Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Kžzd-14/2025-5
U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca ovog suda Marie Majić, kao predsjednice vijeća, te Damira Romca i Nevena Cambja, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Ive Mihanović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika GO, zbog kaznenih djela iz čl. 158. st. 1. i dr. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 - u daljnjem tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Osijeku pod poslovnim brojem Kzd-120/2024-34 od 10. travnja 2025., u sjednici održanoj 27. svibnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Prihvaća se djelomično žalba okrivljenika GO, preinačuje se presuda suda prvog stupnja u pogledu odluke o kazni, te se okrivljeniku GO, za jedno kazneno djelo iskorištavanja djece za pornografiju iz čl. 163. st. 1. i 2. KZ/11, tri kaznena djela spolne zlouporabe djeteta mlađeg od petnaest godina iz čl. 158. st. 2. KZ/11, jedno kazneno djelo spolne zlouporabe djeteta mlađeg od petnaest godina iz čl. 158. st. 1. KZ/11, jedno kazneno djelo upoznavanja djece s pornografijom iz čl. 165. st. 1. KZ/11, jedno kazneno djelo iskorištavanja djece za pornografiju iz čl. 163. st. 1. KZ/11 i jedno kazneno djelo iskorištavanja djece za pornografiju iz čl. 163. st. 3. KZ/11, sve u svezi čl. 51. KZ/11, za koja je tom presudom proglašen krivim, na temelju čl. 105. u svezi čl. 24., čl. 25. i čl. 26. Zakona o sudovima za mladež („Narodne novine“ br. 84/11, 143/12, 148/13, 56/15 i 126/19 - u daljnjem tekstu: ZSM), izriče kazna maloljetničkog zatvora u trajanju od 3 (tri) godine. Temeljem čl. 25. st. 4. ZSM okrivljeniku se u izrečenu kaznu maloljetničkog zatvora uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 22. kolovoza 2024. pa nadalje.
II. U ostalom dijelu žalba okrivljenika GO se odbija kao neosnovana, te se u ostalom pobijanom, a nepreinačenom dijelu, potvrđuje presuda suda prvog stupnja.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinski sud u Osijeku proglasio je krivim okrivljenika GO, zbog jednog kaznenog djela iskorištavanja djece za pornografiju iz čl. 163. st. 1. i 2. KZ/11, tri kaznena djela spolne zlouporabe djeteta mlađeg od petnaest godina iz čl. 158. st. 2. KZ/11, jednog kaznenog djela spolne zlouporabe djeteta mlađeg od petnaest godina iz čl. 158. st. 1. KZ/11, jednog kaznenog djela upoznavanja djece s pornografijom iz čl. 165. st. 1. KZ/11, jednog kaznenog djela iskorištavanja djece za pornografiju iz čl. 163. st. 1. KZ/11 i jednog kaznenog djela iskorištavanja djece za pornografiju iz čl. 163. st. 3. KZ/11, sve u svezi čl. 51. KZ/11, nakon čega mu je, temeljem čl. 105. u svezi čl. 24. i čl. 25. ZSM, izrekao kaznu maloljetničkog zatvora u trajanju od pet godina.
2. Temeljem čl. 54. KZ/11 (ispravno bi bilo čl. 25. st. 4. ZSM) okrivljeniku je u kaznu maloljetničkog zatvora uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 22. kolovoza 2024. pa nadalje.
3. Temeljem čl. 68. KZ/11 okrivljeniku GO je izrečena sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja, koja će se provoditi u okviru zatvorskog sustava i koja može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora.
4. Temeljem čl. 75. KZ/11 prema okrivljeniku je izrečena sigurnosna mjera zabrane pristupa internetu, koja se izriče u trajanju koje je dvije godine dulje od izrečene kazne zatvora, s time da će sud o pravomoćno izrečenoj mjeri izvijestiti regulatorno tijelo nadležno za elektroničke komunikacije koje će osigurati njezino provođenje (čl. 75. st. 5. KZ/11).
5. Temeljem čl. 148. st. 6. u svezi s čl. 145. st. 2. točka 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 - u daljnjem tekstu: ZKP/08), okrivljenik CO je oslobođen obveze plaćanja troškova kaznenog postupka.
6. Protiv navedene presude žalbu je podnio okrivljenik CO, po braniteljici Željki Radoš Radičević, odvjetnici u Osijeku, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona te odluke o kazni, s prijedlogom da se presuda suda prvog stupnja preinači na način da se okrivljeniku izrekne blaža osuda, a podredno da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odlučivanje.
7. Odgovor na žalbu je podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Osijeku, s prijedlogom da se žalba okrivljenika odbije kao neosnovana te da se potvrdi prvostupanjska presuda.
8. Spis je, u suglasju s odredbom čl. 474. st. 1. ZKP/08, dostavljen na uvid Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, koje ga je vratilo ovom sudu na daljnje nadležno postupanje.
9. Žalba okrivljenika GO je djelomično osnovana i to u pogledu odluke o kazni, dok je u ostalom dijelu njegova žalba neosnovana.
10. Obzirom da okrivljenik pobija predmetnu presudu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i povrede kaznenog zakona, ne navodeći pri tome u čemu bi se sastojale te povrede, ovaj sud, kao sud drugog stupnja, ispitao je pobijanu presudu povodom žalbe okrivljenika, ali i po službenoj dužnosti u skladu s čl. 476. st. 1. točke 1. i 2. ZKP/08, ali nije našao da bi sud prvog stupnja počinio neku bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, a niti neku od povreda kaznenog zakona, na koje pazi po službenoj dužnosti.
11. Nije u pravu okrivljenik CO niti kada pobija presudu suda prvog stupnja zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.
11.1. Naime, prigodom očitovanja o optužbi okrivljenik se na raspravi izjasnio da se smatra krivim za kaznena djela koja mu se stavljaju na teret, pa u smislu čl. 464. st. 7. ZKP/08, ne može pobijati presudu zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
12. Međutim, ovaj sud, kao sud drugog stupnja, nalazi da je okrivljenik u pravu kada pobija presudu zbog odluke o kazni.
12.1. U žalbi okrivljenika se navodi kako je sud prvog stupnja izrekao previsoku kaznu maloljetničkog zatvora te da bi se svrha kažnjavanja postigla i blažom kaznom sa provođenjem psihijatrijskog tretmana koji se može nastaviti i nakon izvršenja kazne. Ističe se kako sud prvog stupnja nije dovoljno vodio računa da je i okrivljenik bio žrtva kaznenog djela zlouporabe djeteta mlađeg od petnaest godina iz čl. 158. st. 1. i 2. KZ/11, koje kazneno djelo je prema njemu činio njegov očuh, a radi čega se još uvijek vodi kazneni postupak, te da je okrivljenik mentalno i psihički „zakinuta“ osoba uslijed zlostavljanja koje je kao dijete pretrpio i da se liječi i pohodi psihoterapije zbog dijagnosticiranog PTSP-a, kao i da je njemu takvo ponašanje bilo „prihvatljivo“ i normalno i da je vještačenjima utvrđeno da je prilikom počinjenja kaznenih djela bio bitno smanjeno ubrojiv. Također se ističe kako nije na dovoljan način cijenjena činjenica da je okrivljenik priznao počinjenje kaznenih djela, za koja se kaje, kao i da pristaje na tretman liječenja kojem je bio podvrgnut i za vrijeme trajanja postupka u kojem je on žrtva. Navodi se i kako je okrivljenik do sada prekršajno i kazneno neosuđivana osoba te da se ovdje ne radi o iskonskom porivu na činjenje ovakvih i sličnih kaznenih djela, već o iskrivljenoj slici o “normalnom“ i dopuštenom jer je i sam okrivljenik predugo bio izložen seksualnom zlostavljanju tijekom najosjetljivijeg dobnog razdoblja.
12.2. Sud prvog stupnja je, prigodom izbora vrste i mjere kazne, vodio računa o svim olakotnim i otegotnim okolnostima na strani okrivljenika, s time što je podcijenio značaj olakotnih okolnosti. Naime, sud prvog stupnja, nije našao postojanje otegotnih okolnosti na strani okrivljenika, dok nije dovoljno vodio računa o olakotnim okolnostima na njegovoj strani, odnosno nije pravilno prosudio činjenicu da je okrivljenik priznao počinjenje kaznenih djela, da je izrazio žaljenje i kajanje zbog toga, da je do sada neosuđivana osoba te što se radi o mladoj osobi koja je četiri kaznena djela počinio kao maloljetnik i koja je odrasla u nepovoljnom obiteljskom okruženju te da je i sam bio podvrgnut seksualnom zlostavljanju, kao i da je bio bitno smanjeno ubrojiv prilikom počinjenja predmetnih kaznenih djela.
12.3. Stoga je, u konkretnom slučaju, bilo mjesta da se, djelomičnim prihvaćanjem okrivljenikove žalbe, preinači odluka o kazni, na način da se okrivljeniku za kaznena djela navedena u izreci ove presude, za koja je proglašen krivim, izrekne kazna maloljetničkog zatvora u trajanju od tri godine, koja kazna se ukazuje u cijelosti primjerenom te prilagođenom težini počinjenih kaznenih djela i stupnju okrivljenikove krivnje, radi čega je za očekivati da će se ovakvom kaznom maloljetničkog zatvora postići odgovarajuća svrha maloljetničkih sankcija propisana odredbom čl. 6. st. 2. ZSM.
13. Slijedom svega iznijetog, temeljem čl. 486. st. 1. i čl. 482. ZKP/08, presuđeno je kao u izreci.
Split, 27. svibnja 2025.
Predsjednica vijeća za mladež
Maria Majić