Republika Hrvatska

Općinski sud u Bjelovaru

Bjelovar, Josipa Jelačića 3

P Ob-252/2024-22

U IM E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Bjelovaru po sucu toga suda Jasmini Drageljević kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja NČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Pavao Mrkonjić, odvjetniku u Zagrebu, protiv I. tužene mlljt. BČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po posebnom skrbniku OČ, dipl. iur. iz Centra za posebno skrbništvo, Podružnica Virovitica, te II. tužene Maranella Turski, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Nenad Dianić, odvjetniku u Ivanić- Gradu, radi utvrđivanja očinstva, nakon održane i zaključene glavne i tajne rasprave 22. svibnja 2025., u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja, tužitelja, punomoćnika II. tužene, te II. tužene, temeljem odredbe čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP), dana 27. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužitelj NČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], otac I. tužene mlljt. BČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] koju je rodila majka, II. tužena RČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], dana 24. lipnja 2024.

II. Svaka stranka snosi svoj trošak postupka.

Obrazloženje

1.Tužitelj je protiv tuženica podnio tužbu radi utvrđivanja očinstva. U tužbi navodi da su tužitelj i II. tužena živjeli u izvanbračnoj zajednici u neprekidnom razdoblju do unazad 3-4 mjesec, da se u zadnje vrijeme nisu u potpunosti slagali, ali da je bio upoznat sa činjenicom trudnoće, te da su nakon prekida komunicirali kada bi trebalo obaviti određene preglede, te da je u izvanbračnoj zajednici rođena I. tužena zajedničko dijete), po saznanju tužitelja, imena BČ. Međutim, tuženica ne priznaje očinstvo pa je tužitelj primoran ustati ovom tužbom. Tužitelj je imao saznanje da II. - tuženica treba roditi njihovo zajedničko dijete, zvao je bolnicu i raspitivao se, ali mu je II.-tuženica uskratila sudjelovanje u porodu i bilo kakve informacije vezane uz rođenje I.-tuženika - njihovog zajedničkog djeteta. Nastavno, kada je tužitelj dobio saznanje da je II.-tuženica rodila njihovo zajedničko dijete tužitelj je samoinicijativno došao u ured da bi obavijestio da je njegova bivša izvanbračna supruga II. -tuženica, rodila zajedničko dijete – I.tuženu. Isti je komunicirao sa stručnom radnicom Hrvatskog zavoda za socijalni rad, područni ured [adresa] te je dana 25.7.2024. godine tužitelj NČ dobio saznanje da je tuženica dana 05.07.2024. godine, dala Izjavu kako se ne želi izjasniti o očinstvu djeteta. Nadalje, tužitelj je dana 28.06.2024. godine dao izjavu pred Hrvatskim zavodom za socijalni rad, Područni ured Čazma, klasa: 052- 01/24-01/46, ur. broj: 15/03-24-1, u kojoj je naveo da se smatra ocem djeteta te da želi biti upisan kao otac djeteta i zajednički skrbiti o djetetu. Zaključno, unatoč svim nastojanjima i pokušajima tužitelja da mu II. -tuženica dopusti pravo na skrbništvo i viđanje zajedničkog djeteta, tuženica isto odbija te se ne želi izjasniti o očinstvu djeteta, kao ni točnom datumu rođenja djeteta te je uskratila tužitelju uvid u maticu rođenih te samim time nedostaju podaci o djetetu pod imenom BČ. Slijedom svega navedenog, tužitelj podnosi ovu tužbu radi utvrđivanja očinstva nad zajedničkim djetetom sudskim putem. U tužbi nadalje pojašnjava kako su tužitelj i II. tužena živjeli u izvanbračnoj zajednici te je u izvanbračnoj zajednici rođeno malodobno zajedničko dijete; I.-tuženik. II. Tužena se ne izjašnjava o očinstvu djeteta te je tužitelju uskratila komunikaciju, viđanje i skrbništvo nad zajedničkim djetetom. Naime, prema odredbi čl. 70. Obiteljskog zakona, ako očinstvo nije utvrđeno presumpcijom bračnog očinstva ili priznanjem, utvrđuje se u sudskom postupku. Člankom 70. OZ-a propisano je:,, Ako očinstvo nije utvrđeno presumpcijom bračnog očinstva ili priznanjem, utvrđuje se u sudskom postupku.'' Sukladno odredbi čl. 71. t. 2. u vezi s čl. 384. st. 1. Obiteljskog zakona, tužbu radi utvrđenja očinstva može podnijeti muškarac koji sebe smatra ocem djeteta. U konkretnom slučaju očinstvo se utvrđuje sudskom odlukom budući da nije utvrđeno presumpcijom bračnog očinstva.

2. U odgovoru na tužbu od 23.10.2024. II. tužena je po punomoćniku navela kako priznaje da je tužitelj biološki otac mlljt. BČ rođene **.**.2024., ali da u svezi navedenog predlaže da se odredi ročište radi saslušanja stranaka. Nadalje navodi kako u svezi ostalih činjeničnih navoda tužbe iste osporava, no ističe da je ovaj postupak iniciran isključivo iz razloga utvrđivanja očinstva, te da tužitelj nema roditeljskih kapaciteta za brigu i skrb o djetetu no o navedenom će stranke raspravljati očito po okončanju ovog postupka.

3. Hrvatski zavod za socijalni rad, PU Čazma je rješenjem od 05. studenog 2024. mlljt. I. tuženoj Herreri Tursku imenovao posebnog skrbnika u osobi OČ iz Centra za posebno skrbništvo, Podružnica Virovitica, Trg Lj. Patačića 1, Virovitica.

4. Tužitelj je podneskom od 05.12.2024.naveo kako sukladno odgovoru na tužbu II. tužene predlaže donijeti presudu na temelju priznanja, te ukoliko sud nađe da je potrebno raspravljati o pitanju skrbništva nad mldb. BČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], tada sukladno odredbi čl. 188. st. 2. ZPP-a postavlja eventualni kumulirani tužbeni zahtjev koji temelji na sljedećem: 1. Opreza radi, a u odnosu na tvrdnje II. -tužene kako tužitelj nema roditeljskih kapaciteta za brigu i skrb o djetetu, tužitelj se očituje kako slijedi: Tužitelj je izjavio na zapisnik pred Hrvatskim zavodom za socijalni rad dana 25. srpnja 2024. godine, kako smatra da II. -tužena nema primjerene uvjete za stanovanje I. -tužene, mldb. djeteta, iz razloga što je u prostoru gdje zajednički žive prisutna vlaga te se tamo ujedno nalazi i bojler na drva, a radi se o vrlo malom prostoru. Tužitelj je od samog početka trudnoće II. - tužene pokazivao volju za brigom o mldb. djetetu. U nekoliko navrata, nakon prekida zajedničkog života, tužitelj i II.- tužena komunicirali su vezano za obavljanje pregleda koji se tiču trudnoće II.- tužene. Budući da je imao saznanje da II. -tužena treba roditi njihovo zajedničko dijete, tužitelj je kontaktirao bolnicu te se raspitivao ali mu je II. - tužena uskratila sudjelovanje na porodu kao i bilo kakve druge informacije vezane za rođenje njihovog zajedničkog djeteta.2. Tužitelj od dana 28.06.2024. godi radi u Düsseldorfu, u Republici Njemačkoj, kao instalater klimatizacije i grijanja te je prijavljen kod poslodavca Tigrid Centar j.d.o.o. U toku jednog mjeseca, trenutno tri tjedna provodi obavljajući posao izvan Republike Hrvatske te tjedan dana provodi kod kuće, u [adresa]. U dogovoru sa djetetovom majkom, II. - tuženom, za sada, tužitelj bi mogao ostvarivati odnose sa I.-tuženom, mldb. djetetom, u vrijeme koje provodi u Republici Hrvatskoj.Spreman je ispunjavati svoju zakonsku obvezu plaćanja alimentacije u propisanom iznosu od 195,16 EUR, sukladno Odluci o tablici o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta NN 49/2024. Tužitelj aktivno uređuje gornju etažu obiteljske kuće njegovog oca od 160 m2 koja se nalazi u [adresa], sa posebnim ulazom, na udaljenosti od 13 km od II. -tužene, na kojoj etaži se nalazi njegova soba, dnevni boravak i blagovaonica, kuhinja i kupaonica te soba koju uređuje za I.- tuženu, površine 60 m2. Smatra da će kompletna adaptacija biti gotova u roku od tri mjeseca, a do sada je već obnovljena fasada, postavljeno je centralno grijanje, postavljena je i klimatizacija te su sve prostorije na etaži uglavnom pri kraju sa adaptacijom, a posebnu pozornost tužitelj posvećuje sobi koji priprema za I. - tuženu, te mu za to treba nešto više vremena nego za ostale prostorije. Tužitelj želi ostvarivati roditeljske odnose sa I. -tuženom, pružiti sve što joj je potrebno, sudjelovati u svim odlukama vezanim za skrbništvo te ni na koji način ne želi biti isključen iz života I.-tužene.

5.Posebna skrbnica je podneskom od 18.03.2025. dostavila očitovanje u kojem ističe kako obzirom da iz odgovora na tužbu tužene ista priznaje kako je tužitelj otac mljt. Djeteta predlaže usvojiti taj dio tužbenog zahtjeva, te da ukoliko bi stranke na ročištu postigle sporazum o svim sadržajima roditeljske skrbi ističe da bi načelno bila suglasna sa sporazumom obzirom su roditelji prije svih odgovorni za skrb i odgoj svoje djece, sukladno temeljnom načelu Obiteljskog zakona koji propisuje da roditelji imaju pravo, dužnost i odgovornost skrbiti se o djetetu i njegovoj imovini, a da državna tijela interveniraju samo u slučaju potrebe, te također imajući u vidu presumpciju najboljeg interesa kada su roditelji suglasni u ostvarivanju roditeljske skrbi.

6. Na raspravi održanoj 22. svibnja 2025. pun. tužitelja naveo je kako smatra da se u okviru ovog postupka treba donijeti odluka i o sadržaju roditeljske skrbi, osobnim odnosima i uzdržavanju, dok je punomoćnik II. tužene naveo kako II. tužena predlaže da se u ovom postupku isključivo donese po tužbenom zahtjevu vezanom za priznanje očinstva dok daljnja pitanja roditeljske skrbi, osobnih odnosa i uzdržavanja smatra da se trebaju rješavati isključivo nakon ovog postupka pokretanjem obveznog savjetovanja pri nadležnom Hrvatskom zavodu za socijalni rad.

Iz iskaza tužitelja proizlazi da se on smatra ocem I. tužene i da želi da se njegovo očinstvo utvrdi u ovom sudskom postupku.

Iz iskaza II.tužene proizlazi da je otac I. tužene ovdje tužitelj i da ona nije protivna da se isti upiše u maticu rođenih kao njezin otac.

7. Dokazi izvedeni tijekom postupka ocijenjeni su temeljem odredbe čl. 8. ZPP u vezi čl. 346. Obiteljskog zakona (Narodne novine broj 103/15, 98/19, 156/23).

8. Uvidom u rodni list iz matice rođenih Matičnog ureda Bjelovar (list 13 spisa) utvrđeno je da je u Maticu rođenih matičnog područja Bjelovar za 2024. godinu pod rednim brojem 00388 dana 05.07.2024. izvršen upis činjenice rođenja za BČ rođenu **.**.2024. te je kao majka iste upisana RČ, dok otac nije upisan.

9. Obzirom da je II. tužena priznala da je biološki otac I. tužene tužitelj, sud je odlučio kao u toč. I. izreke ove presude. U ovom postupku nije bilo moguće donošenje presude na temelju priznanja kako je tužitelj predlagao imajući u vidu čl. 349. st. 1. i 2. Obiteljskog zakona, u svezi sa čl. 345.st.3. Obiteljskog zakona, obzirom da je riječ o statusnoj stvari u kojoj sud ne može donijeti presudu na temelju priznanja.

10.Nadalje, obzirom da je u ovom postupku tek utvrđeno očinstvo tužitelja, te da ista činjenica tek mora biti upisana u Maticu rođenih, te kako je potrebno da stranke konkretno tužitelj i II. tužena provedu postupak obveznog savjetovanja sve sukladno odredbama čl.320-324. Obiteljskog zakona, sud u ovom postupku nije odlučivao o sadržajima roditeljske skrbi, osobnim odnosima i pitanju uzdržavanja.

11. Odredbom čl. 7. Konvencije o pravima djeteta propisano je kako dijete ima pravo znati za svoje roditelje i uživati njihovu skrb, pa je stoga u interesu djeteta da se provede postupak radi utvrđivanja očinstva kako bi se biološki otac djeteta mogao upisati u matične knjige.

12. Pri poduzimanju svih aktivnosti i donošenju svih odluka koje se odnose na dijete, mora se prvenstveno voditi računa o interesima djeteta.

13. Obzirom iz provedenih dokaza, a prvenstveno i iz samog priznanja II. tužene kao majke I. tužene proizlazi da je tužitelj biološki otac mlljt. I. tužene BČ, sud je stajališta da nije bilo ekonomično, niti svrhovito, niti potrebno provoditi daljnje dokaze i to medicinskim vještačenjem radi utvrđivanja ove činjenice koja nije sporna, a imajući u vidu i činjenicu da je medicinsko vještačenje DNA analizom jedan od načina utvrđivanja ili osporavanja majčinstva ili očinstva, koji dokaz se provodi u nedostatku drugih dokaza, sukladno odredbi čl. 390. st. 1. u vezi čl. 399. Obiteljskog zakona, a u ovom postupku drugim dokazima je na nesumnjiv način utvrđeno da tužitelj NČ biološki otac mlljt. BČ, slijedom čega je valjalo udovoljiti tužbenom zahtjevu za utvrđenje očinstva te je odlučeno kao u toč. I. izreke ove presude.

13.Imajući u vidu ishod ovoga postupka i sve okolnosti ovoga spora, te činjenicu da tužitelj nije u tužbi niti kasnije tijekom postupka točno specificirao koje troškove po kojem osnovu i u kojem iznosu potražuje, Sud je temeljem odredbi članka 366. Obiteljskog zakona odlučio da će svaka stranka snositi svoje troškove postupka, kako je navedeno u toč. II. izreke ove presude.

Bjelovar, 27. svibnja 2025.

Sudac

Jasmina Drageljević

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave presude, županijskom sudu. Žalba se podnosi ovome sudu u tri istovjetna primjerka.