24 Pn-90/2020

Republika Hrvatska

Općinski sud u Šibeniku

Šibenik, Stjepana Radića 81

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Šibeniku, po sucu Silvani Klisović, na prijedlog više sudske savjetnice-specijaliste OH, u pravnoj stvari tužiteljice GH, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupana po punomoćniku Nadi Mikulandra, odvjetnici u Šibeniku, protiv tuženika Jadrolinija d.d., OIB: 38453148181, Rijeka, Riva 16, zastupana po punomoćniku Srđanu Vrdoljaku, odvjetniku u Splitu, nakon javne glavne rasprave zaključene na ročištu održanom 8. travnja 2025. u prisutnosti tužiteljice s punomoćnikom i zamjenika punomoćnika tuženika DH, odvjetničke vježbenice, 27. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku JADROLINIJA d.d. Rijeka OIB: 38453148181 isplatiti tužiteljici GH OIB: [osobni identifikacijski broj] s osnova imovinske i neimovinske štete – pravične novčane naknade iznos od 5.714,00 Eura sve uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku od dana 7. prosinca 2017. godine do 30. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 31. prosinca 2022. godine do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je primijenila Europska središnja banka na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodište za pet postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u preostalom dijelu potraživanja u iznosu od 1.021,08 Eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju u roku od 15 dana, naknadi trošak postupka u iznosu od 2.939,30 Eura sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske odluke, tj. dana 27. svibnja 2025. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je 22. ožujka 2015. putovala trajektom na liniji 532 [adresa] – [adresa] – [adresa] večernjom linijom u 18,00 sati. Nakon ukrcaja u trajekt "Lošinjanka" prilikom isplovljavanja iz Luke Kaprije, tužiteljica da se poskliznula na pramčanom dijelu krečući se prema salonu putnika. Do ozljede da je došlo uslijed pada uzrokovanog masnom uljanom bojom kojom je pramčani dio i paluba trajekta bila svježe obojana jer da se trajekt neposredno prije preuzimanja linije 532 nalazio na "škveru" glede redovitog tehničkog održavanja brodova.

1.1. Prilikom poskliznuća i pada na trajektu, tužiteljica da je zadobila teške tijelesne povrede u vidu prijeloma desnog ručnog zgloba i šake, zbog čega da je dugo vremena nosila gips longetu, a u svezi ozljede da su joj izvšena i dva kirurško- operativna zahvata, zbog čega da je tužiteljica provela na bolničkom liječenju ukupno 4 dana u travnju 2015., te 3 dana u studenom 2016. (uklanjanje metalnih pločica iz desne ruke).

1.2. Tužiteljica navodi kako je na tuženiku zakonska obveza osiguranja putnika u javnom prometu propisana čl. 17. st. 2. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu. Međutim, tuženik da nije obavijestio tužiteljicu kod kojeg je osiguravajućeg društva osigurao putnike u javnom prometu, a na prijedlog tužiteljice za mirnim rješenjem spora, tuženik da se oglušio.

1.3. Slijedom navedenog, a sukladno člancima 1085., 1090., 1095. i 1063. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15), tužiteljica zahtijeva od tuženika da mu s osnova naknade imovinske i neimovinske štete nadoknadi iznos od 36.000,00 kuna / 4.778,03 eura.

1.4. Nakon provedenog medicinskog vještačenja, sukladno nalazu i mišljenju stalnih sudskih vještaka, tužiteljica potražuje iznos od 6.735,08 Eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 7. prosinca 2017.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je istakao prigovor zastare potraživanja smatrajući da se na ovaj spor imaju primijeniti odredbe plovidbenog prava, odnosno odredba članka 673. točka 2. Pomorskog zakonika ("Narodne Novine" boj 181/2004, 76/2007, 146/2008, 61/2011, 56/2013, 26/2015, 17/2019 – dalje: PZ), a kojom je određeno da tražbine iz Ugovora o prijevozu putnika i prtljage zastarijevaju u roku od 2 godine, a u slučaju tjelesne ozljede – navedeni rok počinje teći od dana iskrcaja putnika. Prema navodima tužbe ozljeda tužiteljice na brodu "Lošinjanka" u vlasništvu tuženika da se dogodila 22. ožujka 2015., a tužba je podnesena 7. prosinca 2017., to da je razvidno kako je tužiteljica propustila podnijeti svoj zahtjev u otvorenom roku, te da je za takav zahtjev nastupila zastara, protekom više od dvije godine od njenog iskrcaja.

2.1. Tuženik ističe da tužiteljica nije ničim dokazala svoje tvrdnje iz tužbe. Tužiteljica tvrdi u tužbi kako je bila putnica na večernjoj liniji na brodskoj liniji [adresa] – [adresa], kao dokaz uz tužbu priložila svoju otočku iskaznicu, međutim nigdje da nije priložena i putna karta, a koju da je u obvezi čuvati. Naime, člankom 599. i 601. PZ-a, ugovorom o prijevozu putnika prijevoznik da se obvezuje prevesti putnike broda, a putnik platiti prevozninu, te da prijevoznik je dužan putniku izdati putnu kartu.

2.2. Tuženik ističe kako je točno da je tuženikov brod bio u remontnom brodogradilišu, sa ciljem redovnog goodišnjeg održavanja. Period u kojem se brod u vlasništvu tuženika nalazio u "škveru" da je započeo 21. siječnja, a završio dana 11. ožujka 2015., kada se brod i vratio na održavanje linije. U tom periodu, više od 10 dana, od dana predmetnog događaja, po pravilima struke, da se može sasvim sigurnim smatrati da su se i paluba, garaža, kao i pramac, te sve ostale površine na koje su nanošene takve "uljane" boje, već bile osušile.

2.3. Tuženik navodi da za štetu zbog smrti ili tjelesne ozljede putnika, prijevoznik odgovara na temelju tzv. subjektivne odgovornosti. Kod subjektivne odgovornosti, za nastanak odgovornosti prijevoznika za štetu, pored općih pretpostavki, da je potrebno dokazati i krivnju štetnika. Prijevoznik da ne odgovara za nastalu štetu, osim ako se dokaže njegova krivnja i krivnja osobe za čije radnje ili propuste odgovara. Prijevoznik da ne mora dokazati da nije kriv (da je postupao s dužnom pažnjom), nego korisnik prijevoza tj. putnik ako pretendira ostvariti naknadu štete od prijevoznika, da mora dokazati osobnu krivnju prijevoznika ili krivnju njegovih zaposlenika za štetne posljedice tog slučaja. U konkretnom slučaju, to da znači da je na tužiteljici teret dokaza da su smrt ili tjelesna ozljeda nastali zbog krivnje (što uključuje i nemarnost) prijevoznika i/ili osoba za koje prijevoznik odgovara.

2.4. Tuženik da je dana 22. ožujka 2015. obavljao prijevoz sa savješću dobrog prijevoznika, te da je u trenutku nastanka štete posjedovao Svjedodžbe o sposobnosti broda za plovidbu, kojom da je u potpunosti potvrđena njegova potpuna tehnička ispravnost, kako trupa broda, tako i svih brodskih uređaja.

2.5. Tuženik je u spis priložio presliku brodskog dnevnika m/t O za dan 22. ožujka 2015., za koji tužiteljica tvrdi da je tijekom prijevoza na državnoj trajektnoj liniji br. 532 [adresa] – [adresa] – [adresa] – [adresa] – [adresa] pretrpjela tjelesnu ozljedu u vidu prijeloma desnog ručnog zgloba i šake, a da navedeni brodski dnevnik za dan 22. ožujka 2015. ne sadrži navod/bilješku o ozljedi putnice, a u brodskom dnevniku mora imati podatke, a upisano da se ne smije brisati. Naime, u brodskim knjigama, pa tako i brodskom dnevniku da se evidentiraju podaci o važnim događajima na brodu i obavljenim poslovima, stranice da su označene brojevima i na svakoj stranici da je utisnut pečat ovlaštenog tijela – Lučke kapetanije. U brodski dnevnik da se svakog sata (ako je primjenjivo) unose podaci o : kursu, varijaciji, devijaciji, zanosu, smjeru i jakosti vjetra, stanju mora, vidljivosti, temperature i dr., a u rubrici "dnevne bilješke" vrijeme polaska i dolaska broda, ukrcaj i iskrcaj članova posade, eventualnim bolestima i ozljedama i svim drugim događajima na brodu. Navodi brodskog dnevnika da se imaju smatrati vjerodostojnima, a teret dokaza da je na onom koji tvrdi suprotno.

2.6. Slijedom svega navedenog, tuženik smatra da tužiteljica nije ničim dokazala povezanost i uzročnost štetnog događaja i štete. Naime, tuženik da nikako ne može biti niti jeste odgovoran za ponašanje putnika za vrijeme prijevoza jer da je to naprosto nemoguće, a slijedom čega da i ne odgovara objektivnom, već subjektivnom odgovornošću za slučajeve tjelesnih ozljeda.

2.7. U konkretnom slučaju da se nije radilo ni o kakvoj krivnji tuženika niti njegovih zaposlenika u predmetnom slučaju tjelesne ozljede tužiteljice, već isključivo o vlastitoj krivici tužiteljice. Naime, tuženik smatra, kako je ne ulazeći u psihofizičke osobine osobe tužiteljice, njena krivnja nedvojbena, a sve iz razloga što nije postupala s dužnom pažnjom prilikom samog kretanja brodom za vrijeme svog putovanja.

2.8. Tuženik napominje da kod tuženika ne postoji ni najmanji oblik krivnje, već da je krivnja isključivo na strani tužiteljice, te opreza radi, tuženik u potpunosti osporava sve zatražene iznose.

2.9. Sukladno navedenom, tuženik je predložio odbijanje tužbenog zahtjeva radi materijalnopravnog prigovora zastare, a podredno odbijanje tužbe i tužbenog zahtjeva radi neosnovanosti uz obvezu naknade parničnog troška tuženiku.

3. U postupku su izvedeni dokazi pregledom medicinske dokumentacije tužiteljice, nalaza i mišljenja vještaka dr. MH i dr. Nina Brajkovića, čitanjem iskaza vještaka dr. Brajkovića i dr. MH, čitanjem iskaza svjedoka NH i ŽH od 13. svibnja 2021, čitanjem iskaza tužiteljice, dok je tužiteljica odustala od izvođenja dokaza saslušanjem svjedoka VH.

4. U iskazu na ročištu 8. travnja 2025. tužiteljica GH navodi kako je utuženog dana ušla na trajekt koji bio privezan na rivi na Kapriju, trajekt da treba ukrcati putnike i krenuti, to potraje pet minuta, tako da je i ona ušla u brod i nakon pet do šest metara naišla na neku tekućinu nalik ulju, poskliznula i pala, a to da je bila uljana "pitura" (boja), te da je cijela prova (pramac) bila u toj boji, tako da se taj dio broda se nije po ničemu izdvajao, međutim, ona da je tu pala na desnu ruku i slomila ruku. Na trajektu da je bilo još putnika koji su pali, ali da su bolje prošli. Npr. jedna žena da je pala, ali ništa nije slomila samo je po sebi imala modrice. Predmetni trajekt da je bio u škveru (remontu) kao što inače brodovi budu u zimskim mjesecima, obično idu od siječnja do ožujka, a oni to da dobro znaju zato što živimo na otoku i da su znali da se trajekt vratio iz škvera, ali da nisu znali da će putnike voziti u takvom stanju.

4.1. Kada je ona pala, to da su vidjeli kapetan i kormilar na komandnom mostu, oni da su sišli, tu da je bio i VH koji je podigao s prove i pomogao tužiteljici da dođe do salona na katu, kapetan da je tužiteljici dao prvu pomoć i zavoj za ruku, te zvao hitnu pomoć da čekaju na rivi u Šibeniku kada brod pristane. Konobar da je tužiteljici dao tablete protiv bolova. Ona nekako da je tu tako sjedila i čekala da trajekt dođe u grad, kako hitna nije mogla doći, zet da je vozilom odvezao do hitne pomoći gdje da su je zadržali sve do ponoći. Ruka tužiteljici da je stavljena u gips, nakon toga išla na sve redovne kontrole kod liječnika kirurga dr. G koji je rekao da tužiteljici ruka nije namještena, zbog čega da je išla na operaciju, ponovno lomljenje ruke i stavljanje gipsa, pa nakon toga opet redovne kontrole. Tužiteljica da je išla na fizikalnu terapiju dva tjedna. Tužiteljica navodi da osjeća promjenu u odnosu na stanje prije nego je slomila ruku, nije to ista ruka, pogotovo kod promjene vremena. Prije da je sve radila, sada samo poslove oko kuće, vrtal (vrt), zapustila i to isključivo radi ruke.

5.U iskazu na ročištu 13. svibnja 2021. svjedok NH navodi da je 2015. godine bio zaposlenik Jadrolinije. U vrijeme predmetnog događaja da se nalazio na timunu (kormilu) na komandnom mostu, odakle da je vidio kad je tužiteljica pala na pramčanom dijelu broda. Tužiteljica da se poskliznula jer je bila friška pitura (boja) i bilo je sklisko i mokro. Nakon ukrcaja u brod tužiteljica da se kretala prema krmi, odnosno prema salonu putnika, ali se poskliznula. Tu u blizini da se našao jedan putnik s [adresa], VH koji je podigao tužiteljicu i pomogao joj doći u salon putnika. Ovaj događaj da se zbio u luci [adresa]. Kad je brod došao u Šibenik došla je hitna pomoć i odvezla tužiteljicu u OB Šibenik.

5.1.Svjedok NH navodi da je Hitnu pomoć zvao kapetan broda, odnosno da ne zna točno tko je zvao, ali netko da je zvao.

5.2. Tužiteljici da su pomogli, obratili neki članovi posade broda, konobari i dr., donijeli tablete protiv bolova i sl., te da nije siguran da je pad tužiteljice evidentiran u brodskom dnevniku, da se ovaj događaj trebao evidentirati u brodskom dnevniku, a sve podatke u brodskom dnevniku da unosi kapetan broda. Inače, u brodskom dnevniku da se numeriraju stranice, brodski dnevnik da ovjerava kapetan, te da se brodski dnevnik i nosi lučkoj kapetaniji na ovjeru.

5.3. Inače, taj dan na brodu da je bilo 30-tak putnika, možda i više, a taj dan da se nitzko nije poskliznuo osim gospođe GH, a da se takve stvari na brodu dogode.

5.4. Utuženog dana da je bila rosa, ali da je moguće da je taj dan padala kiša jer brod kad vozi kiša npr. pada u Šibeniku ili putem, a da ne pada u Kapriju i sl. 5.5. Nadalje, svjedok NH navodi da se paluba farbala lak bojom tri dana prije predmetnog događaja, paluba broda da se farbala na Cresu i on da je osobno farbao palubu, odnosno njih trojica članova posade. Kroz ta tri dana da je moguće da se boja osuši, a moguće da se i ne osuši ako pada kiša i ako je mokro. Brod odnosno paluba da se inače farba jednom godišnje.

6. U svom iskazu na ročištu glavne rasprave održane 13. svibnja 2021. svjedok ŽH navodi kako se sjeća da je čuo da je gospođa GH pala na trajektu prilikom isplovljavanja iz luke [adresa], on da je bio zapovjednik broda, kao uvijek da se nalazio na komandnom mostu, ali sam događaj da nije vidio, te da se sjeća da je utuženog dana bilo kiše i juga.

6.1. Nakon isplovljavanja osobno da je išao pogledati što je s putnicom koja se poskliznula, ona da se nalazila u salonu, on i sva ostala posada da su obučeni za pružanje prve pomoći i sl., a da li je bilo potrebe za imobilizacijom ruke ili noge i da li je tada on tu osobno nešto poduzeo da se više ne sjeća. Pozvao je hitnu pomoć koja je dočekala tužiteljicu i odvezla je u OB Šibenik, te da se sjeća da ih je dočekala velika kiša i jugo u Šibeniku.

6.2. Svjedok ŽH izjavljuje da je brod bio u škveru ili na otoku Cresu ili Punat na otoku Krku, sad da se točno ne može sjetiti, obično da je 2-3 dana potrebno dok se ne preuzme linija, a tako da je i bilo u konkretnom slučaju, tako da je od preuzimanja broda sa škvera do predmetne plovidbe prošlo više od 3 dana.

6.3. Nadalje, svjedok ŽH navodi da se ne sjeća da li se ovaj događaj pada tužiteljice evidentirao u brodski dnevnik, a pravilo je da se svaki događaj na brodu evidentira u brodskom dnevniku i u roku od 24 sata se ovjerava u lučkoj kapetaniji. Ako u konkretnoj slučaju predmetni događaj nije evidentirao u brodskom dnevniku, onda da je to njegova greška, a da li je doista predmetni događaj evidentirao ili ne, sad da se toga ne može sjetiti.

6.4. Inače, u brodskom dnevniku da se stranice numeriraju, a da li je moguće da se pojedine stranice dnevnika izdvoje svjedok ŽH izjavljuje da to nikad u svojoj karijeri nije doživio niti čuo.

6.5. Lučka kapetanija dnevnik ovjerava, te da je lučka kapetanija imala prijavnice od svakog broda.

6.6. Na kraju svog iskaza navodi da mu nije poznato da li se utuženog dana još netko poskliznuo na brodu, te da ne zna koliko je bilo putnika na toj liniji..

7. Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog izvedenog dokaza zasebno i svih izvedenih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. ZPP- a), ovaj sud nalazi tužbeni zahtjev tužiteljice GH djelomično osnovanim 8. Sukladno odredbi čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ 35/05 -u nastavku ZOO) u slučaju povrede prava osobnosti, sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Po odredbi st. 2. čl. 1100. ZOO-a pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševni boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

9. Ocjenom u postupku izvedenih dokaza, ovaj sud je našao da okolnosti slučaja, opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade tužiteljici GH, pri čemu je sud vodio računa o značenju povrijeđenog dobra i cilju kojem ova naknada služi.

10. Naime, predmet ovog spora je naknada štete nastale u javnom prometu, temeljem osiguranja putnika u javnom prometu propisana čl. 17. st. 2. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu. U ovom slučaju brod je samo mjesto na kojem se dogodio štetni događaj, dakle da se ne primjenjuje plovoidbeno pravo, već se ovdje radi o sporu o naknadi štete tužiteljice kao putnice na brodskoj javnoprometnoj liniji.

11. Iz iskaza tužiteljice, iskaza saslušanih svjedoka PH i ŽH, zaposlenika tuženika, proizlazi da se utuženi događaj zbio na brodu- trajektu " O" u vlasništvu tuženika, da se utuženog dana tužiteljica poskliznula nakon ulaska na trajekt na pramčanom dijelu broda, jer je bila friška pitura (boja) i bilo je sklisko i mokro, te zadobila ozljede zbog kojih joj bila pružena pomoć već na brodu od strane članova posade, potom od strane liječnika Hitne pomoći Opće bolnice Šibensko-kninske, da je bila hospitalizirana i imala operativnie zahvate, u međuvremenu provodila fizikalnu rehabilitaciju.

12. Činjenica da predmetni događaj nije eventualno evidentiran u brodski dnevnik, iako je prema važećim propisima trebao biti, ne utječu na činjenicu da tužiteljici u tom slučaju ne bi pripala naknada štete zbog okolnosti na koju nije mogla utjecati, te da ista ničim nije doprinijela nastanku štete, to je ovaj prigovor tuženika sud ocijenio kao potpuno nebitnim za donošenje odluike u ovoj pravnoj stvari, kraj naprijed navedenih utvrđenja glede nastanka predmetnog štetnog događaja.

13. U odnosu na mišljenje tuženika da je nastupila zastara potraživanja, valja istaći da se u konkretnom slučaju primjenjuje opći zastarni rok propisan člankom 225. ZOO-a, a budući je tužba podnesena 7. prosinca 2017. u odnosu na događaj od 22. ožujka 2015, to je očito da je istaknuti prigovor zastare neosnovan. U odnosu na tuženikov prigovor zastare u odnosu na povišeni tužbeni zahtjev za traženje neimovinske štete, vaća istaći da se u konkretnom slučaju ne radi o preinaci tužbenog zahtjeva, već o uređenju tužbenog zahtjeva sukladno zaprimljenim nalazima i mišljenjima sudskih vještaka dr. Brajkovića i dr. MH, kao i usklađenju s izmjenama Orijentacijskih kriterija i iznosa za utvrđivanje visine pravične novčane naknade neimovinske štete, koji stav da je zauzet na drugoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda RH br. IV-47/2020 od 5. ožujka i 15. lipnja 2020.

14. Sporna je visina tražene naknade za sve vidove štete.

15. Provedeno je medicinsko vještačenje radi utvrđenja vrste i težine ozljeda koje je tužiteljica zadobila u štetnom događaju, te posljedica tih ozljeda, na temelju priložene medicinske dokumentacije i pregleda tužiteljice.

16. Iz nalaza i mišljenja vještaka dr. Nina Brajkovića proizlazi da je tužiteljica dana 22. ožujka 2015. godine kao putnik na trajektu Lošinjanka, Jadrolinija, prilikom kretanja po brodu se poskliznula i pri padu zadobila ozljede desne šake i desnog ručnog zgloba.

16.1. Zbog zadobivenih povreda tužiteljica da je istog dana zatražila liječničku pomoć u OB Šibenik gdje da su joj nakon kliničkog pregleda I rtg obrade utvrđene slijedeće teže tjelesne ozljede. Prijelom palčane kosti na tipičnom mjestu desno uz dorzalnu angulaciju, te da je učinjena ambulantno repozicija prijeloma u ručnom zglobu, te po postavljaljenju imobilizacije/gips longeta, otpuštena na kućno liječenje uz usmene upute o kontrolama.

16.2. Na prvoj kontroli traumatologa postavila se indikacija za operativni zahvat zbog pomaka uloma. Tijelkom hospitalizacije od 1. do 4. travnja 2015. se dana 2. travnja 2015. učinio zahvat otvorenim postupkom uz postavlajnje osteosintetskog materijala, dok operativni zahvat da je protekao uredno.

16.3. Tužiteljica se redovito kontrolirala u kirurga uz uredno cijeljenje rane (redovne rtg kontrole), nosila gips imobilizaciju do 22. travnja 2015. kroz 20 dana. Nakon toga da je započela preporučenu fizikalnu terapiju od 28. travnja 2015. do 29. svibnja 2015. (kroz 30 dana). Na kontrolni rtg pregledima i kontroli operatera, nakon verifilkacije uredno sraslog prijeloma, indicirao se II. operativni zahvat zbog vađenja osteosintetskog materijala (9. do 11. studenog 2016.). Zadnji nalaz kirurga da je 21. studenog 2016. kojim se potvrđuju sve dijagnoze, postojeće stanje i zaključuje stacinarni lokalni nalaz šake i ručnog zgloba.

16.4. Klinički pregled tužiteljice, umirovljenice, desnoruke, obavljen je 28. listopada 2024. u prostorijama OB Šibenik, ista je urednog kontakta i zainteresirana za svoj slučaj.

16.5. Vještak dr. Nino Brajković, specijalist kirurg utvrđuje kod tužiteljice hipotrofiju mišića nadlaktice i podlaktice desno. Ručni zglob ograničene kretnje volarne i dorzalne fleksije, abdukcije i aukcije do trećine normalnih amplituda. Šaka da se ne formira u cijelosti, te da postoji umjereno vidljiv ožiljak s unutarnje strane u dužini 7 cm.

16.6. Nadalje, navodi da subjektivne tegobe koje tužiteljica napominje da su u smislu kontinuirane bolnosti, koja se pojačava nakon napora, te bolove pri promjeni vremena. Inače, desnoruka, a slabo da se koristi tom rukom, pa se pomaže lijevom rukom za gotovo svaku radnju.

16.7. U spisu i kartonu pacijenta GH, liječnika primarne zdravstvene zaštite da nema prethodnog morbiliteta desnog gornje extremiteta.

16.8. Tužiteljici zbog ozljede da je trpjela jake bolove u trenutku ozljede ukupno 1 dan, srednjeg intenziteta 20 dana i lakšeg intenziteta 40 dana.

16.9. Tuđa pomoć i njega da su joj bili potrebni 2 sata dnevno kroz 20 dana, a 1 sat kroz 40 dana.

16.10. Nadalje, vještak dr.Brajković navodi kako zbog blagog otoka vidljivog ožiljka laki stupanj naruženosti da je uočljiv trećima. Stanje da je konačno, prognostički sklono pogoršanju zbog raniji degenerativnih i postraumatskih promjena.

16.11. Temeljem gore navedenog, vještak, specijalist kirurg dr. Nino Brajković je mišljenja da kod tužiteljice došlo do umanjenja opće životne aktivnosti u visini od 10% po tablicama iz "Sudska medicina i deontologija 2004" autora D, Škavić, po čl. 153. Umanjena pokretljivost ručnog zgloba b) u lakom stupnju 10%.

16.12. Zaključno, vještak dr. Brajković navodi da je tužiteljica u nezgodi zadobila inreaartikulacijski prijelom palčane kosti na tipičnom mjestu dsno s pomakom ulomaka. Tužiteljica da je operativno liječena, učinila čitav niz kontrolnih spec. pregleda, potom I višetjedni fizikalni tretman, trpila bolove različitih intenziteta, trebala tuđu pomoć to vrijeme. Završetkom liječenja da su zaostale smetnje u funkciji u smislu umanjenja pokretljivosti u ručnom zglobu desno u sva 4 smjera za 1/3 od uredskog nalaza. Stanje da je nepromijenjeno, za očekivati i pogoršanja lokalnog statusa šake zbog degenerativnih promjena.

17. Iz nalaza i mišljenja dr. med. MH, specijaliste psihijatra proizlazi da tužiteljica zbog psihičkih posljedica nastale povrede nije posjećivala psihijatra i ne prilaže nalaze u tom smislu, tako da jekKod ovog vještačenja izvršen uvid u nalaze specijalista dostupnih u informatičkom sustavu Opće bolnice u Šibeniku, ali i drugih dostupnih nalaza, te se s tužiteljicom obavio psihijatrijski intervju.

17.1. U svom mišljenju dr. MH navodi da je tužiteljica nakon štetnog događaja zbrinuta nakon višesatnog transporta, inicijalno riješena s gipsom, ali da je situacija zahtjevala operativni zahvat zbog čega da je eskalirala zabrinutost i bila opterećena proživljavanjem bolova i strepnji zbog neizvjesnosti adekvatnog oporavka. Spomenuti strahovi zbog bolova i tjeskobnih očekivanja da su graduirani snagom i trajanjem u zaključku ovog vještačenja. Pad životnih normalnih aktivnosti ocijenjen invaliditetom po kirurgu za 10% da se zbog psihičkih teškoća uvećava za 2%, što da ukupno čini 12% zajedno s ocijenom invalidnosti od strane kirurga. Zbog lakog stupnja naruženosti psihičke boli da se zbog naruženosti ocjenjuju blagi,

17.2. U svom zaključku vještak dr. med. specijalist psihijatar MH navodi da je vještačena klijentica tj. tužiteljica doživjela oštećenje prava osobnosti vezanih za traumatski događaj za oko 2% po vještaku psihijatru, a 10% po vještaku kirurgu što da zbirno čini 12% ukupno.

17.3. Kod tužiteljice strahovi jakog intenziteta da su trajali jedan dan tijekom inicijalnog zbrinjavanja i operacijskog zahvata, strahovi umjerenog intenziteta da su trajali tri tjedna tijekom umjerenih bolova i vađenja metalnih fiksacijskih elemenata, dok strahovi blagog intenziteta da su trajali 6 tjedana tijekom fizikalne rehabilitacije. 18 Tužiteljica nije imala primjedbi na nalaz i mišljenje sudskih vještaka, te ga sukladno istima uredila tužbeni zahtjev kojim od tuženika potražuje iznos u visini nod 6.735,08 eura sa zakonskim zateznim kamatma od 7. prosinca 2017. do konačne isplate.

19. Tuženik ističe kako ne pristaje na preinaku tužbenog zahtjeva u smislu povećanja tužbenog zahtjeva glede zatražene naknade neimovinske štete, a sve kako je tužbeni zahtjev preinačen podneskom tužiteljice od 20.12.2024.

19.1. Tuženik ističe i prigovor zastare u odnosu na povišeni tužbeni zahtjev za traženje neimovinske štete, te predlaže zbog zastare odbiti tužitelja u odnosu na preinačeni povišeni tužbeni zahtjev po osnovi neimovinske štete. Isto tako ističe prigovor zastare potraživanja i u odnosu na povišeni tužbeni zahtjev za traženje imovinske štete (tuđa njega i pomoć), pa predlaže odbiti tužiteljicu u odnosu na preinačeni tužbeni zahtjev po osnovi imovinske štete (tuđa pomoć i njega) 19.2., U odnosu na nalaz i mišljenje sudskih vještaka, tuženik navodi da vještak dr. Nino Brajković, specijalist kirurg procjenjuje ograničenje pokretljivosti ručnog zgloba u lakom stupnju, ali daje pogrešnu ocjenu o umanjenu životnih aktivnosti od čak 10%, koja je suprotna stručnoj literaturi – načela sudskomedicinskih vještačenja, a prema kojoj se umanjena pokretljivost u lakom stupnju cijeni s 5%. Tuženik smatra kako je procjena od 10% na račun umanjenja životnih aktivnosti kod tužiteljice u cijelosti nerealna pa je predložio pozvati vještaka dr. Brajkovića na usmenu dopunu i očitovanje na prigovore tuženika, a sve u skladu s odredbama čl. 261. ZPP. Također, u odnosu na nalaz i mišljenje vještaka dr. MH, tuženik u cijelosti prigovara nalazu i mišljenju vještaka. Naime, stupanj umanjenja životne aktivnosti tužiteljice određen od strane vještaka medicinske struke u ovom predmetu da nema uporišta u medicinskoj dokumentaciji tužiteljice. Naime, tužiteljica da nije obavila niti jedan psihijatrijski pregled, čak ni kontrolni ambulanti pregled kod psihijatra, niti je provodila ikakvu psihoterapiju. Dakle, da ne postoji apsolutno nikakvo liječenje tužiteljice, dok vještak dr. MH cijeni oštećenje prava osobnosti vezanih za traumatskih događaja za oko 2%, slijedom čega predložio pozvati vještaka dr. Stanojevića na dopunu nalaza.

20. Tužiteljica se u cijelosti protivila naprijed navedenim navodima tuženika kao neutemeljenima i paušalnima, te ističe da podneskom od 23. prosinca 2024. godine tužiteljica nije vršila objektivnu preinaku tužbe, već da je samo izvršeno uređenje tužbenog zahtjeva sukladno zaprimljenim nalazima i mišljenjima vještaka dr. Brajkovića i dr. MH, kao i usklađenje s izmjenama Orijentacijskih kriterija i iznosa za utvrđivanje visine pravične novčane naknade neimovinske štete, koji stav je zauzet na drugoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda RH br. IV-47/2020-5 od 5. ožujka te 15. lipnja 2020. godine. Dakle, tužiteljica zbog okolnosti koje su nastale nakon podnošenja tužbe da zahtjeva iz iste činjenične osnove drugu novčanu svotu, a takvoj preinaci da se tuženik sukladno čl. 191. st.2. ZPP-a ne može protiviti. Ukoliko sud smatra da tužiteljica preinačila tužbu, a što ista smatra da nije, ističe se da sukladno čl. 190. st.2. ZPP-a tužiteljica može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako bez svoje krivnje, (a što je u ovom slučaju zaprimanje nalaza i mišljenja vještaka te promjene Orijentacijskih kriterija), nije mogla preinačiti do zaključenja prethodnog postupka. Podredno, ukoliko sud smatra da je izvršena preinaka predloženo je sudu sukladno čl. 190. st.3. ZPP-a da dopusti preinaku jer je ista svrsishodna za konačno rješenje odnosa među strankama.

20.1. Nadalje, tužiteljica navodi da istaknuti prigovor zastare u potpunosti je neutemeljen jer je tužiteljica u petitu prvotno podnesenog tužbenog zahtjeva jasno istakla pravnu osnovu, kako imovinske tako i neimovinske štete, te da je iste nakon zaprimanja nalaza i mišljenja samo uskladila sa istima.

20.2. Nastavno na iznesene prigovore na nalaz i mišljenje vještaka dr. Brajkovića, ističe da su isti neutemeljeni jer da su nalaz i mišljenje stručno izvršeni i sastavljeni, te uporište da pronalaze u stručnoj literaturi na koju se vještak i pozvao. Zakonodavac da nije propisao unificiranu literaturu niti tablice stupnja oštećenja koje se primjenjuju, te isključuju svu ostalu stručnu literaturu.

20.3. Prigovori istaknuti na nalaz i mišljenje vještaka MH da su u potpunosti promašeni. Zadatak vještaka da je bio izvršiti nalaz i dati svoje stručno mišljenje, a što da je isti i učinio. Nakon obavljenog nalaza/ intervjua s tužiteljicom vještak da je utvrdio da kod tužiteljice postoji stupanj umanjenja životne aktivnosti. Vještakov zadatak da je bio izvršiti nalaz, te potom dati stručno mišljenje, a što je isti i učinio. Kada bi se vještakov zadatak sastojao samo od davanja mišljenja, samo u tom slučaju bi obveza tužiteljice bila dostaviti medicinsku dokumentaciju, te bi se vještakovo stručno mišljenje baziralo samo na medicinskoj dokumentaciji, dok se bez postojanja iste mišljenje ne bi moglo izraditi. U takvom slučaju tužiteljica da ne bi imala obvezu uopće osobno pristupiti u ordinaciju vještaka, već bi pristup u ordinaciju vještaka i prvotno obavljanje nalaza bilo suvišno i bespredmetno.

21. U odnosu na naprijed navedene prigovore tuženika na ročištu 18. veljače 2025. je izveden dokaz saslušanjem stalnih sudskih vještaka dr. Nina Brajkovića i dr. MH.

22. Sudski vješak specijalist kirurg, dr. med Nino Brajković navodi da kao dugogodišnji vještak redovito sudjeluje na seminarima i kongresima sudaca i vještaka medicinske struke, te da nemaju obavezu korištenja jedinstvene medicinske-sudske literature, tj. tablica materijalne i neimovinske štete. Literaturom kojom se on koristi dugi niz godina na str. 42 čl. 153 koji govori o ozljedi koju je imala tužiteljica pod umanjenje pokretljivosti ručnog zgloba u lakom stupnju postotak umanjenosti opće životne aktivnosti da iznosi do 10%. Ne umanjuje mogućnost da se u nekoj drugoj literaturi takva ista ili slična ozljeda ocjenjuje u istom, umanjenom ili uvećanom postotku. S obzirom da su u prigovoru podnesci tablica istih autora, ali značajno manjeg postotka umanjenja opće životne aktivnosti i njega da je iznenadilo da je taj postotak manji za pola. On da ostaje pri svojoj ocjeni da se radi o težoj tjelesnoj ozljedi i umanjenju pokretljivosti ručnog zgloba u lakom stupnju koje po tablicama koje on koristi da iznosi 10%.

23. Sudski vještak dr. MH, specijalist psihijatar navodi da je on analizirao prigovore tuženika iz podneska od 03. veljače 2025. i procijenio psihičke poteškoće koje mu je opisala vještačena klijentica, tj. tužiteljica GH. Psihičke tegobe koje je imala da su po njegovom iskustvu bile logične i bile prisutne prilikom njegovog pregleda. Klijentica zbog života na otoku i tih okolnosti da nije bila u mogućnosti dolaziti do grada, kao i ograničenja u kretanju i limitu kod poljoprivrednih radova koji su njoj bili jako bitni, tako da je mišljenja da je ocjena od 2% koju je dodao u ocjeni nalaza vještaka kirurga realna i umjerena.

23.1. U odnosu na okolnost da li je nužno imati neki psihijatrijski nalaz prije samog vještačenja, vještak dr. MH navodi da u konkretnom slučaju tužiteljica živi na otoku, da je takvim ljudima često teško dolaziti u grad, da pored nekih teškoća s time da se nose u svome životu. Tužiteljica da je u razgovoru sa njim opisivala svoje stanje i novonastale teškoće koje ima nakon predmetnog događaja, a one da se sastoje u tome da je imala fizička ograničenja u poljoprivrednim radovima koji su joj puno značili, a što se sve reflektiralo na njeno psihičko stanje. Inače, nije nužno da pacijent kod psihičkih teškoća ovakvog stupnja dođe na pregled sa nekim ranijim nalazima.

24. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje stalnih sudskih vještaka dr. Brajkovića i dr. MH jer su ovi sudski vještaci glede ozljeda koje je tužiteljica imala povodom predmetnog štetnog događaja i posljedica istih na njeno zdravstveno stanje, dali vrlo jasna i stručna objašnjenja.

25. S obzirom na gore opisane okolnosti događaja, ovaj sud zaključuje da je tužiteljica pretrpjela povredu prava osobnosti, i da ima pravo na pravičnu novčanu naknadu. Naime, da bi se ostvarilo pravo na pravičnu novčanu naknadu potrebno je ispunjenje određenih pretpostavki i to da je došlo do povrede prava osobnosti, da težina učinjene povrede tog prava opravdava dosuđivanje novčane naknade, te da su okolnosti pod kojima se šteta dogodila takve da opravdavaju dosudu te naknade.

26. Odlučujući o visini pravične novčane naknade neimovinske štete za pretrpljene fizičke boli, sud je uzeo u obzir najprije jačinu i trajanje tih bolova kako su opisani u mišljenju vještaka dr Brajkovića, pa je tako medicinskim vještačenjem utvrđeno da je tužiteljica trpjela bolove jakog intenziteta 1 da, srednjeg intenziteta 20 dana, a lakšeg intenziteta 40 dana. U smislu čl. 1100. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08–u nastavku ZOO) tužitelju je valjalo na ime ovog vida štete dosuditi iznos od 1.514,00 Eura, smatrajući takovu odštetu primjerenom pretrpljenoj šteti.

27. U ovom štetnom događaju tuđa pomoć i njega tužiteljici su bili potrebni 20 dana po 2 sata dnevno i 1 sat dnevno kroz 40 dana, a pomoć da je bila potrebna od strane nestručne osobe u obavljanju jednostavnih kućanskih poslova i odlazaka liječniku, pa joj je priznat iznos od 400,00 Eura.

28. Što se tiče duševnih boli zbog smanjenja opće životne aktivnosti, tužiteljica prema mišljenju stalnog sudskog vještaka dr. Brajkovića ima zaostalo umanjenje životnih aktivnosti u visini od 10%, dok prema mišljenju vještaka dr. med MH, specijaliste psihijatra oštećenje prava osobnosti vezanih za traumatski događaj da iznosi za oko 12%, što zbirno čini 12% ukupno, pa je tužiteljici za ovaj vid štete valjalo dosuditi iznos od 1.800,00 Eura.

29. Ocjenjujući jačinu i trajanje povredom izazvanih duševnih boli i straha, vještak dr. MH navodi da su tužiteljici strahovi jakog intenziteta trajali jedan dan tijekom inicijalnog zbrinjavanja i operacijskog zahvata, strahovi umjerenog intenziteta da su trajali tri tjedna tijekom umjerenih bolova i vađenja metalnih fiksacijskih elemenata, dok strahovi blagog intenziteta da su trajali šest tjedana tijekom fizikalne rehabilitacije. Tužiteljici za ovaj vid štete, pretrpljeni strah, dosuđen iznos u visini od 1.500,00 Eura.

30. Budući, prema pisanom nalazu i mišljenju vještaka dr. Brajkovića zbog blagog otoka vidljivog ožiljka da predstavlja naruženost lakog stupnja uočljiv trećima, za ovaj vid štete tužiteljici je dosuđen iznos od 500,00 Eura. .

31. To su razlozi zbog kojih sud na temelju odredbe čl. 1100. ZOO tužiteljici dosuđuje za neimovinsku i imovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti iznos od 5.714,00 Eura.

32. Tužbeni zahtjev u na isplatu daljnjih 1.021,08 Eura se odbio, što prema ocjeni suda odgovara pretrpljenim fizičkim bolovima i strahu, posljedicama u kojim se očituje smanjenje životnih aktivnosti, naruženosti kao i potrebnoj tuđoj pomoći i njezi.

33. Na ovaj iznos dosuđena je i zakonska zatezna kamata temeljem čl. 29. ZOO-a, i to od dana podnošenja tužbe, tj. 7. prosinca 20017. godine do konačne isplate.

34. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP- a, imajući u vidu da je tužiteljica u odnosu na osnovu tužbe uspjela 100%, a u odnosu na konačno postavljeni tužbeni zahtjev djelomično uspjela u postupku u mjeri od cca 85,00%, a tuženik u mjeri od 15%, odnosno ukupan uspjeh tužiteljice iznosi 78 %.

35. Tako su tužiteljici priznati opravdani troškovi nastali angažiranjem odvjetnika za sastav zahtjeva za mirno rješenje spora od 23. studenog 2016. u iznosu od 100,00 Eura po Tbr. 37.t.1., za sastav tužbe u iznosu od 200,00 Eura po tbr.7.t.1., za sastav žalbe na rješenje o nenadležnosti od 8. svibnja 2020. u iznosu od 100,00 Eura po Tbr. 10.t.4., za zastupanje na ročištu dana 19. siječnja 2021., 18. ožujka 2021., 13. svibnja 2021., 4. veljače 2025., 18. veljače 2025. i 8. travnja 2025. za svako u iznosu od 200,00 Eura po Tbr. 9.t.1., za sastav podneska od 17. svibnja 2021. i 23. prosinca 2024. u iznosu od 200,00 Eura za svako po Tbr. 8.t.1., za zastupanje na ročištu objave u iznosu od 100,00 Eura po Tbr.9.t.3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne Novine broj 138/2023), što iznosi 2.1000,00 Eura, sve uvećano za 25% PDV- a, u iznosu ukupno od 2.625,00 Eura, sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 94,23 EUR, sudske pristojbe na presudu u iznosu od 103,59 EUR, sudske pristojbe za žalbu na rješenje o nenadležnosti u iznosu od 94,23 Eura, tako da ukupni trošak tužiteljice iznosi 2.917,05 Eura..

36. Imajući u vidu ukupan tužitelječin uspjeh u parnici od cca 78 % pripada joj naknada parničnog troška u iznosu od 2.275,30 Eura, kojeg valja uvećati za još 664,00 Eura na ime troška medicinskog vještačenja, koji joj treba nadoknaditi u cijelosti jer utvrđenje visine štete nije bilo moguće bez provođenja medicinskog vještačenja, te njezin parnični trošak iznosi 2.939,30 Eura.

Šibenik, 27. svibnja 2025.

Sudac :

Silvana Klisović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu nadležnom Županijskom sudu u roku od 15 dana od dana obavljene dostave.

Žalba se podnosi putem ovog suda u pisanom obliku u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku.

Dn-a:

- punomoćniku tužiteljice

- punomoćniku tuženika