Republika Hrvatska

Općinski radni sud u Zagrebu

Ulica grada Vukovara 84

Pr-1463/2024-18

10000 Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Jelici Pandurić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice MĆH, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćnici Mariji Jukić Jurišić, odvjetnici iz Zagreba, Đorđićeva 15, protiv tuženika CROATIA osiguranja d.d., OIB: 26187994862, Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, zastupanog po punomoćnicima po zaposlenju, radi naknade štete, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 06. svibnja 2025. godine, u prisutnosti pun. tužiteljice, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, temeljem čl. 335. st. 4. ZPP-a, dana 27. svibnja 2025. godine,

presudio je

I. Nalaže se tuženiku CROATIA osiguranju d.d., Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, isplatiti tužiteljici MĆH, iz [adresa], na ime naknade neimovinske i imovinske štete iz štetnog događaja od 18.12.2023., iznos od neto 499,88 € (slovima: četiristodevedesetdeveteuraosamdesetosamcenti) sa zateznim kamatama tekućim od 17.07.2024. do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Odbija se dio tužbenog zahtjeva u visini od 700,00 €, kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku CROATIA osiguranju d.d., Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, isplatiti tužiteljici MĆH, iz [adresa], zatezne kamate na nesporno plaćeni iznos naknade štete od 830,00 € za razdoblje od podnošenja odštetnog zahtjeva tj. od 17.07.2024. do dana isplate 02.09.2024. po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 728,00 €, sa zateznim kamatama tekućim od 27.05.2025., do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi od 14.10.2024. navodi da je dana 18.12.2023. zadobila ozljedu na radu kod poslodavca KRAŠ prehrambena industrija d.d., Zagreb, Ravnice 48 u proizvodnom pogonu proizvodnje čokoladiranih proizvoda – pogonu keksa i vafla, prilikom čišćenja stroja za čokoladiranje. Tužiteljica je prilikom čišćenja i pranja stroja za čokoladiranje podigla gornji poklopac s pneumatskim / hidrauličnim podizačem kako bi imala pristup određenim dijelovima i pri vraćanju očišćenog dijela u stroj, podizač je popustio i poklopac je pao na glavu tužiteljice i ozlijedio ju. Poslodavac odgovara radniku za štetu uzrokovanu ozljedom na radu po načelu objektivne odgovornosti, a prema općim propisima obveznog prava. Odgovornosti se može osloboditi samo kada šteta potječe od više sile, radnje oštećenika ili treće osobe koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći ili otkloniti. Kako ovdje nije ispunjen niti jedan od navedenih uvjeta, jer je tužiteljica posao obavljala na uobičajeni način i kako je tužiteljici priznata ozljeda na radu, postoji odgovornost poslodavca, pa samim time i tuženika kod kojega je poslodavac tužiteljice osigurao odgovornost iz djelatnosti prema vlastitim djelatnicima, za naknadu štete. Tužiteljici je povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje jer je prilikom pada poklopca na glavu u području čela s desne strane pretrpjela intenzivne bolove i strah. Tužiteljica potražuje za pretrpljene bolove 1.000,00 €, za pretrpljeni strah 1.000,00 €, za tuđu pomoć 30,00 € odnosno ukupno 2,030,00 € umanjeno za nesporno plaćenih 830,00 €, odnosno za 1.200,00 € sa zateznim kamatama tekućim od 17.07.2024. (od dana podnošenja odštetnog zahtjeva) do isplate, te trošak parničnog postupka sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate. S obzirom da e tuženik nesporni iznos platio tužiteljici sa zakašnjenjem, tužiteljica potražuje i isplatu zateznih kamatama na plaćeni iznos naknade štete od 830,00 € i to za razdoblje od podnošenja odštetnog zahtjeva 17.07.2024. do isplate 02.09.2024..

2. Nakon provedenog medicinskog vještačenja po stalnom sudskom vještaku dr. sc. Zvonimiru Lovriću– kirurgu, tužiteljica je podneskom od 24.02.2025. (str. 57-58 spisa), postavila konačan tužbeni zahtjev. Konačno uređenim tužbenim zahtjevom tužiteljica je smanjila prvotno postavljeni tužbeni zahtjev, tako da potražuje za pretrpljene bolove 1.000,00 €, za pretrpljeni strah 1.000,00 €, za tuđu pomoć (9 h x 3,32 €) iznos od 29,88 €, odnosno ukupno 2.029,88, umanjeno za nesporno plaćenih 830,00 €, odnosno 1.199,88 €. U preostalom dijelu prvotno postavljeni tužbeni zahtjev je ostao neizmijenjen.

3. U odgovoru na tužbu tuženik navodi kako je tužiteljica dana 18.12.2023.g. zadobila ozljedu na radu kod poslodavca KRAŠ PREHRAMBENA INDUSTRIJA d.d., u proizvodnom pogonu proizvodnje čokoladiranih proizvoda-pogonu keksi i vafla prilikom čišćenja stroja za čokolodiranje. Tuženik priznaje činjenicu nastanka štetnog događaja kao i činjenicu da je u vrijeme nastanka štetnog događaja trgovačko društvo KRAŠ PREHRAMBENA INDUSTRIJA d.d., bilo osigurano kod tuženika po polici osiguranja broj [broj police osiguranja], kojom policom je pokrivena odgovornost prema djelatnicima. U odnosu na visinu postavljenog tužbenog zahtjeva, tuženik istu osporava. Naime, nesporno je kako se tužitelj obratio tuženiku s odštetnim zahtjevom te je tuženik u mirnom postupku temeljem dostavljene dokumentacije, a vodeći računa o svim okolnostima konkretnog slučaja kao i orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda utvrdio visinu štete u iznosu od 830,00 EUR, koji iznos je u cijelosti isplatio, a od čega s osnova neimovinske štete 800,00 eura, a s osnova imovinske štete za tuđu pomoć i njegu iznos od 30,00 eura. Isplatom navedenog iznosa, tuženik smatra kako je u cijelosti ispunio svoju obvezu prema tužitelju, u svezi s predmetnim štetnim događajem, slijedom čega osporava i tijek zakonskih zateznih kamata na neimovinsku štetu, sve iz razloga što je tuženik isplatom u mirnom postupku u potpunosti ispunio svoju obvezu pa samim time nije ni pao u zakašnjenje. Nadalje se navodi ukoliko bi Naslovni sud prihvatio prijedlog za provođenjem medicinskog vještačenja, predlaže se da prije provođenja istog tužitelj dostavi: cjelokupnu medicinsku dokumentaciju vezanu uz predmetno ozljeđivanje presliku cjelokupnog zdravstvenog kartona od liječnika primarne zdravstvene zaštite poradi razgraničenja eventualnih prijašnjih ozljeda od eventualnih posljedica predmetnog štetnog događaja, kao i utvrđivanja općeg zdravstvenog stanja tužitelja prije nezgode svu medicinsku dokumentaciju u originalu radi sravnjivanja s dokumentacijom priloženom uz tužbu. Naposljetku, tuženik osporava zatraženi tijek zakonskih zateznih kamata, a posebno osporava zatraženi tijek zakonskih zateznih kamata na imovinsku štetu koju tužitelj potražuje na ime tuđe pomoći i njege, a sve budući da se radi o nerepariranoj šteti pa se zakonske zatezne kamate se na istu mogu računati jedino od dana kada njezina visina bude utvrđena odnosno od dana presuđenja. Zaključno, tuženik predlaže sudu da nakon provedenog dokaznog postupka odbije tužbeni zahtjevi u cijelosti te obveže tužitelja da tuženiku naknadi trošak parničnog postupka zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

4. Sud je proveo dokaze: izvršen je uvid u prijavu o ozljedi na radu za tužiteljicu (str. 5-8 spisa), u odštetni zahtjev tužiteljice dostavljen tuženiku putem e-maila dana 17.07.2024. (str. 9-11 spisa), u očitovanje tuženika od 31.08.2024. na odštetni zahtjev tužiteljice (str. 12 spisa), u medicinsku dokumentaciju za tužiteljicu (str. 14 spisa), u izvod iz transakcijskog računa od 02.09.2024. (str. 29 spisa), u policu osiguranja br. [broj police osiguranja] (str. 30-31, 40-41 spisa), u privitak polici odgovornosti br. 078700103880 (str. 32,42 spisa), u Uvjete za osiguranje od javne (izvanugovorne) odgovornosti (str. 33-38 spisa), proveden je dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku prof. dr. sc. Zvonimiru Lovriću, kirurgu i traumatologu (str. 51-52 spisa).

5. Koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. ZPP-a).

6. U čl. 219. st. 1. ZPP-a kaže se da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

7. U čl. 221.a ZPP-a kaže se da ako sud na temelju izvedenih dokaza (čl. 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

8. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadom neimovinske i imovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje kao posljedicu ozljeđivanja na radnom mjestu kod poslodavca KRAŠ prehrambena industrija d.d. dana 18.12.2023..

9. U odgovoru na tužbu tuženik je priznao činjenicu nastanka štetnog događaja, kao i činjenicu da je u vrijeme nastanka štetnog događaja trgovačko društvo KRAŠ prehrambena industrija d.d., bilo osigurano kod tuženika po polici osiguranja br. [broj police osiguranja], kojom policom je pokrivena odgovornost prema djelatnicima.

10. Među strankama je sporna visina tužbenog zahtjeva, s time daj e tuženik istaknuo da je dana 02.09.2024. isplatio tužiteljici s osnova neimovinske štete iznos od 800,00 €, a s osnova imovinske štete za tuđu pomoć iznos od 30,00 €, odnosno ukupno 830,00 €, te smatra da je navedenom isplatom u mirnom postupku isplatio štetu koja je nastala tužiteljici dana 18.12.2023. u cijelosti.

11. Tuženik osporava tijek zateznih kamata na neimovinsku štetu jer je tuženik u mirnom postupku u potpunosti ispunio svoju obvezu i nije pao u zakašnjenje.

12. Tuženik osporava tijek zateznih kamata na imovinsku štetu koju tužiteljica potražuje jer se radi o nerepariranoj šteti pa se zatezne kamate na istu mogu računati jedino od dana kada njezina visina bude utvrđena odnosno od dana presuđenja.

13. U čl. 111. Zakona o radu (NN 93/14,127/17, 98/19, 151/22, 46/23, 64/23) navodi se, da je poslodavac dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava ako radnik pretrpi štetu na radu, ili u svezi s radom. Tužiteljica se ozlijedila tijekom svog radnog vremena. Tužiteljica se ozlijedila na radu, te u svezi s radom, te poslodavac tužiteljice – osiguran tuženika odgovara tužiteljici, kao radnici, za pretrpljenu ozljedu po kriteriju objektivne odgovornosti sukladno kogentnoj pravnoj normi i čl. 25. Zakona o zaštiti na radu (NN 71/14, 118/14, 154/14, 94/18, 96/18) u kojoj se navodi da ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra se da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti. Poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati, niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu. Sklapanjem ugovora o osiguranju poslodavac u cijelosti prenio svoju odgovornost za štetu radnicima po kauzalnom kriteriju na osiguratelja ovdje tuženika, te osiguratelj poslodavca ovdje tuženik odgovara tužiteljici (radnici) za nastalu štetu (ozljedu na radu) po kriteriju objektivne odgovornosti. Zadobivena ozljeda na radu tužiteljici je priznata kao ozljeda na radu od strane HZZO-a. Ozljeda tužiteljice ne bi bila priznata od strane HZZO-a kao ozljeda na radu u slučaju da je do iste ozljede došlo zbog skrivljenog, nesavjesnog ili neodgovornog ponašanja tužiteljice na radnom mjestu ili pak u slučaju da je tužiteljica svojim ponašanjem na bilo koji način doprinijela nastanku štetnog događaja. Navedeno je regulirano čl. 67. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (NN 80/13, 137/13, 98/19, 33/23). Obrazac prijave ozljede na radu ima dokaznu snagu javne isprave (str. 5-7 spisa), te po svojoj pravnoj naravi predstavlja pravomoćni upravni akt sukladno čl. 129. st. 1. naprijed navedenog Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju. Činjenica da je HZZO priznao ozljedu tužiteljice od 09.02.2024. kao ozljedu na radu, predstavlja nastup osiguranog slučaja iz čl. 2. st.1. i 2. Općih uvjeta za osiguranje od javne (izvanugovorne) odgovornosti, te je predmetnim osiguranjem pokrivena izvanugovorna odgovornost osiguranika za štetu koja proizađe iz njegove registrirane djelatnosti, vlasništva, posjedovanja ili određenog svojstva stvari. Poslodavac je dužan organizirati i provodit zaštitu na radu vodeći pri tome računa o prevenciji rizika, te o obavještavanju, osposobljavanju, organizaciji, te sredstvima rada i radnom okolišu u kojem se odvijaju radni zadaci. Poslodavac mora organizirati i osigurati provedbu zaštite na radu na svim razinama radnog procesa i na način da se prevenira ozljeđivanje radnika prilikom obavljanja radnih zadataka. Poslodavac je obvezan provoditi prevenciju u svim radnim postupcima, organizaciji rada i u upravljanju radnim procesima pri čemu radnicima mora osigurati najveću moguću razinu zaštite na radu te je odgovoran za organiziranje i provedbu sustava zaštite na radu u svim dijelovima organizacije rada i u svim radnim postupcima (čl. 3. st. 1. toč. 22., čl. 4. st.1., čl. 10. do 13., čl. 17. st.1. i 2. i čl. 18. i 19. naprijed navedenog Zakona o zaštiti na radu). Poslodavac nije isticao doprinos tužiteljice nastanku štete, niti njezinu isključivu odgovornost za nastanak štete.

14. Odgovornost tuženika-osiguratelja temelji se na članu 964. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 114/22, 156/22, 155/23). Tuženik je odgovoran za naknadu štete tužiteljici koju je pretrpjela u štetnom događaju od 18.12.2023., iz razloga koji su naprijed navedeni. S obzirom na utvrđenu odgovornost valjalo je tužbeni zahtjev cijeniti i s obzirom na visinu.

15. U čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 114/22, 156/22, 155/23) navodi se da će sud u slučaju povrede prava osobnosti, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilj kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom.

16. Visinu pojedinih vidova neimovinske štete u ovom predmetu sud je utvrdio imajući pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzeto na sjednicama održanim 05. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020., a kojim su izmijenjeni Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje pravične novčane naknade nematerijalne štete Vrhovnog suda od 29. studenoga 2002. godine na način da se tada prihvaćeni iznosi naznačeni u novčanim jedinicama (kune) povećavaju za 50%. Navedeni kriteriji i tako povećani iznosi (za 50%) primjenjuju se u primjeni Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 I 29/18) kada sudovi odlučuju o visini pravične novčane naknade neimovinske štete u slučaju povrede prava osobnosti, a za obvezne odnose nastale nakon 01. siječnja 2006. godine i stupanja na snagu Zakona o obveznim odnosima /05. Treba imati na umu da je od dana donošenja orijentacijskih kriterija Vrhovnog suda RH iz 2020. godine prisutna inflacija, pa je sud dosuđene iznose promatrao i u tom smislu.

17. Kako bi se utvrdila visina tužbenog zahtjeva u konkretnom slučaju, proveden je dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku - kirurgu dr. sc. Zvonimiru Lovriću (str. 51-52 spisa).

18. Iz nalaza i mišljenja medicinskog vještaka kirurga dr. sc. Zvonimira Lovrića (str. 51- 52 spisa), vidljivo je da je tužiteljica u štetnom događaju zadobila ozljedu natučenje glave. Ozljede koje je tužiteljica zadobila su posljedica narečenog štetnog događaja. Liječena je konzervativno. Ozlijeđena se je držala uputa liječnika. Ranije stanje narušenoga zdravlja koje bi moglo utjecati na stupanj oštećenja: nije poznato. Kod tužiteljice je došlo do povrede prava osobnosti u sklopu koje: Trajne posljedice: Prema priloženoj medicinskoj dokumentaciji i prema prirodi predmetne ozljede nije zaostalo trajnog smanjenja opće, životne i radne sposobnosti. Strah: takozvani primarni strah koji se javlja u trenutku ugroženosti i ozljeđivanja bio je kratkotrajan i intenzivan. Takozvani sekundarni strah koji proizlazi iz tjelesnih ozljeda i njenih posljedica, kao i ugroze, jačeg intenziteta 1 dan, srednjeg intenziteta kroz 3 dana i manjeg kroz još 4 dana. Pretrpjela je takozvani kasni strah u vidu nelagode i bojazni za vrijeme liječenja ove ozljede oko 7 dana. Fizička bol: jakog intenziteta trajala je 1 dan, srednjeg intenziteta oko 5 dana, te manjeg intenziteta još oko 7 dana. Tužiteljica je tuđu pomoć trebala po 3 sata dnevno kroz 2 dana, te po 1 sat dnevno kroz još 3 dana. Naruženja nema.

19. Na nalaz i mišljenje medicinskog vještaka stranke nisu imale primjedbi.

20. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje sudskog vještaka dr. sc. Zvonimira Lovrića kao valjanu podlogu za donošenje odluke u pogledu visine tužbenog zahtjeva. Na nalaz i mišljenje stranke nisu imale primjedbi. U nalazu i mišljenju vještaka nema kontradiktornosti. Nalaz i mišljenje vještaka sačinjen je u skladu s pravilima struke.

21. Imajući u vidu trajanje i jačinu fizičkih bolova, te dob tužiteljice u vrijeme nastanka štetnog događaja (53 godine starosti) ovaj sud smatra da tužiteljici za taj vid neimovinske štete pripada pravična novčana naknada u visini od 700,00 €, dok je preostali iznos do traženih 1.000,00 € odbijen kao neosnovan.

22. Imajući u vidu trajanje i jačinu straha kod tužiteljice, ovaj sud smatra da tužiteljici za taj vid neimovinske štete, temeljem naprijed navedene odredbe čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 114/22, 156/22, 155/23), pripada pravična novčana naknada u visini od 600,00 €, dok je preostali iznos do traženih 1.000,00 € odbijen kao neosnovan.

23. Tužiteljici nije zaostalo trajno smanjenje opće, životne i radne sposobnosti.

24. Kod tužiteljice nije nastupilo naruženje.

25. Tužiteljici je bila potrebna tuđa pomoć po 3 sata dnevno kroz 2 dana, te po 1 sat dnevno kroz još 3 dana, odnosno sveukupno 9 sati. Među strankama je nesporno da su tužiteljici tuđu pomoć pružali ukućani. Tužiteljica ima pravo na naknadu štete na ime tuđe pomoći i kada joj tuđu pomoć pružaju članovi obitelji što je ovdje slučaj. Ovaj sud smatra da tužiteljici na ime imovinske štete - tuđe pomoći, pripada konačno zatraženi iznos od 29,88 eura (9 sati x 3,32 eura/1h), odnosno smatra iznos od 3,32 € po jednom satu primjerenim iznosom imajući u vidu trenutnu sudsku praksu.

26. Slijedom naprijed navedenog tužiteljici bi pripadalo: na ime pretrpljenih fizičkih bolova 700,00 eura; na ime pretrpljenog straha 600,00 eura; te na ime tuđe pomoći 29,88 eura, što zbrojeno iznosi ukupno 1.329,88 eura. S obzirom da je u mirnom postupku tuženik tužiteljici isplatio iznos od 830,00 €, iznos od 1.329,88 € se umanjuje za 830,00 €, te se dobije iznos od 499,88 €. Za iznos od 499,88 € je tužiteljici priznat tužbeni zahtjev, dok je s preostalim iznosom u visini od 700,00 € tužiteljica odbijena jer je u tim dijelovima tužbeni zahtjev bio previsoko postavljen imajući u vidu Orijentacijske kriterije Vrhovnog suda RH.

27. U čl. 1103. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 114/22, 156/22, 155/23) navodi se da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Tužiteljica na dosuđenu glavnicu neimovinske štete i imovinske štete (tuđa pomoć) potražuje zatezne kamate od 17.07.2024., odnosno od dana podnošenja odštetnog zahtjeva tuženiku. Navedeno je u skladu sa čl. 1103. ZOO, pa je na glavnicu dosuđena zatezna kamata koja teče od 17.07.2024. do isplate. Visina stope zatezne kamate propisana je čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 114/22, 156/22, 155/23).

28. Tužiteljica potražuje u tužbi i zatezne kamate na iznos koji je tuženik dana 02.09.2024. isplatio kao nesporan tužiteljici na ime naknade štete iz predmetnog štetnog događaja. Iako je tog dana tuženik tužiteljici isplatio 830,00 €, u konačno uređenom tužbenom zahtjevu tužiteljica potražuje zatezne kamate samo na dio toga iznosa, odnosno na iznos od 830,00 €. Na taj iznos tužiteljica potražuje zatezne kamate od dana podnošenja odštetnog zahtjeva tj. od 17.07.2024. (kada je tuženik tužiteljici isplatio nesporni iznos). Tužiteljica smatra, da je u tom razdoblju tuženik bio u zakašnjenju. U čl. 183 st. 1. ZOO / 05 navodi se, da dužnik dolazi u zakašnjenje kad ne ispuni obvezu u roku određenom za ispunjenje. U Općim uvjetima tuženika za osiguranje osoba od posljedica nesretnog slučaja (nezgode) od 01.01.2006., navodi se u čl. 14. st. 1., da osiguratelj isplaćuje osigurani iznos odnosno njegov ugovarajući dio, dnevnu naknadu osiguraniku odnosno korisniku u roku 14 dana nakon što bude obveza osiguratelja, i visina obveze utvrđena. Odštetni zahtjev tužiteljice tuženiku podnesen je 17.07.2024., a tuženik je kao nesporni iznos naknade štete za predmetni štetni događaj izvršio isplatu iznosa od 830,00 € tužiteljici putem punomoćnice dana 02.09.2024. Od 17.07.2024. do 02.09.2024. proteklo je 47 dana odnosno isplata je izvršena nakon proteka roka od 14 dana. Tuženik nije dokazao, da je visinu štete utvrdio nekog drugog datuma. Ovaj sud smatra, da je tuženik došao u zakašnjenje, jer nije u roku od 14 dana od dana podnošenja odštetnog zahtjeva (17.07.2024.) izvršio isplatu korisniku ovdje tužiteljici. Tuženik je došao u zakašnjenje dana 01.08.2024., jer je 01.08.2024. protekao rok od 14 dana.

29. Odluka o trošku temelji se na čl. 154. st. 2. ZPP-a koji propisuje da u slučaju djelomičnog uspjeha stranaka u parnici će sud najprije utvrditi postotak u kojem je svaka uspjela, zatim od postotka stranke koja je uspjela u većoj mjeri, oduzeti postotak stranke koja je uspjela u manjoj mjeri, nakon toga će utvrditi iznos troškova stranke koja je uspjela u parnici koji su bili potrebni za vođenje postupka, te će odrediti naknadu ukupnih troškova koji je preostao nakon obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

30. Tužiteljicu je tijekom postupka zastupala odvjetnica koja je do zaključenja glavne rasprave postavila zahtjev za naknadom parničnog troška, odnosno potraživala je trošak prema troškovniku koji prileži spisu na listu 62.

31. Tuženik, zastupan po punomoćnicima po zaposlenju nije do zaključenja glavne rasprave dostavio troškovnik u sudski spis.

32. Tužiteljica je djelomično uspjela u ovom sporu. Vrijednost predmeta spora iznosi 2.029,88 €, a tužiteljica je uspjela u sporu s iznosom od 1.329,88 €.

33. Odvjetnički trošak odmjeren je u skladu s odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12, 103/14, 118/14, 107/15). Kad se stavi u omjer uspjeh tužiteljice u ovom sporu u odnosu na VPS (1.329,88 € / 2.029,88 €) proizlazi, da je tužiteljica uspjela u sporu sa 66%, a da je uspjeh tuženika 34% VPS-a. Kada se od uspjeha tužiteljice oduzme uspjeh tuženika dobije se konačan uspjeh tužiteljice u ovoj parnici od 32 %. Tužiteljici bi pripadalo za sastav odštetnog zahtjeva 100 bodova, za sastav tužbe 100 bodova, za sastav podneska od 24.02.2025. 75 bodova; za sastav podneska od 22.01.2025. 25 bodova; za zastupanje na ročištima od 20.01.2025. i 06.05.2025. za svako 100 bodova; za pristup na ročište za objavu 35 bodova. To iznosi ukupno 535 bodova. Vrijednost jednog boda iznosi 2,00 eura (Tbr. 54 važeće OT). Sveukupan broj bodova izražen u novcu iznosi 1.070,00 eura. Međutim s obzirom da je uspjeh tužiteljice u ovoj parnici 32%, iznos od 1.070,00 € se umanjuje do 32 %, te se dobije iznos od 342,40 €. Na sve obavljane radnje, temeljem Tarifnog broja 46 važeće OT, odvjetnik ima pravo obračunati pripadajući porez na dodanu vrijednost odnosno 25% PDV što iznosi daljnjih 85,60 eura. Tužiteljici je priznat trošak medicinskog vještačenja u visini od 300,00 eura u cijelosti, jer je provođenje tog dokaza bilo neophodno za rješenje ove parnice. Sveukupno je tužiteljici priznat trošak ove parnice u iznosu od 728,00 eura.

34. Tužiteljica je zatražila i zatezne kamate na trošak. Temeljem čl. 30. Ovršnog zakona (NN 112/12,25/13,93/14 i 55/16), takav zahtjev tužiteljice je osnovan, pa je sud na dosuđeni trošak postupka dosudio i zatezne kamate tekuće od dana donošenja prvostupanjske presude tj. od 27. svibnja 2025., pa do isplate. Visina stope zatezne kamate propisana je čl 29. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 114/22, 156/22, 155/23), a pobliže je označena u izreci.

35. Tužiteljica je oslobođena od plaćanja sudske pristojbe temeljem čl. 11. st. 1. toč. 3. Zakona o sudskim pristojbama (NN 118/18).

U Zagrebu, 27. svibnja 2025.

Sutkinja:

Jelica Pandurić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno u 4 primjerka putem ovog suda u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove odluke.

Dostaviti:

- pun. tužiteljice odvj. Marija Jukić Jurišić iz Zgb

- tuženiku CROATIA osiguranje d.d.