Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl. broj: P-7821/2019-55

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E P R E S U D A

R J E Š E N J E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Silviji Sunčani Stubičar, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ŠC iz [adresa] OIB [osobni identifikacijski broj] kojeg zastupa Odvjetničko društvo Marko Zečević i drugi iz Zagreba protiv tuženika Erste&Steiermärkische bank d.d., Rijeka, Jadranski trg 3/a, OIB 23057039320, zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Hanžeković & partneri iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 17. travnja 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja odvjetnice Une Zečević Šeparović i punomoćnika tuženika odvjetničke vježbenice TC, na ročištu radi objave i uručenja presude dana 27. svibnja 2025.

r i j e š i o j e

Utvrđuje se da je tužitelj povukao tužbu za iznos od 2.620,51 eura.

p r e s u d i o j e

I. Utvrđuje se ništetnom odredba čl. 8. st. 2 Ugovora o kreditu broj 2402006- 1031262160 / 51400607-5103596850 sklopljenog dana 20.06.2007. godine, a solemniziranog od javnog bilježnika Mladena Matoša, Zagreb, Ilica 297, dana 27.06.2007. godine pod brojem OV-19160/07, između tužitelja ŠC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d. d., Rijeka, Jadranski Trg 3/a, OIB: 23057039320, u dijelu u kojem je ugovorena godišnja (redovna) kamatna stopa promjenjiva sukladno odluci banke- kreditora-tuženika te kao takva ne proizvodi pravne učinke niti prema jednoj ugovornoj strani od trenutka sklapanja Ugovora.

II. Utvrđuje se ništetnom odredba čl. 7. Ugovora o kreditu broj 2402006-1031262160 / 51400607-5103596850 sklopljenog dana 20.06.2007. godine, a solemniziranog od javnog bilježnika Mladena Matoša, Zagreb, Ilica 297, dana 27.06.2007. godine pod brojem OV-19160/07, između tužitelja ŠC ESAD, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d. d., Rijeka, Jadranski Trg 3/a, OIB: 23057039320, u dijelu u kojem je ugovoreno da je glavnica vezana za švicarski franak te kao takva ne proizvodi pravne učinke niti prema jednoj ugovornoj strani od trenutka sklapanja Ugovora.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati ukupan iznos od 21.924,25 EUR i to na ime otplate kredita radi ugovorene valutne klauzule u CHF iznos od 20.776,46 EUR uvećano za zatezne kamate tekuće:

na iznos od 8,49 kn s 02.08.07. g., a od 01.01.23. g. na iznos od 1,13 EUR; na iznos od 106,48 kn s 08.09.07. g. ,a od 01.01.23. g. na iznos od 14,13 EUR; na iznos od 29,24 kn s 04.10.07. g., a od 01.01.23. g. na iznos od 3,88 EUR; na iznos od 64,64 kn s 09.11.07. g., a od 01.01.23. g. na iznos od 8,58 EUR; na iznos od 107,11 kn s 06.12.07. g., a od 01.01.23. g. na iznos od14,22 EUR; na iznos od 54,81 kn s 09.12.07. g., a od 01.01.23. g. na iznos od 7,27 EUR; na iznos od 154,44 kn s 09.02.08. g., a od 01.01.23. g. na iznos od 20,50 EUR; na iznos od 234,25 kn s 09.03.08. g., a od 01.01.23. g. na iznos od 31,09 EUR; na iznos od 346,15 kn s 04.04.08. g., a od 01.01.23. g. na iznos od 45,94 EUR; na iznos od 110,41 kn s 09.05.08. g., a od 01.01.23. g. na iznos od 14,65 EUR; na iznos od 148,27 kn s 10.06.08. g., a od 01.01.23. g. na iznos od 19,68 EUR; na iznos od 143,04 kn s 09.07.08. g., a od 01.01.23. g. na iznos od 18,98 EUR; na iznos od 68,98 kn s 09.08.08. g., a od 01.01.23. g. na iznos od 9,16 EUR; na iznos od 159,42 kn s 09.09.08. g., a od 01.01.23. g. na iznos od 21,16 EUR; na iznos od 241,34 kn s 07.10.08. g., a od 01.01.23. g. na iznos od 32,03 EUR; na iznos od 532,79 kn s 06.11.08. g., a od 01.01.23. g. na iznos od 70,71 EUR; na iznos od 414,51 kn s 05.12.08. g., a od 01.01.23. g. na iznos od 55,01 EUR; na iznos od 633,10 kn s 08.01.09. g., a od 01.01.23. g. na iznos od 84,03 EUR; na iznos od 762,91 kn s 02.02.09.,a od 01.01.23. g. na iznos od 101,26 EUR; na iznos od 567,33 kn s 18.03.09., a od 01.01.23. g. na iznos od 75,30 EUR; na iznos od 686,74 kn s 05.05.09. a od 01.01.23. g. na iznos od 91,15 EUR; na iznos od 638,35 kn s 09.05.09. a od 01.01.23. g. na iznos od 84,72 EUR; na iznos od 599,93 kn s 09.06.09. a od 01.01.23. g na iznos od 79,62 EUR; na iznos od 545,44 kn s 16.07.09. a od 01.01.23. g. na iznos od 72,39 EUR; na iznos od 54,34 kn s 17.07.09. g., a od 01.01.23. g. na iznos od 7,21 EUR; na iznos od 539,76 kn s 09.08.09. g., a od 01.01.23. g. na iznos od 71,64 EUR; na iznos od 624,40 kn s 04.09.09. g., a od 01.01.23. g. na iznos od 82,87 EUR; na iznos od 577,78 kn s 18.09.09. g., a od 01.01.23. g. na iznos od 76,68 EUR; na iznos od 554,05 kn s 05.11.09. g., a od 01.01.23. g. na iznos od 73,54 EUR; na iznos od 618,58 kn s 08.12.09. g., a od 01.01.23. g. na iznos od 82,10 EUR; na iznos od 726,98 kn s 12.01.10. g., a od 01.01.23. g. na iznos od 96,49 EUR; na iznos od 737,60 kn s 19.03.10. g., a od 01.01.23. g. na iznos od 97,90 EUR; na iznos od 834,35 kn s 19.03.10. g., a od 01.01.23. g. na iznos od 110,74 EUR; na iznos od 899,72 kn s 08.04.10. g., a od 01.01.23. g. na iznos od 119,41 EUR; na iznos od 504,29 kn s 01.06.10. g., a od 01.01.23. g. na iznos od 66,93 EUR; na iznos od 457,99 kn s 01.06.10. g., a od 01.01.23. g. na iznos od 60,79 EUR; na iznos od 482,69 kn s 01.07.10. g., a od 01.01.23. g. na iznos od 64,06 EUR; na iznos od 746,59 kn s 16.07.10. g., a od 01.01.23. g. na iznos od 99,09 EUR; na iznos od 1.305,80 kn s 16.07.10. g., a od 01.01.23. g. na iznos od 173,31 EUR; na iznos od 1.193,07 kn s 05.08.10. g., a od 01.01.23. g. na iznos od 158,35 EUR; na iznos od 1.507,82 kn s 21.09.10. g., a od 01.01.23. g. na iznos od 200,12 EUR; na iznos od 55,31 kn s 07.10.10. g., a od 01.01.23. g. na iznos od 7,34 EUR; na iznos od 1.351,67 kn s 05.11.10. g., a od 01.01.23. g. na iznos od 179,40 EUR; na iznos od 1.566,50 kn s 06.01.11. g., a od 01.01.23. g. 207,91 EUR;

na iznos od 1.978,38 kn s 06.01.11. g., a od 01.01.23. g. na iznos od 262,58 EUR; na iznos od 379,13 kn s 20.01.11. g., a od 01.01.23. g. na iznos od 50,32 EUR; na iznos od 1.466,59 kn s 29.02.11. g., a od 01.01.23. g. na iznos od 194,65 EUR; na iznos od 1.780,89 kn s 31.03.11. g., a od 01.01.23. g. na iznos od 236,36 EUR; na iznos od 1.737,14 kn s 31.03.11. g., a od 01.01.23. g. na iznos od 230,56 EUR; na iznos od 2.108,11 kn s 15.06.11. g., a od 01.01.23. g. na iznos od 279,79 EUR; na iznos od 924,74 kn s 15.06.11. g., a od 01.01.23. g. na iznos od 122,73 EUR; na iznos od 1.414,88 kn s 08.07.11. g., a od 01.01.23. g. na iznos od 187,79 EUR; na iznos od 2.324,60 kn s 08.07.11. g., a od 01.01.23. g. na iznos od 308,53 EUR; na iznos od 1.739,23 kn s 30.08.11. g., a od 01.01.23. g. na iznos od 230,84 EUR; na iznos od 946,32 kn s 09.09.11. g., a od 01.01.23. g. na iznos od 125,60 EUR; na iznos od 1.706,13 kn s 09.09.11. g., a od 01.01.23. g. na iznos od 226,44 EUR; na iznos od 691,86 kn s 08.10.11. g., a od 01.01.23. g. na iznos od 91,83 EUR; na iznos od 1.818,70 kn s 08.10.11. g., a od 01.01.23. g. na iznos od 241,38 EUR; na iznos od 422,10 kn s 30.10.11. g., a od 01.01.23. g. na iznos od 56,02 EUR; na iznos od 1.231,25 kn s 22.11.11. g., a od 01.01.23. g. na iznos od 163,41 EUR; na iznos od 1.019,80 kn s 23.11.11. g., a od 01.01.23. g. na iznos od 135,35 EUR; na iznos od 1.397,64 kn s 23.11.11. g., a od 01.01.23. g. na iznos od 185,50 EUR; na iznos od 816,84 kn s 07.12.11. g., a od 01.01.23. g. na iznos od 108,41 EUR; na iznos od 1.843,78 kn s 07.12.11. g., a od 01.01.23. g. na iznos od 244,71 EUR; na iznos od 390,11 kn s 04.01.12. g., a od 01.01.23. g. na iznos od 51,78 EUR; na iznos od 2.378,76 kn s 10.01.12. g., a od 01.01.23. g. na iznos od 315,72 EUR; na iznos od 2.508,57 kn s 08.02.12. g., a od 01.01.23. g. na iznos od 332,94 EUR; na iznos od 2.481,19 kn s 15.03.12. g., a od 01.01.23. g. na iznos od 329,31 EUR; na iznos od 182,25 kn s 13.04.12. g., a od 01.01.23. g. na iznos od 24,19 EUR; na iznos od 1.999,98 kn s 24.04.12. g., a od 01.01.23. g. na iznos od 265,44 EUR; na iznos od 260,77 kn s 08.05.12 g,. a od 01.01.23. g. na iznos od 34,61 EUR; na iznos od 2.456,62 kn s 08.05.12. g., a od 01.01.23. g. na iznos od 326,05 EUR; na iznos od 2.489,62 kn s 29.06.12. g., a od 01.01.23. g. na iznos od 330,43 EUR; na iznos od 2.458,12 kn s 05.07.12. g., a od 01.01.23. g. na iznos od 326,25 EUR; na iznos od 2.474,33 kn s 02.08.12. g., a od 01.01.23. g. na iznos od 328,40 EUR; na iznos od 2.379,60 kn s 08.09.12. g., a od 01.01.23. g. na iznos od 315,83 EUR; na iznos od 2.313,94 kn s 20.10.12. g., a od 01.01.23. g. na iznos od 307,11 EUR; na iznos od 138,19 kn s 31.10.12. g., a od 01.01.23. g. na iznos od 18,34 EUR; na iznos od 2.437,23 kn s 20.11.12. g., a od 01.01.23. g. na iznos od 323,48 EUR; na iznos od 40,13 kn s 26.01.13. g., a od 01.01.23. g. na iznos od 5,33 EUR; na iznos od 2.272,95 kn s 26.01.13. g., a od 01.01.23. g. na iznos od 301,67 EUR; na iznos od 2.276,23 kn s 01.02.13. g., a od 01.01.23. g. na iznos od 302,11 EUR; na iznos od 2.425,31 kn s 02.03.13. g., a od 01.01.23. g. na iznos od 321,89 EUR; na iznos od 2.347,29 kn s 09.03.13. g., a od 01.01.23. g. na iznos od 311,54 EUR; na iznos od 2.401,48 kn s 07.05.13. g., a od 01.01.23. g. na iznos od 318,73 EUR; na iznos od 2.218,33 kn s 31.07.13. g., a od 01.01.23. g. na iznos od 294,42 EUR; na iznos od 1.416,10 kn s 14.09.13. g., a od 01.01.23. g. na iznos od 187,95 EUR; na iznos od 867,81 kn s 07.09.13. g., a od 01.01.23. g. na iznos od 115,18 EUR; na iznos od 2.350,04 kn s 21.09.13. g., a od 01.01.23. g. na iznos od 311,90 EUR; na iznos od 2.359,49 kn s 21.09.13. g., a od 01.01.23. g. na iznos od 313,16 EUR; na iznos od 2.359,49 kn s 21.09.13. g., a od 01.01.23. g. na iznos od 313,16 EUR; na iznos od 2.184,61 kn s 14.11.13. g., a od 01.01.23. g. na iznos od 289,95 EUR; na iznos od 35,01 kn s 20.11.13. g., a od 01.01.23. g. na iznos od 4,65 EUR; na iznos od 727,02 kn s 28.01.14. g., a od 01.01.23. g. na iznos od 96,49 EUR; na iznos od 678,87 kn s 31.01.14. g., a od 01.01.23. g. na iznos od 90,10 EUR; na iznos od 2.100,06 kn s 28.05.14. g., a od 01.01.23. g. na iznos od 278,73 EUR; na iznos od 2.191,19 kn s 24.09.14. g., a od 01.01.23. g. na iznos od 290,82 EUR; na iznos od 2.308,16 kn s 14.01.15. g, a od 01.01.23. g. na iznos od 306,35 EUR; na iznos od 2.760,04 kn s 28.01.15. g., a od 01.01.23. g. na iznos od 366,32 EUR; na iznos od 2.760,06 kn s 28.01.15. g., a od 01.01.23. g. na iznos od 366,32 EUR; na iznos od 2.760,06 kn s 28.01.15. g., a od 01.01.23. g. na iznos od 366,32 EUR; na iznos od 2.729,01 kn s 27.02.15. g., a od 01.01.23. g. na iznos od 362,20 EUR; na iznos od 2.696,26 kn s 03.04.15. g., a od 01.01.23. g. na iznos od 357,86 EUR; na iznos od 2.696,21 kn s 06.05.15. g., a od 01.01.23. g. na iznos od 357,85 EUR; na iznos od 2.696,18 kn s 20.06.15. g., a od 01.01.23. g. na iznos od 357,84 EUR; na iznos od 2.696,27 kn s 23.07.15. g., a od 01.01.23. g. na iznos od 357,86 EUR; na iznos od 2.696,26 kn s 08.08.15. g., a od 01.01.23. g. 357,86 EUR;

na iznos od 2.696,27 kn s 28.08.15. g., a od 01.01.23. g. na iznos od 357,86 EUR i na iznos od 2.696,26 kn s 30.09.15. g., a od 01.01.23. g. na iznos od 357,86 EUR, na iznos od 2.031,05 EUR od 12.06.2019. g., pa sve do isplate, i to do 31.07.2015. g. po stopi propisanoj člankom 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB-e koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. pa do 31.12.2022. godine po stopi propisanoj člankom 29.st.2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. g. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana; te na ime promjenjive kamatne stope iznos od 1.147,79 EUR uvećano za zatezne kamate tekuće:

na iznos od 320,24 kn od 08.04.2010.g., a od 01.01.2023.g. na iznos od 42,50 EUR, na iznos od 538,20 kn od 11.06.2010.g., a od 01.01.2023.g. na iznos od 71,43 EUR, na iznos od 549,42 kn od 16.07.2010.g., a od 01.01.2023.g. na iznos od 72,92 EUR, na iznos od 549,42 kn od 16.07.2010.g., a od 01.01.2023.g. na iznos od 72,92 EUR, na iznos od 539,69 kn od 05.08.2010.g., a od 01.01.2023.g. na iznos od 71,63 EUR, na iznos od 478,71 kn od 21.09.2010.g., a od 01.01.2023.g. na iznos od 63,54 EUR, na iznos od 85,68 kn od 07.10.2010.g., a od 01.01.2023.g. na iznos od 11,37 EUR, na iznos od 546,67 kn od 05.11.2010.g., a od 01.01.2023.g. na iznos od 72,56 EUR, na iznos od 437,83 kn od 06.01.2011.g., a od 01.01.2023.g. na iznos od 58,11 EUR, na iznos od 437,83 kn od 06.01.2011.g., a od 01.01.2023.g. na iznos od 58,11 EUR, na iznos od 431,25 kn od 01.03.2011.g., a od 01.01.2023.g. na iznos od 57,24 EUR, na iznos od 424,12 kn od 31.03.2011.g., a od 01.01.2023.g. na iznos od 56,29 EUR, na iznos od 424,12 kn od 31.03.2011.g., a od 01.01.2023.g. na iznos od 56,29 EUR, na iznos od 458,54 kn od 15.06.2011.g., a od 01.01.2023.g. na iznos od 60,86 EUR, na iznos od 457,51 kn od 08.07.2011.g., a od 01.01.2023.g. na iznos od 60,72 EUR, na iznos od 256,81 kn od 08.07.2011.g., a od 01.01.2023.g. na iznos od 34,08 EUR, na iznos od 259,64 kn od 09.09.2011.g., a od 01.01.2023.g. na iznos od 34,46 EUR, na iznos od 254,04 kn od 08.10.2011.g., a od 01.01.2023.g. na iznos od 33,72 EUR, na iznos od 255,85 kn od 29.10.2011.g., a od 01.01.2023.g. na iznos od 33,96 EUR, na iznos od 253,26 kn od 23.11.2011.g., a od 01.01.2023.g. na iznos od 33,61 EUR, na iznos od 26,99 kn od 07.12.2011.g., a od 01.01.2023.g. na iznos od 3,66 EUR, na iznos od 27,54 kn od 04.01.2012.g., a od 01.01.2023.g. na iznos od 3,58 EUR, na iznos od 27,50 kn od 10.01.2012.g., a od 01.01.2023.g. na iznos od 3,65 EUR, na iznos od 27,96 kn od 08.02.2012.g., a od 01.01.2023.g. na iznos od 3,71 EUR, na iznos od 27,84 kn od 15.03.2012.g., a od 01.01.2023.g. na iznos od 3,70 EUR, na iznos od 27,77 kn od 08.05.2012.g., a od 01.01.2023.g. na iznos od 3,69 EUR, na iznos od 27,77 kn od 08.05.2012.g., a od 01.01.2023.g. na iznos od 3,69 EUR, na iznos od 27,88 kn od 29.06.2012.g., a od 01.01.2023.g. na iznos od 3,70 EUR, na iznos od 27,75 kn od 05.07.2012.g., a od 01.01.2023.g. na iznos od 3,68 EUR, na iznos od 27,83 kn od 02.08.2012.g., a od 01.01.2023.g. na iznos od 3,69 EUR, na iznos od 27,51 kn od 08.09.2012.g., a od 01.01.2023.g. na iznos od 3,65 EUR, na iznos od 27,76 kn od 31.10.2012.g., a od 01.01.2023.g. na iznos od 3,68 EUR, na iznos od 27,15 kn od 26.01.2013.g., a od 01.01.2023.g. na iznos od 3,60 EUR, na iznos od 27,15 kn od 26.01.2013.g., a od 01.01.2023.g. na iznos od 3,60 EUR, na iznos od 27,16 kn od 01.02.2013.g., a od 01.01.2023.g. na iznos od 3,60 EUR, na iznos od 27,66 kn od 02.03.2013.g., a od 01.01.2023.g. na iznos od 3,67 EUR, na iznos od 27,40 kn od 09.03.2013.g., a od 01.01.2023.g. na iznos od 3,64 EUR, na iznos od 28,48 kn od 07.05.2013.g., a od 01.01.2023.g. na iznos od 3,78 EUR, na iznos od 27,02 kn od 31.07.2013.g., a od 01.01.2023.g. na iznos od 3,59 EUR, na iznos od 27,26 kn od 07.09.2013.g., a od 01.01.2023.g. na iznos od 3,62 EUR, na iznos od 27,44 kn od 21.09.2013.g., a od 01.01.2023.g. na iznos od 3,64 EUR, na iznos od 27,44 kn od 21.09.2013.g., a od 01.01.2023.g. na iznos od 3,64 EUR, na iznos od 55,51 kn od 31.01.2014.g., a od 01.01.2023.g. na iznos od 7,37 EUR, pa do isplate i to do 31.07.2015. godine po stopi propisanoj člankom 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB-e koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. pa do 31.12.2022. godine po stopi propisanoj člankom 29.st.2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. godine do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju u roku od 15 dana trošak parničnog postupka u iznosu od 7.498,67 eura zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 27. svibnja 2025. g. do isplate, prema čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, po kamatnoj stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi navodi da je s tuženikom dana 20. lipnja 2007. godine sklopio Ugovor o kreditu broj 2402006-1031262160 / 51400607-5103596850 ovjerenog dana 27. lipnja 2007. g. pod poslovnim brojem OV-19160/07 pred javnim bilježnikom Mladenom Matošem, Zagreb, Ilica 297 a kojim je tužitelju odobren i stavljen na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti 194.348,90 CHF obračunato prema srednjem tečaju kreditora na dan korištenja, s pripadajućim kamatama od 4,750% uz promjenjivu kamatnu stopu sukladno odluci tuženika. U članku 8. stavku 1. te članku 8. stavku 2. stoji kako je godišnja kamatna stopa promjenjiva sukladno odluci Banke odnosno da će se promjena ugovorene kamatne stope vršiti u skladu s važećim odlukama Banke, te je na taj način kamatnom stopom pogodovano banci tuženiku a na štetu korisnika tužitelja, budući da je ta odredba izvor nepravične zarade (ekstra dobiti) banke. Nadalje, odredbom čl. 7. st. 3. Ugovora glavnica je vezana za švicarski franak (CHF) odnosno ugovorena je valutna klauzula a na štetu tužitelja, te se o navedenoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, i sastavljena je unaprijed tako da tužitelj kao potrošač nije mogao utjecati na njezin sadržaj niti je prikladno i pravodobno bio upozoren od strane tuženika. Također, tuženik je kao banka i trgovac s visokim stupnjem pažnje te primjenom pažnje dobrog gospodarstvenika i stručnjaka bio dužan informirati tužitelja o svim važnim činjenicama koje utječu na stabilnost valute i to prije i u vrijeme zaključivanja ugovora, a što nije učinio. Takva nepoštena ugovorena valutna klauzula nije zakonom dopuštena niti utemeljena a takvom odredbom je prouzročena znatna šteta na strani tužitelja. Dakle, valutna klauzula primijenjena je protivno načelu ravnopravnosti sudionika iz čl. 3. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, dalje: ZOO), protivno načelu savjesnosti i poštenja iz čl. 4. ZOO, protivno načelu zabrane zlouporabe prava iz čl.6. ZOO, protivno načelu jednake vrijednosti uzajamnih činidaba iz čl. 7. ZOO., i protivno načelu zabrane prouzrokovanja štete iz čl. 8. ZOO. Tužitelj se pri tome poziva na presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. g. iz kolektivnog spora u kojem je tuženik bio treće tuženik, a kojom je utvrđeno da je povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što je koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze bila promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke a kojoj se nije pojedinačno pregovaralo pa je ništetna. A također je presudom istog suda Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. g. potvrđeno da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita jer je u kreditima koristio ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja predmetnih ugovora tuženici kao trgovci nisu potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjanje odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi sa sklapanjem ugovora što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana pa su time postupali suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/03).

Nadalje, tužitelj i tuženik su dana 27. siječnja 2016. godine sklopili Aneks broj 2 Ugovora o kreditu broj 5103596850 (dalje: Dodatak) i to na temelju odredbi Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj 102/15) kojim je proveden postupak konverzije kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR. Međutim, navedeno nije od važnosti za potraživanje tužitelja jer je riječ o preplaćenim iznosima prije nego je učinjena sama konverzija. Stoga se tužitelj poziva na odluku Vrhovnog suda RH u predmetu Rev-2868/2018 u kojoj je utvrđeno pravno shvaćanje kako korisnici kredita odnosno potrošači koji su sklopili dodatke (Anekse) ugovoru o kreditu i to na temelju Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15) u odnosu na konverziju kredita uz valutnu klauzulu u CHF u kredit uz valutnu klauzulu u EUR imaju pravni interes za postavljanje deklaratornih tužbenih zahtjeva za utvrđenje ništetnosti ugovornih odredbi te posljedično i kondemnatornih zahtjeva za isplatom preplaćenih iznosa. Kako je dakle, prilikom ishođenja kredita tužitelja od tuženika, radi neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenih na jednostranom povećanju kamatnih stopa od strane tuženika i na ugovorenoj valutnoj klauzuli, a sve na štetu tužitelja, tužitelj morao tuženiku kao kreditoru vratiti znatno veći broj novčanih jedinica nego li mu ih je tuženik stavio na raspolaganje prilikom isplate kreditnog iznosa, to tužitelj u tužbi navodi da potražuje iznos od 184.932,51 kune (kasnije 24.447,42 eura) time da zadržava pravo tužbeni zahtjev urediti nakon provedenog knjigovodstveno-financijskog vještačenja. Tužitelj je podneskom od 24. svibnja 2024. g. konačno uredio tužbeni zahtjev, nakon provedenog knjigovodstveno-financijskog vještačenja na način da potražuje 21.924,25 eura (i to radi valutne klauzule 20.776,46 eura i 1.147,79 eura radi promjenjive kamatne stope) iz čega proizlazi da je povukao djelomično tužbu za iznos od 2.620,51 eura, čemu se tuženik nije protivio pa je sud na temelju članka 193. stavka 2. Zakona o parnično postupku („Narodne novine“ broj 53/91 – 155/23) odlučio kao u izreci rješenja.

2.U odgovoru na tužbu tuženik ističe kako osporava i osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva. Navodi kako tužitelj nije dokazao da je sam vršio uplate na partiju kredita pa stoga osporava njegovu aktivnu legitimaciju. Navodi kako su stranke u sporu dana 27. siječnja 2016. godine sklopile Aneks broj 2 Ugovora o kreditu kojim je izvršena konverzija osnovnog kredita iz CHF u EUR sukladno odredbama ZIDZPK/15, pa je time izmijenjen osnovni ugovor o kreditu bez značaja obnove, pa je dakle, Aneksom promijenjena ugovorena valutna klauzula i ugovorna kamatna stopa iz osnovnog ugovora pa je tužitelj prihvatio promjenjivu kamatnu stopu a koja kamatna stopa se primjenjivala na kredite iste vrste s valutnom klauzulom u EUR od dana sklapanja osnovnog ugovora. Tuženik je pravovremeno i u skladu s odredbama ZIDZPK/15 dostavio tužitelju izračun konverzije kredita sa stanjem na dan 30. rujna 2015. godine, zajedno s prijedlogom izmijenjenog ugovora o kreditu. Dakle, potpisivanju Aneksa je prethodio prihvat konverzije i to nakon primitka svih propisanih informacija, omogućavanja provjere tih informacija i potvrde kalkulatora od strane ovlaštenog revizora. Odnosno, postupak konverzije je proveden na način da je 1. utvrđen iznos glavnice kredita s valutnom klauzulom u eurima na dan isplate kredita s valutnom klauzulom u švicarskim francima po srednjem tečaju tuženika na dan isplate kredita, 2. definirana je kamatna stopa koja je vrijedila za kredit s valutnom klauzulom u eurima iste namjene, roka i iznosa, na dan isplate kredita s valutnom klauzulom u švicarskim francima, također su uzete u obzir promjene kamatnih stopa tijekom razdoblja koje su primijenjene na korisnike kredita s valutnom klauzulom u eurima, 3. kreiran je otplatni plan za novi EUR-ski kredit na način da su rok i dinamika otplate preuzeti iz ugovornog kredita s valutnom klauzulom u švicarskim francima, i 4. iznosi koji su uplaćivani u korist partije kredita s valutnom klauzulom u švicarskim francima preračunati su u eure po tečaju na dan uplate te su se iz navedenih iznosa zatvarale dospjele obveze sukladno otplatnom planu za EUR-ski kredit. Tuženik ističe kako je bio u zakonskoj obvezi ponuditi tužitelju sklapanje Aneksa, a tužitelj je taj koji je odlučivao o tome da li želi ili ne želi izmijeniti osnovni ugovorni odnos s tuženikom. Upravo je tužitelj slobodnim očitovanjem volje odlučio urediti ugovorni odnos s tuženikom, tako da se ima smatrati EUR-skim korisnikom kredita od početka. Dakle, osim što su tužitelj i tuženik predmetni kreditni odnos uredili sklapanjem Aneksa, prilikom samog postupka konverzije po ZIDZPK715 sve uplate po predmetnom kreditu tužitelju su priznate i uračunate odnosno uzete u obzir, stoga se bilo kakvo novčano potraživanje po osnovi koju navodi tužitelj ukazuje kao neosnovano. Tuženik navodi da je provedenom konverzijom upravo voljom potrošača izjednačena pozicija korisnika kredita u CHF s pozicijom korisnika kredita u EUR, dakle, provedenom konverzijom riješena su sva sporna pitanja među ugovornim stranama, a koja su predmet ovoga spora. Tuženik također ističe prigovor zastare jer je cjelokupno potraživanje u zastari. Tuženik je mišljenja da se ima primijeniti trogodišnji zastarni rok imajući u vidu plaćanja koja je tužitelj vršio po uvećanim anuitetima i to sve u smislu odredbe čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača u svezi odredbe čl. 23. Zakona o obveznim odnosima. Odredbom čl. 118. ZPP-a propisano je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. stavka 1. ovog Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. stavka 1. ovog Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, iz čega proizlazi da se radi o trogodišnjem zastarnom roku u smislu odredbama ZOO-a. U svezi primjene valutne klauzule, ističe kako je VTS RH istaknuo da zaključci iz kolektivne zaštite nisu primjenjivi na pojedinačne postupke, pa je stoga potrebno utvrditi da li je u fazi pregovora tužitelj bio informiran glede valute i promjene tečaja. Tuženik ističe kako je tužitelju prilikom savjetovanja bilo uručen obrazac u kojem se decidirano pojašnjava vezana valutna klauzula, pa tuženik ističe kako smatra da je tužitelj bio obaviješten o riziku intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak. U odnosu na „ekstra profit“ tuženik ističe kako nije ostvarivao niti može ostvarivati ekstra profit na tečajnim razlikama jer je i sam zadužen u CHF te tako trpi isti tečajni rizik u CHF. Tome u prilog govori i činjenica da banka ne bi smjela imati obvezu u devizi a potraživanje u kunama. Bilo kakvo odstupanje stvara valutni rizik koji si Banka ne može priuštiti. Nastavno, odnos obveza i potraživanja u stranim valutama u bankarskom poslovanju strogo je reguliran i kontroliran od strane Hrvatske narodne banke. Tuženik zaključuje da je dakle tužitelj bio dovoljno informiran i svjestan rizika kredita s valutnom klauzulom u CHF, jer bi isto bilo neživotno i nelogično. Nadalje, odredba ugovora kojom se glavnica kredita veže uz valutu švicarski franak nije bila nepoštena, jer sukladno pravilima pravne logike i duhu zaštite potrošača ista ne predstavlja nerazumljivu odredbu. Naime, navedena odredba je jasna, lako uočljiva i razumljiva, a tužitelju kao prosječno opreznom i pažljivom potrošaču to nije moglo ostati nepoznato da je tečaj kune u odnosu na CHF podložan promjenama. Nadalje, sve promjene kamatne stope je tuženik izvršio sukladno tada važećim pozitivnim propisima. Već 1. listopada 2011. godine kamatna stopa u odnosu na ugovor o kreditu je bila snižena ispod početno ugovorene kamatne stope pa je tako snižena na 4,70%, (početno ugovorena je 4,75%), zatim ponovno 1. studenog 2013. g. 3%, te je kao takva vrijedila sve do zakonskog fiksiranja kamatne stope na visinu od 3,23% od 1. listopada 2014. g. a sukladno Izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju iz 2013. godine (NN 143/13), stoga odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi zasigurno nije uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Nadalje sukladno ZIDZPK/13 tuženik kao Banka je bio u obvezi donijeti novu Metodologiju utvrđivanja promjene kamatnih stopa na kredita i proizvode banke na koje se obračunava ugovorna kamata a kojom Metodologijom se sukladno zakonom predviđenoj obvezi definiraju parametar, fiksna marža te razdoblje promjene kamatnih stopa. Nastavno deklaratorna zaštita koju traži tužitelj u ovoj stvari usmjerena je na izmjenu sadržaja ugovornog odnosa. Dogovor o promjenjivoj kamatnoj stopi uu sebi obuhvaća dva međusobno povezana i razdvojiva dogovora, i to dogovor o odabiru promjenjive kamatne stope te o načinu podešavanja kamatne stope. Ta dva dogovora samo zajedno mogu činiti dogovor o promjenjivoj kamatnoj stopi, što je uostalom i stav recentne pravne teorija. Dakle, ukoliko se ugovor tumači teleološki (ako ne postoji način na koji može doći do izmjene početno ugovorene visine kamatne stope9 to samo može dovesti do zaključka da kamatna stopa nije promjenjiva već da se radi o fiksnoj kamatnoj stopi. Tuženik osporava da bi na strani tužitelja nastala šteta, kao i da bi tuženik ikakvu štetu prouzročio svojim postupanjem tužitelju. Tužitelju ugovor sigurno nije „nametnut“ niti je to životno logično i uvjerljivo. Nadalje, Zakon o zaštiti potrošača (NN 41/14) odredbom članka 118. jasno definira pravni osnov tužbenih zahtjeva za osobe koje protiv tuženika iz kolektivnog spora temeljem iste odredbe pokreću pojedinačne postupke s osnove presude donesene u kolektivnom sporu a to je naknada štete. Takva pravna osnova jasna je budući da ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi, temeljem koje je tuženik stekao iznose koji su ovdje predmetom zahtjeva za isplatu nije otpala, već i dalje egzistira. U odnosu na dio tužbenog zahtjeva tužitelja kojim zahtijeva utvrđenje ništetnom odredbe o načinu promjene kamatne stope te ukoliko sud utvrdi ništetnom pobijanu odredbu o načinu podešavanja kamatne stope tuženik ističe da bi se tada imalo smatrati kako se ima primijeniti početno ugovorena kamatna stopa za cijelo vrijeme trajanja otplate kredita (4,75%) pa bi stoga tužitelj bio dužan vratiti svaki potplaćeni anuitet od 1. listopada 2011. godine pa nadalje, jer je tužitelju kamatna stopa snižena ispod početno ugovorene već od tog datuma. Stoga tuženik ističe prigovor radi prijeboja, odnosno predlaže sudu da utvrdi postojanje tražbine tuženika prema tužitelju koja iznosi CHF 3.900,44 zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznose:

-CHF 3,54 od 2.11.2011. do isplate

-CHF 3,54 od 2.12.2011. do isplate

-CHF 3,54 od 2.1.2012. do isplate

-CHF 3,55 od 2.2.2012. do isplate

-CHF 3,55 od 2.3.2012. do isplate

-CHF 3,55 od 2.4.2012. do isplate

-CHF 3,56 od 2.5.2012. do isplate

-CHF 3,56 od 2.6.2012. do isplate

-CHF 3,57 od 2.7.2012. do isplate

-CHF 3,57 od 2.8.2012. do isplate

-CHF 3,57 od 2.9.2012. do isplate

-CHF 3,58 od 2.10.2012. do isplate

-CHF 3,58 od 2.11.2012. do isplate

-CHF 3,54 od 2.12.2012. do isplate

-CHF 3,58 od 2.1.2013. do isplate

-CHF 3,59 od 2.2.2013. do isplate

-CHF 3,58 od 2.3.2013. do isplate

-CHF 3,59 od 2.4.2013. do isplate

-CHF 3,59 od 2.5.2013. do isplate

-CHF 3,59 od 2.6.2013. do isplate

-CHF 3,59 od 2.7.2013. do isplate

-CHF 3,60 od 2.8.2013. do isplate

-CHF 3,60 od 2.9.2013. do isplate

-CHF 3,60 od 2.10.2013. do isplate

-CHF 3,60 od 2.11.2013 do isplate

-CHF 437,25 od 2.1.2014. do isplate

-CHF 645,12 od 2.4.2014. do isplate

-CHF 652,28 od 2.7.2014. do isplate

-CHF 71,41 od 2.9.2014. do isplate

-CHF 186,44 od 2.11.2014. do isplate

-CHF 185,62 od 2.12.2014. do isplate

-CHF 184,80 od 2.1.2015. do isplate

-CHF 183,97 od 2.2.2015. do isplate

-CHF 183,15 od 2.3.2015. do isplate

-CHF 182,31 od 2.4.2015. do isplate

-CHF 181,46 od 2.5.2015. do isplate

-CHF 180,61 od 2.6.2015. do isplate

-CHF 179,76 od 2.7.2015. do isplate

-CHF 178,89 od 2.8.2015. do isplate

-CHF 178,02 od 2.9.2015. do isplate sa zakonskim zateznim kamatama. Stoga predlaže sudu konstitutivnom odlukom izvršiti prijeboj tražbine tuženika s tražbinom tužitelja. Predlaže sudu konačno odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti time da se naložit tužitelju da naknadi tuženiku trošak ovog sudskog postupka.

3. Tužbeni zahtjev je osnovan.

4. Prema odredbi članka 502.a stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 dalje: ZPP) udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu, kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno, i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određene djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povređuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Prema odredbi stavka 2. ovog članka interesi iz stavka 1. mogu biti interesi koji se tiču čovjekova okoliša i životne sredine, zatim moralni, etički, potrošački, antidiskriminacijski i drugi interesi, koji su zakonski zajamčeni i koji moraju biti teže povrijeđeni ili ozbiljno ugroženi djelatnošću, odnosno općenito postupanjem osobe protiv koje se tužba podnosi.

5. U ovom predmetu pravno su relevantne: pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. godine, presuda Visokog trgovačkog suda RH posl. br. Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. godine i Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. godine, potom Odluka Vrhovnog suda RH posl. br. Revt-249/14 od 9. travnja 2015. godine, Rev-2245/17, Rev-221/18 od 3. rujna 2019. godine, Rev-18/18 od 26. svibnja 2020. i Rev-2868/18. U odnosu na pravo Suda Europske unije mjerodavne su: Odluke C-26/13 od 30. travnja 2014. godine, C-51/17 od 20. rujna 2018. g. i C-118/17 od 14. ožujka 2019. godine.

6. Po primitku nalaza i mišljenja financijskog vještaka tužitelj je uredio kondemnatorni tužbeni zahtjev, na način da je isti djelomično smanjio, a kako je već navedeno u točki 1. obrazloženja.

7. Tijekom dokaznog postupka sud je izveo dokaz saslušanjem tužitelja i saslušanjem svjedoka ĆC djelatnice tuženika i pribavom nalaza i mišljenja ovlaštenog sudskog vještaka za financije, a sud je izveo i uvid u ugovor o kreditu (list 8-15), nalog za isplatu sredstava kredita (list 16), izvadak iz zemljišne knjige (List 17), mišljenje vještaka (list 19), pregled prometa po partiji kredita (list 43-54), Aneks broj 1 Ugovoru o kreditu (list 55-61), Aneks broj 2 Ugovora o kreditu (list 62-68), obavijest o izračunu konverzije kredita (list 69-84), obavijesti o promjenama kamatne stope (list 166), otplatni plan (list 167-168), obavijest o kreditu (list 169), Metodologija utvrđivanja promjene kamatnih stopa (list 170-176).

8. Predmet spora u ovom predmetu su dva deklaratorna i jedan kondemnatorni zahtjev za isplatu, odnosno povrat stečenog novčanog iznosa bez pravne osnove, na temelju nepoštenih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i vezivanju valutne klauzule uz tečaj švicarskog franka.

9. Stranke u postupku ne osporavaju da su sklopile ugovor o kreditu broj 2402006-1031262160 / 51400607-5103596850 ovjeren dana 27. lipnja 2007. g. pod poslovnim brojem OV-19160/07 pred javnim bilježnikom Mladenom Matošem, Zagreb, Ilica 297 a kojim je tužitelju odobren i stavljen na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti 194.348,90 CHF obračunato prema srednjem tečaju kreditora na dan korištenja, s pripadajućim kamatama od 4,750% uz promjenjivu kamatnu stopu sukladno odluci tuženika. U članku 8. stavku 1. te članku 8. stavku 2. stoji kako je godišnja kamatna stopa promjenjiva sukladno odluci Banke odnosno da će se promjena ugovorene kamatne stope vršiti u skladu s važećim odlukama Banke, a odredbom čl. 7. st. 3. Ugovora glavnica je vezana za švicarski franak (CHF) odnosno ugovorena je valutna klauzula, rok otplate je 156 mjeseci, a namjena je: stambeni kredit građana preko 3 godine uz čvrstu valutnu klauzulu, stambeni kredit za kupnju nekretnine.

10. Radi utvrđenja da li je tužitelj postupao s pažnjom prosječnog potrošača sud je izveo dokaz saslušanjem tužitelja koji je iskazao da je predmetni kredit stambeni kredit za obiteljske potrebe. Razgovore u banci prethodno zaključenju ugovora vodio je s djelatnicom banke, koja mu je predmetni ugovor ponudila kao tipski ugovor s unaprijed definiranim sadržajem, te mu je rečeno da nema mogućnosti utjecati na sam sadržaj odredbi ugovora jer je to tipski ugovor koji banka nudi klijentima. Predmetni razgovor s djelatnicom banke je trajao otprilike10 minuta i nije mu objasnila odredbe ugovora niti rizike. Nije mu objašnjen termin promjenjive kamatne stope, nego je dobio materijal odnosno ugovor, u kojem je pisalo po kojoj metodologiji se određuje kamatna stopa. Dobivao je odluke banke o promjenama kamatne stope. Također mu nije niti objašnjena procedura valutnog rizika švicarskog franka, nego mu je jednostavno objašnjeno da je to najpovoljniji kredit i najbolji kredit, te da je trenutno vrlo popularan, a tek poslije su se formirale udruge vezano za rješavanje problema s visinom tečaja švicarskog franka i njegovom fluktuacijom.Tijekom trajanja kredita rata kredita se povećala čak za 50 %, ali se ne može točno sjetiti točne visine rate, ali se svakako značajno promijenila. Predmetni kredit isplatio je u cijelosti kad je vidio da nije više moguće pratiti porast rate kredita, pa je nekretninu prodao i kredit u cijelosti isplatio, a dobio je i potvrdu da je kredit u cijelosti isplaćen. Kao i prilikom zaključenja ugovora kad mu je djelatnica banke rekla da je to najpovoljniji kredit tako i prilikom zaključenja aneksa ugovora mu je osobna bankarica rekla da je i aneks ugovora kojim se radi konverzija temeljnog ugovora najpovoljnija opcija, odnosno da je to povoljnije nego da nastavi bez konverzije plaćati rate kredita. Oba puta mu je bilo rečeno da se radi o najpovoljnijem ugovoru i misli da je i banka sama vjerovala da su ti ugovori povoljni, odnosno nema razloga vjerovati u zlonamjernost. U trenutku zaključenja ugovora o kreditu bio je sveučilišni profesor, a nakon toga je bio u diplomaciji, odnosno bio je ambasador u Iranu. Plaća u diplomaciji je bila prvo u dolarima a potom u eurima. Stan koji je kupio je mjesto u kojem živi i i nije ga nikad iznajmlljivao. Pojam valutne klauzule mu kao matematičaru nije jasan. Naime, tijekom života je živio i u stranim zemljama te nigdje nije vidio navedeni pojam "valutne klauzule" jer su svi krediti bili u valuti one zemlje u kojoj se ugovor o kreditu zaključuje. Ugovor je pročitao, međutim se radilo o tipskom ugovoru o kojem se nije moglo pregovarati.

11. U odnosu na saslušanje tužitelja sud je utvrdio da je nedvojbeno da tužitelj ulazi u kategoriju prosječnog potrošača koji ne može ulaziti u ekonomske analize kretanja tržišta kapitala na svjetskom tržištu, za što je potrebno daleko veće stručno i specijalizirano znanje, koje ne može imati ni diplomirani pravnik, ekonomist ili matematičar, pa stoga nalazi da je isti postupao s pažnjom prosječnog i savjesnog potrošača jer je pročitao ugovor i isti u rokovima i otplatio unatoč činjenice da su ugovorom uneseni u pravni posao i dijelovi koje nije moguće predvidjeti, a to se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu. Ovdje sud nalazi potrebnim istaknuti i da iz iskaza tužitelja proizlazi da se o navedenim ugovornim odredbama nije pregovaralo između ugovornih strana.

12. Sud je izveo i dokaz saslušanjem svjedoka ĆC, koja je bila financijski savjetnik kod tuženika proizlazi da je i inače zadužena za rješavanje ugovora s građanima i nije bila osobni bankar tužitelja cijelo vrijeme nego samo za ovaj ugovorni odnos. Tužitelju je u trenutku razgovora ponudila sve vrste ugovora koji su tada bili u ponudi vezano za stamb. kredite, te mu je ponudila i ugovor u EUR, ugovor u kunama i ugovor u švicarskim francima. Razlika u tim ugovorima je bila u kamatnim stopama i tada su bile najpovoljnije kamatne stope u švic. francima. Ne sjeća se kolika je bila kamatna stopa tada u švic. francima jer se radilo o razdoblju od prije 15 godina. Također se ne sjeća koliko su bile kamatne stope za kredite u EUR kao niti kamatne stope za kredite u kunama. Vjeruje da je pregovarala s tužiteljem o svakoj pojedinoj odredbi, a radilo se o ugovoru o stamb. kreditu radi kupnje stana. Tada su tražili platnu listu, potvrdu poslodavca o zaposlenju, zemlj. knjižni izvadak nekretnine koja se kupuje, morao je napraviti procjenu te nekretnine, uglavnom misli, ali nije sigurna u konkretnom slučaju da su bankovni procijenitelji procijenili vrijednost nekretnine, to je od strane njihove banke, tvrtka Erste nekretnine d.o.o. Tužitelj je morao ispuniti kreditni zahtjev i tamo navesti vrstu, iznos i rok vraćanja kredita i valutu. Ne sjeća se kolika je bila ulazna naknada. Ne zna da li je kredit otplaćen jer ga ona više ne vodi. Zna da su u konkretnom slučaju napravljena dva aneksa ali nije ih ona radila nego druge kolegice, pa ne zna ništa konkretnije o predmetnim aneksima. Vjeruje da su njezine kolegice pregovarale, ali ona to ne može znati. Založni dužnik je prvo bio prodavatelj nekretnine a kasnije misli da je bila kćer tužitelja, ali nisam sto posto sigurna. Prilikom ugovaranja kredita pružila je tužitelju sve informacije o promjenama tečaja švic. Š, odnosno o promjenama posljednjih 10 godina ugovaranja. Ne sjeća se koji su bili parametri za određivanje kamatne stope i njezine visine.

13. Predmetni iskaz svjedokinje koju je predložio tuženik sud ne nalazi uvjerljivim jer je ista uglavnom iskazivala da se “ne sjeća”, “vjeruje”, “nije sigurna”, “nije ona radila anekse ugovora pa ne zna ništa konkretnije”, “vjeruje da su njezine kolegice pregovarale o odredbama ugovora” i slično, “ne sjeća se koji su bili parametri” i slično. Dakle, sud nalazi da tuženik nije dokazao svoje navode da je djelatnica banke pregovarala s tužiteljem o odredbama ugovora.

14. Također i na postavljena pitanja punomoćnika stranaka svjedokinja nije uvjerljivo odgovarala, pa je tako rekla da se s tužiteljem za vrijeme ugovaranja vidjela 3-4 puta i prosječno vrijeme je bilo 30-60 minuta, što nije u skladu s iskazom u kojem nije znala koliko je kamatna stopa u ugovoru kao niti koliko su bile kamatne stope u drugim ugovorima. Također se ne sjeća koliko je ugovor imao članaka, odnosno pogrešno je odgovorila da ima 15, a također je odgovorila I da se ne sjeća na koji način su pregovarali o pojedinom članku ugovora, ali se sjeća da je tužitelju dala odgovor na svako pitanje. Također se ne sjeća da li je tužitelju dala nacrt ugovora. Također na pitanje na koji način je pružena tužitelju informacija o promjenama tečaja švic. franka u posljednjih 10 godina prethodno ugovaranju ugovora o kreditu, odgovorila je da je dala informaciju sukladno informativnom letku i trenutnim inf. koje su bile dostupne, a na pitanje da li su na tom letku pisale promjene tečaja švicarskog franka unazad 10 godina odgovorila je da misli da je, ali nije sigurna. Na poseban upit pun. tuženika da li su na tim letcima bili prikazani grafikoni i grafovi odgovorila je da misli da jesu, ali da se ne sjeća. Od nadređenih je dobila katalog postupanja kroz prezentacije koje su se nadopunjavale u formi dokumenta a nije bio samo jedan nadređeni, a stizale su u formi e-mail-a, ili kataloga. Edukacije je imala često ali ne zna sa sigurnošću da li su bile i za ovu vrstu ugovora. Dakle, nedvojbeno je da svjedokinja nije iskazivala ni uvjerljivo niti logično.

15. Sud je tijekom postupka izveo knjigovodstveno-financijsko vještačenje i osim osnovnog napravljeni su i dva dopunska nalaza Vještak Tkalec d.o.o.

16. Zadatak vještaka je bio da na temelju cjelokupne dokumentacije predmetnog spisa, a prema potrebi i traženjem dodatne dokumentacije od tužitelja i tuženika, utvrdi razliku između plaćenih iznosa u kunama (svaki pojedini anuitet) na ime otplate kredita i izračunatih anuiteta prema tuženiku (u početnom otplatnom planu sve u kunama) sve po ugovoru o kreditu broj 2402006-1031262160 od 20. lipnja 2007. godine, te uzimajući u obzir početno ugovorenu kamatnu stopu od 4,75% godišnje, te uz naznaku eventualno zaračunatih troškova opomena, naknada i zatezne kamate u slučaju da pojedini anuitet nije plaćen na dan dospijeća anuiteta, također je bilo potrebno uzeti u obzir da je u predmetnom ugovoru ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak pa je bilo potrebno uzeti u obzir i tečaj koji je bio na dan isplate kredita tužitelju u odnosu na švicarski franak, jer je isplata kredita izvršena u kunama a ne u švicarskom franku, pa je bilo potrebno izračunati i koliko je došlo do preplate kredita s obzirom na tečajnu razliku počev od dana isplate kredita tužitelju do dana kada je tužitelj otplatio predmetni kredit, odnosno koliko je po svakom pojedinom anuitetu preplatio početni otplatni plan koji je ugovoren s danom zaključenja ugovora o kreditu.

17. U svojem nalazu je vještak naveo da je tužitelj utužio sveukupno 184.932,51 kn (list 6 spisa), i to: 83.360,81 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, a na ime preplaćenih iznosa radi promjenjive kamatne stope i 101.571,70 kn sa zakonskom zateznom kamatnom tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, a na ime preplaćenih iznosa radi ugovorene valutne klauzule.

18. Tužitelj je sa tuženikom sklopio slijedeći ugovor i anekse:

Ugovor o kreditu broj 2402006-1031262160 /51400607-5103596850 (list 8-15 spisa);

Aneks broj 1 ugovora o 2402006-1031262160/51400607-5103596850 (list 55-59 spisa), i

Aneks broj 2 ugovora o kreditu broj 5103596850 (list 62-68 spisa).

19. Prema mišljenju vještaka: na temelju podataka iz nalaza, vještak je mišljenja da je u razdoblju od isplate kredita, pa do 30.09.2015. godine, odnosno konverzije kredita: 1. Ukupna obveza na ime anuiteta utvrđenih po početno ugovorenoj kamatnoj stopi o 31.12.2013. godine, a od 01.01.2014. godine po kamatnoj stopi od 3,23% godišnje iznosi 113.775,86 CHF, a koja obveza se podmiruje po ugovorenom srednjem tečaju kreditora na dan plaćanja. Ukupno je plaćeno na ime anuiteta 117.997,88 CHF (obračunato po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja).

Prema tome, na ime otplate kredita, radi promjenjive kamatne stope ukupno je više plaćeno 4.222,02 CHF, odnosno 22.534,05 kn (obračunato po ugovorenom srednjem tečaju kreditora na dan plaćanja).Mjesečne razlike i datumi nastanka istih specificirane su u nalazu (stranica 9-11 nalaza).

2. Ukupna obveza na ime anuiteta utvrđenih bez valutne klauzule u CHF iznosi 515.618,68 kn. Ukupno je plaćeno na ime anuiteta 656.140,97 kn. Prema tome, na ime otplate kredita, radi ugovorene valutne klauzule u CHF ukupno je više plaćeno 140.522,29 kn. Mjesečne razlike i datumi nastanka istih specificirane su u nalazu (stranica 12-14 nalaza).

3. Po predmetnom kreditu je zaračunato i plaćeno:

na ime zatezne kamate ukupno 347,44 CHF i

na ime troškova opomena ukupno 403,13 CHF,

4. Aneksom broj 2 predmetnom ugovoru, kredit je konvertiran i iz kredita uz valutnu klauzulu u CHF u kredit uz valutnu klauzulu u EUR, te je u konverziji utvrđen više plaćeni iznos od 52.425,35 kn, a koji iznos je iskorišten za podmirenje 50% iznosa budućih anuiteta EUR dok se ne iskoristi u cijelosti.

20. Tuženik je prigovorio metodologiji i matematičkom izračunu vještaka.

21. Vještak je u odgovoru na prigovor tuženik dao: Očitovanje i dopunski nalaz:

Obzirom na primjedbe tuženika iz podneska od 26.05.2022. godine, vještak daje dopunu nalaza na način da se kroz cijelo razdoblje kreditiranja primjenjuje početno ugovorena kamatna stopa (4,75% godišnje), a kako je to bilo zadano zadatkom kod izrade osnovnog nalaza i mišljenja. Naime, pregledom otplatnog plana izrađenog u osnovnom nalazu i mišljenju, utvrdio je da je isti pogrešan, pa se daje ispravak otplatnog plana, ali uz primjenu početno ugovorene kamatne stope kroz cijelo razdoblje kreditiranja. U Prilogu nalazu (stranica 1-3) daje se Tablica 1. Otplatni plan po početno ugovorenoj kamatnoj stopi. Radi pogrešnog otplatnog plana, u osnovnom nalazu i mišljenju pogrešno je utvrđena razlika između plaćenih iznosa na ime anuiteta i anuiteta utvrđenih po početno ugovorenoj kamatnoj stopi, pa se ista ispravlja.

1. Izračun razlike između plaćenih iznosa na ime anuiteta i anuiteta utvrđenih po početno ugovorenoj kamatnoj stopi. Na temelju Tablice 1. Rasknjiženje, odnosno zatvaranje zaračunatih troškova opomena, zateznih kamata i anuiteta po predmetnom kreditu (stranica 1-9 priloga osnovnog nalaza i mišljenja i Tablice 1. Otplatni plan po početno ugovorenoj kamatnoj stopi (stranica 1-3 priloga), daje se Tablica 2. Izračun razlike između plaćenih iznosa na ime anuiteta i anuiteta utvrđenih po početno ugovorenoj kamatnoj stopi (stranica 4-15 priloga nalazu). Iz Tablice 2. Izračun razlike između plaćenih iznosa na ime anuiteta i anuiteta utvrđenih po početno ugovorenoj kamatnoj stopi, proizlazi slijedeće:

Ukupna obveza na ime anuiteta utvrđenih po početno ugovorenoj kamatnoj stopi kroz cijelo razdoblje kreditiranja iznosi 115.946,20 CHF, a koja obveza se podmiruje po ugovorenom srednjem tečaju kreditora na dan plaćanja.

Ukupno je plaćeno na ime anuiteta 117.997,88 CHF (obračunato po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja).

Prema tome, na ime otplate kredita, radi promjenjive kamatne stope ukupno je više plaćeno 2.051,68 CHF, odnosno 8.648,04 kn (obračunato po ugovorenom srednjem tečaju kreditora na dan plaćanja). Na temelju podataka iz osnovnog nalaza i mišljenja od 20.10.2021. godine ovog dopunskog nalaza, mišljenja je:

1. Ukupna obveza na ime anuiteta utvrđenih po početno ugovorenoj kamatnoj stopi kroz cijelo razdoblje kreditiranja iznosi 115.946,20 CHF, a koja obveza se podmiruje po ugovorenom srednjem tečaju kreditora na dan plaćanja.

Ukupno je plaćeno na ime anuiteta 117.997,88 CHF (obračunato po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja). Prema tome, na ime otplate kredita, radi promjenjive kamatne stope ukupno je više plaćeno 2.051,68 CHF, odnosno 8.648,04 kn (obračunato po ugovorenom srednjem tečaju kreditora na dan plaćanja). Mjesečne razlike i datumi nastanka istih specificirane su u nalazu

(stranica 2-3 nalaza).

3. Ukupna obveza na ime anuiteta utvrđenih po početno ugovorenoj kamatnoj stopi i bez valutne klauzule u CHF iznosi 506.702,54 kn. Ukupno je plaćeno na ime anuiteta 656.140,97 kn. Prema tome, na ime otplate kredita, radi promjenjive kamatne stope i ugovorene valutne klauzule u CHF ukupno je više plaćeno 149.438,43 kn. Mjesečne razlike i datumi nastanka istih specificirane su u nalazu (stranica 3-6 nalaza).

4. Po predmetnom kreditu je zaračunato i plaćeno:

na ime zatezne kamate ukupno 347,44 CHF i

na ime troškova opomena ukupno 403,13 CHF,

5. Aneksom broj 2 predmetnom ugovoru, kredit je konvertiran i iz kredita uz valutnu klauzulu u CHF u kredit uz valutnu klauzulu u EUR, te je u konverziji utvrđen više plaćeni iznos od 52.425,35 kn, a koji iznos je iskorišten za podmirenje 50% iznosa budućih anuiteta EUR dok se ne iskoristi u cijelosti. Navedeni više plaćeni iznos na ime otplate kredita nije uzet u obzir prilikom izrade nalaza i mišljenja. Tuženik predlaže da vještak dopuni nalaz i mišljenje na način da uzme u obzir preplatu iz konverzije. U odnosu na prijedlog tuženika da vještak uzme u obzir preplatu u iz konverzije i da istom umanji potraživanje tužitelja, tuženik bi trebao definirati da li da se navedenom preplatom umanji više plaćeni iznos tuženika na mjesečnoj razini ili u ukupnom iznosu danom konverzije, te da li se umanjuje više plaćeni iznos na ime promjenjivosti kamatne stope ili više plaćeni iznos na ime promjenjivosti kamatne stope i valutne klauzule (ispravnije po mišljenju vještaka).

6. U odnosu na prijedlog tuženika iz podneska od 26.05.2022. godine na stranici 4 podneska „u odnosu na konverziju“, navodim:

Konverzija je provedena sukladno zakonskim odredbama ZIDZPK/15. Prilikom izračuna konverzije i sklapanja Aneksa predmetnog Ugovora o kreditu utvrđivane su preplate na način da su uplate na ime otplate kredita umanjene za troškove, kamate i anuitete uzimajući u obzir da bi kredit od početka kreditiranja bio u valuti EUR, a što znači da nisu uzete u obzir navodne preplate tužitelja vršene s obzirom na promjene u kamatnim stopama kroz razdoblje od početka otplate predmetnog kredita pa do konverzije. Naime, nakon konverzije kredita u EUR, po kreditu u EUR su primijenjene promjenjive kamatne stope, a ne početno ugovorena kamatna stopa (vidljivo iz iznosa anuitete u EUR u izračunu konverzije – list 77-81 spisa).

Prilikom izračuna konverzije isplaćen iznos kredita je konvertiran u kune po tečaju na dan isplate kredita, te je isplaćen iznos kredita u kunama konvertiran u EUR. U izračunu konverzije kredita u obzir je uzeta valutna klauzula u EUR.

7. U odnosu na prijedlog tuženika iz podneska od 26.05.2022. godine na stranici 4 podneska „za razliku u kamati“, navodim da je u izračunu pod točkom 1. utvrđena navedena razlika kroz cijelo razdoblje kreditiranja. Manje plaćeni iznosi vidljivi su Tablici 2. Izračun razlike između plaćenih iznosa na ime anuiteta i anuiteta utvrđenih po početno ugovorenoj kamatnoj stopi (stranica 4-15 priloga) u stupcu „Razlika – Iznos kn - Dana“. Napominje da su u stupcu „Više plaćeno“ iskazani mjesečni više plaćeni iznosi jer su manje plačni anuiteti podmireni preplatom iz starijeg razdoblja. Prema tome, dopunu nalaza po prijedlogu tuženika na stranici 4 podneska „za razliku u kamati“ nije potrebno nanovo izrađivati.

22. Tuženik ističe kako načelno nema primjedbi na matematički izračun vještaka navodnog potraživanja tužitelja s osnove ništetnosti promjenjive kamatne stope do dana 1. listopada 2011. godine, ali prigovara izračunu vještaka nakon 1. listopada 2011. godine i to iz razloga što vještak prikazuje više plaćene anuitete tijekom otplate kredita, a pritom ne uzimajući u obzir da je u navedenom razdoblju tužitelj plaćao kamatu po sniženoj kamatnoj stopi.

Naime, od 01.10.2011. tužitelj je kamatu plaćao po sniženoj kamatnoj stopi od 4,70% (naspram inicijalnoj od 4,75%). Nakon toga, tužitelj i tuženik su dana 25. studenog 2013. sklopili Aneks broj 1 (dostavljen uz odgovor na tužbu) kojim je ugovoren poček od 11 mjeseci, dakle od 01.11.2013. do 30.09.2014. godine. Sukladno čl. 3.2. Aneksa broj 1., tijekom navedenog razdoblja tužitelju se obračunavala kamata po kamatnoj stopi od 3,00%. Nadalje, od01.10.2014. pa sve do konverzije kredita tužitelj je plaćao kamatu u visini od 3,23%.

Naime, s obzirom da tužitelj traži da se utvrdi ništetnim dio odredbe čl. 8. Ugovora o kreditu u dijelu koji se odnosi na način promjene kamatne stope, to bi se na ugovorni odnos, tijekom cijele otplate kredita trebala primjenjivati početno ugovorena kamatna stopa od 4,75%.

Kamatna stopa koja je prvotno bila ugovorena kao promjenjiva, na taj bi način postala fiksna, pa i za razdoblje od 1. listopada 2011. godine pa nadalje.

Sve razlike s osnove otplate anuiteta trebale bi se računati primjenjujući kamatnu stopu od 4,75% kao početno ugovorenu i za razdoblje od 1. listopada 2011. godine. S obzirom da se radi o kamatnoj stopi nižoj od početno ugovorene kamatne stope od 4,75%, rezultat metodologijom izračuna uz primjenu sniženih kamatnih stopa je neosnovano povećanje navodne pretplate tužitelja. Tuženik predlaže naslovnom sudu da pozove vještaka na pisano očitovanje u odnosu na iznesene navode i izračune tuženika u razlici anuiteta. Sve razlike s osnove anuiteta trebale bi se računati primjenjujući kamatnu stopu od 4,75% kao početno ugovorenu i za razdoblje od 1. listopada 2011. godine. S obzirom na navedeno, tuženik predlaže da naslovni sud pozove vještaka na korekciju nalaza i mišljenja.

23. Vještak je sačinio i dopunski nalaz:

Očitovanjem i dopunskim nalazom i mišljenjem od 14. lipnja 2022. (2021. godine pogrešno naznačeno na nalazu), u razdoblju počeka otplate kredita, odnosno od 01.11.2013. do 30.09.2014. godine sukladno čl. 3.2. Aneksa broj 1 u razdoblju počeka otplate kredita obračunao sam kamatnu stopu od 3% godišnje, a po isteku počeka kamatnu početno ugovorenu kamatnu stopu.

Pravno je pitanje koju kamatnu stopu je trebalo obračunati u razdoblju počeka. Radi navedenog, u ovoj dopuni, kamata u razdoblju počeka utvrđuje se po početno ugovorenoj kamatnoj stopi, odnosno kroz cijelo razdoblje kreditiranja. U Prilogu nalazu (stranica 1-3) daje se Tablica 1. Otplatni plan po početno ugovorenoj kamatnoj stopi (i u počeku otplate).

U nastavku se daju slijedeći izračuni:

Na temelju Tablice 1. Otplatni plan po početno ugovorenoj kamatnoj stopi (i u počeku otplate), u nastavku se daju slijedeći izračuni:

1. Izračun razlike između plaćenih iznosa na ime anuiteta i anuiteta utvrđenih po početno ugovorenoj kamatnoj stopi i u razdoblju počeka i

2. Izračun razlike između plaćenih iznosa na ime anuiteta i anuiteta utvrđenih po početno ugovorenoj kamatnoj stopi i u razdoblju počeka i bez valutne klauzule (po tečaju na dan isplate kredita).

Na temelju Tablice 1. Rasknjiženje, odnosno zatvaranje zaračunatih troškova opomena, zateznih kamata i anuiteta po predmetnom kreditu (stranica 1-9 priloga osnovnog nalaza i mišljenja i Tablice 1. Otplatni plan po početno ugovorenoj kamatnoj stopi kroz cijelo razdoblje kreditiranja (i u počeku) - (stranica 1-3 priloga), daje se Tablica 2. Izračun razlike između plaćenih iznosa na ime anuiteta i anuiteta utvrđenih po početno ugovorenoj kamatnoj stopi (stranica 4-15 priloga nalazu).

Iz Tablice 2. Izračun razlike između plaćenih iznosa na ime anuiteta i anuiteta utvrđenih po početno ugovorenoj kamatnoj stopi, proizlazi slijedeće:

• Ukupna obveza na ime anuiteta utvrđenih po početno ugovorenoj kamatnoj stopi kroz cijelo razdoblje kreditiranja (i u počeku) iznosi 118.371,33 CHF, a koja obveza se podmiruje po ugovorenom srednjem tečaju kreditora na dan plaćanja.

• Ukupno je plaćeno na ime anuiteta 117.997,88 CHF (obračunato po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja).

• Prema tome, na ime otplate kredita, radi promjenjive kamatne stope u ovoj inačici nalaza manje je plaćeno.

• Više i manje plaćeni iznosi po svakoj od obveza vidljivi su iz Tablice 2. u stupcu Razlika.

U prilogu nalazu (stranica 16-27) daje Tablica 3. Izračun razlike između plaćenih iznosa na ime anuiteta i anuiteta utvrđenih po početno ugovorenoj kamatnoj stopi i bez valutne klauzule (po tečaju na dan isplate kredita).

Iz Tablice 3. Izračun razlike između plaćenih iznosa na ime anuiteta i anuiteta utvrđenih po početno ugovorenoj kamatnoj stopi i bez valutne klauzule (po tečaju na dan isplate kredita), proizlazi slijedeće:

• Ukupna obveza na ime anuiteta utvrđenih po početno ugovorenoj kamatnoj stopi i bez valutne klauzule u CHF iznosi 517.291,37 kn.

• Ukupno je plaćeno na ime anuiteta 656.140,97 kn.

• Prema tome, na ime otplate kredita, radi promjenjive kamatne stope i ugovorene valutne klauzule u CHF ukupno je više plaćeno 138.849,60 kn, a što po fiksnom konverzijskom tečaju 1 EUR = 7,5345 EUR iznosi 18.428,51 EUR

24. Sud je vještaka i usmeno saslušao te je isti odgovorio. U odnosu na primjedbe tuženika iz podneska od 29. kolovoza 2023. godine navodi da je sukladno prijedlogu tuženika izradio dopunu nalaza 26. rujna 2023. godine a u kojoj dopuni je u razdoblju moratorija i u razdoblju primjene kamatne stope od 3,23% godišnje primijenio početnu ugovorenu kamatnu stopu. Nadalje, u dopuni od 26. 09. 2023. godine u mišljenju iskazao je sve inačice izračuna.

Na posebno pitanje pun. tuženika što je obuhvaćeno u izračunu vještak je odgovorio da su zasebno utvrđeni više plaćeni iznosi samo radi promjenjive kamatne stope pod točkom 1 u dvije inačice, pod točkom 2. zasebno su utvrđeni više plaćeni iznosi po kreditu samo radi valutne klauzule i pod točkom 3. utvrđeni su više plaćeni iznosi i radi promjenjive kamatne stope i radi valutne klauzule a u dvije inačice.

25. Posljedično svemu, tuženik više nije imao primjedbi na dopunu nalaza I mišljenja vještaka od 26. rujna 2023. godine, odnosno nije više imao primjedbi na matematički izračun, ali je zatraženo dopunsko očitovanje vještaka.

26. Vještak se također ponovo dopunski očitovao i to na način da: U odnosu na prijedlog tuženika od 17.5.2024. pod toč III i prijedlog tuženika za izračun navodi da je u dopunskom nalazu i mišljenju od 15.4.2024. u inačici pod 2 nalaza izradio nalaz baš kako tuženik navodi. Naime, u inačici 2 nalaza primijenio je početno ugovornu kam stopu kroz cijelo razdoblje kreditiranja a kao što to tuženik i traži u podnesku. Plaćene iznose na ime otplate kredita uzeo je prema podacima tuženika. Korisnik kredita je plaćao anuitete po tim sniženim kamatnim stopama pa je i u tom razdoblju razlika utvrđena kao razlika između plaćenih iznosa kako su bile zaračunate obveze i obveze po početno ugovorenoj kamatnoj stopi. U toj inačici nalaza nema više plaćenih iznosa na ime otplate kredita a to je inačica br. 2 pod A, a razlike su vidljive iz tablice 3 u stupci više plaćeno KTA pod točkom 11 i 12. Naznačeni su iznosi razlika i dospijeća.

27. Sud je ocijenio navedene pisane nalaze i mišljenja stalnog sudskog vještaka financijske struke kao i njegov usmeni iskaz, uvjerljivim, stručnim i nepristranim, te utemeljenim na dokumentaciji predmetnog spisa, a posebno je cijenio dugogodišnje vještačko iskustvo u brojnim sudskim postupcima, te kraj činjenice da je vještak bio vrlo jasan, i precizan sud nije našao nikakve sumnje u pravilnost nalaza i mišljenja.

28. Prema mišljenju ovog suda, predmetni Ugovor o kreditu predstavlja ugovor sa standardnim stipulacijama koji sadrže odredbe prema kojima za sve ono što nije njima regulirano, vrijede odredbe općih akata banke odnosno, važeći propisi.

29. Slijedom navedenog, a sukladno odredbi čl. 295. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21; dalje: ZOO), predmetni ugovor o kreditu je formularni (tipski) ugovor jer sadržava opće uvjete ugovora ili se na njih poziva, a opći uvjeti ugovora su ugovorne odredbe sastavljene za veći broj ugovora koji jedna ugovorna strana (sastavljač) prije ili u trenutku sklapanja ugovora predlaže drugoj ugovornoj strani, bilo da su sadržani u formularnom (tipskom) ugovoru, bilo da se na njih ugovor poziva, pa opći uvjeti ugovora dopunjuju posebne pogodbe utvrđene među ugovarateljima u istom ugovoru i u pravilu obvezuju kao i ova.

30. Budući da se o odredbama akata kreditora, tuženika, koji reguliraju materiju kreditiranja, a koji su sadržani u samom ugovoru, po prirodi stvari i ne može pojedinačno pregovarati znači da se nije moglo pojedinačno pregovarati o spornim odredbama Ugovora.

31. Kako se dakle radi o ugovoru koji je prethodno pripremio tuženik te se o odredbama ugovora pa tako i odredbama Općih akata banke te izmjenama i dopunama tih akata po prirodi stvari i nije pojedinačno pregovaralo, niti se moglo pojedinačno pregovarati, po mišljenju ovog suda, odredbe čl. 8 st..2. predmetnog Ugovora o kreditu i čl. 7. Ugovora o kreditu predstavljaju nepoštene odredbe u smislu čl. 81. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/03 – dalje ZZP), a koje su prema odredbi čl. 87. st. 1. ZZP ništetne. Stoga je odlučeno kao u točkama I i II izreke presude o oba deklaratorna tužbena zahtjeva.

32. U odnosu na kondemnatorni tužbeni zahtjev sud je u cijelosti prihvatio i nalaz i mišljenje i oba dopunska nalaza financijskog vještaka a također nalazi da je i njegov usmeni iskaz bio iscrpan, detaljan, stručan i u skladu s pravilima struke, pa ga je u cijelosti prihvatio kao temelj za utvrđenje visine tražbine.

33. Sukladno članku 323. ZOO-a posljedica ništetnosti ugovorne odredbe jest da je svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora.

34. Sukladno članku 1111. ZOO-a kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, stjecatelj je dužan vratiti ga.

35. Sukladno članku 1115. ZOO-a stjecatelj je dužan vratiti stečeno od dana stjecanja.

36. S obzirom da je tuženik sastavio predmetni tipski ugovor o kreditu s nepoštenim ništetnim odredbama o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, tuženik je dužan tužitelju platiti bez osnove stečene iznose prema izračunu vještaka.

37. Glede prigovora zastare valja reći da je na sjednici Vrhovnog suda Republike Hrvatske dana 30.01.2020. godine doneseno mišljenje Su-IV-47/2020-2, po kojem zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO-a (čl. 104. st. 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.

38. Slijedom navedenog, očigledno je da je prigovor zastare istaknut od strane tuženika u cijelosti neosnovan.

39. U odnosu na materijalnopravni prigovor prijeboja u smislu odredbi čl. 195. i čl. 196. ZOO-a, koji je istaknuo tuženik u odgovoru na tužbu, sud nalazi da je potraživanje tuženice na ime restitucije temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu, a koji je tuženica postavila u visini od 3.900,44 CHF zajedno sa zakonskim zateznim kamatama a kako je navedeno u izreci, nije moguće prebiti u smislu čl. 195. ZOO-a jer dužnik može prebiti tražbinu s protutražbinom vjerovnika ako obje tražbine glase na novac ili druge zamjenjive stvari istog roda i iste kakvoće i ako su obje dospjele. Naime, tražbina tužitelja postavljena je u eurima a protutražbina tuženika je postavljena u švicarskim francima pa stoga ste nisu istog roda niti iste kakvoće i nije ih moguće prebiti.

40. Sud nalazi da se zapravo radi o procesnopravnom prigovoru radi prebijanja o čemu je odlučio Vrhovni sud RH u predmetu Rev-549/2023.

41. Prigovor tuženice upravljen je na visinu iznosa na kojeg tužitelj ima pravo na ime stjecanje bez osnove jer je u utvrđena djelomična ništetnost ugovora o kreditu glede valutne klauzule i promjenjive kamatne stope, slijedom koje je, tužitelj bio dužan vratiti kredit prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate kredita, odnosno da dan plaćanja pojedinog anuiteta.

42. Odredbom čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - dalje: ZOO/05) određeno je da u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje.

43.. U ovom postupku tužitelj upravo postavlja zahtjev za vraćanjem onog što je na ime anuiteta kredita isplatio tuženici na temelju ništetnih ugovornih odredbi o iznosu kredita kojeg je dužan vratiti i koji se obračunava primjenom valutne klauzule (čl. 22. ZOO) vezana za tečaj CHF u vrijeme plaćanja, a koji predstavlja razliku između stvarno vraćenog iznosa kredita i iznosa koji bi trebao biti vraćen da se je obveza tužitelja kao primatelja kredita izračunala na bazi tečaja CHF u kunama u vrijeme sklapanja ugovora i promjenjive kamatne stope. Nije u ovoj parnici sporno da je u određenom periodu tečaj CHF u kunama bio za primatelja kredita, tužitelja, povoljniji i da je na ime anuiteta plaćao nešto niže iznose od onih utvrđenih na temelju tečaja CHF u kune u trenutku sklapanja ugovora o kreditu.

44. Dakle, kada je tome tako, tuženica kada ističe prigovor da je prilikom obračuna više primljenog zbog kasnije utvrđene ništetnosti ugovorne odredbe o načinu primjene valutne klauzule potrebno uzeti u obzir stvarni iznos više uplaćenog, tuženica ne postavlja zahtjev za isplatu već prigovora visini tražbine ističući prigovor da tužitelj nema pravo na isplatu dijela anuiteta kada je tečaj CHF prema kuni bio niži (povoljniji za tužitelja) od onog koji je egzistirao u vrijeme zaključena ugovora, a prema kojem je utvrđena u postupku visina obveze tuženice. Prošireno vijeće Vrhovnog suda RH prije svega smatra da temeljem odredbe čl. 323. st. 1. ZOO kod ništetnih ugovora, a isto tako kod djelomično ništetnih odredbi ugovora, svaka strana ima pravo na restitucijski zahtjev pri čemu je osnovna pretpostavka za odlučivanje o osnovanosti takvog zahtjeva da takav svoj restitucijski zahtjev pravilno postavi i istakne. Međutim da bi se uopće moglo odlučivati o potraživanju jedne od strane ugovora koji je djelomično ništetan potrebno je da takva strana u tom smislu postavi tužbeni zahtjev, odnosno ako se radi o tuženiku da postavi protutužbeni zahtjev ili procesnopravni prigovor radi prebijanja. Također je moguće da se postavi materijalnopravni prigovor prijeboja u smislu odredbi čl. 195. i čl. 196. ZOO. Jedino tada sud može odlučivati o potraživanju tuženice na ime restitucije temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu. Kod toga prošireno vijeće ističe da se protutužba i procesnopravni prigovor radi prebijanja mogu staviti do zaključenja prethodnog postupka, a materijalnopravni prigovor prijeboja može se istaknuti do zaključenja glavne rasprave, s time da sukladno odredbi čl. 288.a st. 6. ZPP se radi opravdanja takvog prigovora ne mogu iznositi nove činjenice niti se mogu predlagati novi dokazi osim u slučaju iz čl. 299. st. 2. ZPP. Prigovor radi prebijanja (sudski prijeboj do kojeg dolazi u parnici odlukom suda) u postupovnopravnom smilsu ne postoji ako ga tuženik na nesumnjiv način ne istakne te ako određeno ne navede koju tražbinu stavlja u prijeboj, s tim da tražbina koju je tuženik istaknuo takvim prigovorom mora biti kvantitativno određena. Jednako je tako i u odnosu na građanskopravni prijeboj, ali uz razlike koje proizlaze iz pravne prirode ovih instituta i odredbi čl. 333. st. 3. ZPP-a., kao i onih prekluzivne naravi iz čl. 288.a st. 6. ZPP-a. U tom smislu, ako u postupku u odnosu na potraživanje tužene stranke, nije na određen način istaknut procesnopravni prigovor radi prebijanja iz čl. 333. ZPP ili materijalnopravni prigovor prijeboja (kompenzacija) iz čl. 195. i čl. 196. ZOO, odnosno ako nije podnesena protutužba, tada nema ni postupovnih pretpostavki za bilo kakvo odlučivanje o osnovanosti ili neosnovanosti potraživanja tuženice na ime restitucije u vezi s negativnim tečajnim razlikama temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu u CHF.

45. Obzirom na navedeno, a kako u ovom slučaju tuženica nije stavila protutužbeni zahtjev, a navela je da ističe prigovor radi prijeboja, dok sud nalazi da se radi o prigovoru radi prebijanja, tuženica je trebala predložiti dokaze odnosno financijsko vještaćenje, kojim bi svoj prigovor potkrijepila a što nije učinila, a kako je već ranije i navedeno u prigovoru ističe potraživanje u CHF iako isplatu tužitelju nije učinila u CHF nego u hrvatskim kunama, a također je i potraživanje tužitelja kako ga je konačno uredio tužitelj, potraživanje u kunskoj protuvrijednosti eura.

46.U odnosu dakle, na tzv. "negativne razlike" sud otklanja navedeni prigovor tuženika jer sud nalazi kako prema prirodi ugovora o kreditu koji su sklopili tužitelj i tuženik, tužitelj nikako nije mogao nešto "steći" pa da bi se prijeboj vršio na temelju tražbina koje tužitelj i tuženik imaju jedan prema drugome. Naime, tužitelj je potrošač, a potrošač plaćanjem prema nižem tečaju i nadalje nije stjecatelj, već je to bio isključivo tuženik. Nadalje, tražbina kredita s osnova nižeg tečaja je u zastari. Naime, čak i kada bi tuženikov prigovor "prijeboja" bio osnovan, a što nije, treba uzeti u obzir da prijeboj nastaje onog trenutka kada su ispunjene pretpostavke za nastanak istoga. S obzirom na to da niži tečaj datira iz perioda ugovaranja, nastupila je zastara potraživanja i prijeboj ne nastaje. Zastara na tražbinu tuženika s osnove nižeg tečaja tekla je cijelo vrijeme do donošenja kolektivne presude i kasnije, te nije došlo do prekida tijeka zastare podnošenjem kolektivne tužbe. Dakle, za tuženika tijek zastare nije bio prekinut podnošenjem tužbe u kolektivnom sporu, jer je tuženik kao kreditor tužitelja te kao pasivno legitimirana strana ne može imati koristi od podnošenja tužbe i prekida zastarijevanja, dok to pravo pripada samo tužitelju kao potrošaču u čiju korist i radi čijeg interesa je tužba podnesena. Također, je potrebno dodati da je za nepoštenost navedenih odredbi odgovoran isključivo tuženik, pa isti ne može imati nikakve benefite, odnosno blagodati, uslijed svojeg nepoštenog postupanja i ugovaranja spornih odredbi. Čak ako bi se uzelo u obzir da je tužitelj naplatio dospjeli anuitet u manjem iznosu nego li je trebao, svi dospjeli anuiteti zastarijevaju nakon tri godine, pa je i u tome smislu nastupila zastara potraživanja razlike tečaja za kreditora, sve sukladno članku 226. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05 – 29/18) koji propisuje: "Tražbine povremenih davanja koja dospijevaju godišnje ili u kraćim razdobljima, pa bilo da se radi o sporednim povremenim tražbinama, kao što je tražbina kamata, bilo da se radio o takvim povremenim tražbinama u kojima se iscrpljuje samo pravo, kao što je tražbina uzdržavanja, zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakog pojedinog davanja."

47. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. ZPP i čl. 155. ZPP. Tužitelju je priznat trošak za zastupanje po punomoćniku odvjetniku, sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, br. 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15 - dalje: Tarifa), a imajući u vidu troškovnik i vrijednost predmeta spora, i to trošak sastava tužbe (Tbr 7/1) u visini od 625,00 eura (s PDV-om) , trošak sastava podneska od 13.1.2021., 25.2.2021., 17.11.2021. i 21.7.2022. g. odnosno 4 podneska svaki po 625,00 eura ( s PDV-om) kao i trošak zastupanja na ročištima:

16.3.2021., 3.6.2022., 6.9.2023., 10.10.2023., 16.2.2024., i 17.4.2025. svaki po 625,00 eura (uključen PDV), potom trošak sudske pristojbe za tužbu od 291,86 eura i trošak financijskog vještačenja od 331,81 eura, odnosno ukupno 7.498,67 eura. Temeljem čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“ br. 112/12, 25/13 i 93/14 – dalje OZ), tužitelju je na dosuđeni parnični trošak dosuđena i zakonska zatezna kamata koja teče od donošenja prvostupanjske presude do isplate, po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO-a.. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 27. svibnja 2025.

Sudac

Silvija Sunčana Stubičar

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano, u tri istovjetna primjerka, u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave prijepisa ove presude.

DNA:

1.Tužitelju po pun.

2.Tuženiku po pun.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte