REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U MAKARSKOJ

STALNA SLUŽBA U IMOTSKOM

P-419/2024-24

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Makarskoj Stalna služba u Imotskom, po sucu Mariji Ćosić u pravnoj stvari tužitelja ČZ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnicima Marku Perkušiću i Mirku Perkušiću, odvjetnicima u Imotskom, Ante Starčevića 24, protiv tuženika; Republika Hrvatska, OIB:52634238587, zastupana po ODO u Splitu, Stalna Služba u Makarskoj, radi utvrđenja, nakon održane glavne rasprave 05. svibnja 2025., objave dana 27. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Utvrđuje se da je tužitelj ČZ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnik nekretnine označene kao d. č. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] u površini od 21944 m2, K. O. [katastarska općina], koja nekretnina je prikazana i označena točkama A-B-C-D-E-F-A skice vještaka Ante Kukavice od dana 04.12.2024. koja skica čini sastavni dio ove odluke slijedom čega je tužitelj ovlašten zatražiti uknjižbu prava vlasništva predmetne nekretnine na svoje ime u zemljišnoj knjizi kod nadležnog suda, sve uz izbris dosadašnje uknjižbe, a što su tuženici dužni trpjeti.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi navodi da je stvarni vlasnik i posjednik predmetnih nekretnina koje je stekao pravnim poslom usmenim darovanjem od svog oca uz predaju u posjed, a njegov otac nasljeđivanjem od pokojnog ČZ i diobom sa ostalim sunasljednicima. Tužitelj dalje navodi da preko 150 godina osobno i putem pravnih prednika uživa predmetnu nekretninu i da u tome nikada nisu bili ometani niti ograničavani, a nekretninu su koristili na način da su je obrađivali i ogradili, pa slijedom toga ima pravni interes uskladiti stvarno stanje sa zemljišnoknjižnim stanjem.

2.Tužena Republika Hrvatska u odgovoru na tužbu protivi se tužbi i tužbenom zahtjevu navodeći da tužitelj u tužbi ne navodi ime oca odnosno darovatelja i kada mu je nekretnina darovana, niti navodi kada su tužiteljevi prednici stupili u posjed predmetne nekretnine, kakva je bila kvaliteta posjeda, postoji li kontinuitet posjeda, je li vlast tužiteljevog prednika na predmetnoj nekretnini trajala kroz zakonom propisano vrijeme koje je moglo rezultirati stjecanjem vlasničkog prava makar iz osnova

2.

dosjelosti, jer iz rješenja o nasljeđivanju iza smrti djeda ČZ vidljivo je da predmetna nekretnina nije bila dio ostavine tog ostavitelja, pa tuženik osporava tužbene navode i osnovanost tužbenog zahtjeva, predlaže odbiti tužitelja s istim u cijelosti.

3.Sud je u dokaznom postupku pročitao rješenje o nasljeđivanju iza pok. ČZ sina SZ broj O-903/2021 od 27. siječnja 2022. (str.3 do 5), obavio očevid na licu mjesta dana 15. listopada 2024., pročitao nalaz i mišljenje vještaka Ante Kukavice od 04. prosinca 2024. (str. 24 do 69), pročitao prijepis kupoprodajnog ugovora od 23.05.1943. (str.76), saslušao svjedoke ČZ pok. ČZ - oca tužitelja, SZ pok. ČZ, DZ pok. NZ, ŽZ pok. NZ, ĐZ sina ŽZ i pročitao izjavu AZ (str.81).

4.Očevidom na licu mjesta utvrđeno je da je nekretnina položena istočno od zemljišta koje dijeli predmetnu nekretninu sa cestom, a radi se o nekretnini koja je kraški pašnjak pretežito obrastao bjelogoričnom šumom te je pretežito neprohodan uslijed postojanja te šume iz razloga jer ta šuma nije od davnina prorjeđivana, prostor koji je opisan nalazi se uz županijsku cestu, a zapadna međa predmetne nekretnine je nekretnina koja je u vlasništvu RH.

5.Svjedok ČZotac tužitelja, u svom iskazu navodi da njegov pok. djed SZ pok. ČZ je kupio predmetnu nekretninu a koju nekretninu je naslijedio njegov otac ČZ, da bi navedenu nekretninu nakon njegove smrti naslijedio on i darovao tužitelju. Svjedok navodi da uz navedenu nekretninu nekad je bio uski put koji se unatrag desetak godine proširio tako da su tim proširivanjem zahvatili i njihove nekretnine, a koji dio nekretnine mu nije niti plaćen niti je tražio da se plati. Svjedok također ističe da mu je poznato da se navedena nekretnina proteže od Piplica prema Poljicima i prema jugu do Rakina zida, a u odnosu na korištenje svjedok navodi da je najviše korištena za sječu šume, "manio" se grm te se sjekao "lišnjak" koji se najviše koristio kao hrana za ovce i koze, i da su njegovi prednici imali koze i ovce i vršili su ispašu na predmetnoj nekretnini. ČZ dalje navodi da vlasnici susjedno položenih nekretnina su većim dijelim fizičke osobe i da se ne sjeća da bi netko dolazio iz šumarije i nešto radio na ovom prostoru niti ometao njega i njegove prednike, i da se navedena nekretnina narodu zove "Livadina iza ceste", a položena je na širem lokalitetu koji se zove "Kosmetovica".Na upit zz tuženika, a nakon što je svjedok naveo da su njegovi prednici kupili samo dio nekretnine, navodi da se ne može sada izjasniti na koji način je stečen preostali dio nekretnine, samo da zna da su čitavu nekretninu koristili i u tome da nisu bili ometani i da mu je poznato da njegov djed SZ je također koristio predmetnu nekretninu i to početkom devetnaestog stoljeća. U odnosu na osobu KZ koji je upisan u posjedovnom listu broj 194 svjedok navodi da je to osoba koja živi u [adresa], ali da ga nije vidio unatrag 5 do 6 godina i da je bio dobar sa njegovim pok. ocem, i da je on zajedno sa svojim bratom i ocem dolazio na predmetnu nekretninu i na istoj sjekao šumu, kresao šumu i čuvao stoku, a da je njegov djed umro prije nego se on rodio 1969. g. i da se njegova nekretnina proteže do postojeće ceste i da u sredini predmetne nekretnine postoji dio koji je obradiv, i da su tu dolazili njegov brat i otac koji je umro unatrag 3 godine.

6.Svjedok SZ pok. ČZ - stric tužitelja, u svom iskazu navodi da njegov djed SZ rođen je 1906. ili 1907. godine, a umro je 1950.g. do 1952.g., i

3.

njegov otac ČZ je tada imao 11 godina i da mu je poznato da je jedan dio nekretnine kupio njegov djed SZ a jedan dio nekretnine je njihova starina, i da mu nije poznato od koga je kupio ali nekretnina nosi naziv "Livadina iza ceste". Svjedok dalje navodi da stara cesta koja je vodila iz Imotskog prema Zagvozdu se protezala od predmetne nekretnine cca.600 metara, s tim da nova cesta nije oduzela dio njihove predmetne nekretnine, i da na predmetnoj nekretnini najviše se sjekla šuma, grm i čuvale se ovce i koze, i nema obradive površine, te mu nije poznato da bi netko dolazio iz šumarije te ih ometao u tim radnjama. Svjedok navodi da je svoj dio nekretnine darovao tužitelju i da u blizini prema selu uz cestu ima još njihovih nekretnina, i da predmetna nekretnina od postojeće ceste je udaljena 50 do 60 metara te među predstavlja zid i proteže se prema vrhu do Rakića zida a da sa desne strane prema Zagvozdu se protežu nekretnine KZ, ŽZ i Č pok. S, a dio nekretnine koji se proteže od ceste do zida nakon kojeg se proteže naša nekretnina pripada obitelji ĐZ ŽZ, ĐZ NZ i NZ i da koliko mu je poznato prilikom probijanja ceste dobili su neku naknadu.

7.Svjedok DZ pok. NZ u svom iskazu navodi da od kada znam za sebe uvijek se govorilo da je predmetna nekretnina u vlasništvu prednika tužitelja, i da mu je to poznato jer se njegova nekretnina proteže preko puta ceste, i da mu je poznato da prednici tužitelja su tu čuvali stoku i sjekli drva, i da ih u tome nitko nije ometao.

8.Svjedok MZ pok. NZ u svom iskazu navodi da je njegova nekretnina položena sjeveroistočno prema Poljicima te da graniči sa predmetnom nekretninom između kojih postoji međa, a da mu je poznato da je predmetna nekretnina u posjedu i vlasništvu prednika tužitelja a koju su koristili najviše za sječu šume i da mu nije poznato da su ometani u tim radnjama. Nakon što je svjedoku predočena fotografija (str.28) isti je naveo da je on mejašnik sa sjeveroistočne strane između točaka A do točke B u čitavoj dužini, dok mejašnici između točke E i točke G su KZ, MZ i CZ, te da između navedenih mejašnika ne postoji nikakav spor.

9.Svjedok IZ sin ŽZ u cijelosti je potvrdio navode svjedoka MZ pok. NZ.

10.Svjedok AZ u ovjerenoj izjavi (str.81) navodi da mu je poznat predmet spora te da mu je poznato da nekretnina koja je prikazana na skici vještaka Ante Kukavice od 04.12.2024. i koja je omeđena točkama A-B-C-D-E-F-A je nekretnina u vlasništvu obitelji AZ, odnosno da je bila u vlasništvu pok. ČZ, tužiteljeva djeda kojega je osobno poznavao a koji je nekretninu naslijedio od svog oca i da mu je poznato da se ista nekretnina nalazila u posjedu pokojnog ČZ i njegove obitelji, i da je iste viđao na predmetnoj nekretnini i to kako čuvaju stoku i pilaju drva za potrebe ogrijeva, a da nekretnina njegove obitelji je položena neposredno uz predmetnu nekretninu i to baš između točaka E-G, a između kojih točaka su i postavljene kamene "kulice".

11.Nakon dostave nalaza i mišljenja vještaka tužitelj je uredio tužbeni zahtjev podneskom od 09. siječnja 2025. godine, koji je tužbeni zahtjev ovaj sud u cijelosti usvojio kao osnovanim.

12.Sud je u cijelosti prihvatio kao istinite iskaze naprijed navedenih svjedoka, koji u svojim iskazima potvrđuju navode tužitelja, odnosno da je dio nekretnine kupio prednik tužitelja VZ (ugovor str.74 do 76), dok dio predmetne

4.

nekretnine prema navodima strica tužitelja je starina njihove obitelji. Svi saslušani svjedoci navode da predmetna nekretnina je starina prednika tužitelja, da su istu koristili na način da su sjekli drva, "manili" grm, sjekli "lišnjak" koji se najviše koristio kao hrana za ovce i koze, a da su njihovi prednici imali koze i ovce te vršili ispašu. Svi svjedoci potvrđuju navode da je otac tužitelja predmetnu nekretninu naslijedio i da je istu darovao tužitelju te ga uveo u posjed.

13.Dakle, ocjena je ovog suda, da su pravni prednici tužitelja dosjelošću stekli vlasništvo na nekretnini koja je predmet ovog postupka, a koja je u zemljišnim knjigama, z.k. odjela ovog suda upisana kao vlasništvo Republike Hrvatske, budući da su se u njenom posjedu kao pošteni posjednici nalazili znatno ranije od 17.studenog 1959. godine, te su na taj način dosjelošću, temeljem članka 159 st.3. i 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN broj 91/96 i dr. -dalje ZOV), stekli vlasništvo na istoj, te je sud nesporno utvrdio da su prednici tužitelja stekli dosjelošću vlasništvo na predmetnoj nekretnini.

14.Naime, prema ustaljenoj sudskoj praksi, za stjecanje prava vlasništva nekretnina dosjelošću, sukladno pravnom shvaćanju ESLJP, nužna pretpostavka jest neprekinuti posjed određene kvalitete tužitelja ili njegovih pravnih prednika u propisanom trajanju, u koje se uračunava i posjed prije 08. studenog 1991. godine (i kada je riječ o nekretninama u društvenom vlasništvu), pod uvjetima da je stjecanje nastupilo prije ili za vrijeme važenja odredbe članka 388 st.4. ZOV ukinute odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-58/97 od 17. studenog 1999. godine i da se ne radi o nekretninama u odnosu na koje polažu pravo treće osobe (nacionaliziranim, konfisciranim i sl.), obzirom na stečena subjektivna građanska prava.

15.Kako je već navedeno, svi dokazi izvedeni tijekom postupka upućuju na zaključak da je tužitelj pošteni posjednik sporne nekretnine, da se on i njegovi pravni prednici u nesmetanom posjedu nekretnine nalaze znatno ranije od 17. studenog 1959. godine, te su stoga dosjelošću stekli vlasništvo u pogledu ove nekretnine, a koji zaključak proizlazi iz iskaza saslušanih svjedoka, te očevida na licu mjesta.

16.Slijedom navedenog, tužbeni zahtjev u cijelosti je usvojen kao osnovan, jer je očigledno da se zbog nesklada koji postoji između stvarnog vlasničkog stanja i zemljišnoknjižnih upisa, ova nekretnina u z.k.odjelu ovog suda pogrešno vodi upisana na imenu tuženika, iako je stvarni vlasnik baš tužitelj.

17.Kako stranke nisu popisale trošak o istome sud nije niti odlučivao.

U Imotskom 27. svibnja 2025.

S u d a c:

Marija Ćosić

5.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 dana na Županijski sud, a putem ovog suda.

DNA:

- pun. tužitelja Mirko Perkušić, odvjetnik u Imotskom,

- ODO u Splitu, Stalna služba u Makarskoj.