Republika Hrvatska

Općinski sud u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5a

Poslovni broj: Pp-2412/2024-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Koprivnici Prekršajni odjel, po višem sudskom savjetniku Andrijani Erdec, uz mentorstvo suca Dubravke Končar-Brodarić, uz sudjelovanje Jadranke Topolovčan, kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog UA, zbog prekršaja iz čl.13. st.1. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira (NN 5/90, 30/90, 47/90, 29/94, 114/22, 47/23) povodom optužnog prijedloga PU Koprivničko-križevačke, Policijske postaje Koprivnica, broj: 211-07/24-5/32702 od 29. studeni 2024, temeljem čl.179. i 182. Prekršajnog zakona (NN 107/07, 9/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22 u daljnjem tekstu PZ-a), dana 27. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Okrivljeni UA, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin NA i LA, rođen **.**.1994. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], a boravištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, bez završene osnovne škole, zna čitati i pisati, izvanbračna zajednica, otac petero maloljetne djece, nezaposlen, povremeno radi, bez redovnih primanja, prekršajno kažnjavan

o s l o b a đ a s e o d o p t u ž b e

I. da bi dana 27. listopada 2024. u 22:30 sati, u mjestu Drnje, ulica Stjepana Pašice kbr. 31, općina Drnje, u dvorištu obiteljske kuće narušavao javni red i mir, na način da je u dvorištu obiteljske kuće, a koje mjesto je dostupno pregledu s ceste fizički napao CA rođen **.**.1979. godine (pod utjecajem alkohola od 2,17 g/kg) udarivši ga zatvorenom šakom u predjelu glave,

II. pa da bi time počinio prekršaj iz čl. 13. st. 1., kažnjiv po čl. 13. st. 1. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira

III. Temeljem odredbe čl. 140. st. 2. PZ-a, troškovi prekršajnog postupka iz čl. 138. st. 2. PZ-a, padaju na teret proračunskih sredstava.

Obrazloženje

1. Policijska postaja Koprivnica pod brojem: 211-07/24-5/32702 od 29. studeni 2024. godine podnijela je optužni prijedlog protiv okrivljenika zbog prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci ovog naloga.

2. Prije ulaženja u meritum stvari, u konkretnom slučaju valja utvrditi koje pravno dobro zakonodavac nastoji zaštiti prekršajnom odredbom čl.13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mita kojom je propisano:

„Tko se na javnom mjestu tuče, svađa, viče ili na drugi način remeti javni red i mir, kaznit će se za prekršaj novčanom kaznom u iznosu od 300,00 do 2.000,00 eura ili kaznom zatvora do 30 dana.“

Zakonodavac ovdje nedvojbeno štiti pravno dobro - javni red i mir, te se to zaštićeno dobro može povrijediti / ugroziti na točno određene načine i to: „tučnjavom, svađom vikom ili na drugi način“, dok za mjesto počinjenja kažnjivog ponašanja utvrđuje da se radnja mora dogoditi na „javnom mjestu“. Dakle, kod prekršaja počinjenih protiv „javnog reda i mira“, mjesto inkriminacije predstavlja zakonsko obilježje djela pa je u tijeku postupka potrebno utvrditi navedenu činjenicu, koja predstavlja njegovo konstitutivno obilježje, odnosno odlučnu činjenicu.

Sudska praksa u vidu određivanja javnog mjesta razlikuje realno javno mjesto (npr. ulica kao otvoreno javno mjesto neograničenog karaktera), ograničeno javno mjesto (npr. ugostiteljski objekt za vrijeme radnog vremena), te fiktivno javno mjesto (npr. privatni stan iz kojeg se čuje na ulicu glasna svađa).

3. Iz činjeničnog opisa prekršaja koji se okrivljeniku stavlja na teret proizlazi da je okrivljenik narušavao javni red i mir na način da je: „u dvorištu obiteljske kuće u mjestu [adresa], a koje mjesto je dostupno pregledu s ceste“ fizički napao…

Naime, riječ je o počinjenju prekršaja na dvorištu obiteljske kuće koje prema sudskoj praksi predstavlja fiktivno javno mjesto. U svrhu ocjene je li ispunjeno biće prekršaja potrebno je utvrditi jesu li se posljedice radnje reflektirale u javnosti, odnosno je li netko posljedice vidio ili čuo. Dakle, nije dovoljno da bi mjesto samo po sebi bilo „dostupno pregledu s ceste“ već se isto utvrđuje prema okolnostima slučaja. Slijedom navedenog, nije realno moguće da su (navodne) radnje okrivljenika bile izložene pogledima javnosti, niti da je posljedica nastupila na javnom mjestu. Kako nije došlo do uznemiravanja javnosti, nisu ispunjeni ni konstitutivni elementi prekršaja.

3.1. Sud ističe da ako bi se radilo o počinjenju prekršaja na ulici, realnom javnom mjestu, koje je neograničeno otvoreno javno mjesto, dostupno neodređenom krugu građana, ne bi bilo potrebno provoditi dokaze za ocjenu javnosti takvog mjesta niti utvrđivati konkretnu prisutnost građana i činjenicu je li doista netko od građana bio uznemiren. Dakle, tada relevantno za promotriti bilo bi radilo li se o ponašanju kojim se objektivno uznemiruje javnost. Navedeno potvrđuje i sudska praksa Visokog prekršajnog suda RH u Zagrebu, broj: Jž-2230/2017, od dana 17.09.2020. godine iz koje proizlazi: „S obzirom da se, dakle, radi o neograničeno otvorenom javnom mjestu, nije potrebno utvrđivati, a time ni obrazlagati, prisutnost javnosti, jer se to samo po sebi razumijeva. Stoga, u konkretnom slučaju, budući da je djelo počinjeno na neograničeno otvorenom javnom mjestu, za postojanje prekršaja za koji je žalitelj proglašen krivim, nije relevantno je li itko bio prisutan, nego je bitno da se radilo o ponašanju kojim se objektivno uznemiruje javnost.“

4. Već samim time što u konkretnom slučaju nije zadovoljena odlučna činjenica – „javnost mjesta“, nema govora da su u konkretnom slučaju ispunjena obilježja prekršaja koji se okrivljeniku stavlja na teret. Slijedom svega naprijed navedenog, u činjeničnom opisu djela prekršaja gdje se kao mjesto počinjenja prekršaja navodi dvorište obiteljske kuće, dakle na fiktivnom javnom mjestu gdje je potrebno utvrditi jesu li se posljedice radnje reflektirale u javnosti, sud smatra kako takvih posljedica nije bilo.

Imajući na umu da se prekršaj sastoji od četiri osnovna konstitutivna elementa i to radnja, kažnjivost, protupravnost i krivnja koje je potrebno utvrđivati u postupku navedenim redoslijedom, na način da nepostojanje prethodnog elementa isključuje utvrđivanje slijedećeg, to je evidentno da u ovom slučaju nije ispunjen niti jedan od potrebnih elemenata da bi se ponašanje okrivljenika cijenilo u smislu prekršaja. Jasno je kako se u ovom slučaju radi o nepotpuno i netočno utvrđenom činjeničnom stanju od strane ovlaštenog tužitelja prije podnošenja optužnog akta.

5. Nadalje, okrivljenik u potpunosti osporava sve navode iz predmetnog optužnog prijedloga. Na ročištu glavne rasprave održane dana 26. svibnja 2025. okrivljenik je u svojoj obrani naveo kako se ne osjeća krivim za prekršaj koji mu se stavlja na teret, te je u svojoj obrani naveo kako dana 27. listopada 2024. u večernjim satima nije bio u [adresa] kod svoga brata JA, te prema tome nije niti mogao udariti VA. Na upit suda zašto sada iskazuje drukčije nego kod policije, navodi da ga je policija saslušavala rano ujutro drugi dan i da im je isto rekao da ja nije bio kod svoga brata dan prije. Ne zna zašto su napisali da bi bio kod brata JA u [adresa]. Ne pije već više od dvije godine, liječi se od alkohola, te se toga pridržava. Inače poznaje CA, on živi u [adresa], zna ga iz viđenja, a sreće ga samo tu i tamo u gradu.

5.1. Okrivljenik je na ispitivanju kod tužitelja pri kojem je okrivljenik upoznat sa svim svojim zakonskim pravima, a koje ispitivanje je obavljeno 17. studeni 2024. godine, izjavio kako je dana 27. listopada 2024. u večernjim satima bio kod brata JA u [adresa] gdje je došao VA koji je bio jako pijan. Tu večer nije bilo nikakve vike i tuče niti je on udario CA. Ne pije već dvije godine i ne radi nikakve probleme.

6. U dokaznom postupku sud je proveo slijedeće dokaze, i to pročitani su obavijest iz čl. 109.a PZ-a (strana 4), zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola za svjedoka VA (strana 5), zapisnik o ispitivanju osumnjičenika s prijepisom (strana 6-10), zapisnik o ispitivanju svjedoka VA s prijepisom (strana 11-15), zapisnik o ispitivanju svjedoka JA s prijepisom (strana 16-20), izjava o odricanju prava na branitelja (strana 21), službena zabilješka (strana 23), potvrda iz prekršajne evidencije Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije (strana 24-27), te je saslušan svjedok JA.

7. Svjedok JA je iskazao kako se sjeća da je dana 27. listopada 2024, negdje kasno navečer došao kod njega u kuću VA. Njegova žena ga je istjerala jer je bio jako pijan, mrtav pijan. VA prvo nije htio otići, ali je onda kasnije otišao. Drugi dan ujutro došla je policija, te su ga pitali da li je UA udario CA, rekao im je da UA i nije bilo kod njega, da je VA bio kod njega, da je bio jako pijan i da ga je njegova žena istjerala iz kuće. Dakle, kod njega nije bilo nikakve vike niti svađe, ni u kući ni vani u dvorištu. Poznaje CA od prije, te zna da hoće zvati policiju i lažno prijavljivati.

8. Sud je pročitao iskaz svjedoka, oštećenika VA budući se isti nije odazvao pozivu suda te je isti u svojem iskazu naveo kako je dana 27. listopada 2024. oko 22:30 sati bio kod HA ili VA na pivi. Kod njega je bio i njegov brat UA koji ga je pitao da gdje mu je sin VA i nek se smiri, a nakon toga ga je udario šakom po licu. Nije se s njim svađao ni tukao, već je odmah otišao kući i nazvao policiju.

9. Iz službene zabilješke PP Koprivnica od 17. studeni 2024. proizlazi kako kod okrivljenika nije bilo moguće utvrditi koncentraciju alkohola jer isti nije zatečen, dok je kod svjedoka oštećenika VA utvrđena koncentracija alkohola od 2,17 g/kg, te isti nije zadobio vidljive tjelesne povrede niti je zatražio liječničku pomoć.

10. Sud je izvršio uvid u izvadak iz prekršajne evidencije za okrivljenika, te je utvrdio kako okrivljenik nije prekršajno kažnjavan za prekršaje narušavanja javnog reda i mira.

11. Na temelju provedenog dokaznog postupka, ovaj sud je okrivljenika oslobodio od optužbe.

12. Naime, kako je sud već naveo da u činjeničnom opisu prekršaja nedostaje odlučna činjenica „javnosti mjesta“, a niti iz iskaza svjedoka ne proizlazi gdje bi došlo do eventualnog počinjenja prekršaja, niti je utvrđena uznemirenost građana – javnosti, proizlazi kako se eventualna sporna inkriminacija nije dogodila na javnom mjestu kako je to predviđenom zakonskom odredbom.. Iz činjeničnog opisa proizlazi da bi se isto dogodilo u dvorištu obiteljske kuće, a da bi se djelo koje je izvršeno na određenom mjestu smatralo izvršenim na javnom mjestu, ovdje fiktivnom javnom mjestu, potrebno je da se takvim ponašanjem, odnosno tučnjavom, svađom, vikom ili na drugi način remeti javni red i mir koji bi se reflektirao u javnosti, a što nije obuhvaćeno optužnim prijedlogom.

13. Stoga je sud donio odluku, ne ulazeći u ispitivanje i dokazivanje da li je okrivljenik počinio prekršaj iz čl. 13. st. 1. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, na način da je istog oslobodio od optužbe, jer nije dokazano da bi okrivljenik počinio prekršaj na javnom mjestu čije počinjenje bi se reflektiralo u javnosti.

14. Izreka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 140. st. 2. PZ-a i troškovi padaju na teret proračunskih sredstava.

U Koprivnici 27. svibnja 2025.

Zapisničar:

Sudac:

Jadranka Topolovčan, v.r.

Dubravka Končar-Brodarić, v.r.

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude ima se pravo žalbe u roku od 8 (osam) dana od primitka iste, a koja se podnosi ovom sudu. Žalba se podnosi pismeno u 4 (četiri) istovjetna primjerka te ne podliježe pristojbi.

Dostaviti:

1. Okrivljeniku UA, [adresa]

2. Tužitelju, Policijska postaja Koprivnica

3. Za spis.