumentacije dostavljene u sudski spis 25. ožujka 2025., sudski vještak se očitovao da u potpunosti ostaje kod ranije danog pisanog nalaza i mišljenja, jer ni naknadno nije dobila traženu dokumentaciju o dinamici liječenja i načinu liječenja, jer je razvidno da se radi o dva nalaza iz veljače 2025. u kojima se navode dijagnoze koje nisu sporne, ali se ne navodi dokumentacija sa pojedinih liječenja odnosno seansi, niti iz kojeg razloga tužiteljica nije bila ponovno hospitalizirana, nakon što je kratko vrijeme po hospitalizaciji napustila liječenje, te se na njega nije vratila, a kako je to bilo preporučeno.
13. Vještak napominje da se kod agorafobije i histrionskog poremećaja ranije zvanog histerija provodi intenzivna psihijatrijska terapija najčešće u hospitalnim uvjetima ili ambulantno gotovo svakodnevno s najdužim razmacima između dva liječenja od tjedan dana, a u dodatnom očitovanju liječnika od 17. veljače 2025. nema točnih podataka o datumima seansi tužiteljice, pa je vještak za sada suglasan sa zaključkom vještaka iz upravnog postupka da se radi o liječenju koje je u tijeku.
14. Vještak je na pitanje opunomoćenice tužiteljice je li moguće da takva hospitalizacija ne bi dovela do traženih rezultata odgovorio da je upravo hospitalizacija indicirana kod osoba s navedenom dijagnozom zbog toga što liječenje redovito izaziva nelagodu i pojačani stres, pa pacijenti moraju biti pod stalnim nadzorom ili u ambulantom svakodnevnom liječenju, a obzirom da se psihoterapijskim metodama pokušavaju otkriti uzroci navedenih bolesti, zbog čega je vještak i zatražio da se dostavi dinamika ambulantnih liječenja tužiteljice, radi utvrđivanja je li liječenje provođeno prema smjernicama za liječenje navedenih bolesti, te je pri otpustu sa navedenog liječenja dana uputa da se liječenje nastavi nakon razrješenja bolesti zbog koje je prekinuto, jer se radilo o sumnji na tumor dojke zbog čega je tužiteljica bila poslana na pretrage.
15. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja, te razmatrajući sporna činjenična i pravna pitanja sud je izvršio uvid u sudski spis predmeta i spis tuženika dostavljenog u odgovoru na tužbu.
16. Prema podacima spisa predmeta, prvostupanjsko rješenje od 24. siječnja 2024. doneseno je na temelju nalaza i mišljenja Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, evidencijski broj 997914 od 8. siječnja 2024. u kojem je utvrđeno da kod tužiteljice ne postoji niti jedan oblik radne nesposobnosti u smislu članka 39. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine, broj: 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18,102/19, 84/21 i 119/22), jer kod tužiteljice ne postoji trajni gubitak radne sposobnosti bez preostale radne sposobnosti, a niti je radna sposobnost smanjena za više od polovice u odnosu na zdravog osiguranika iste ili slične razine obrazovanja, pa ne postoji uvjet invalidnosti za stjecanje prava na invalidsku mirovinu iz članka 56. Zakona o mirovinskom osiguranju.
17. Osporavanim rješenjem od 19. kolovoza 2024. žalba tužiteljice je odbijena, s obrazloženjem da je povodom žalbe pribavljen nalaz i mišljenje Vijeća viših vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom Središnjeg ureda, evidencijski broj 1097004 od 2. kolovoza 2024. u kojem se opisuje zdravstveno stanje tužiteljice i zaključuje da stanje tužiteljice za sada nije konačno, jer nisu iscrpljene sve terapijske mogućnosti, a obzirom da navedene promjene u zdravstvenom stanju zahtijevaju daljnje praćenje i liječenje po nadležnim specijalistima, te za sada po svojoj naravi i u postojećem stupnju izraženosti ne uvjetuju trajno smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, niti djelomičan ili potpuni gubitak radne sposobnosti.
18. Tuženik je obrazložio da vještačenja vještaka njemačkog mirovinskog osiguranja ne obvezuju domaćeg vještaka u pogledu utvrđivanja invalidnosti u hrvatskom mirovinskom osiguranju, jer svaka država primjenjuje vlastiti sustav ostvarivanja prava na davanja na temelju invalidnosti, pa tako primjenjuje i vlastitu definiciju invalidnosti, koja sadržava zakonske i medicinske kriterije koji su svojstveni njezinom sustavu socijalne sigurnosti, tržištu rada i drugim elementima koji se pri definiranju invalidnosti uzimaju u obzir.
19. Dalje navodi da se kod rješavanja zahtjeva za invalidsku mirovinu primjenom uredbi Europske unije o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti treba pred nadležnim tijelom vještačenja u Republici Hrvatskoj utvrditi postoji li kod osiguranika smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomičan ili potpuni gubitak radne sposobnosti prema propisima i kriterijima koji se primjenjuju u hrvatskom mirovinskom osiguranju, te tuženik citira članak 39. stavak 1., 2., 3. i 4. Zakona o mirovinskom osiguranju.
20. Prema ocjeni suda, osporavanim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužiteljice.
21. Naime, pribavljen nalaz i mišljenje neovisnog sudskog vještaka specijalista medicine rada potvrdio je pravilnost zaključka stručnih tijela medicinskog vještačenja da kod tužiteljice za sada nije nastupio niti jedan oblik invalidnosti u smislu članka 39. Zakona o mirovinskom osiguranju, jer se iz dostavljene medicinske dokumentacije za sada ne može zaključiti da se radi o konačnom zdravstvenom stanju, niti da su do sada iscrpljene sve terapijske mogućnosti jer navedene promjene u zdravstvenom stanju tužiteljice zahtijevaju daljnje praćenje i liječenje po nadležnim specijalistima i za sada po svojoj naravi i u postojećem stupnju izraženosti ne uvjetuju trajno smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost niti djelomičan ili potpuni gubitak radne sposobnosti.
22. Iz navedenog razloga, sud je osporavano rješenje ocijenio zakonitim.
23. O trošku upravnog spora sud je odlučio na temelju članka 147. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima kojim je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora.
24. Stoga je sud na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima presudio kao u izreci.
U Zagrebu 27. svibnja 2025.
Sutkinja:
Tamara Bogdanović, univ. spec.
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.
DNA:
1. Odvjetnica Maša Gluhinić, putem e-kom.
2. Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Središnja služba, putem e-kom.
3. U spis
