REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27, Split

Pr-119/2023-20

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Eneji Stejskal Kanazir kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice AL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnicima, odvjetnicima iz OD Santica i Đapić, Split, protiv tuženika Doma za starije i nemoćne osobe Split, Ulica Ivana Pl. Zajca 2, 21000 Split, OIB: 69403366669, zastupanog po punomoćnicima, odvjetnicima iz ZOU Kuljiš Bajić i Blaslov-Pavasović, Split, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužiteljice, te zamjenika punomoćnika tuženika, prilikom zaključenja glavne rasprave, prilikom objave, a nakon objave, dana 27.svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I/ Nalaže se tuženiku Domu za starije i nemoćne osobe Split, Ulica Ivana Pl. Zajca 2, OIB: 69403366669 isplatiti tužiteljici AL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ukupan iznos od 1.248,42 € bruto zajedno sa pripadajućom zateznom kamatom po stopi koja se obračunava do 31.12.2022. za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. godine do 31.12.2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena tekućom, a za razdoblje od 01.01.2024. godine do isplate, po stopi koja se određuje, a za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, i to:

-za siječanj 2018. godine, na iznos od 26,65 €, od 15.02.2018. godine,

-za veljaču 2018. godine, na iznos od 19,16 €, od 15.03.2018. godine,

-za ožujak 2018. godine, na iznos od 59,22 €, od 15.04.2018. godine,

-za travanj 2018. godine, na iznos od 77,55 €, od 15.05.2018. godine,

-za svibanj 2018. godine, na iznos od 20,82 €, od 15.06.2018. godine,

-za lipanj 2018. godine, na iznos od 18,25 €, od 15.07.2018. godine,

-za srpanj 2018. godine, na iznos od 130,29 €, od 15.08.2018. godine ,

-za kolovoz 2018. godine, na iznos od 142,95 €, od 15.09.2018. godine,

-za rujan 2018. godine, na iznos od 286,64 €, od 15.10.2018. godine,

-za listopad 2018. godine, na iznos od 18,33 €, od 15.11.2018. godine,

-za prosinac 2018. godine, na iznos od 17,14 €, od 15.01.2019. godine,

-za siječanj 2019. godine, na iznos od 57,82 €, od 15.02.2019. godine,

-za veljaču 2019. godine, na iznos od 222,40 €, od 15.03.2019. godine,

-za ožujak 2019. godine, na iznos od 91,36 €, od 15.04.2019. godine,

-za svibanj 2019. godine, na iznos od 9,48 €, od 15.06.2019. godine,

-za lipanj 2019. godine, na iznos od 10,90 €, od 15.07.2019. godine,

-za srpanj 2019. godine, na iznos od 18,96 €, od 15.08.2019. godine,

-za kolovoz 2019. godine, na iznos od 9,91 €, od 15.09.2019. godine,

-za rujan 2019. godine, na iznos od 10,59 €, od 15.10.2019. godine,

sve do isplate, osim za isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u gore navedenim bruto iznosima.

II/Nalaže se tuženiku Domu za starije i nemoćne osobe Split, Ulica Ivana Pl. Zajca 2, OIB: 694033666 isplatiti tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 1.484,20 eura, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana presuđenja do isplate te koja se zakonska zatezna kamata obračunava po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena.

Obrazloženje

1.U tužbi predanoj ovom sudu dana 13.02.2023.godine tužiteljica navodi da je u vremenu od 01. siječnja 2018.godine do 31.siječnja 2020.godine kIod tuženika radila na radnom mjestu medicinske sestre, te da joj je rad bio organiziran na način da je u navedenom razdoblju ostvarila veliki broj prekovremenih sati. Ističe se da je u vremenskom razdoblju od 21.lipnja 2018.godine do podnošenja tužbe na snazi Kolektivni ugovor za djelatnost socijalne skrbi (''NN'' 61/2018), a kojim da je plaća tužiteljice propisana u članku 51. Također se navodi i da je u spornom razdoblju na snazi bio TKU za službenike i namještenike (''NN'' 128/2017, 47/2018, 123/2019), a koji da plaću radnika u članku 50. definira podjednako kao i navedeni KU. Istaknuto je da su u odredbama članka 51., 53., 54. KU-a, te članku 53. TKU-a propisani dodaci uvećanja osnovne plaće koji se isplaćuju tužiteljici i koji se obračunavaju za svaki efektivno određeni sat od osnovne vrijednosti toga sata. Također se navodi da se prema članku 19. KU-a prekovremeni rad smatra svaki sat rada duži od onog predviđenog redovnim rasporedom radnog vremena te da je pravilo da se prekovremeni rad plati, a da je iznimka da se zamijeni za korištenje jednog ili više slobodnih dana. Ističe se da je tužiteljica u razdoblju važenja KU 61/2018 neprekidno radila na radnom mjestu medicinske sestre u redovnom i prekovremenom radu, te da je umjesto novčane isplate prekovremenog rada poslodavac zamijenio prekovremeni rad za slobodne dane bez ikakvog pisanog zahtjeva zaposlenika i da prekovremeni rad nije isplatio. Navodi se da platne liste poslodavca izdane na temelju COP-a ne prikazuju broj odrađenih sati prekovremenog rada i da nije usklađen sa evidencijom rada pa da je sporna isplata odrađenih prekovremenih sati s obzirom da tužiteljica nikad nije podnijela pisani zahtjev da se isti zamjene slobodnim danima. Navodi se da prekovremeni sati nisu isplaćeni niti prikazani na obračunima plaća za navedene mjesece. Ističe se da je tužiteljici rad organiziran na način da radi subote, nedjelje i smjenski rad i noćni rad, te da svaku vrstu navedenog prekovremenog rada ide povećanje plaće za određeni postotak. Zaključno se ističe da je tuženik od 01.siječnja 2018.godine do 31.siječnja 2020.godine isplaćivao redovan rad uz povećanja za posebne uvjete rada, ali da tužiteljici nije isplaćivan prekovremeni rad kao ni uvećanja za posebne uvjete prekovremenog rada. Ističe se da budući da je tuženik tužiteljici pogrešno obračunao i isplatio plaću po svim navedenim osnovama da je posljedično tome pogrešno obračunao i isplatio sve naknade koje se utvrđuju kao prosjek prethodno isplaćenih plaća, konkretno naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i naknadu plaće zbog privremene nesposobnosti za rad budući da je odredbom članka 23.stavka 4. KU-a propisano da radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danima da pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije. U navedenom smislu tužiteljica tužbom potražuje neisplaćeni iznos plaće za prekovremeni rad, dodatak za uvjete rada, te naknadu neisplaćene plaće za godišnji odmor i bolovanje.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu (list 17-18 spisa) navodi da je točno da je tužiteljica zaposlena kod tuženika na radnom mjestu medicinske sestre. Ističe da u je periodu koji je označen tužbenim zahtjevom tužitelja odnosno u periodu od 01. siječnja 2018. do 31. siječnja 2020. tuženik plaću tužiteljice te sve dodatke na istu, isplaćivao prema satima njenog rada i u visini kako je to bilo određeno važećim Kolektivnim ugovorom za djelatnost socijalne skrbi (NN br. 61/2018 - dalje KU) te Temeljenim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama (NN br. 128/17, 47/18, 123/19 – dalje: TKU). Navodi da je na osnovnu plaću tužitelja izračunatu sukladno čl. 50. st. 2. TKU-a (umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5 % za svaku navršenu godinu radnog staža), ispravnost izračuna koje osnovne plaće ne spori ni tužiteljica, tuženik tužiteljici, za sve sate rada za koje je KU-om ili TKU-om određeno uvećanje satnice (rad noću, rad subotom, rad nedjeljom, rad u drugoj smjeni, rad u dane blagdana) tu satnicu i uvećavao za propisani postotak, a što da sve jasnim proizlazi i iz platnih lista tužiteljice koje da je ista uredno primila pa da u tom pogledu i nije imala nikakvih primjedbi znajući da obračun tuženika kroz svaki pojedini mjesec odgovara njenom stvarnom radu. Navodi se da je plaća tužiteljice također uvećavana i za pripadajući dodatak na uvjete rada – čl. 54. KU, ukoliko radnik na to ostvaruje pravo, a što da je također evidentirano u platnoj listi. Nadalje je navedeno da tužiteljica tvrdi da je u periodu od siječnja 2018. – siječnja 2020. radila prekovremeno međutim da joj tuženik taj prekovremeni rad točnije sate prekovremenog rada nije platio, a što da je bio obvezan prema odredbama čl. 19., čl. 50. st. 1. al. 2. KU, nego da je tužiteljici mada se ista s tim nikada nije suglasila umjesto uvećanja plaća po osnovi prekovremenog rada, odobravao korištenje slobodnih dana. Ističe se da zbog ovakvog navodno nezakonitog postupanja tuženika tužiteljici nadalje da nije isplaćena ni naknada – dodatak na uvjete rada, a za te prekovremene sate rada, te posljedično zbog neisplaćenih sati rada ostvarenih u prekovremenom radu, tuženik da je tužiteljici pogrešno obračunao (umanjio) i sve one naknade plaće koje se utvrđuju kao prosjek prethodno isplaćenih plaća, konkretno naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i naknadu plaće zbog privremene spriječenosti radnika za rad, ukoliko je tužitelj u utuženom periodu bio na bolovanju. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava da bi tužiteljica u utuženom periodu radila prekovremeno te da bi joj tuženik, kao poslodavac, umjesto uvećanja plaće po osnovi tog prekovremenog rada odobravao, mada to on nije tražio, korištenje slobodnih dana. Ističe da je tuženik ustanova socijalne skrbi u kojoj da je, sve obzirom na njegovu djelatnost – cjelodnevna briga i skrb o starijim i nemoćnim osobama, rad određenih radnika raspoređen kroz cijeli tjedan uključivo subote, nedjelje i državne blagdane sve prema rasporedu radnog vremena sukladno odredbi čl. 17. KU, a o kojem rasporedu da se svi radnici tuženika, pa i tužiteljica, blagovremeno obavještavaju jer da drugačije ne bi uopće bilo moguće organizirati rad kod tuženika niti uredno obavljati njegovu registriranu djelatnost. Eventualni prekovremeni rad radnika da se obavlja isključivo po nalogu ravnatelja tuženika i to u nepredviđenim situacijama kada zbog iznenadne i nepredvidive odsutnosti s rada (bolovanje) više radnika nije moguće organizirati uredno obavljanje djelatnosti poslodavca – tuženika izmjenama rasporeda rada postojećih radnika, a što da je također poznato tužitelju. Istaknuto je da prema odredbi čl. 22. KU, dani tjednog odmora su u pravilu subota i nedjelja, a ukoliko radnik radi na dane tjednog odmora da mu je poslodavac tuženik dužan osigurati korištenje neiskorištenog tjednog odmora odmah po okončanju razdoblja koje je proveo na radu zbog kojeg tjedni odmor nije koristio ili ga je koristio u kraćem trajanju time da mu ovo korištenje mora osigurati, u svakom slučaju, nakon 14 dana neprekidnog rada. Tuženik navodi da slobodni dani o kojima tužitelj govori u tužbi, nisu slobodni dani u smislu odredbe čl. 19. st. 5. KU, a na koje da bi on bio upućen, mimo svoje volje i zahtjeva, po osnovi ostvarenih sati rada u prekovremenom radu. Ističe se da kada radnik, pa dakle i tužiteljica, prema rasporedu svog radnog vremena radi subotu ili nedjelju, da joj tuženik po okončanju razdoblja koje je tužiteljica provela na radu zbog kojeg tjedni odmor nije korišten, omogućava korištenje tog neiskorištenog dana tjednog odmora, što da može pasti u bilo koji radni dan u tjednu. Kod toga se ističe da, kada radnik – tužiteljica radi, po rasporedu radnog vremena, subotu, nedjelju ili na blagdan, da se istoj po tom osnovu uredno uvećava plaća (sati rada na taj dan), u postotku uvećanja kao je to određeno KU-om.

3. Tijekom postupka sud je izveo dokaze pregledom zapisnika iz istovrsnog predmeta broj Pr-86/23 u kojem su saslušane svjedokinje CL i NL; nalaza i mišljenja Centra za vještačenja d.o.o. Split (vještakinja Ines Lozić) (list 101-111 spisa); platnih podataka.

44. Tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti je osnovan.

5. Predmet ovog postupka je potraživanje naknada neisplaćene plaće s osnova prekovremenog rada, za razdoblje od 01.siječnja 2018.godine do 31.siječnja 2020.godine.

6. Iz pregledanog iskaza svjedokinje CL danog u istovrsnom predmetu br. Pr-86/23, a koji zapisnik je uz suglasnost stranaka pročitan u dokazne svrhe na ročištu od 19.veljače 2025.godine proizlazi da je ista istakla da je kod tuženika radno vrijeme organizirano u tri smjene i to jutarnju od 6-14 h, popodnevnu od 14-22 h te noćnu od 22 h do 6 h ujutro. Ista je navela da je radno vrijeme organizirano prema rasporedu kojeg radi voditeljica zdravstvene službe ili šefovi odjela, te da ista ne radi cijeli tjedan jutro već prema tom rasporedu. Nadalje, iz iskaza iste proizlazi da kroz razdoblje od siječnja 2018 do siječnja 2020.godine je radila više nego što je redovni mjesečni fond sati i to svaki mjesec. Ista navodi da svi ti sati koje je odradila prekovremeno da joj nisu plaćeni i da je to razvidno iz njene obračunske liste plaće u kojima da je zabilježen samo redovan mjesečni fond sati, a da se ne piše prekovremeni rad. Nadalje, iz iskaza iste proizlazi da su se ona i ostali radnici žalili pisano, ravnatelju i ostalim službama i potraživali svoje odrađene sate, ali da od tih žalbi nije bilo ništa. Navodi se da tek nakon što su podnesene tužbe sudu da im je isplaćen prekovremeni rad za 2023.godine, ali da ne zna točno za koji period i da im je to isplaćeno jednokratno. U odnosu na slobodne dane ista je istakla da su slobodne dane preko dana tjednog odmora u kolektivu koristili prema potrebi službe, te da kad nije imao tko raditi da ih nisu mogli iskoristiti. Ista je istakla da su radnici u periodu od 01.siječnja 2018.godine do 31.siječnja 2020.godine radili prema potrebama službe, te da kad nije bilo radnika da su radili daleko više od propisanih mjesečnih sati.

7. Iz iskaza saslušane svjedokinje NL danog u istovrsnom predmetu br. Pr- 86/23 (list 20 spisa), a koji zapisnik sa saslušanjem iste je pročitan uz suglasnost stranaka na ročištu od 19.veljače 2025.godine, proizlazi da je ista bila sindikalni povjerenik, te da je sve počelo 2019.godine kada da je sva dokumentacija radnika dostavljena središnjici sindikata zaposlenika u socijalnoj skrbi, a koji da su to dali odvjetnicima na utuženje koji da su po tome postupili. Ista je istakla da ona radi 40 sati tjedno u jutarnjoj smjeni sa tjednik odmorom od 48 sati. Ista navodi da je problem nastao jer da prema kolektivnom ugovoru svaki radnik ima pravo na 48 sati tjednog odmora, te da mu je poslodavac to dužan omogućiti najdulje nakon isteka 14 dana neprekidnog rada. Ista je istakla da su svi radnici (CL, GL) radili u tri smjene, a neki i u dvije smjene ovisno o radnom mjestu, te da je zdravstvena služba radila u tri smjene, jutro, popodne, noć, dok da su čistačice i kuhinjsko osoblje radile u dvije smjene, jutro od 6h-14h i popodne od 14h-22 h. Ista navodi da zbog organizacijskih problema nekim radnicima koji su tužili da se nije odmah moglo dati zamjenske dane tjednog odmora nakon što su imali 14 dana neprekidnog rada. Ista ističe da svi ti dani tjednog odmora da su po njenom saznanju svi radnici iskoristili, ali ne uvijek u propisanom periodu. Međutim, da članovi sindikata koji su tužili smatraju kako su im dani tjednog odmora trebali biti dani u omjeru 1:1,5 ili plaćeni kao prekovremeni rad. Nadalje, ista ističe da je 2019.godine ona kao predstavnik sindikata zatražila od ravnatelja plaćanje razlike od standardnog radnog dana do prekovremenog, ali da je ravnatelj bio stava da se tu uopće ne bi radilo o prekovremenom radu pa da se nakon toga krenulo sa utuženjem. Također je ista navela da je sigurno da je u nekim mjesecima bilo i više odrađenih sati nego što je navedeno u platnim listama pa da tužitelji zato i potražuju prekovremeni rad.

8. Iz pregledanog nalaza i mišljenja Centra za vještačenja d.o.o. Split (vještakinja Ines Lozić) (list 101-111 spisa) vještakinja navodi da su p ri izradi nalaza i mišljenja korištene obračunske isprave za isplatu plaće-naknade (platne liste) te Evidencije o radnom vremenu za razdoblje od 01.01.2018.g. do 31.01.2020. godine. Ista napominje da je za Evidencije o radu (Evidencije o korištenju radnog vremena tijekom mjeseca) u kojima je iskazan skupni podatak (za više osoba) tuženik dostavio pojašnjenje da se oznake koje se iskazuju u istima odnose na radno vrijeme koje se označava J-prva smjena, rad od 6-14 h (odnosno rad od 7-11h), P-druga smjena, rad od 14-22 h (odnosno rad od 15-19 h), N-treća smjena, rad od 22 h do 6h idućeg dana. Prilikom izrade vještačenja vještakinja navodi da je izvršila uvid u strukturu sati rada tužiteljice po mjesecima iskazanim na Evidencijama rada te da je izvršila usporedbu s obračunskim ispravama za isplatu plaće. Ističe da se navedeno prikazuje na primjeru nasumično odabranog obračuna plaće za lipanj 2016. godine. Nadalje, iz nalaza i mišljenja proizlazi da je iz prethodno danog primjera razvidno da je tužiteljica radila u kontinuitetu više od 5 dana tjedno dok da se u članku 17. KU navodi da puno radno vrijeme iznosi 40 sati tjedno, a koje da je raspoređeno na 5 dana u tjednu. Ističe se da s obzirom da je tužiteljica radila pola radnog vremena da je vještak uzeo u obzir da bi radno vrijeme iznosilo 20 sati tjedno. Također je istaknuto da je razvidno da tužiteljica nakon ciklusa rada uzastopnih dana ne bi radila već bi bila slobodna, a što da se suštinski odnosi na tjedni odmor. Nadalje, se navodi da je uvidom u platne liste razvidno da je tuženik tužiteljici na sve sate rada obračunavao dodatak za uvjete rada i uvećanja zavisno da li su sati odrađeni subotom, nedjeljom, na dane blagdana, odnosno zavisno od toga da li su isti odrađeni u noćnom dijelu dana i u drugoj smjeni. Ističe se da je iz danog pregleda razvidna struktura sati rada ovisno o danu u tjednu kao i ovisno o dobu dana kada je tužiteljica radila. Također se ističe da proizlazi da je tuženik postupao u skladu s čl. 22 Kolektivnog ugovora prilikom određivanja tjednog odmora. Vještakinja navodi da je temeljem prethodno prikazanih podataka izvršen izračun plaće za predmetni mjesec uzevši u obzir uvećanje i dodatke koji se navode u Kolektivnom ugovoru, te je ista prikazala u vještvu način izračuna. Nadalje se navodi da uzevši u obzir elemente za izračun plaće te posebne uvjete rada koji su za tužiteljicu iskazani na obračunima plaće, temeljem prethodno prikazanog modela da je izvršen izračun cijene jednog sata rada, ovisno o dobu dana i danu u tjednu. Ističe se da je u promatranom mjesecu utvrđena osnovna cijena sata rada tužiteljice (osnovica x koeficijent/ mjesečni fond sati + minuli rad i posebni uvjeti rada), a temeljem čega da je uz prethodno prikazani model uvećanja izvršen izračun plaće prema evidencijama rada na mjesečnoj razini, bez ulaženja u strukturu uzastopnog rada dužeg od 5 dana u tjednu. Također je istaknuto da se u nastavku daje usporedba tako obračunate plaće izvršene po vještaku temeljem Evidencija rada s obračunatom i isplaćenom plaćom tužiteljici za predmetni mjesec. Navedeno je prikazano u vještvu. Ističe se da je iz prethodno prikazanog razvidno da su tužiteljici u predmetnom mjesecu obračunati svi sati rada iskazani na evidencijama rada te su obračunati sva uvećanja i dodaci. Napominje se da je tuženik u pravilu dodatak za posebne uvjete iskazivao u posebnoj stavci za sate rada u prvoj smjeni dok su u pravilu pripadajući iznosi koji se odnose na posebne uvjete, zajedno s drugim uvećanjima iskazivani u okviru stavke rada subotom, nedjeljom, blagdanom i slično dok da se u prikazanom koeficijentu izračuna na obračunskim listama za isplatu plaća nije iskazivao dodatak za posebne uvjete. Također se navodi da je iz obračunskih platnih lista razvidno da je tužiteljici u pojedinoj stavci obračuna iskazivao iznos uvećan za minuli rad. Također je istaknuto da posebno iskazivanje dodatka za posebne uvjete rada kao i uključivanje minulog rada u pojedinu stavku nije od utjecaja na konačan izračuna tuženika za sate za koje je izvršen obračun plaće. Nadalje se navodi da na ukupan iznos plaće nije od utjecaja način iskaza pojedine stavke na obračunskim listama za isplatu plaće, pod uvjetom da su sva uvećanja i dodaci obračunati i isplaćeni što da je bio slučaj u ovom primjeru. U odnosu na izračun visine potraživanja vještakinja navodi da s obzirom na zadatak vještačenja u nastavku se iskazuje usporedba obračunatih i isplaćenih sati rada i sati rada iskazanih u evidencijama o radnom vremenu. Ističe se da je analizom Evidencija rada s podacima iz obračuna plaća razvidno da je tužiteljici isplaćivana plaća svaki mjesec u broju sati koji bi odgovarali mjesečnom fondu sati (broj dana u mjesecu od ponedjeljka do petka x 8h) neovisno o stvarnom broju sati rada tužiteljice iskazanih u pojedinom mjesecu. Navodi se da je analizom podataka razvidno da u pojedinim mjesecima se po Evidencijama rada ne iskazuje da bi tužiteljica imala ostvaren mjesečni fond sati (broj sati rada + godišnji i bolovanja), ali isto tako da postoje i mjeseci kad bi se iskazivalo po Evidencijama rada da bi tužiteljica ostvarila veći broj ukupnih sati od mjesečnog fonda. Ističe se da u slučaju kad je ukupan broj sati po evidencijama bio niži od mjesečnog fonda tužiteljici je obračunavan i isplaćen veći broj sati dok da je u mjesecima kad je tužiteljica po Evidencijama imala veći broj sati od fonda sati nije obračunavan prekovremeni rad već da je obračunata plaća u visini mjesečnog fonda. Navodi se da je pravno pitanje, u koje vještak ne ulazi, mogućnosti obračuna i isplate plaće u visini redovnog mjesečnog fonda kao i da li tužiteljici za svaki sad rada iznad 40 h tjedno pripada dodatak na prekovremeni rad. Vještakinja ističe da je izvršila analizu sati iskazanih u evidencijama rada za utuženo razdoblje, usporedbu s obračunatim satima po obračunima plaće te da je na tjednoj razini izvršio izračun sati rada iznad 40 h. Vještakinja je navedeno prikazala u vještvu na nasumično odabranoj evidenciji rada za mjesec rujan 2018.godine te je navela da iz danog primjera je razvidno, da je tuženik primjenom čl. 22. KU omogućavao tužiteljici tjedni odmor, ali pod pretpostavkom da sud zauzme stav da je tužiteljici trebao biti obračunat dodatak za prekovremeni rad za svaki sat duže od 40 h tjedno, da bi tužiteljici, za nasumično izabrani mjesec, pripadalo pravo na dodatak za prekovremeni rad, koji nije obračunat. Također, iz prikazanog primjera da proizlazi da je u tom mjesecu na Evidencijama iskazano 192 sata dok da je tužiteljici obračunato i isplaćeno 160 sati iz čega da proizlazi da nisu obračunati i plaćeni sati iznad mjesečnog fonda sati. Nadalje se ističe da se u nastavku se u Tabeli 1. daje usporedba sati rada tužiteljice iskazano na evidencijama rada i u obračunima plaće, razlika u satima tih dvaju izvora podataka te iskaz sati koji prelaze tjedni fond sati od 40 sati tjedno (rad od 5 dana u tjednu x 8 sati) odnosno 20 sati tjedno u razdoblju kad je tužiteljica radila pola radnog vremena (rad od 5 dana u tjednu x 4 sata). Ističe se da istovremeno, ukoliko bi se uzelo u obzir da bi svaki sat rada iznad 40h tjedno, odnosno iznad 20 h tjedno u razdoblju kad je tužiteljica radila pola radnog vremena trebao biti iskazan kao prekovremeni rad je u predmetnom razdoblju tužiteljica je radila 170 sata u tom obliku. Ističe se da razlog navedenog proizlazi iz načina organizacije rada po kojoj da je tužiteljica u kontinuitetu radila više od 5 dana uzastopno. Nadalje je navedeno da je pravno pitanje, u koje vještak ne ulazi, da li tužiteljici pripada pravo potraživanja u mjesecima kad se iskazuje veći broj sati u odnosu na mjesečni fond, a s obzirom da u pojedinim mjesecima broj sati po evidencijama je bio manji od mjesečnog fonda, a po kojem fondu sati je izvršen obračun i isplata plaće. Ističe se da se u Tabeli 2. daje izračun potraživanja po osnovu dodatka za prekovremeni rad. Navedeno je da je izračun razlika izvršen na mjesečnoj osnovi, a polazište za izračun da je vrijednost osnovne plaće. Naime, za svaki mjesec da je utvrđena vrijednost osnovne plaće za svaki sat rada i razlika u broju obračunatih i isplaćenih sati u odnosu na sate po evidencijama rada kao i izračun dodatka koji moguće pripada tužiteljici za rad iznad mjesečnog fonda sati kao i dodatak za prekovremeni rad za sate iznad 40 h tjedno, odnosno iznad 20 h tjedno kada je tužiteljica radila pola radnog vremena. Usporedbom evidencija rada i obračuna plaće ističe se da je razvidno da su tužiteljici obračunata i plaćena uvećanja i dodaci koji ovise o uvjetima rada te dobu dana i danu u tjednu na sve sate i prema evidencijama, dok da nije obračunat dio sati u mjesecima kad je bio veći od fonda te da nije iskazan dodatak za prekovremeni rad za rad iznad 40 h tjedno, odnosno iznad 20 h tjedno kada je tužiteljica radila pola radnog vremena (razlike u mjesečnom fondu sati da se ne iskazuju). Navodi se da s obzirom da je u utuženom razdoblju službena valuta u RH bila kuna, dok da je na dan izrade vještačenja službena valuta euro, da će vještakinja inicijalno, informativno, sve izračune izvršiti u valuti koja da je bila izvještajna i obračunska te u kojoj da su izvršena plaćanja u utuženom razdoblju. Nadalje se navodi da će vještak iznose utvrđene u izvještajnoj valuti u utuženom razdoblju preračunati u službenu valutu RH na dan izrade vještačenja, primjenom odredbi čl. 7. i 14. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (NN 57/22, 88/22) kao i primjenom fiksnog tečaja konverzije kune u euro temeljem Odluke o objavi uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (NN 85/2022) koji iznosi 7,53450 kuna za jedan euro. Također je u Tablici 2. vještva prikazan izračun potraživanja po osnovu prekovremenog rada temeljem evidencija rada iznad 40 h tjedno. Zaključno je navedeno u nalazu i mišljenju da pod pretpostavkom da sud zauzme stav da za mjesece u kojima se po evidencijama rada iskazuje veći broj sati od sati za koje je plaća obračunata i isplaćena kao i da bi tužiteljici pripadalo pravo potraživanja dodatka za prekovremeni rad proizašao iz rada duže od 40 h tjedno. Zaključno iz nalaza i mišljenja Centra za vještačenja Split proizlazi da pod pretpostavkom da sud zauzme stav da za mjesece u kojima se po evidencijama rada iskazuje veći broj sati od sati za koje je plaća obračunata i isplaćena kao i da bi tužiteljici pripadalo pravo potraživanja dodatka za prekovremeni rad proizašao iz rada duže od 40 h tjedno, odnosno 20 h tjedno kada je tužiteljica radila pola radnog vremena, zbog organizacije rada po kojoj je tužiteljica radila kontinuirano i po više od 6 uzastopnih dana, da potraživanje tužiteljice iznosi 1.248,42 Eur-a (Tabela 2), a od čega da po osnovu neobračunatih sati koji da su ujedno i sati iznad mjesečnog fonda sati iznos od 1.050,96 Eur-a i po osnovu neobračunatog dodatka za prekovremeni rad iznad 40 h tjedno, odnosno iznad 20 h tjedno kada da je tužitelj radio pola radnog vremena u iznosu od 197,46 Eur-a. Ističe se da je tuženik u skladu sa člankom 22. Kolektivnog ugovora za djelatnost socijalne skrbi omogućavao pravo na tjedni odmor tužiteljici uzevši u obzir mogućnost rada najduže do 14 dana neprekidno.

9. Ovaj sud navedeni nalaz i mišljenje Centra za vještačenje u cijelosti prihvaća kao vjerodostojan i logičan budući je isti izrađen u skladu sa nalogom ovog suda i relevantnoj dokumentaciji koja prileže predmetnom spisu, a stranke na isti nisu imale primjedbe.

10. Temeljem odredbe članka 17. stavak 1. Kolektivnog ugovora za djelatnost socijalne skrbi (''NN'' 32/17), a koji je u primjeni za utuženi period od 01.siječnja 2018.godine do 31.01.2020.godine, propisano je da se prekovremenim radom smatra svaki sat rada duži od onoga predviđenog redovnim rasporedom radnog vremena. Temeljem stavka 2. istog članka je propisano da se prekovremeni rad plaća na kraju svakog mjeseca. Odredbom članka 17. stavka 3. istog KU-a je propisano da kada u slučaju nejednakog rasporeda radnog vremena na kraju razdoblja za koje je nejednaki raspored radnog vremena određen zaposlenik ima višak sati, višak sati se plaća kao prekovremeni rad. Nadalje je odredbom članka 17.stavka 4. istog KU-a propisano da je poslodavac obvezan svakom zaposleniku platiti prekovremeni rad, te da ako zaposlenik to želi, poslodavac će na njegov pisani zahtjev umjesto uvećanja plaće po osnovi prekovremenog rada iz stavka 3. ovoga članka odobriti korištenje slobodnih dana prema ostvarenim satima prekovremenog rada u omjeru 1:1,5 (1 sat prekovremenog rada = 1 sat i 30 minuta za utvrđivanje broja sati i slobodnih dana), sukladno mogućnostima organizacije rada. Temeljem odredbe članka 19.stavka 1. istog KU-za djelatnost socijalne skrbi (''NN''61/18, 3/19), a koji je u primjeni za dio utuženog razdoblja od 01.06.2018.godine do 31.siječnja 2020.godine je također propisano da se prekovremenim radom smatra svaki sat rada duži od onoga predviđenog redovnim rasporedom radnog vremena, a temeljem stavka 2. istog članka je propisano da kada u slučaju nejednakog rasporeda radnog vremena na kraju razdoblja za koje je nejednaki raspored radnog vremena određen zaposlenik ima višak sati, višak sati se plaća kao prekovremeni rad. Stavkom 3. navedenog KU-a je propisano da se uvećanje osnovne plaće za izvršeni prekovremeni rad plaća se na kraju svakog mjeseca za mjesec za koji je ostvaren prekovremeni rad, te da je poslodavac obvezan svakom zaposleniku platiti prekovremeni rad, te iznimno, ako zaposlenik to želi, je propisano da će poslodavac na njegov pisani zahtjev umjesto uvećanja osnovne plaće po osnovi prekovremenog rada, odobriti korištenje jednog ili više slobodnih dana prema ostvarenim satima prekovremenog rada u omjeru 1:1,5 (1 sat prekovremenog rada = 1 sat i 30 minuta redovnog sata rada), sukladno mogućnostima organizacije rada. Odredbom članka 19.stavka 5. navedenog KU-a je propisano da se plaćeni prekovremeni rad i korištenje slobodnih dana prema ostvarenim satima prekovremenog rada međusobno isključuju. Temeljem odredbe članka 43. stavak 1. KU-a za djelatnost socijalne skrbi (''NN'' 32/17) je propisano da plaću zaposlenika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću., a sukladno stavku 2. istog članka osnovnu plaću zaposlenika da čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Odredbom članka 43.stavka 3. istog KU-a je propisano da se plaća i naknada plaće za prethodni mjesec isplaćuje jednom mjesečno, najkasnije do petnaestog dana u mjesecu, s time da razmak između dviju isplata ne smije biti dulji od 30 dana, te je stavkom 5. propisano da su dodaci na osnovnu plaću su uvećanja plaća, dodaci za posebne uvjete rada, položajni dodaci i stimulacija. Nadalje, člankom 45. navedenog KU-a određena su uvećanja pri čemu uvećanje osnovne plaće za prekovremeni rad iznosi 50%. Temeljem odredbe članka 51. stavka 1. KU-a za djelatnost socijalne skrbi (''NN'' 61/18, 3/19) je propisano da plaću zaposlenika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću, a temeljem stavka 2. istog članka je propisano da osnovnu plaću zaposlenika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Odredbom članka 51.stavka 3. istog KU-a je propisano da se plaća i naknada plaće za prethodni mjesec isplaćuje se jednom mjesečno, najkasnije do petnaestoga dana u mjesecu, s time da razmak između dviju isplata ne smije biti dulji od 30 dana, dok je odredbom članka 51.stavka 5. istog KU-a propisano da su dodaci na osnovnu plaću uvećanja plaća, dodaci za posebne uvjete rada, položajni dodaci i stimulacija. Također su odredbom članka 53.stavka 1. KU-a za djelatnost socijalne skrbi (''NN'' 61/18, 3/19) propisana uvećanja pri čemu uvećanje osnovne plaće zaposlenika za prekovremeni rad iznose 50%.

11. Iz svih pregledanih i provedenih dokaza u ovom postupku, a posebice nalaza i mišljenja Centra za vještačenja d.o.o. Split, te evidencija radnog vremena i platnih lista nedvojbeno proizlazi kao utvrđena činjenica da su tužiteljici u utuženom razdoblju od 01.siječnja 2018.godine do 31.siječnja 2020.godine obračunata i plaćena uvećanja i dodaci koji ovise o uvjetima rada te dobi dana i danu u tjednu na sve sate rada dok tužiteljici nije obračunat dio sati u mjesecima kada je bio veći od mjesečnog fonda radnih sati, te nije iskazan dodatak za prekovremeni rad iznad 40 sati tjedno, odnosno iznad 20 h tjedno kad je tužiteljica radila pola radnog vremena i to prema nalazu i mišljenju Centra za vještačenja d.o.o. Split u iznosu od sveukupno 1.248,42 Eur-a. Prema odredbi članka 17.stavka 1.spomenutog KU-a za djelatnost socijalne skrbi (''32/17), te članka 19.stavka 1. istog KU-a (''NN'' 61/18, 3/19) je propisano da se prekovremenim radom smatra svaki sat rada duži od onog predviđenim redovnim rasporedom radnog vremena, te je odredbom članka 17.stavka 3. KU-a za djelatnost socijalne skrbi (''NN'' 32/17) te članka 19.stavka 2. KU-a (''NN'' 61/18, 3/19) propisano da kada u slučaju nejednakog rasporeda radnog vremena na kraju razdoblja za koje je nejednaki raspored radnog vremena zaposlenik ima višak sati taj višak sati se plaća kao prekovremeni rad. Kod tuženika je u organizacijskom smislu bio nejednaki raspored radnog vremena uslijed kojeg se pojavljivao višak radnih sati budući navedeno proizlazi iz iskaza saslušanih svjedokinja CL i NL u istovrsnoj pravnoj stvari u predmetu koji se vodio pod brojem Pr-86/23 jer proizlazi iz tih iskaza da su radnici pa tako i tužiteljica radili u smjenama (jutarnjoj 6-14 h, popodnevnoj od 14-22, te noćnoj od 22 h do 6 h ujutro) i to prema rasporedu kojeg radi voditeljica zdravstvene službe ili šefovi odjela, te da su radnici kod tuženika prema iskazu CL u utuženom razdoblju radili više nego što je redovan mjesečni fond sati, a čime su ostvarivali višak sati koji im se sukladno odredbi članka 17.stavka 3. navedenog KU-a za djelatnost socijalne skrbi (''NN'' 32/17), te članka 19.stavka 2. KU-a za djelatnost socijalne skrbi (''NN'' 61/18, 3/19) treba platiti kao prekovremeni rad. Također je iz iskaza navedenih svjedokinja CL i NL danih u istovrsnoj pravnoj stvari razvidno i da radnicima pa tako i tužiteljici kod tuženika nije iskazan dodatak za prekovremeni rad iznad 40 sati tjedno premda su radili prekovremeno. Iz iskaza svjedokinje NL u predmetu Pr- 86/23 izričito proizlazi da je bilo više odrađenih sati nego što je prikazano u platnim listama pa da radnici zato i potražuju prekovremeni rad. Također je razvidno iz iskaza navedenih svjedokinja NL i CL danih u predmetu Pr-86/23 da je nekim radnicima po podnošenju tužbi za neplaćeni prekovremeni rad u 2023.godini jednokratno plaćen iznos na ime prekovremenog rada. U navedenom smislu i sam tuženik je navedenim plaćanjem prekovremenog rada priznao postojanje prekovremenih radnih sati. U navedenom smislu osnovano je potraživanje tužiteljice u odnosu na neobračunate sate koje je tužiteljica nedvojbeno odradila, a koji su ujedno sati iznad mjesečnog fonda sati te koji po nalazu i mišljenju Centra za vještačenja iznose ukupno 1.248,42 Eur-a, te potraživanje tužiteljice u odnosu na neobračunati dodatak na prekovremene sate rada iznad 40 h tjedno, odnosno iznad 20 h tjedno kad je radila pola radnog vremena, a koje je ista nedvojbeno odradila i koji prema nalazu i mišljenju Centra za vještačenja iznose ukupno 1.248,42 Eur-a, te je dakle osnovano ukupno potraživanje tužiteljice u iznosu od 1.248,42 Eur-a.

12. Na priznati iznos potraživanja od 1.248,42 Eur-a koji istoj pripadaju po osnovi neisplaćenog prekovremenog rada tužiteljici su priznate i zakonske zatezne kamate koje se do 31.12.2022.godine obračunavaju temeljem odredbe članka 29. stavka 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (''NN'' br. 35/05, 41/08, 126/11 i 78/15), a od 01.01.2023.godine do isplate sukladno izmijenjenoj odredbi članka 29.stavka 2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), a koje zakonske zatezne kamate teku od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa petnaestog dana u idućem mjesecu za prethodni mjesec pa do isplate, a prema članku 84. stavku 3. ZR/09, odnosno 92. stavku 3. ZR/14. Budući zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, a koje su sadržane u dosuđenom bruto iznosu zatražene razlike naknade plaće do trenutka isplate nisu dospjeli na naplatu pa se na te iznose zatezne kamate ne obračunavaju, sve sukladno odredbi čl. 45. Zakona o porezu na dohodak (NN 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 43/13, 120/13, 125/13 i 148/13) i čl. 61. Pravilnika o porezu na dohodak (NN 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 2/09, 9/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13 i 160/13) tužiteljici je dosuđena zakonska zatezna kamata kao u točki I/ izreke ove presude izuzev zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak.

13. Zbog svega navedenog, ocjenom svih dokaza u ovom postupku, a sukladno odredbi članka 8. ZPP-a, usvojen je tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti i odlučeno kao u točki I/ izreke ove presude.

14. Što se tiče troškova ovog parničnog postupka, a obzirom da je tužiteljica u cijelosti uspjela u ovom sporu, tuženik joj je dužan isplatiti u cijelosti parnične troškove sukladno odredbi članka 154.stavka 1. ZPP-a. U navedenom smislu tužiteljicu kao opravdani, a sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''NN'' 138/23) pripadaju trošak sastava tužbe u iznosu od 75 bodova; trošak sastava podneska od 14.05.2024.godine u iznosu od 75 bodova; zastupanja na ročištu od 22.05.2024.godine u iznosu od 75 bodova; trošak sastava podneska od 14.02.2025.godine u iznosu od 75 bodova; zastupanja na ročištu od 24.02.2025.godine u iznosu od 75 bodova; zastupanja na ročištu od 09.04.2025.godine u iznosu od 75 bodova; zastupanja na ročištu za objavu presude u iznosu od 37,5 bodova, a što ukupno iznosi 487,5 bodova, te što s obzirom na vrijednost boda od 2,00 Eur-a iznosi 975,00 Eur-a, a što uz dodatak od 25% PDV-a u iznosu od 243,75 Eur-a ukupno iznosi 1.218,75 Eur-a te što uz trošak vještačenja u iznosu od 265,45 Eur-a ukupno iznosi 1.484,20 Eur-a, a koji iznos je tuženik dužan isplatiti tužiteljici na ime troškova ovog parničnog postupka zajedno sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od presuđenja pa do isplate, te koja se zakonska zatezna kamata obračunava sukladno izmijenjenoj odredbi članka 29.stavka 2. ZOO-a (''NN''144/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), a kako je i odlučeno u točki II/ izreke ove presude.

U Splitu, 27.svibnja 2025.

Sudac

Eneja Stejskal Kanazir

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi u tri primjerka pismeno putem ovog suda za Županijski sud. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

Dna:

- tužiteljici-po punomoćnicima

- tuženiku-po punomoćnicima