Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Kž-299/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Tomislava Brđanovića, predsjednika vijeća, te Rajka Kipkea i Igora Pavlica, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Hajdarović, u kaznenom predmetu protiv optuženog IJ, zbog kaznenog djela iz čl. 149. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21.,114/22., 114/23. i 36/24., dalje: KZ-a), odlučujući o žalbi privatne tužiteljice FJ protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj: K-375/2024-27 od 14. veljače 2025., u sjednici održanoj 27. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I/ Prihvaća se djelomično žalba privatne tužiteljice FJ te se pobijana presuda preinačuje u odluci o troškovima na način da na temelju čl. 149. st. 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/0., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka USRH, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24. i 72/25. - dalje: ZKP) troškovi iz čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP-25 padaju na teret proračunskih sredstava.

II/ Odbija se u ostalom dijelu kao neosnovana žalba privatne tužiteljice FJ te se prvostupanjska presuda potvrđuje u pobijanom, a nepreinačenom dijelu.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja je na temelju čl. 452. toč. 6. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/2008., 76/2009., 80/2011., 121/2011.

– pročišćeni tekst, 91/2012. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019., 80/2022. i 36/2024. - dalje: ZKP- 24) protiv optuženog IJ odbijena optužba da bi počinio kazneno djelo iz čl. 149. st. 1. KZ/11 na način i pod okolnostima opisanim u izreci I izreke te presude,

1.1. Na temelju čl. 158. st. 2. ZKP-24 privatna tužiteljica SJ je s imovinskopravnim zahtjevom upućena na parnicu.

1.2. Na temelju čl. 149. st. 3. ZKP-24 privatna tužiteljica dužna je naknaditi troškove kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP-24 u iznosu od 150,00 eura.

2. Protiv te presude je privatna tužiteljica SJ pravovremeno podnijela žalbu zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešnih odluka o troškovima kaznenog postupka i imovinskopravnom zahtjevu s prijedlogom da nadležni županijski sud pobijanu presudu preinači na način da optuženika oslobodi optužbe, a podredno da presudu ukine i predmet vrati na ponovni postupak pred drugog suca.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba privatne tužiteljice je djelomično osnovana.

5. Privatna tužiteljica se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 2. ZKP-24 koju u bitnom temelji na stavu da je raspravna sutkinja postupila protivno odredbi čl. 11. st. 2. ZKP-24 kojim je propisano da se postupak mora provesti bez odugovlačenja. U okviru ove povrede žaliteljica detaljno opisuje tijek prvostupanjskog postupka i vrijeme i sadržaj poduzetih radnji uz kritiku načina rada i donijetih procesnih rješenja raspravne sutkinje. Pritom žaliteljica daje svoju ocjenu zašto pojedine odluke smatra nezakonitim ističući da joj je zbog dugotrajnosti postupanja u prvostupanjskom predmetu rješenjem broj Su-Kzp I-1/2024 već usvojen zahtjev za suđenje u razumnom roku i uz napomenu da ni nakon toga nije došlo do promjene načina rada raspravne sutkinje. Zbog opisanog postupanja prvostupanjskog suda žaliteljica smatra da je donošenjem pobijane presude ostvarena i teška povreda prava na pravično suđenje iz čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj: 56/90., 135/9.7, 8/98., 113/00., 124/00., 28/01., 41/01., 55/01., 76/10., 85/10. i 5/14, dalje: Ustava) i čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine, Međunarodni ugovori“ broj: 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. - ispravak, 14/02., 13/03., 9/05., 1/06., 2/10. i 13/17., dalje: Konvencije). Međutim, žaliteljici valja odgovoriti da je žalba iz navedenih razloga u ovom slučaju bespredmetna budući da je nastupila zastara kaznenog progona zbog čega žalbeni navodi nisu ni detaljnije izneseni. Ujedno kritika rada prvostupanjskog suda zbog dugotrajnosti postupanja ne rješava se putem redovnih pravnih lijekova izjavljenih na prvostupanjsku presudu.

6. Stoga žalba privatne tužiteljice iz ove žalbene osnove nije prihvaćena, dok ispitivanjem pobijane presude u granicama ovlaštenja iz čl. 476. st. 1. t. 1. ZKP-25, ovaj žalbeni sud nije uočio da bi prvostupanjski sud počinio ma koju drugu od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka na čije postojanje u žalbenom postupku protiv presude pazi po službenoj dužnosti.

7. Iako je privatna tužiteljica u pravu kada se žali zbog povrede kaznenog zakona s tvrdnjom da je u pobijanoj presudi pogrešno utvrđen kao datum nastupa zastara kaznenog progona 27. veljače 2023., pogrešno smatra da je zastara kaznenog progona počela teći 31. svibnja 2019. kada je prema navođenju izvršila uvida u spis Upravnog suda u Splitu broj Us Igr-117/17 i pronašla podnesak naslovljen kao "peticija" čiji je sadržaj predmet inkriminacije u ovom slučaju.

7.1. Prije svega, ističe se da je sud vezan za činjenični opis privatne tužbe kao optužnog akta na način kako ga je naznačila privatna tužiteljica. Naime, privatna tužiteljica prema činjeničnom opisu tereti optuženog IJ da je kazneno djelo klevete iz čl. 149. st. 1. KZ/11 počinio predajom podneska, naslovljenog kao "peticija" na predmet Upravnog suda u Splitu broj Us lgr-117/17 u razdoblju od 3. ožujka 2017. do 31. svibnja 2019., a sastavljenog 27. veljače 2017.

S obzirom da privatna tužiteljica ne tereti optuženika za kazneno djelo klevete zbog samog sastavljanja "peticije" 27. veljače 2017. već zbog toga što je taj podnesak dostavio na navedeni spis Upravnog suda u Splitu, to je sud prvog stupnja pogrešno utvrdio 27. veljače 2017., datum sastavljanja inkriminiranog podneska, kao početak tijeka zastarnog roka, a time i nastup zastare kaznenog progona 27. veljače 2023. Počinitelj kaznenog djela iz čl. 149. st. 1. KZ/11 je onaj tko pred drugim za nekoga iznese ili pronese neistinitu činjeničnu tvrdnju koja može škoditi njegovoj časti ili ugledu, znajući da je neistinita. Odredbom čl. 82. stavak 1. KZ/11 propisano je da zastara kaznenog progona počinje teći od dana kada je kazneno djelo počinjeno. Prema čl. 8. KZ/11 kazneno djelo je počinjeno u vrijeme kad je počinitelj poduzeo radnju ili je bio dužan poduzeti radnju, bez obzira na to kad je nastupila posljedica iz zakonskog opisa kaznenog djela. Za kazneno djelo protiv časti i ugleda - klevetom, opisano i kažnjivo po čl. 149. st. 1. KZ/11 propisana je novčana kazna do tristošezdeset dnevnih iznosa pa kazneni progon, temeljem odredbe članka 81. stavka 1. alineje 6. KZ/11, zastarijeva za šest godina. S obzirom na ove odredbe o zastari i vremenu počinjenja kaznenog djela te činjenicu da se optuženiku inkriminira predaja „peticije“ u predmet Upravnog sud u Splitu u ožujku 2019. dok se 31. svibnja 2019. prema činjeničnom opisu odnosi na mogući datum saznanja privatne tužiteljice za sporni podnesak, zastara za kazneno djelo iz čl. 149. st. 1. KZ/11 nastupila bi u ožujku 2023.

7.2. Slijedom navedenog u pobijanoj presudi suda prvog stupnja počinjena je povreda kaznenog postupka u korist optuženika je sanirana činjenicom da je zastara kaznenog progona ipak nastupila prije 14. veljače 2025. kao dana donošenja pobijane presude i to u ožujku 2023. zbog čega je sud prvog stupnja pravilno odbio optužbu na temelju čl. 452. toč. 6. ZKP-24. Stoga, suprotno navodima žalbe, prvostupanjski sud je pravilno primijenio kazneni zakon te pravilno zaključio da je u konkretnom slučaju i u odnosu na navedeno kazneno djelo i optuženika nastupila zastara kaznenog progona.

8. Žalba privatne tužiteljice zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja u kojoj ustraje na tvrdnji da je optuženik počinio kazneno djelo klevete neosnovana je također iz razloga jer je nastupila zastara kaznenog progona. Pritom valja istaknuti da se zbog nastupa utvrđenja zastare kaznenog progona u vrijeme donošenja pobijane presude sud prvog stupnja nije ni trebao baviti analizom dokaza radi odluke o krivnji optuženika.

9. U pravu je privatna tužiteljica kad osporava odluku suda prvog stupnja o troškovima kaznenog postupka kojom je na temelju čl. 149. st. 3. ZKP-24 obvezna na naknadu troškova paušala iz čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP-24 u bitnom navodeći da zastara nije nastupila odugovlačenjem postupka njezinom krivnjom krivnje, a iz prethodno navedenih razloga o postupanju suda prvog postupka. Prema odredbi čl. 149. st. 3. ZKP-24 privatni tužitelj i oštećenik kao tužitelj obvezni su naknaditi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 6. ovog Zakona, nužne izdatke okrivljenika te nužne izdatke i nagradu njegova branitelja ako je postupak završen presudom kojom se okrivljenik oslobađa optužbe, ili presudom kojom se optužba odbija, ili rješenjem o obustavi postupka, osim ako je postupak obustavljen, odnosno ako je donesena presuda kojom se optužba odbija zbog smrti okrivljenika ili zato što je nastupila zastara kaznenog progona zbog odugovlačenja postupka koje se ne može pripisati u krivnju oštećenika kao tužitelja ili privatnog tužitelja. S obzirom da je pobijanom presudom suda prvog stupnja optužba odbijena zbog nastupa zastare, a u odluci o troškovima sud prvog stupnja niti ne tvrdi da bi uzrok tome bilo odugovlačenje postupka od strane privatne tužiteljice, valjalo je temeljem citirane odredbe u tom dijelu preinačiti pobijanu presudu i privatnu tužiteljicu osloboditi naknade troškova

10. Nije osnovana žalba privatne tužiteljice niti zbog odluke o imovinskopravnom zahtjevu. Iako navedenu žalbenu osnovu žaliteljica samo nominalno ističe, valja navesti kao je odredbom čl. 158. ZKP-24 propisano da u slučaju kad sud donese presudu kojom se okrivljenik oslobađa optužbe ili kojom se optužba odbija ili kad rješenjem obustavi kazneni postupak, uputit će oštećenika da imovinskopravni zahtjev može ostvarivati u parnici, a sukladno kojem je propisu i sud prvog stupnja pravilno postupio u pobijanoj presudi.

11. Slijedom svega izloženog valjalo je na temelju čl. 486. st. 1. i čl. 482. ZKP-25 donijeti odluke kao u izreci ove presude.

U Varaždinu 27. svibnja 2025.

Predsjednik vijeća

Tomislav Brđanović