Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj: Ppž-9731/2024
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Goranke Ratković kao predsjednice vijeća te Gordane Korotaj i Kristine Gašparac Orlić kao članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nikoline Maretić kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. PŠN, zbog prekršaja iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj 70/17., 126/19., 84/21. i 114/22.), odlučujući o žalbi okrivljenice, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Zaboku, od 29. travnja 2024., broj: Pp-547/2023-21, u sjednici vijeća održanoj 27. svibnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba okr. PŠN kao neosnovana i potvrđuje se pobijana prvostupanjska presuda.
II. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), okr. PŠN je obvezna naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka 50,00 EUR (pedeset eura) u roku 15 dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Zaboku od 29. travnja 2024., broj: Pp-547/2023-21, proglašena je krivom okr. PŠN da je, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinila prekršaj iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji joj je, ublažavanjem novčane kazne, izrečena novčana kazna 500,00 eura, koju je dužna platiti u roku 90 dana po pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne. U odnosu na troškove prvostupanjskog prekršajnog postupka, pobijanom presudom je odlučeno da je dužna naknaditi 30,00 eura troškova. Istom presudom, na temelju čl. 50. Prekršajnog zakona i čl. 15. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, okrivljenici je izrečena zaštitna mjera obveznog psihosocijalnog tretmana u trajanju osam mjeseci.
2. Protiv te presude, žalbu je pravodobno podnijela okrivljenica po branitelju, iz svih žalbenih razloga. Predlaže da se pobijana presuda preinači na način da se okrivljenica oslobodi od optužbe, a podredno da se presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
3. Žalba nije osnovana.
4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se pobija žalbom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenica pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno navedenoj zakonskoj odredbi, pazi po službenoj dužnosti.
5. Žaleći se zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 11. Prekršajnog zakona, okrivljenica navodi da pobijana presuda nema razloga o odlučnim činjenicama – da se samo reproduciraju izvedeni dokazi te pisana obrana okrivljenice, bez njihove ocjene. Nadalje se navodi kako sud nije cijenio uz obranu priloženu presudu o razvodu braka između nje i njezinog bivšeg supruga, žrtve nasilja, a iz koje proizlazi da je oštećenik PŠ kazneno osuđivan jer je za vrijeme trajanja braka više puta prema oštećenici počinio nasilje u obitelji. Potom se navodi kako sud nije cijenio prekršajnu neosuđivanost okrivljenice.
5.1. Međutim, suprotno navodima okrivljenice, prvostupanjski sud je, nakon vjernog iznošenja dokaznog materijala, vrlo decidirano, jasno i bez proturječja iznio koje odlučne činjenice i iz kojih razloga je uzeo dokazanima, pri čemu je dao ocjenu vjerodostojnosti dokaza. Tako je dao ocjenu dokaza na temelju kojih je došao do zaključka o počinjenju prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenice, uključujući i ocjenu njezine pisane obrane, kao i kojim se razlozima rukovodio kod donošenja odluke o kazni, uključujući i prekršajnu neosuđivanost okrivljenice. Nadalje, okolnosti na koju je okrivljenica dostavila presudu o razvodu braka između okrivljenice i njezinog bivšeg supruga, žrtve nasilja (o tome da je žrtva PŠ kazneno osuđivan jer je za vrijeme trajanja braka više puta prema oštećenici počinio nasilje u obitelji), ne predstavljaju odlučne činjenice, pa prvostupanjski sud nije niti trebao cijeniti navedeni dokaz. Naime, navedena presuda ne utječe na krivnju okrivljenice niti na ocjenu vjerodostojnosti obrane okrivljenice odnosno iskaza žrtve nasilja u obitelji.
5.2. Stoga, kako presuda sadrži sve potrebne razloge o odlučnim činjenicama, a isti su jasni i nisu proturječni, to nije osnovana žalba okrivljenice zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka.
6. U žalbi zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja okrivljenica paušalno navodi da nije dokazana krivnja okrivljenice.
7.1 Međutim, valjanom analizom provedenih dokaza, ispravno je stajalište prvostupanjskog suda glede svih odlučnih činjenica.
7.2. Naime, žrtva nasilja PŠ je prilikom ispitivanja pred prvostupanjskim sudom iskazivao detaljno, okolnosno i životno. U njegovom iskazu nema ni jedne konkretne okolnosti koja bi dovela u pitanje vjerodostojnost istog, niti u istom ima bilo kakve proturječnosti i nedosljednosti. On je u vezi predmetnog događaja iskazivao i u PP Zabok bez ikakvih proturječja te u odlučnim činjenicama identično kao i prilikom ispitivanja pred prvostupanjskim sudom. S druge strane, okrivljenica je imala neuvjerljivu obranu u kojoj je navela da nisu niti komunicirali predmetne zgode, tj. da je ona bila zaključana u automobilu jer ga se bojala, a da je on hodao oko automobila, nakon čega je on zvao policiju. Naime, neuvjerljivo je da nisu niti komunicirali, nakon čega je on zvao policiju, što bi, u takvom slučaju lažnih prijava, bilo učestalije ili barem kada bi imali neki vid komunikacije. Nadalje prilikom suočenja okrivljenice i žrtve nasilja u obitelji, žrtva nasilja PŠ je uvjerljivo i decidirano iskazivao o krivnji okrivljenice, kao i uznemirenosti koju njezino ponašanje uzrokuje kod njega.
7.3. Stoga je ocjena ovog suda da žalbeni navodi, koji su, kako je to već navedeno, potpuno paušalni, predstavljaju bezuspješan pokušaj otklanjanja vlastite prekršajne odgovornosti te da provedeni dokazi ne ostavljaju nikakvu dvojbu u pogledu odlučnih činjenica, pa nije osnovana žalba okrivljenice zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
8. Iz sadržaja žalbe, evidentno je da okrivljenica, u odnosu na žalbenu osnovu povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava, zapravo ističe tzv. posrednu povredu materijalnog prekršajnog prava, koja bi proizlazila iz toga što je prvostupanjski sud materijalno prekršajno pravo primijenio na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje pa se, dakle, ne radi o samostalnoj žalbenoj osnovi iz čl. 194. t. 2. Prekršajnog zakona, jer okrivljenica uopće ne iznosi razloge zbog kojih smatra da bi bile počinjene povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava.
8.1. S obzirom da žalbenim navodima nisu uspješno osporeni činjenični zaključci prvostupanjskog suda, pa, dakle, nije utvrđena činjenična osnova koja bi omogućavala drugačiju pravnu kvalifikaciju prekršaja u konkretnom slučaju, već ponašanje okrivljenice u potpunosti odgovara bitnim obilježjima prekršaja zbog kojeg je i proglašena krivom, to žalba okrivljenice ni u tom dijelu nije osnovana.
9. Razmotrivši odluku o novčanoj kazni, koju žalbenu osnovu okrivljenica posebno ne obrazlaže, ovaj sud prihvaća utvrđenja prvostupanjskog suda o okolnostima koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz čl. 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja. Naime, za prekršaj za koji je okrivljenica proglašena krivom zakonom je, u vrijeme najblažeg propisa za okrivljenicu, bila propisana novčana kazna od najmanje 260,00 eura ili kazna zatvora u trajanju do 90 dana, pa izrečena novčana kazna 500,00 eura predstavlja novčanu kaznu bliže zakonom propisanom minimumu te nema okolnosti za blaže kažnjavanje.
10. U odnosu na odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri psihosocijalnog tretmana, okrivljenica navodi da nije dokazana uznemirenost žrtve nasilja.
10.1. Međutim, krivnja okrivljenice je dokazana, uključujući uznemirenost žrtve nasilja PŠ, kako je obrazloženo u t. 7.2. ove presude. Kod takvog stanja stvari, ovaj sud smatra da je zaštitna mjera obveznog psihosocijalnog tretmana osnovano izrečena, sve s ciljem sprječavanja daljnjeg nasilničkog ponašanja i postizanja pozitivnih promjena u ponašanju okrivljenice. Pritom je potrebno napomenuti da će tijelo nadležno za provedbu izvršenja zaštitne mjere obveznog psihosocijalnog tretmana, uzimajući u obzir sve relevantne parametre, odlučiti o svrsishodnosti provedbe izrečene zaštitne mjere.
11. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna (preračunato u eure na temelju fiksnog tečaja konverzije, zbog stupanja na snagu Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj), a s obzirom na složenost i trajanje postupka te imovno stanje okrivljenice. Naime, iz podataka u spisu ne proizlazi da bi okrivljenica bila lošeg imovnog stanja ili nesposobna za rad pa ovaj sud smatra da plaćanjem troška žalbenog postupka u 50,00 eura, dakle blizu minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje njezino uzdržavanje.
12. Slijedom navedenog, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.
Zagreb, 27. svibnja 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Nikolina Maretić, v.r.
Goranka Ratković, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Zlataru u 5 ovjerenih prijepisa za spis, okrivljenicu, branitelja, žrtvu nasilja i tužitelja.
