Zakon.hr

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-1377/2025-4

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja,u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Andrine Raspor Flis predsjednice vijeća, Željke Rožić Kaleb, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Ane Gradišek, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice DF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Boris Šolaja, odvjetnik u Rijeci, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 53056966535, kojeg zastupa punomoćnik Saša Poldan, odvjetnik u Odvjetničkom uredu Poldan, Gatara, Vižintin, Komorski, Babić, Fruk, Morina u Rijeci i Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude i rješenja Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P-2385/2019-34 od 13. veljače 2025., u sjednici održanoj 27. svibnja 2025.,

p r e s u d i o j e

I Odbija se žalba tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P-2385/2019-34 od 13. veljače 2025. u pobijanom dijelu pod točkom I i III izreke.

II Preinačuje se presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P-2385/2019- 34 od 13. veljače 2025. u pobijanom dijelu pod točkom II, IV i V izreke te sudi:

Odbija se tužiteljica DF s tužbenim zahtjevom koji glasi:

I Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici DF iznos od 1.344,82 € zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom:

na iznos od 20,08 € od 1.12.2007 do isplate,

na iznos od 19,96 € od 1.1.2008 do isplate,

na iznos od 20,30 € od 1.2.2008 do isplate,

na iznos od 20,48 € od 1.3.2008 do isplate,

na iznos od 20,81 € od 1.4.2008 do isplate,

na iznos od 20,28 € od 1.5.2008 do isplate,

na iznos od 39,95 € od 1.6.2008 do isplate,

na iznos od 40,42 € od 1.7.2008 do isplate,

na iznos od 39,65 € od 1.8.2008 do isplate,

na iznos od 39,66 € od 1.9.2008 do isplate,

na iznos od 40,05 € od 1.10.2008 do isplate,

na iznos od 43,28 € od 1.11.2008 do isplate,

na iznos od 41,06 € od 1.12.2008 do isplate,

na iznos od 43,80 € od 1.1.2009 do isplate,

na iznos od 44,18 € od 1.2.2009 do isplate,

na iznos od 44,33 € od 1.3.2009 do isplate,

na iznos od 43,76 € od 1.4.2009 do isplate,

na iznos od 43,81 € od 1.5.2009 do isplate,

na iznos od 42,97 € od 1.6.2009 do isplate,

na iznos od 42,33 € od 1.7.2009 do isplate,

na iznos od 42,44 € od 1.8.2009 do isplate,

na iznos od 42,72 € od 1.9.2009 do isplate,

na iznos od 42,65 € od 1.10.2009 do isplate,

na iznos od 42,28 € od 1.11.2009 do isplate,

na iznos od 42,82 € od 1.12.2009 do isplate,

na iznos od 43,25 € od 1.1.2010 do isplate,

na iznos od 43,87 € od 1.2.2010 do isplate,

na iznos od 43,67 € od 1.3.2010 do isplate,

na iznos od 44,53 € od 1.4.2010 do isplate,

na iznos od 44,31 € od 1.5.2010 do isplate,

na iznos od 44,59 € od 1.6.2010 do isplate,

na iznos od 47,44 € od 1.7.2010 do isplate,

na iznos od 46,78 € od 1.8.2010 do isplate,

na iznos od 4,24 € od 1.9.2010 do isplate,

na iznos od 4,17 € od 1.10.2010 do isplate,

na iznos od 4,07 € od 1.11.2010 do isplate,

na iznos od 4,25 € od 1.12.2010 do isplate,

na iznos od 4,47 € od 1.1.2011 do isplate,

na iznos od 4,30 € od 1.2.2011 do isplate,

na iznos od 4,35 € od 1.3.2011 do isplate,

na iznos od 4,27 € od 1.4.2011 do isplate,

na iznos od 4,27 € od 1.5.2011 do isplate,

na iznos od 4,57 € od 1.6.2011 do isplate,

na iznos od 0,95 € od 1.2.2014 do isplate,

na iznos od 0,95 € od 1.3.2014 do isplate,

na iznos od 0,94 € od 1.4.2014 do isplate,

na iznos od 0,93 € od 1.5.2014 do isplate,

na iznos od 0,93 € od 1.6.2014 do isplate,

na iznos od 0,93 € od 1.7.2014 do isplate,

na iznos od 0,93 € od 1.8.2014 do isplate,

na iznos od 0,93 € od 1.9.2014 do isplate,

na iznos od 0,93 € od 1.10.2014 do isplate,

na iznos od 0,93 € od 1.11.2014 do isplate,

na iznos od 0,92 € od 17.12.2014 do isplate,

na iznos od 0,93 € od 17.1.2015 do isplate,

na iznos od 0,93 € od 15.2.2015 do isplate,

na iznos od 0,92 € od 14.3.2015 do isplate,

na iznos od 0,92 € od 17.4.2015 do isplate,

na iznos od 0,91 € od 1.5.2015 do isplate,

na iznos od 0,90 € od 1.6.2015 do isplate,

na iznos od 0,90 € od 1.7.2015 do isplate,

na iznos od 0,89 € od 1.8.2015 do isplate,

na iznos od 0,89 € od 1.9.2015 do isplate,

na iznos od 0,89 € od 15.10.2015 do isplate,

do 31.12.2007.g. po stopi od 15 %, od 01.01.2008.g. do 30.06.2011. godine po stopi od 14% godišnje, od 01.07.2011. godine do 31.07.2015. godine, po stopi od 12% godišnje, od 01.08.2015. godine do 31.12.2022. godine, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te od 1. siječnja 2023. godine pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici DF iznos od 6.996,61 € zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom:

na iznos od 2,51 € od 1.9.2006 do isplate,

na iznos od 2,75 € od 1.10.2006 do isplate,

na iznos od 2,22 € od 1.11.2006 do isplate,

na iznos od 0,59 € od 1.12.2006 do isplate,

na iznos od 0,50 € od 1.4.2008 do isplate,

na iznos od 16,08 € od 1.11.2008 do isplate,

na iznos od 20,53 € od 1.1.2009 do isplate,

na iznos od 23,74 € od 1.2.2009 do isplate,

na iznos od 25,19 € od 1.3.2009 do isplate,

na iznos od 21,20 € od 1.4.2009 do isplate,

na iznos od 21,97 € od 1.5.2009 do isplate,

na iznos od 15,87 € od 1.6.2009 do isplate,

na iznos od 11,37 € od 1.7.2009 do isplate,

na iznos od 12,57 € od 1.8.2009 do isplate,

na iznos od 14,94 € od 1.9.2009 do isplate,

na iznos od 14,74 € od 1.10.2009 do isplate,

na iznos od 12,34 € od 1.11.2009 do isplate,

na iznos od 16,84 € od 1.12.2009 do isplate,

na iznos od 20,45 € od 1.1.2010 do isplate,

na iznos od 25,59 € od 1.2.2010 do isplate,

na iznos od 24,41 € od 1.3.2010 do isplate,

na iznos od 31,38 € od 1.4.2010 do isplate,

na iznos od 30,06 € od 1.5.2010 do isplate,

na iznos od 32,65 € od 1.6.2010 do isplate,

na iznos od 54,95 € od 1.7.2010 do isplate,

na iznos od 50,37 € od 1.8.2010 do isplate,

na iznos od 66,99 € od 1.9.2010 do isplate,

na iznos od 61,95 € od 1.10.2010 do isplate,

na iznos od 53,84 € od 1.11.2010 do isplate,

na iznos od 70,96 € od 1.12.2010 do isplate,

na iznos od 92,73 € od 1.1.2011 do isplate,

na iznos od 77,32 € od 1.2.2011 do isplate,

na iznos od 82,72 € od 1.3.2011 do isplate,

na iznos od 75,85 € od 1.4.2011 do isplate,

na iznos od 77,09 € od 1.5.2011 do isplate,

na iznos od 106,27 € od 1.6.2011 do isplate,

na iznos od 108,26 € od 1.7.2011 do isplate,

na iznos od 132,45 € od 1.8.2011 do isplate,

na iznos od 120,02 € od 1.9.2011 do isplate,

na iznos od 106,42 € od 1.10.2011 do isplate,

na iznos od 104,96 € od 1.11.2011 do isplate,

na iznos od 103,91 € od 1.12.2011 do isplate,

na iznos od 110,40 € od 1.1.2012 do isplate,

na iznos od 116,06 € od 1.2.2012 do isplate,

na iznos od 116,81 € od 1.3.2012 do isplate,

na iznos od 112,90 € od 1.4.2012 do isplate,

na iznos od 115,54 € od 1.5.2012 do isplate,

na iznos od 117,35 € od 1.6.2012 do isplate,

na iznos od 114,31 € od 1.7.2012 do isplate,

na iznos od 115,11 € od 1.8.2012 do isplate,

na iznos od 112,83 € od 1.9.2012 do isplate,

na iznos od 107,90 € od 1.10.2012 do isplate,

na iznos od 113,15 € od 1.11.2012 do isplate,

na iznos od 115,68 € od 1.12.2012 do isplate,

na iznos od 113,91 € od 1.1.2013 do isplate,

na iznos od 104,00 € od 1.2.2013 do isplate,

na iznos od 112,42 € od 1.3.2013 do isplate,

na iznos od 113,15 € od 1.4.2013 do isplate,

na iznos od 109,85 € od 1.5.2013 do isplate,

na iznos od 99,59 € od 1.6.2013 do isplate,

na iznos od 99,33 € od 1.7.2013 do isplate,

na iznos od 101,85 € od 1.8.2013 do isplate,

na iznos od 105,89 € od 1.9.2013 do isplate,

na iznos od 111,49 € od 1.10.2013 do isplate,

na iznos od 108,60 € od 1.11.2013 do isplate,

na iznos od 110,65 € od 1.12.2013 do isplate,

na iznos od 112,96 € od 1.1.2014 do isplate,

na iznos od 103,22 € od 1.2.2014 do isplate,

na iznos od 105,97 € od 1.3.2014 do isplate,

na iznos od 105,07 € od 1.4.2014 do isplate,

na iznos od 102,03 € od 1.5.2014 do isplate,

na iznos od 101,06 € od 1.6.2014 do isplate,

na iznos od 101,50 € od 1.7.2014 do isplate,

na iznos od 104,95 € od 1.8.2014 do isplate,

na iznos od 107,86 € od 1.9.2014 do isplate,

na iznos od 107,26 € od 1.10.2014 do isplate,

na iznos od 109,77 € od 1.11.2014 do isplate,

na iznos od 111,48 € od 17.12.2014 do isplate,

na iznos od 110,47 € od 17.1.2015 do isplate,

na iznos od 111,85 € od 15.2.2015 do isplate,

na iznos od 111,85 € od 14.3.2015 do isplate,

na iznos od 111,85 € od 17.4.2015 do isplate,

na iznos od 111,85 € od 1.5.2015 do isplate,

na iznos od 111,86 € od 1.6.2015 do isplate,

na iznos od 111,85 € od 1.7.2015 do isplate,

na iznos od 111,86 € od 1.8.2015 do isplate,

na iznos od 111,86 € od 1.9.2015 do isplate,

na iznos od 111,86 € od 15.10.2015 do isplate,

III Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici DF iznos od 3.188,41 € zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 30. rujna 2015. godine do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te od 1. siječnja 2023. godine pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana .“

r i j e š i o j e

I Odbija se žalba tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P-2385/2019-34 od 13. veljače 2025.

II Uvažava se žalba tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., preinačuje odluka o parničnom trošku sadržana pod točkom VII izreke presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P-2385/2019-34 od 13. veljače 2025. i rješava:

Svaka stranka snosi svoj trošak cijele parnice.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja je pod točkom I izreke utvrđena ništetnom odredba čl. 2 st. 1 Ugovora o kreditu broj 628-50-3577857 sklopljenog između tužiteljice u svojstvu korisnika kredita i tuženika kao davatelja kredita dana 19. srpnja 2006. potvrđenog kod Javnog bilježnika Velibora Panjkovića iz Rijeke dana 21. srpnja 2006. pod brojem OU-2003/2006, u dijelu koji sadržava utvrđenje da je kamatna stopa promjenjiva jednostranom odlukom banke, a koja odredba glasi:

„Redovna kamata: 4,95% (četiri zarez devedesetpet posto) godišnja, promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora“,

kao i sve izmjene ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i načinu izračuna iste donesene jednostranom odlukom tuženika nakon sklapanja ugovora o kreditu, te predmetne odredbe ne proizvode pravne učinke između stranaka te je pod točkom II izreke naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici 1.344,82 € zajedno s pripadajućom pojedinačno označenom zakonskom zateznom kamatom a pod točkom III izreke su utvrđene ništetnima odredbe sadržane u čl. 1. i čl. 7. Ugovora o kreditu broj 628-50- 3577857 sklopljenog između tužiteljice u svojstvu korisnika kredita i tuženika kao davatelja kredita dana 19. srpnja 2006. potvrđenog kod Javnog bilježnika Velibora Panjkovića iz Rijeke dana 21. srpnja 2006. pod brojem OU-2003/2006, u dijelu u kojem je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a koje odredbe glase:

„Čl. 1. – Iznos kredita

Kunska protuvrijednost CHF 84.600,00 (osamdesetčetiritisućešesto švicarskih franaka) po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja.“

„Čl. 7 Način otplate

Kredit se otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća, a prema otplatnom planu koji će biti uručen korisniku kredita po isplati kredita.“,

te predmetne odredbe ne proizvode pravne učinke između stranaka pa je pod točkom IV izreke naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici 6.996,61 € zajedno s pojedinačno označenom pripadajućom zakonskom zateznom kamatom i pod točkom V izreke isplatiti 3.188,41 € zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 30. rujna 2015. dok je pod točkom VI izreke tužiteljica odbijena s dijelom tužbenog zahtjeva u svoti od 927,59 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama zatraženim na taj iznos a pod točkom VII izreke je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici trošak parnice u svoti od 2.226,88 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 13. veljače 2025. do isplate.

1.1. Prvostupanjskim rješenjem su dopuštene preinake tužbenog zahtjeva učinjene u podnesku tužiteljice od 13. lipnja 2023 i 27. srpnja 2024.

2. Protiv prvostupanjske presude u dijelu pod točkom I, II, III, IV, V i VII izreke kao i protiv prvostupanjskog rješenja, žali se tuženik zbog bitne povrede odredbi postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom, uvažiti njegovu žalbu izjavljenu protiv rješenja i predmet vratiti na ponovan postupak te preinačiti prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu a podredno ju ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje, uz naknadu troškova žalbe.

3. Žalba protiv prvostupanjske presude je djelomično osnovana dok je žalba protiv rješenja neosnovana.

4. Ispitujući presudu suda prvog stupnja u pobijanom dijelu pod točkom I i III izreke kao i rješenje te postupak koji im je prethodio nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8. 9., 11., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

5. Predmet prijepora glede ovoga dijela prvostupanjske presude je zahtjev tužiteljice na utvrđenje ništetnim odredbi Ugovora o kreditu kojega su nesporno 19. srpnja 2006. zaključili tužiteljica kao korisnica kredita i tuženik kao kreditor (dalje: Ugovor o kreditu) i to odredba čl. 2. st. 1. kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa kao i odredbe čl. 1. i čl. 7. gdje je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak jer se radi o nepoštenim a time i ništetnim ugovornim odredbama.

6. Prvostupanjski sud prihvaća tužbeni zahtjev utvrđujući ništetnim označeni dio odredbi Ugovora o kreditu, upućujući na direktni učinak tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača prema kojima su ništetne odredbe zaključene između stranaka o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi.

7. Sukladno stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u odluci br. Rev- 3142/2018 od 19. ožujka 2019., prema odredbi čl. 502.a st. 1. ZPP udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana mogu, kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava.

8. Odredbom čl. 502.b ZPP propisan je sadržaj tužbe iz čl. 502.a ZPP, dok je u čl. 502. c ZPP propisan učinak presude donijete po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Tom odredbom propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Tako označene odredbe propisuju izravni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu, mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen tužbom iz čl. 502.a st. 1. ZPP.

9. Presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev 1279/2022-2 od 14. veljače 2023. je u odnosu na postavljeno pitanje: može li se sud, pozivajući se na ništetnost spornih ugovornih odredbi, u postupku pozivati na izravnu primjenu pravnih utvrđenja iz Kolektivnog postupka za zaštitu prava i interesa potrošača i ne provesti u individualnom postupku dokaze predložene po tuženiku zauzeo odgovor kako je suprotan odredbi čl. 81. st. 4. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/03, 46/07 i 79/07 - dalje: ZZP) kao i procesnoj ravnopravnosti stranaka, zaključak suda prema kojem se o odredbi potrošačkog ugovora nije pojedinačno pregovaralo ako se na tu okolnost nije proveo predloženi dokaz saslušanjem svjedoka (radnika revidenta) koji je sudjelovao u sklapanju ugovora o kreditu kojeg je trgovac predložio na okolnost pojedinačnog pregovaranja o navedenoj odredbi.

10. Saslušanjem tužiteljice utvrđeno je da nije raspolagala osnovnim parametrima o kojima ovisi kretanje kamatne stope a tuženik nije dokazao da se pojedinačno s tužiteljicom pregovaralo u pogledu označenih odredbi Ugovora o kreditu, a na njemu je teret tog dokaza, jer nije predložio saslušanje osobnog bankara koji je pregovarao s tužiteljicom već samo saslušanje svjedoka koja je sadašnja voditeljica poslovnice u Rijeci pa je ovaj dokazni prijedlog prvostupanjski sud odbio pravilnom primjenom odredbe čl. 10. st. 1. ZPP jer ovaj svjedok nema saznanja jesu li i kako stranke pregovarale o odredbama Ugovora o kreditu te ne može predstavljati dokaz pojedinačnog pregovaranja stranaka o odredbama Ugovora o kreditu.

10.1. Stoga nije ostvaren žalbeni razlog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja kojega ističe tuženik budući da je moguće ocijeniti kako se uopće nije pregovaralo o uvjetima ugovora glede ugovornih odredbi koje su ništetne i opravdano zaključiti, da su postupanjem tuženika povrijeđeni odnosno, ugroženi zakonom zaštićeni interesi i prava tužiteljice.

11. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. koja je djelomično potvrđena presudom Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. a povodom tužbe tužitelja potrošač-Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača radi zaštite kolektivnih interesa potrošača protiv osam banaka je pravomoćno utvrđeno kako su banke u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedile kolektivne interese i prava potrošača-korisnika kredita tako, što su u potrošačkim ugovorima o kreditima koristili ništetne i nepoštene ugovorne odredbe gdje je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva, u skladu s jednostranom odlukom i drugim internim aktima banke a da prije i u vrijeme zaključenja ugovora banka kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara, koji utječu na odluku banke o promjeni stope ugovorene kamate a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, sve na štetu potrošača.

12. Dijelom Ugovora o kreditu, gdje je određena promjenjiva visina kamatne stope tuženik je, ugovarajući takvu kamatnu stopu postupio suprotno odredbi čl. 59. ZZP koji je važio u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu, s obzirom da se o tim ugovornim odredbama nije pojedinačno pregovaralo, niti su utvrđeni egzaktni parametri i metode izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni ugovorene kamatne stope, što je uzrokovalo potrebu primjene odredbe čl. 81. st. 1. i 2. ZZP i naročito odredbe čl. 82. alineja 10. i 11. ZZP, sa posljedicom predviđenom odredbom čl. 87. st. 1. ZZP koja predviđa da je nepoštena ugovorna odredba ništava.

13. Posljedica takve nepoštene odredbe jest njezina ništetnost budući da kamata mora biti određena odnosno, odrediva u smislu odredbe čl. 269. st. 2. i čl. 272. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21 dalje u tekstu: ZOO) a ugovorna odredba gdje se promjena kamatne stope čini ovisnom o odluci banke je jasna i lako uočljiva ali nije razumljiva a jedino je sigurno kako visina kamatne stope ovisi isključivo o odluci banke.

14. Presudom Europskog suda pravde od 30. travnja 2014. je u predmetu broj C- 26/13 odlučeno da članak 4. stavak 2. Direktive 93/13, koji iz testa poštenosti isključuje odredbe koje definiraju glavni predmet ugovora i adekvatnost cijene, pod uvjetom da su izražene jasnim i razumljivim jezikom treba tumačiti na način, da ugovorna odredba potrošaču ne samo mora biti gramatički razumljiva, što znači da su u ugovoru o kreditu tužiteljici morali biti na jasan način objašnjeni razlozi i pojedinosti načina promjene kamatne stope kao i odnos s drugim odredbama ugovora o kreditu tako, da ona na temelju razumljivih kriterija može predvidjeti njihove ekonomske posljedice.

15. Odredba o promjeni kamatne stope je odlučujuća ugovorna odredba a ona je ovisna isključivo o odluci jednog ugovaratelja i to tuženika, bez istovremeno jasno određenih uvjeta promjenjivosti i referentne stope za koju se veže promjena pa tako ova odredba u dijelu Ugovora o kreditu, uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice te dovodi do toga, da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika a dužnik svaku promjenu ne može predvidjeti niti provjeriti. Tako se radi o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama između stranaka na štetu tužiteljice jer su predmet i cijena bitni sastojci Ugovora a putem označene ugovorne odredbe tuženik je onemogućio utjecaj druge ugovorne strane na visinu kamate što je suprotno odredbi čl. 26. ZOO koja propisuje da je Ugovor sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima Ugovora. Uz iznijeto, ovaj dio Ugovora o kreditu suprotan je odredbi čl. 12. ZOO gdje je određeno da su se stranke u zasnivanju obveznih odnosa i u ostvarivanju prava i obveze iz tih odnosa, dužne pridržavati načela savjesnosti i poštenja odnosno, da su sudionici obveznih odnosa dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obiju strana, vodeći računa o smislu i svrsi obveznog odnosa a mjerilom ponašanja se procjenjuje ponašanje prosječnog čovjeka ili prosječnog potrošača s jedne strane te urednog i savjesnog gospodarstvenika s druge strane, kada je riječ o profesionalnoj djelatnosti.

16. S obzirom da je kamata cijena a cijena je bitan element Ugovora o kreditu te mora biti određena odnosno, odrediva prema odredbama Ugovora, samim time već odredba ugovora koju koristi tuženik a na temelju koje se cijena određuje prema njegovoj jednostranoj odluci bez unaprijed određenog čvrstog kriterija za promjenu, upućuje na ocjenu kako je označena odredba suprotna načelu savjesnosti i poštenja.

17. Pravnim utvrđenjima iz presude i rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl.br. Rev 2221/2018-11 od 3. rujna 2019. kojom je potvrđena presuda Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. u dijelu, gdje je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu od 4. srpnja 2013. je utvrđeno, da su banke u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedile kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, sklapanjem ugovora o kreditima, koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe tako, da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi sklapanja tih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka čime je postupljeno suprotno odredbama čl. 81. i 82. ZZP.

18. Tužiteljica kao korisnica kredita nije izgubila pravni interes za utvrđenje pojedinih odredbi Ugovora o kreditu ništetnim s obzirom da ništetnost nastupa po samom zakonu i nastaje od trenutka sklapanja pravnog posla s time, da ne može postojati utvrđena ništetnost i nepoštenost pojedinih odredbi potrošačkog ugovora u kolektivnom sporu a da istodobno ne postoji ništetnost i nepoštenost takvih odredbi u pojedinačnom sporu u odnosu na istovrsni ugovor. Zbog toga nije isključena mogućnost utvrđenja ništetnim pojedinih njegovih odredbi jer se ne radi o uzroku ništetnosti koji bi predstavljao zabranu manjeg značenja u smislu odredbe čl. 326. st. 2. ZOO, kako s obzirom na obvezujuće učinke odluka u kolektivnom sporu tako i činjenicu da su označene odredbe Ugovora o kreditu koje su predmet prijepora, predstavljale njegove bitne sastojke.

19. U odnosu na nesporno zaključeni Dodatak br. konv-01/2016 Ugovoru o kreditu br. 628-50-3577857 od 10. veljače 2016. (dalje: Dodatak), na temelju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" br. 102/2015 – dalje: ZIDZPK) radi provedbe postupka konverzije kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF, u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u euro, na način i u rokovima propisanim ZIDZPK, postoji pravni interes tužiteljice na podnošenje predmetne tužbe sukladno odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2868/2018 od 12. veljače 2019. prema kojoj korisnik kredita ima pravni interes i može tražiti utvrđenje ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi neovisno o činjenici što je ugovorena konverzija kredita.

20. Slijedom svega iznijetog je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbijena žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu pod točkom I i III izreke.

21. Prvostupanjski sud pobijanim dijelom odluke pod točkom II, III i IV izreke tužiteljici sudi i preplaćenu razliku između stvarno plaćenih anuiteta po kamatnoj stopi koju je jednostrano mijenjao tuženik i kamatnih stopa koja je bila poznata na dan sklapanja ugovora te razlike stvarno plaćenih anuiteta po tečaju CHF koji se mijenjao tijekom razdoblja otplate kredita i početnom tečaju i naposlijetku, budući da je tuženik proveo konverziju Ugovora o kreditu iz CHF u euro na dan 30. rujna 2015. sukladno ZIDZPK, na temelju nalaza i mišljenja knjigovodstvenog vještaka nalaže tuženiku isplatu naime ništetne odredbe o kamatnoj stopi 1.344,82 eura, ništetne odredbe o valutnoj klauzuli 6.996,61 euro te nedovoljno umanjene glavnice provedene u konverziji u svoti od 3.188,41 euro odnosno, svotu umanjenu za priznatu preplatu u konverziji (927,59 eura).

21.1. Donoseći ovaj dio odluke u odnosu na nesporno sklopljeni Dodatak, prvostupanjski sud upućuje na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske u rješenju posl.br. Gos-1/2019-36 od 4. ožujka 2020. prema kojoj sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjenama i dopunama ZIDZPK ima pravne učinke i valjan je i u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli no isto ne isključuje mogućnost postavljanja kondemnatornog zahtjeva onda kada konverzija nije ispravila posljedice nepošteno ugovorenih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli te naposlijetku utvrđuje da provedbom konverzije tužiteljica nije ostvarila ona prava koja traži tužbom a to je povrat u onu činjeničnu i pravnu poziciju u kojoj bi se nalazila da ništetnih ugovornih odredbi nije bilo i to kroz povrat svih koristi koje je tuženik stekao.

22. Između stranaka nije sporno da su 10. veljače 2016. sklopili Dodatak na temelju ZIDZPK, koji Zakon je donijet nakon što je ocijenjeno da je u području potrošačkog kreditiranja došlo do znatne neravnoteže u odnosima između korisnika kredita kao potrošača i banaka kao kreditora (trgovca), u odnosu na ugovore o kreditu sklopljene posebno u razdoblju od 2004. do 2008. koji su denominirani u kunama s valutnom klauzulom u CHF i to stoga, jer je s vremenom izrazito jačao tečaj CHF, rasle ugovorene promjenjive kamatne stope, što je potrošače u ispunjavanju kreditnih obveza dovelo u izrazito težak položaj. Tako je ZIDZPK predstavljao jednokratnu, retroaktivnu i vremenski ograničenu zakonodavnu intervenciju u području potrošačkog kreditiranja kako bi se otklonila nepoštena poslovna praksa kreditnih institucija i osigurala otplata kreditnih zaduženja u svotama i pod uvjetima koji potrošače kao dužnike, ne dovode u neravnopravan položaj u odnosu na kreditore kao vjerovnike.

23. U oglednom postupku koji se vodio u predmetu Gos-1/2019, Vrhovnog suda Republike Hrvatske je taj sud, odgovarajući na pitanje važno za jedinstvenu primjenu prava koji mu je uputio Općinski sud u Pazinu, dao je sljedeći odgovor: „Sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ br. 102/15) ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.“ Osim toga, Ustavni sud Republike Hrvatske rješenjem broj U-I-3685/2015 i dr. od 4. travnja 2017. nije prihvatio prijedlog više predlagatelja za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom ZIDZPK na temelju kojeg Zakona je među strankama sklopljen sporazum o konverziji, ocijenivši taj Zakon usklađenim s Ustavom Republike Hrvatske.

24. Dodatak koji je sklopljen u skladu sa ZIDZPK sadrži odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, ali su te odredbe odraz prisilnih zakonskih odredbi ZIDZPK zbog kojega se ne primjenjuje odredba čl. 49. st. 1. i 5. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 41/14, 110/15, 14/19 i 19/22 dalje: ZZP), važećeg u vrijeme sklapanja Dodatka pa kako se radi o propisu koji je prošao test ocjene ustavnosti njegovih odredbi, koje je unaprijed odredio zakonodavac a ne tuženik, obvezuju stranke jer nemaju elemenata koji bi im davali značenje nepoštenosti sa posljedicom ništetnosti.

25. Odredbom čl. 1. Dodatka je izrijekom propisano da se sklapa na temelju odredbi čl. 19.a – 19.i ZIDZPK i pisanog prihvata izračuna konverzije od strane korisnice kredita, tužiteljice, ugovaraju se uvjeti za provedbu konverzije kredita ugovorenog u kunama s valutnom klauzulom u CHF, u kunski kredit s valutnom klauzulom u euro te izričito utvrđuju kako se ne radi o obnovi ugovora niti nagodbi kao niti bilo kojem drugom načinu prestanka obveze ugovorene Ugovorom o kreditu.

25.1. Odredbom čl. 3. Dodatka ugovorne strane su utvrdile nespornim sklapanje Ugovora o kreditu kao i stanje preostalog neotplaćenog dugovanja tužiteljice kao i istek tekućeg razdoblja prema Ugovoru o kreditu a odredbom čl. 4. stranke Dodatka su izjavile suglasnost da je na temelju izračuna konverzije kojeg je tuženik sačinio sukladno odredbi čl. 19.c ZIDZPK tužiteljica prihvatila početno odobrenu glavnicu kredita, ukupno utvrđenu svotu anuiteta, uplaćeni iznos u valutnoj klauzuli u euro, tražbinu tužiteljice na temelju konverzije te preostalu neotplaćenu glavnicu kredita u kunama s valutnoj klauzulom u euro nakon provedbe konverzije na dan 30. rujna 2015.

25.2. Potom je utvrđena i razlika između preostale neotplaćene glavnice te su stranke izrazile suglasnost nakon provedbe konverzije o visini dijela glavnice kredita koja prestaje te dug tužiteljice na dan 30. rujna 2015. kao i utvrđenje redovne kamate te je, uz označene suglasnosti detaljno opisane u Dodatku tužiteljica potpisom Dodatka potvrdila kako je prije njegova potpisa tuženik pružio odgovarajuće objašnjenje te pravovremeno pojasnio sve informacije sukladno odredbama ZIDZPK, dodatno upozorio na rizik promjene tečaja koji može nastati iako se radi o euru a tužiteljica je potvrdila izračun konverzije sačinjen na dan 30. rujna 2015. (čl. 10. Dodatka).

26. Pokraj činjenice da je tuženik na temelju kogentnih odredbi članka 19.c ZIDZPK u izračun konverzije uvrstio sve iznose koje je za vrijeme otplate kredita primio od tužiteljice, uključivo i razliku između stvarno naplaćenog anuiteta koji je obračunat prema promijenjenoj kamatnoj stopi i anuiteta koji bi bio obračunat da je primijenjena kamatna stopa jednaka kamatnoj stopi na kredite u valuti euro, kao i sve svote koje je primio uz primjenu valutne klauzule u CHF, uključivo i razliku između stvarno naplaćenog anuiteta koji je obračunat prema primijenjenom tečaju i tečaja koji je bio važeći na dan korištenja kredita te je postignut Sporazum o korištenju preplate po konverziji kredita vezanog za CHF valutnu klauzulu (dalje: Sporazum), očito je da ta razlika koju tužiteljica zahtijeva tužbom, nakon zaključenog Dodatka nije (više) u imovini tuženika bez pravne osnove pa nisu ispunjene pretpostavke za povrat propisane člankom 1111. ZOO.

27. Primjena ZIDZPK derogira opće odredbe ZOO o pravnim posljedicama ništetnosti tako, da se svote koje su plaćene na temelju nepoštene ugovorne odredbe o jednostranoj izmjeni stope ugovorne kamate i valutnoj klauzuli ne vraćaju potrošaču već su iskorištene u njegovu korist za ispunjenje ugovornih obveza koje su ugovorene valjanim Dodatkom, sa jasno propisanim načinom raspolaganja možebitno nastalom preplatom koja se, u slučaju da nije dostatna za zatvaranje obveze iz kredita prema novom otplatnom planu, koristi za namirenje budućih obroka ili anuiteta dok se, za slučaj da njezin iznos prelazi ukupan zbroj obroka ili anuiteta u valutnoj klauzuli u eurima prema novom otplatnom planu, vraća potrošaču.

28. Tuženik je na temelju sklopljenog Dodatka, u izračun konverzije koji je propisan ZIDZPK, unio svote zatražene predmetnom tužbom a koje su doista na temelju nepoštenih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli u CHF i jednostranoj izmjeni kamatne stope sadržane u Ugovoru o kreditu, bez osnove prešle u njegovu imovinu. Te su svote međutim, zajedno s ostalim svotama uplaćenim radi namirenja početno utvrđenih anuiteta u kunama s valutnom klauzulom u CHF u skladu sa sklopljenim Dodatkom, iskorišteni za namirenje anuiteta u valutnoj klauzuli euro utvrđenih po novom otplatnom planu s valutnom klauzulom u euro a preplata je korištena za namirenje budućih anuiteta s valutnom klauzulom u euro.

29. Tako je valjano prestala obveza tuženika, izrijekom ugovorena odredbom čl. 1. Dodatka, sukladno odredbi čl. 160. st. 1. ZOO za povrat više plaćenih svota s osnove ništetne odredbe o načinu promjene kamatne stope ugovornih kamata i valutne klauzule a koja su proizlazile iz čl. 1111. st. 1. ZOO i te preplaćene svote nisu bez pravne osnove ostale u imovini tuženika.

30. Dakle, tražbina tužiteljice na povrat preplaćenih svota po osnovi ništetne ugovorne odredbe o načinu promjene stope ugovorne kamate iz kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF, budući da je zaključila Dodatak na temelju odredbi ZIDZPK i posljedično izvršenoj konverziji u skladu sa ZIDZPK, je podmirena jer su i uplate izvršene po toj osnovi u cijelosti uračunate prilikom obračuna konverzije kredita i na taj je način obveza kreditora na povrat tih svota prestala.

31. Tako slijedi zaključak da je sklapanjem Dodatka sukladno odredbi čl. 160. st. 1. ZOO a prema odredbama ZIDZPK tužiteljica restituirana za nepoštenu ugovornu odredbu o jednostranoj izmjeni kamatne stope i nepoštenu ugovornu odredbu o valutnoj klauzuli, koje su sadržane u U go v o r u o kreditu jer ju, s jedne strane, te odredbe ne obvezuju a s druge strane, isplate koje je na temelju njih učinila, vraćene su u njezinu imovinu na način da su iskorištene za njezin račun, u ispunjenju valjane obveze preuzete Dodatkom dok je preplata iskorištena za ispunjenje obveza koje je preuzela valjanim Dodatkom pa joj ne pripadaju isplate koje se traže tužbom.

32. To je pravno shvaćanje nadalje podudarno s pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u presudi poslovni broj: Rev-637/2019-2 od 15. studenog 2022. gdje je odgovoreno na materijalnopravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni tako, da tužitelj koji je kao korisnik kredita (potrošač) prihvatio konverziju na temelju ZIDZPK zaključenjem Dodatka Ugovoru o kreditu s tuženikom kao kreditorom (trgovcem), nema pravo na povrat više plaćenih iznosa po osnovi ništetne odredbe o načinu promjene kamatne stope ugovorne (redovne) kamate iz kredita denominiranog u kunama u CHF odnosno kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF zato što izračun konverzije kredita iz članka 19.c ZIDZPK stavka 1. uključuje i te uplate.

33. U pogledu pravnih učinaka konverzije izvršene predmetnim Dodatkom treba kazati da, sukladno odredbi članka 19.c st. 1. ZIDZPK, konverzija kredita podrazumijeva konverziju radi promjene valute, odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i da se provodi na način da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio, da je koristio kredit denominiran u eure a položaj potrošača s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom, što je inače načelo konverzije kredita u skladu s odredbom članka 19.b ZIDZPK.

34. Tako je sklapanjem Dodatka sukladno odredbi čl. 19.c ZIDZPK osiguran povrat stečene koristi banke, tuženika putem korištenja uplata potrošača za namirenje dospjelih i budućih obroka kredita u eurima koji je zamijenio kredit u CHF a do njegova sklapanja je došlo na temelju informiranog pristanka potrošača kojemu su bile poznate sve posljedice konverzije na koju je potrošač kao korisnik kredita slobodno pristao.

35. Kada su dakle, svote koje je tužiteljica platila više na temelju ništetne ugovorne odredbe iskorištene u novom otplatnom planu, prihvaćenom po tužiteljici, za namirenje postojećih i budućih obroka koji su utvrđeni novim otplatnim planom koji je zamijenio otplatni plan iz osnovnog Ugovora o kreditu kao i utvrđena glavnica kredita, tada ti više plaćeni iznosi nisu ostali u imovini tuženika, pa nije bilo osnove za prihvaćanje tužbenog zahtjeva u smislu odredbe članka 1111. ZOO na primjenu kojeg propisa upućuje odredba članka 4. stavka 2. ZZP koja predviđa supsidijarnu primjenu ZOO u slučaju kada posebnim propisom nije uređeno neko pitanje u pravnom odnosu između potrošača i trgovca, a ovo pitanje nije uređeno odredbama ZIDZPK. Naime, konverzija izvršena prema ZIDZPK je imala za posljedicu prestanak obveze tuženika kao kreditora (trgovca) prema tužiteljici kao korisniku kredita (potrošaču) na postupanje prema ništetnoj ugovornoj odredbi o načinu promjene ugovorne kamatne stope iz konvertiranog (izvornog) kredita, jer je ta odredba zamijenjena novom koja nema obilježja nepoštenosti a time posljedično niti ništetnosti.

36. Budući da je tužiteljica kao korisnik kredita prihvatila konverziju na temelju odredbi ZIDZPK sklapanjem Dodatka sa tuženikom, ona više nema pravo na povrat više plaćenih svota po osnovi ništetne odredbe kamatne stope iz kredita denominiranog u CHF odnosno, kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF jer izračun konverzije kredita iz čl. 19.c st. 1. ZIDZPK uključuje i te uplate kao i suglasno utvrđenu glavnicu nakon provedene konverzije.

37. Slijedom iznijetog je, s obzirom na jasno izraženu suglasnost volja ugovornih strana izraženu u Dodatku tako, da je njime postignut puni sporazum o kreditnim uvjetima, u dijelu prvostupanjske odluke pod točkom II, III i IV izreke pogrešno primijenjeno materijalno pravo iz odredbe čl. 1111. ZOO u svezi čl. 19.c ZIDZPK pa je na temelju odredbe čl. 373. točka 3. ZPP u tom dijelu preinačena prvostupanjska presuda tako, da je zahtjev za isplatu odbijen ne ulazeći u osnovanost ostalih žalbenih navoda.

38. U odnosu na preinake tužbenog zahtjeva koje je tužiteljica učinila podnescima od 13. lipnja 2023. gdje je zatražila pogrešno obračunatu nedospjelu glavnicu na dan isplate kredita a ne po tečaju na dan konverzije u svoti od 3.880,25 eura kao i podneskom od 27. srpnja 2024. tako da je zatražila konačne svote naime preplaćenih svota zbog primjene ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi te valutnoj klauzuli i pogrešno obračunatoj glavnici u konverziji a u svoti od 4.116,00 eura, prvostupanjski sud pravilno zaključuje kako je preinaka prema podnesku od 13. lipnja 2023. učinjena prije zaključenja prethodnog postupka zbog čega je sukladno odredbi čl. 190. st. 1. ZPP dopuštena jer je svrsishodna za konačno rješenje spora među strankama s obzirom da se i taj tužbeni zahtjev isplatom razlike glavnice utvrđene u konverziji osniva na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi a u odnosu na preinaku prema podnesku od 27. srpnja 2024. je tužiteljica tek po provedbi knjigovodstvenog vještačenja mogla konačno postaviti tužbeni zahtjev pa je dopuštena preinaka sukladno odredbi čl. 190. st. 2. ZPP i Zaključku Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl.br. Su IV-162/2021 od 26. studenog 2021.

39. Stoga je primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP odbijena tek paušalna žalba tuženika kao neosnovana i potvrđeno pobijano prvostupanjsko rješenje.

40. Odluka o parničnom trošku u ovoj odluci donijeta je cijeneći činjenicu da je tužiteljica zatražila pravnu zaštitu kao potrošač i slabija ugovorna strana protiv banke kao jače stranke u njihovom međusobnom odnosu i to u pravnoj stvari gdje sudska praksa nije ustaljena. Tako ovaj sud ocjenjuje da je u skladu sa sadržajem i pravnim domašajem konvencijskog i ustavnog prava tužiteljice na pristup sudu primjereno odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove postupka usprkos činjenici da je tužiteljica u cijelosti izgubio parnicu.

41. Tužiteljica naime nije mogla predvidjeti svoje izglede za uspjeh zbog neustaljene sudske prakse pa nije mogla biti svjesna da zahtjev nema razumne izglede za uspjeh zbog čega je, što je i sukladno praksi Europskog suda za ljudska prava, utvrđeno kako postoje razlozi koji opravdavaju odstupanje od primjene odredbe čl. 154. st. 2. ZPP jer tužbeni zahtjev tužiteljice nije bio lišen bilo kakvog sadržaja ili očigledno nerazuman pa je primjenom odredbe čl. 380. točka 3. ZPP uvažena žalba tuženika i preinačena odluka o parničnom trošku sadržana pod točkom VII izreke pobijane prvostupanjske presude tako, da svaka stranka snosi svoj trošak parnice s time, da je odlučeno sukladno odredbi čl. 166. st. 2. ZPP o troškovima stranaka jednom odlukom.

U Zagrebu 27. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Andrina Raspor Flis

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte