Povrv-3006/2014-73
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, po sucu toga suda Anti Božinoviću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja DURITIA d.o.o., Split, Bilice I, OIB: 91698153191, zastupana po direktoru i zz ŽV, a ovaj po punomoćniku Ivanu Močiću, odvjetniku u Splitu protiv tuženika ĐV, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, nakon održane usmene i javne glavne rasprave, zaključene dne. 25. veljače 2025. god. u nazočnosti zamj. punomoćnika tužitelja, i u izočnosti tuženika, dne 27. svibnja 2025. god.
p r e s u d i o j e
I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovnog broja Ovrv-791/14 kojeg je 5. rujna 2014. donio javni bilježnik u Splitu, Zrinka Milić-Štrkalj u dijelu kojim je naloženo tuženiku ĐV, OIB: [osobni identifikacijski broj] da u roku od 8 dana plati tužitelju DURITIA d.o.o. za proizvodnju, OIB: 91698153191, Bilice 1, 21000 Split iznos od 50.231,73 EUR-a zajedno sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku 28. rujna 2011. godine pa do isplate za razdoblje do 31. srpnja 2015. godine po stopi od 12 % godišnje, a u razdoblju od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a u razdoblju od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. godine po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena, a od 30.12.2023. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 (tri) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine te kojim je naloženo tuženiku ĐV, OIB: [osobni identifikacijski broj] da u roku od 8 dana naknadi tužitelju DURITIA d.o.o. za proizvodnju, OIB: 91698153191, Bilice 1, 21000 Split troškove ovršnog postupka u iznosu od 839,47 EUR-a sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku 5. rujna 2014. do isplate po stopi od12 % godišnje, a u razdoblju od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a u razdoblju od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. godine po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena, a od 30.12.2023. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 (tri) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi poslovnog broja Ovrv-791/14 od 05. rujna 2014. god. ukida u dijelu kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 21.091,78 EUR sa zakonskim zateznim kamatama, te se u tome dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.
II. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana naknadi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 9.991,44 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 (tri) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja teče počevši od 27. svibnja 2025. god. pa do isplate.
Obrazloženje
1. Tužitelj je u svojstvu ovrhovoditelja podnio pred javnim bilježnikom Zrinkom Milić-Štrkalj iz Splita dne 14. kolovoza 2014. god. ovršni prijedlog protiv tuženika kao ovršenika radi isplate. U ovršnom prijedlogu se navodi da je tuženik, temeljem vjerodostojne isprave računa broj 42A-2011 od 12. rujna 2011. god. obvezan platiti tužitelju tražbinu u iznosu od 537.387,00 kn zajedno s pripadajućom zateznom kamatom.
2. Rješenjem o ovrsi broj OVRV-791/14 od 05.09.2014. god. javni bilježnik Zrinka Milić-Štrkalj odredila je predloženu ovrhu.
3. Protiv citiranog rješenja tuženik je izjavio prigovor u kojem navodi da je rješenje pravno i činjenično neosnovano i neutemeljeno. Potraživanje na koje se poziva tužitelj je neosnovano. Račun tužitelja je jednostrano sastavljena isprava i ne predstavlja nikakav dokaz na okolnost da bi tužitelj doista pružio usluge odnosno isporučio robu za koje je izdao navedeni račun. Sve su stavke po računu iskonstruirane i fiktivne, a tuženik prvi put vidi račun koji je navodno izdan prije tri godine. Uz račun nije dostavljena nikakva dodatna dokumentacija, kartica salda-konti, naručitelj radova, ugovor o izvođenju radova, ugovor o poslovnoj suradnji, izdatnica-primka robe, objekt na kojemu su vršeni radovi, projektant i nadzorni organ, izvođač radova itd. Tužitelj u dokazne svrhe nije dostavio niti jedan dokaz kao dostatnu, relevantnu i vjerodostojnu dokumentaciju za utvrđenje postojanja i visine duga tuženika, potraživanje ničim ne dokazuje.
4. Odlučujući povodom prigovora tuženika, ovaj sud je rješenjem od 17. studenoga 2014. god. stavio izvan snage predmetno rješenje o ovrsi u dijelu kojim je određena ovrha uz ukidanje provedenih radnji te je odlučeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.
5. U podnesku od 16. siječnja 2025. god. tužitelj je, sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ( Narodne novine br.: 57/22, 88/22) te s obzirom na izmjenu čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, precizirao tužbeni zahtjev na način da je utuženi iznos izrazio u današnjoj službenoj valuti u Republici Hrvatskoj, eurima.
6. Tijekom postupka sud je proveo dokaze pregledom računa Duritia d.o.o. Split br. 42A-2011 od 12. rujna 2011.god., računa Duritia d.o.o. od 17. rujna 2009. god., dokumentacije priložne spisu na stranicama 16 do 20, nalaza i mišljenja stalnoga sudskoga vještaka za graditeljstvo i procjenu nekretnina Pavla Pandžića od 15. lipnja 2023. god., očitovanja toga vještaka od 28. listopada 2024. god., preslušanjem svjedoka SV, PV i UV te preslušanjem zz tužitelja i tuženika.
7. Tužitelj je zatražio trošak postupka.
8. Tužbeni zahtjev djelomično je osnovan.
9. Tužitelj potražuje od tuženika isplatu iznosa od 71.323,51 EUR (537.387,00 kn) sa zateznim kamatama koje teku od 28. rujna 2011. god. do isplate, a prema vjerodostojnoj ispravi-računu broj 42A-2011 od 12. rujna 2011. god.
10. Prijeporna je između parbenih stranaka osnovanost i visina tužbenoga zahtjeva.
11. Tužitelj je u spis dostavio svoj račun br. 42A-2011 od 12. rujna 2011. god. koji se odnosni na kupca ĐV, u kojemu su navedeni radovi i materijal na obiteljskoj kući na lokaciji [adresa], te pojedinačna cijena radova i materijala kao i ukupna cijena, što je iznos tužbenog zahtjeva.
12. U svome iskazu danom sudu zz tužitelja ŽV naveo je da je bio angažiran za radove na obiteljskoj kući tuženika u [adresa], na adresi [adresa], da je tuženiku dostavio ponudu koja je sadržavala radove koje treba izvesti na kući s materijalom, a za radove je bila ugovorena fiksna cijena koja je također unesena u ponudu. Tuženik mu je rekao da prihvaća ponudu i da se radovi na kući mogu izvoditi, a prije nego je otišao u Australiju uplatio je dio cijene, u iznosu od 13.900,00 EUR. Kuća tuženika već je postojala, a trebalo ju je prenamijeniti odnosno u njoj napraviti apartmane za iznajmljivanje. Na kući tuženika tužitelj je obavio zemljane iskope, betoniranje kompletnoga dvora, rušenje betonskih ogradnih zidova, rušenje garaže, odvoz zemlje na deponij, rušenje postojeće kućice za centralno grijanje, uz to je srušio odrinu i odvezao je na deponij. U kući je promijenjena kompletna stolarija, stavljeni aluminijski prozori, promijenjeni krovni prozori, uređeni zidovi oko prozora, poduzeto tzv. uređenje špala, izrađena su dva pregradna zida, u kuhinji je postavljena nova keramika, ugradbeni stolarski ormari, zatim drveni rukohvati na stubištu, skinuti su radijatori centralnog grijanja i cijevi na kojima su pokrpane rupe, iznutra je obojana cijela kuća, u kupaonicama su promijenjene školjke, umivaonici i špine, te su se brusila i lakirala sobna vrata. Obveza pribave materijala i njihova ugradnja bila je na strani tužitelja. U radovima su sudjelovali i kooperanti i to UV koji je radio aluminijsku bravariju, PV koji je radio na rušenju garaže svojim bagerom te na iskopima, a također i jedan stolar imena SV. Radnici tužitelja radili su na uređenju kuće iznutra. Tužitelj nije radio na fasadi tuženikove kuće.
13. Zz tužitelja je nadalje izjavio da tijekom obavljanja radova na kući tuženika s njime nije komunicirao, jer je ovaj bio u Australiji. Radovi su započeli u siječnju ili veljači 2010. god i trajali su do travnja te godine. Točan datum završetka radova nije ugovoren, ali načelno kuća je trebala biti spremna za turističku sezonu. Cijelo vrijeme tijekom radova, zz tužitelja komunicirao je s ŠV koja je bila u dogovoru s tuženikom. Oni su se dogovorili da tuženik uredi kuću, a da će ŠV voditi iznajmljivanje. Ž je nadzirala vršenje radova i nije imala nikakvih primjedbi. Tuženi je trebao u travnju ili svibnju, po povratu iz Australije, donijeti novac, vidio je koji su radovi izvedeni na kući, nije imao nikakvih primjedbi, ali novac nije isplatio. Tužitelj mu je ispostavio račun nakon čega je tuženik isplatio onih 13.900,00 EUR, zatim još jednom prigodom 5.000,00 EUR te još jednom 2.000,00 EUR. Ukupno je isplatio negdje oko 180.000,00 do 190.000,00 kn. Ostatak nije plaćen, a tuženik je čak prijavio zz tužitelja radi prijetnji jer ga je ovaj nazvao da ga upita kada će isplatiti ostatak iznosa. Ponudu cijene radova i materijala tužitelj je poslao tuženiku osobno i on se složio s tom ponudom. Iznose koje je tuženik isplatio tužitelju, platio je na način da je prvi iznos isplatio na račun ŠV a onda je ona novac isplatila na ruke zz tužitelja, dok je drugi i treći iznos tuženik isplatio na ruke zz tužitelja, kada je došao iz Australije. Ove isplate predstavljale su avans za završetak radova, a na kraju je izdan završni račun. Utuženi iznos predstavlja razliku između cijene iznesene u ponudi i iznosa koji je tuženik isplatio tužitelju na ime izvršenih radova. Projekt za radove nije postojao, a nadzorni organ trebao je osigurati tuženik. Ne postoji ni zapisnik o završenim radovima. Ulazne račune tužitelj nema jer je bilo dogovoreno da će cijene ići za gotovinu a i postoje svjedoci koji će posvjedočiti navode tužitelja.
14. Tuženik je u svome iskazu naveo da je zz tužitelja vidio četiri puta u životu i da s njime ništa nema. Za ŠV rekao je da je to osoba koja ga je opljačkala zajedno s jednom odvjetnicom i da je ispraznila njegov račun. Doista je njezina ideja bila da se kuća u [adresa], koja je u vlasništvu tuženika, preuredi u apartmane i onda iznajmljuje. Podigao je kredit u štedno kreditnoj zadruzi Brama, u iznosu od 130.000,00 EUR, koji iznos je uzela Ž i taj je novac trebao biti potrošen za radove na njegovoj kući. Nema pojma što je ona i s kim dogovarala. Nije smio ni pristupiti na nekretninu, a vidio je da su neki ljudi tamo nešto radili. Kada bi došao na nekretninu, ti ljudi bi zvali ŠV, a ona bi mu rekla da ne uzlazi, da ne smeta. Zz tužitelja vidio je jednom u kafiću kod Autohrvatske gdje mu ga je pokazala ŠV. Osobno nije dobio ponudu tužitelja. Na njegovoj kući promijenjeni su prozori, tri ili četiri krovna prozora, srušen je jedan zid, a iznutra su napravljene neke sitnice. Napravljen je jedan ogradni betonski zid, ali ne kako je on tražio do granice. To je naime rekao Đ. Dvorište je betonirano u grubo iako mu je Ž rekla da će se sve to srediti, uklonjena je garaža, uklonjena je zemlja te centralno grijanje koje nije bilo ispravno. Smatra da je to mali poslić. Uklonjena je i odrina, ali ne zna tko ju je uklonio. Ne zna je li promijenjena keramika u kuhinji, misli da je nešto malo na podu, ugradbene ormare napravio je sam, prije nego što su došli radnici, napravljen je jedan rukohvat. U dva zahoda stavljena su dva vodokotlića, dvije školjke i dva umivaonika. Lakirana su sobna vrata. Kuću je sam bojao. Ž mu nikada nije rekla kolika će biti cijena radova ali su mu uzeli novce. Ništa osobno nije platio zz tužitelja, Đ je poslao 21.000,00 australskih dolara ali ne za radove. Ona i odvjetnica naplatile su mu dvije uporabne i dvije građevne dozvole za kuću. Nikada nište nije platio na ruke zz tužitelja. ŠV izdao je punomoć za kuću, a ona ga je opljačkala. Za izvedene radove na kući nije joj dao punomoć. Na upit jesu li radovi, obavljeni po nalogu ŠV, obavljeni mimo njego volje, odgovorio je da mu je ova rekla kako će ona to raditi, da će ona to srediti, a on je rekao ok, neka ona to radi. Na pitanje je li mogao zaustaviti izvođenje radovi i je li išao na građevinsku inspekciju ili policiju radi zaustavljanja radova, odgovorio je da je cijeli svoj život proveo u Australiji, da ne zna gdje se što nalazi, zbog čega mu se ovo i dogodilo. Na pitanje je li kredit u štedno kreditnoj zadruzi Brama bio namijenjen za izvedene radove, odgovori je da je Ž dala prijedlog da će srediti apartmane. Na pitanje je li mu poznato da bi Ž od onih 130.000,00 EUR nešto platila za radove, odgovorio je da od kud bi mu to bilo poznato. Ona je doista nakon podizanja kredita dio novca dala odvjetnici za ishođenje građevinske i uporabne dozvole, dio odvojila za radove i njemu dala 42.000,00 EUR, koje mu je uzela u narednih sedam dana ,a je li od toga novca platila za radove nema pojma. Nikakve fakture nije zaprimio od tužitelja.
15. Svjedok SV izjavio je da ga je zz tužitelja ŽV angažirao za izvođenje drvodjelskih radova na kući u [adresa]. Ugradio je sve ugradbene ormare u kući, a za vrijeme dok je obavljao svoj dio posla, na kući i na okućnici vršeni su i drugi radovi, betonirao se zid, radio se knauf. Za izvedene radove platio mu je ŽV i to iznos između 12.000,00 i 14.000,00 kn, točno se ne može sjetiti. Tuženik mu je nepoznat, a na nekretnini je viđao gospođu ŠV koja se nešto dogovarala s ŽV. O tim dogovorima i eventualnim plaćanjima ništa mu nije poznato, može reći samo to da ga je angažirao ŽV i da mu je on platio za izvedene radove i za ugrađeni materijal koji je svjedok prethodno kupio u Max Morisa.
16. Svjedok PV izjavio je da je radio na kući u [adresa] zemljane radove i da ga je za to angažirao ŽV, koji mu je i platio za izvršene radove. Dolazio je na nekretninu svojim bagerom i kamionom te vršio iskope i odvoz iskopanog materijala. Rušio je garažu, kopao teren i izvršio kompletnu pripremu za betoniranje. ŽV mu je izvršio isplatu na ruke, a ne može se sjetiti o kojem iznosu se radilo. Kuća na kojoj su vršeni radovi, u trenutku kada je on tamo došao, bila je zapuštena, a susjedi su govorili kako vlasnici ništa nisu ulagali u nju. Bila je zapuštena i kuća i njen okoliš. Prilikom vršenja radova vidio je tamo i UV koji je radio otvore i zatvore na kući. Svjedokovi radovi trajali su oko deset dana i u tom periodu je vidio tuženika dva do tri puta. Djelovao mu je kao čudak i s njim nije komunicirao, ali na terenu je svaki dan bila prisutna i ŠV, a njemu ništa nije poznato o dogovorima tuženika, S i ŽV, niti o eventualnim plaćanjima između njih. Poznato mu je samo ono što je njemu plaćeno. Poznato mu je, međutim, da je tuženik investitor i da je došao iz Australije.
17. Svjedok UV na kući u [adresa] radio je na svim otvorima i zatvorima na kući, ugradio prozore i grilje, sve po narudžbi Babaje. Nije radio na unutrašnjim vratima. Za radove i materijal platio mu je ŽV i to oko 140.000,00 kn Od toga mu je na ruke platio 4.000,00 do 5.000,00 eura, a za ostatak mu je izvršio radove na kući. Svjedokovi radovi na predmetnoj kući trajali su oko mjesec dana a za to vrijeme je na nekretnini od drugih izvođača vidio i PV. U dva ili tri navrata vidio je i ŠV. O nekakvim dogovorima između tuženika, te gospođe i gospodina ŽV, ništa mu nije poznato. Dok je vršio radove na kući, paralelno se radilo dvorište, obavljali su se radovi i na krovu i krpalo se oko prozora. Materijal koji je ugradio u kuću tuženika bio je njegov i uključen je u cijenu koju mu je platio ŽV.
18. Iz dokumentacije koju je tužitelj priložio u spis razvidno je da je tužitelj odnosno njegov zz uplatio na račun [obrt], [adresa] **.**.2010.. iznos od 51.000,00 kn na ime usluge iskopa, utovara, prijevoza i deponije vezano za gradilište u [adresa]. Nadalje, razvidno je da je obrt za proizvodnju [obrt], vlasnika MV za izradu i montažu alu i pvc stolarije, te demontaže starih otvora i njihov odvoz s gradilišta zatražio 160.000,00 kn, zatim da je od Kova promet, Split kupljeno artikala u vrijednosti 8.367,45 kn i 17.926,90 kn i to u 2010. godini.
19. Uzevši u obzir dokumentaciju koju je u spis priložio tužitelj te iskaze svjedoka SV, PV i UV, koji iskazi i dokumentacija potvrđuju navode tužitelja i iskaz njegova zakonskog zastupnika, sud smatra da je tužitelj doista za tuženika, na njegovoj kući u [adresa] izveo radove koje je opisao zz tužitelja i koji su navedeni u računu br. 42A-2011 od 12. rujna 2011. godine. Preslušani svjedoci u svojim su iskazima potvrdili navode tužitelja da su na tuženikovom objektu izveli radove iz oblasti svojih zanata te da im je za izvršene radove i ugrađeni materijal platio tužitelj preko svoga zz ŽV. Priložena dokumentacija potvrđuje barem dio radova koje je tužitelj izveo na kući tuženika i materijala koji je utrošen u renoviranje kuće.
20. S druge strane, tuženik nije ni predložio izvođenje bilo kakvih dokaza (osim svoga preslušanja), a kojima bi dokazao svoje tvrdnje da tužitelj nije izvodio radove na njegovoj kući, da mu nije dostavio ponudu sa specifikacijom radova i njihovom cijenom. Tuženik nije osigurao ni pristup svojoj nekretnini radi održavanja očevida i to u tri navrata.
21. S obzirom na iskaze svjedoka koji su potvrdili navode tužitelja i priloženu dokumentaciju koja potvrđuje dio izvedenih radova i utrošenog materijala te neaktivnost tuženika u postupku, vjera je poklonjena iskazu zz tužitelja te je sud, uzevši u obzir sve navedeno, smatrao da je tužitelj na tuženikovom objektu izveo radove specificirane u ponudi od 17. rujna 2009. god., da mu je tuženik djelomično isplatio cijenu za poduzete radove i utrošeni materijal do iznosa od oko 200.000,00 kn zbog čega je konačni račun umanjio za isplaćeni dio te je od tuženika potraživao isplatu iznosa od 537.387,00 kn odnosno 71.323,51 EUR.
22. Tuženik je, kao sudionik u obveznom odnosu dužan, sukladno odredbi č. 9. Zakona o obveznim odnosima ( "Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15,29/18), ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje.
23. Budući da tuženik nije osigurao izvođenje očevida na svojoj nekretnini pa time ni pregled nekretnine i procjenu vještaka građevinske struke vrijednosti izvedenih radova i ugrađenog materijala, sud je proveo dokaz vještačenjem po vještaku građevinske struke na okolnost utvrđenja cijene radova i materijala po specificiranom računu koji je priložen uz prijedlog za ovrhu.
24. Stalni sudski vještak za graditeljstvo Pavao Pandžić u svojem je nalazu i mišljenju od 15. lipnja 2023. god. naveo da speficiranom računu koji je priložen uz prijedlog za ovrhu nije priložena projektna i tehnička dokumentacija iz koje bi se vidjele dimenzije i količine izvedenih radova, pa je procjenu izvršio prema količini specificiranih radova u prijedlogu za ovrhu.
25. Prema utvrđivanju cijena glede radova i materijala na obiteljskoj kući na lokaciji [adresa], koji su specificirani u računu koji je priložen u prijedlogu za ovrhu, prema izračunu vještaka, radovi ukupno s PDV-om iznose 378.471,00 kn. Razlika specificiranih radova i materijala u računu br. 42A-2011 od 12. rujna 2011. god. i radova prema utvrđenju cijena na obiteljskoj kući na lokaciji [adresa], ukupno iznosi 159.916,00 kn.
26. U svome očitovanju od 28. listopada 2024. god. na prigovor tužitelja, vještak Pandžić je istaknuo da u specificiranom računu koji je priložen uz prijedlog za ovrhu nije priložena projektna ni tehnička dokumentacija iz koje bi se vidjele dimenzije i količina izvedenih radova, pa je procjenu izvršio prema količini specificiranih radova iz prijedloga za ovrhu. Obrazloženje umanjenja vrijednosti predmetnih radova i materijala, odnosno zašto su isti vrednovani manje nego je to bilo u računu- vjerodostojnoj ispravi priloženoj uz prijedlog za ovrhu, su u tome što je vještak mišljenja da su cijene u pojedinim stavkama previsoke, te je u cijelosti ostao kod svog pisanog nalaza i mišljenja od 15. lipnja 2023. god. Dodaje da, ukoliko su količine i cijena u računu prihvaćene od strane tužitelja i tuženika, pitanje prihvatljivosti takvih količina i cijena smatra pravnim pitanjem.
27. Ovaj sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka Pavla Pandžića glede cijena radova i materijala na kući tuženika, a koji su specificirani u računu br42A-2011 od 12. rujna 2011. god. Vještak je, koristeći svoje stručno znanje i iskustvo, te poznavajući prilike na području na kojemu su radovi izvedeni i materijal pribavljen, utvrdio i izračunao da su cijene u pojedinim stavkama računa-vjerodostojne isprave previsoke te je za te stavke naveo cijene koje su bile uobičajene na području izvođenja radova u vrijeme kada su oni izvedeni i ugrađeni materijal pribavljen.
28. Prihvaćajući nalaz i izračun vještaka ovaj sud je tužbeni zahtjev prihvatio do iznosa od 378.471,00 kn odnosno 50.231,73 EUR te je održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovnoga broja Ovrv- 791/14 kojega je 05. rujna 2014. god. donio javni bilježnik Zrinka Milić Štrkalj iz Splita, u dijelu u kojemu je naloženo tuženiku platiti tužitelju navedeni iznos s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom. U dijelu u kojemu je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 21.091,78 EUR platni nalog sadržan u predmetnom rješenju o ovrsi je ukinut, te je u tom dijelu tužbeni zahtjev odbijen.
29. Ostavljen je na snazi platni nalog u dijelu koji se odnosi na trošak ovršnog postupka.
30. Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154. st. 2. Zakona o parničnom postupku.
31. Tužitelju je priznat trošak pristupa na sedam ročišta (08.09.2015., 13.10.2016., 17.01.2017., 03.05.2023., 26.06.2024., 18.09.2024., 25.02.2025.) i sastav podneska od 02.07.2024. po 538 bodova, te za pristup na šest ročišta (01.06.2016., 27.10.2017., 20.10.2022., 19.01.2023., 23.03.2023., 16.01.2025.) po 134,5 bodova. Ukupno je tužitelju priznato 5 111 bodova što pomnoženo s vrijednošću boda, prema važećoj OT, uvećano za PDV i 663,61 EUR troška pristojbe presude, daje iznos od 13.441,11 EUR.
32. Tužitelj je u postupku uspio, uključujući osnovu i visinu spora, za 85,25 %, a tuženik za 14,75 %. Razlika postotka uspješnosti je 70,50 % u korist tužitelja. Stoga mu od naprijed navedenoga iznosa pripada toliki postotak, što je iznos od 9.475,98 EUR. Tome iznosu valjalo je dodati, s naslova troškova vještačenja i sudske dostave, 515,46 EUR pa je dobiven dosuđeni iznos parničnog troška tužitelju od 9.991,44 EUR.
U Splitu, dne 27. svibnja 2025. godine
S U D A C
ANTO BOŽINOVIĆ
NAPUTAK O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu u roku od 15 dana od dana dostave odluke. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka.
DNA: - pun. tužitelja
- tuženiku preko oglasne ploče suda
- u spis
