Kzd-116/2018-36

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda dr. sc. Miji Galiotu kao sucu pojedincu uz sudjelovanje Antonije Ivšak kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika AT zbog kaznenog djela iz čl. 172. st. 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 – dalje u tekstu: KZ/11), na temelju optužnice ODO u Splitu broj Kmp-DO-345/17 od 16. travnja 2018. godine nakon održane javne rasprave u nazočnosti okrivljenika osobno, branitelja okrivljenika Željka Ostoje, odvj. u Splitu, punomoćnika oštećenika Ivana Duplančića, odvj. u Splitu te zamjenice ODO-Split HT, dana 21. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Na temelju odredbe čl. 453. st. 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/11,- odluka Ustavnog suda RH, 143/12, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19, dalje u tekstu ZKP/08),

OKRIVLJENIK: AT, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin pok. A i pok. FT, rođene H, rođen **.**.1961. u [adresa], s prebivalištem [adresa] (grad Drniš), državljanin Republike Hrvatske, pismen, sa završenom srednjom stručnom spremom, bez zanimanja, nezaposlen, loše imovno stanje, razveden, otac dvoje punoljetne djece, lošeg imovnog stanja, sudionik Domovinskog rata.

oslobađa se optužbe

da je u vremenskom razdoblju od svibnja 2015. do kraja rujna 2016. u odnosu na sada već punoljetnu kćerku ČT rođenu **.**.1992., te u razdoblju od svibnja 2015. do kraja prosinca 2016. u odnosu na sada već punoljetnu kćerku ST (Meštrović) rođenu **.**.1996., iako je temeljem pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Splitu broj: III P-175/07 od 12. ožujka 2008. bio u obvezi doprinositi za uzdržavanje svojih tada maloljetnih kćerki ČT i ST, uplatom mjesečnog iznosa od po 99,54 EUR-a za svaku od njih najkasnije do 5. dana u mjesecu, to nije htio činiti iako je bio svjestan svoje obveze i radno sposoban, čime je u navedenom razdoblju oštetio ČT za novčani iznos od 1.692,18 EUR-a, a ST (Meštrović) za novčani iznos od 1.990,80 EUR-a,

dakle, odbijao davati uzdržavanje za osobe koje je po zakonu dužan uzdržavati i to na način, u visini i u rokovima određenim ovršnom ispravom, a obveza se odnosi na uzdržavanje djeteta,

II. da je time počinio dva kaznena djela protiv braka, obitelji i djece – povredom dužnosti uzdržavanja - opisana i kažnjiva po članku 172. stavak 2. u vezi s stavkom 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17 – dalje u tekstu: Kazneni zakon/11).

Obrazloženje

1.ODO u Splitu podnijelo je ovom sudu 18. travnja 2018. godine optužnicu broj Kmp-DO-345/17 od 16. travnja 2018. godine protiv okrivljenog AT, zbog kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece – povredom dužnosti uzdržavanja iz čl. 172. st. 2. u svezi sa stavkom 1. KZ/11.

2. Pozvan da se izjasni kakav stav zauzima spram navoda iz optužnice okrivljenik je naveo da se ne smatra krivim. U svojoj obrani naveo da se u konkretnom slučaju radi o montiranom procesu koji je protiv njega pokrenula njegova bivša supruga koja je također na to po njegovom mišljenju prisiljena od strane UDB-e. Navodi da mu supruga a ni Centra za socijalnu skrb, unatoč njegovom višestrukom traženju, nikada nisu omogućili viđanje djece koju sad nakon vremenskog proteka više i ne prepoznaje. Isti je o tome u spis priložio pisane podneske. Također potvrđuje da nije doprinosio za uzdržavanje svojih kćerki jer nije imao novčanih sredstava za to, a kao razlog navodi također montirani kazneni postupak zbog kojeg je ostao bez posla. Naveo je da je 13. siječnja 1999. godine svojoj kćerki ST ustupio svoje 32 dionice tvrtke "Ledo".

3. U svojoj obrani na glavnoj raspravi je naveo da nije bio u mogućnosti izvršavati svoje obveze prema svojoj malodobnoj djeci jer je bio beskućnik, to je stanje i danas, bez ikakvih mjesečnih prihoda, bez ikakvih prava, progonjen od strane GT. Djecu nije vidio 20 godina, nikakav kontakt s njima mu nije omogućen unatoč stotinama dopisa nadležnom Centru za socijalnu skrb u Splitu, jednako tako i u Trogiru. Bio je problem do njihove punoljetnosti tko je nadležan, gdje oni žive, gdje borave. Svaki pokušaj je uzrokovao poziv policiji. Nema nikoga osim to dvoje djece, imao je majku koja je umrla od tuge 2017. koja također nije vidjela tu djecu. Također je napomenuo da su mu djeca uzela prognaničke dionice koje je imao od tvrtke Ledo, nominalne vrijednosti od po 33 dionice svakoj, na račun njegovog prognaničkog statusa i to su unovčili za 99.000 tisuća EUR-a. Nadalje, uzeli su na jedan nepošten način stan od stotinu kvadrata u [adresa] i garažu od dvadesetak kvadrata te ušteđevinu njegove pokojne tete OT na adresi [adresa] te njezinu ušteđevinu od oko 200.000 EUR-a što otprilike iznosi oko 500.000 EUR-a, a upozoren je od prijatelja kako taj iznos troše na putovanja.

4. Uvidom u presudu ovog suda broj III P-175/07 od 12. ožujka 2008. godine iz koje je razvidno da je okrivljeni AT obvezan doprinositi za uzdržavanje svojih tada malodobnih kćerki mjesečni iznos od po 750,00 kuna za svaku od njih. Također u spisu je priloženo rješenje Centra za socijalnu skrb Trogir od 8. lipnja 2010. godine kojim se maloljetnoj ČT i maloljetnoj ST priznaje pravo na privremeno uzdržavanje, kao i rješenje Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi od 7. lipnja 2011. kojim je prethodno rješenje Centra za socijalnu skrb Trogir poništeno i vraćeno prvostupanjskom tijelu na ponovno postupanje.

5. Saslušana svjedokinja ATO, majka, sada već punoljetnih oštećenica u svom iskazu je navela kako njezin bivši suprug nikad ni na koji način nije doprinosio za uzdržavanje njihove zajedničke djece. Ističe da je isključivo ona sam odškolovala djecu.

6. U svojstvu svjedoka oštećenice sad punoljetne ČT i LT su potvrdile navode svoje majke da otac nikad nije doprinosio za njihovo uzdržavanje.

7. Kazneno djelo povrede dužnosti uzdržavanja iz čl. 172. st. 1. KZ/11 pretpostavlja postojanje zakonske obveze uzdržavanja te svjesno i voljno izbjegavanje ispunjenja te obveze od strane počinitelja, pri čemu izostanak ispunjavanja obveze mora dovesti do ugrožavanja egzistencijalnih potreba osobe koju se mora uzdržavati. U konkretnom slučaju iz izvješća porezne uprave klase 034-04/18-004/5709 Urbroj: 513-07-17-01-18-1 od 30. travnja 2018. godine, nedvojbeno je utvrđeno da okrivljenik u razdoblju za koje se optužuje nije ostvarivao nikakav porezni prihod, niti su utvrđeni bilo kakvi oblici imovine, prikrivenog dohotka, neregistrirane djelatnosti ili rada u sivoj zoni tržišta. Nadalje, nije dokazana namjera prikrivanja prihoda, niti kakva druga okolnost koja bi ukazivala da je okrivljenik unatoč neiskazivanju prihoda imao faktične mogućnosti izvršenja obveza uzdržavanja. Sudka praksa, kao i kazneno pravna teorija u pogledu ovog kazneno djela zahtijevaju postojanje činidbene sposobnosti okrivljenika – drugim riječima, počinitelj mora imati stvarnu i objektivnu mogućnosti ispunjavanja zakonske obveze uzdržavanja. Izostanak takve sposobnosti, primjerice, uslijed dugotrajne nezaposlenosti bez prihoda, bolesti ili drugih relevantnih okolnosti isključuje postojanje protupravnosti djela u kaznenopravnom smislu. Kazneno pravo, kao krajnje sredstvo pravne represije (ultima ratio), primjenjuje se isključivo kad je propuštanje izvršenja određene obveze povezano s osobnom odgovornošću i krivnjom počinitelja. U situacijama kada okrivljenik nije imao materijalne i stvarne mogućnosti postupati drugačije, propuštanje ispunjenja obveze uzdržavanje ne može se kvalificirati kao kazneno djelo. U ovom predmetu sud je ocijenio da iz dostupnih dokaza proizlazi kako je okrivljenik bio nezaposlen, bez prihoda i bez imovine iz koje bi mogao ispuniti svoju zakonsku obvezu. Budući da nije utvrđeno da je takva situacija rezultat svjesnog i voljnog izbjegavanja obveze, već isključivo posljedica egzistencijalnih i gospodarskih okolnosti. U konkretnom slučaju nije dokazana ta mogućnost, niti protupravna volja okrivljenika da izbjegne obvezu uzdržavanja, već je utvrđeno da su okolnosti bile takve da okrivljenik nije imao mogućnosti za ispunjenje obveze. Time izostaje jedan od bitnih elemenata bića kaznenog djela – subjektivna krivnja u kombinaciji sa objektivnom sposobnošću. Stoga je, temeljem čl. 453. t. 3. ZKP/08 donesena oslobađajuća presuda, jer nije dokazano da je okrivljenik počinio djelo koje mu se stavlja na teret.

U Splitu, 21. svibnja 2025.

SUDAC

dr. sc. Mijo Galiot

PRAVNA POUKA: Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa presude. Žalba se podnosi ovom sudu u 4 primjerka, a o njoj odlučuje Županijski sud.

DNA:

- ODO u Splitu

- okrivljeniku

- branitelju okrivljenika

- punomoćniku oštećenika

- oštećenicima, po pravomoćnosti

- u spis