Republika Hrvatska
Općinski sud u Osijeku
Europske avenije 7
31000 Osijek
Poslovni broj: P-334/2021-31
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Osijeku, po sutkinji Kameliji Matijašević, u pravnoj stvari tužitelja OI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Radojici Vučkoviću, odvjetniku iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Radojica Vučković, Marko Cerovac iz Osijeka, protiv tuženika GI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 29. travnja 2025. u nazočnosti tužitelja i njegovog punomoćnika, te tuženika, uz javnu objavu dana 27. svibnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da je tuženik bez pravnog osnova bio u posjedu dijela nekretnine kč. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u naravi oranica Berak površine 8287 m² koja je u vlasništvu tužitelja i to u dijelu površine od cca 500 m² širine cca 5m uz među s česticom kč. br. [katastarska čestica] u vlasništvu tuženika, te uz cijelu dužinu od cca 100 m čestice kč. br [katastarska čestica] u vlasništvu tužitelja, te se nalaže tuženiku da ubuduće ne uznemirava tužitelja u ostvarivanju prava vlasništva na unaprijed opisanom dijelu nekretnine.
II. Nalaže se tuženiku GI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju OI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.953,67 eura (tisućudevetstopedesettrieurašezdesetsedamcenti) u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj je dana 19. ožujka 2021. podnio tužbu protiv tuženika s tužbenim zahtjevom koji glasi: I/ Nalaže se tuženiku da tužitelju preda - vrati u posjed dio nekretnine k. č. br. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], u naravi oranica Berak površine 8287 m2 i to dio u površini od cca 600 m2 , širine cca 6 m uz među s česticom k. č. br. [katastarska čestica] u vlasništvu tuženika, te uz cijelu dužinu od cca 100 m čestice k. č. br. [katastarska čestica] u vlasništvu tužitelja, te se nalaže se tuženiku da prestane uznemiravati tužitelja u ostvarivanju prava vlasništva na naprijed opisanom dijelu nekretnine. II/ Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnične troškove.
1.1. Tužitelj tužbu obrazlaže navodeći da je vlasnik nekretnine k. č. br. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u naravi oranica Berak površine 8287 m², dok je tuženik vlasnik susjedne nekretnine k. č. br. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], u naravi oranica Berak površine 8675 m². Navodi da tuženik neovlašteno koristi, odnosno obrađuje dio nekretnine u njegovom vlasništvu i to u nastavku svoje čestice k. č. br. [katastarska čestica] u širini od cca 6 m, te cijelom dužinom od cca 100 m čestice k. č. br. [katastarska čestica] u njegovom vlasništvu, dakle cca 600 m². Na opisani način, tuženik je povrijedio, oduzeo mu pravo vlasništva na dijelu nekretnine, tako da kao vlasnik ima pravo na zaštitu vlasništva, temeljem čl. 161. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, kao i pravo na zaštitu od uznemiravanja vlasništva sukladno čl. 167. cit. Zakona. Nadalje navodi da je vlasništvo predmetne nekretnine stekao na temelju Ugovora o kupoprodaji broj OV-7917/2020 od 25.07.2020. u dobroj vjeri i sukladno načelu povjerenja u zemljišne knjige, u kojima ne postoji bilo kakvo pravo upisano za korist tuženika, bilo pravo služnosti puta ili neko drugo pravo, te prilikom kupovine nekretnina, nije mogao znati da tuženik eventualno koristi neki dio kupljene nekretnine. Načelo povjerenja u zemljišne knjige se očituje u predmnjevi da zemljišne knjige odražavaju potpuno i istinito stanje u pogledu vlasništva, te svih drugih stvarnih prava vezanih za nekretninu. Povjerenje u potpunost se odražava na način da stjecatelj koji postupa u dobroj vjeri stječe nekretninu koja potpuno odražava stanje u pogledu prava vlasništva te stječe nekretninu slobodu od svih tereta i prava trećih koja tog časa nisu upisana u zemljišnu knjigu (čl.124. ZV-a). Navodi tuženika da bi tužitelju bilo poznato da je isti „u posjedu dijela nekretnine tužitelja – služnosti puta 70 godina“ nisu istiniti. Za naglasiti je da postoji i drugi put kojim tuženik može doći do svoje nekretnine i nije nužno da tuženik prolazi do svoje nekrenine preko njegove nekretnine. Ne postoji ustanovljena služnost puta tuženika, te ista nigdje nije upisana. Za istaknuti je da ne postoji institut dosjelost posjeda, već jedino dosjelost vlasništva nekretnine. Tuženik nikada nije stekao vlasništvo dijela nekretnine dosjelošću, niti je postavio takav zahtjev, pa su stoga takvi navodi tuženika neosnovani. Pored navedenog, posjed tuženika nije ni zakonit, ni istinit, a ni pošten, pa stoga nisu niti ispunjene pretpostavke za stjecanje vlasništva dosjelošću.
1.2. Tijekom postupka, na ročištu za glavnu raspravu od 29. travnja 2025. tužitelj uređuje tužbeni zahtjev, sukladno nalazu i mišljenju vještaka geodetske struke u odnosu na točnu površinu i širinu oduzetog posjeda njegove kčbr. [katastarska čestica] oranica Berak od 8287m² k. o. [katastarska općina].
1.3. Na istom ročištu od 29. travnja 2025. tužitelj navodi da je 10-tak dana prije održavanja ročišta, na spornom dijelu nekretnine u svom vlasništvu zasijao kukuruz, jer tuženik više ne koristi taj dio nekretnine, niti se služi prolazom kroz taj dio nekretnine, radi čega je izvršio preinaku tužbe sa tužbenim zathjevom na način da glasi kao pod I. izreke, a koju je preinaku sud rješenjem na istom ročištu dopustio sukladno čl. 190. st. st. 2. i 3., u vezi sčl. 191. st. 1. Zakon o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023.), jer je ista svrsishodna za konačno rješenje spora među strankama, obzirom da se postupak vodi od 19. ožujka 2021., te da je tuženik i nadalje ostao kod izjave da sporni dio nekretnine smatra da je u njegovom vlasništvu.
2. U odgovoru na tužbu od 03. svibnja 2021. tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu navodeći da zahtjev nije određen, pa stoga ni ovršiv, te da nije točno da neovlašteno koristi i uznemirava tužitelja kako isti navodi, jer je tužitelj tek nedavno stekao vlsništvo nekretnine 316 koju je kupio tek 25. srpnja 2020. od DI i MI. Navodi da je susjedna čestica kčbr. [katastarska čestica] u posjedu i vlasništvu njegove obitelji preko 70 godina, te su i on i njegovi prednici koristili pravo puta preko kčbr. [katastarska čestica] do poljskog puta-lenije zbog obrade svoje oranice, a nekretninu je kupio Mirko Đuričić 1950. i od tada prolazi preko nekretnine sada u vlasništvu tužitelja, a radi se o nekoliko desetaka metara prolaza traktorom sa ili bez prikolice ili sa ili bez traktorskih priključaka npr. plugom, drljačom, tanjuračom, prskalicom i sl. Navodi da je u posjedu dijela nekretnine tužitelja – služnosti puta 70 godina i ima pravo na posjed koji i sada drži, a što je tužitelju poznato da na njegovoj nekretnini postoji služnost puta tuženika.
3. U dokaznom postupku sud je izveo dokaze koje su stranke predložile, te je saslušao tužitelja, tuženika (list 89.-93.) i svjedoka ČI (list 46.-49.), izvršio uvid u izvadak iz zemljišne knjige (list 4.-5.), kopiju izvoda iz katastraskog plana (list 6. i 21.-24. spisa), obavio očevid na licu mjesta uz stalnog sudskog vještaka geodetske struke Ilije Romića, dipl. ing. geodezije (list 58.-61.), pročitao nalaz i mišljenje vještaka od 04. prosinca 2024. (list 64.-82.) i saslušao vještaka na ročištu za glavnu raspravu od 29. travnja 2025. (list 89.-93.).
3.1. Na ročištu za glavnu raspravu održanom dana 03. listopada 2024. tuženik je izjavio da odustaje od izvođenja dokaza saslušanjem svjedoka ŽI i CI.
4. Ocjenjujući svaki dokaz posebno, sve dokaze zajedno i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, temeljem odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku, a prema svom uvjerenju, sud je zaključio da je tužbeni zahtjev tužitelja nakon preinake osnovan u cijelosti.
5. Naime, stranke su dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, te je svaka stranka dužna iznijeti činjenice u predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika, sukladno odredbi čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku.
6. U smislu odredbe čl. 220. st. 1. Zakona o parničnom postupku, dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su odlučne za donošenje odluke, a prema st. 2. citiranog propisa, sud je taj koji odlučuje o tome koji će od predloženih dokaza izvesti, radi utvrđenja odlučnih činjenica.
7. Predmet spora je konačni zahtjev tužitelja da sud utvrdi da je tuženik bez pravnog osnova bio u posjedu dijela nekretnine u vlasništvu tužitelja i to kč. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u naravi oranica Berak od 8287m² i to u dijelu površine od cca 500 m² i širine cca 5m, uz među s kč. br. [katastarska čestica] u vlasništvu tuženika, te uz cijelu dužinu od cca 100m kč. br [katastarska čestica] u vlasništvu tužitelja, te da sud naloži tuženiku da ga ubuduće ne uznemirava u ostvarivanju prava vlasništva na opisanom dijelu nekretnine.
8. Između stranaka nije sporno:
- da je tužitelj vlasnik nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kčbr. [katastarska čestica] oranica Berak od 8287m²,
- da je tuženik vlasnik susjedne nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kčbr. [katastarska čestica] oranica Berak od 8675m².
9. Među strankama je sporno da li je tuženik bio bez pravnog osnova u posjedu dijela nekretnine u vlasništvu tužitelja (kč. br. [katastarska čestica], zk. ul [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], oranica Berak od 8287 m²) u dijelu površine od cca 500 m² i širine cca 5m uz među s kč. br. [katastarska čestica] u vlasništvu tuženika, te uz cijelu dužinu od cca 100m kč. br [katastarska čestica] u vlasništvu tužitelja, te da li je osnovan zahtjev tužitelja da sud naloži tuženiku da ga ubuduće ne uznemirava u ostvarivanju prava vlasništva na opisanom dijelu njegove nekretnine.
10. Iz iskaza tužitelja sa ročišta za glavnu raspravu od 29.04.2025. proizlazi da je predmetno zemljište kupio prije otprilike pet godina, koje je bilo zapušteno, te je isto raskrčio, poorao i tada su mu tuženik i njegov brat prijetili da je to njihovo zemljište u određenom dijelu, a nakon toga je i shvatio da isti koriste određeni dio kupljenog zemljišta, na način da ga obrađuju i koriste kao prolaz, a za što nije imao saznanja niti čovjek od kojeg je kupio to zemljište. Ističe da tuženik na svoj dio parcele može doći na dva načina kako je vještak naveo u svom nalazu. Napominje kada je kupio predmetno zemljište, raskrčio je leniju u širini od 8m i dužine od 105m, a koje su dimenzije njegove oranice i s kojom je lenijom tuženik mogao proći do svoje parcele, a što isti nije činio, već je prolazio kroz njegov dio zemljišta i taj dio i obrađivao, pa stoga više nije htio na svoj trošak krčiti navedenu leniju koju tuženik svejedno nije koristio za prolaz do svoje oranice. Pojašnjava da je to kraći put, kojim tuženik može doći do svoje parcele, a duži put kojim tuženik može doći do svoje parcele se proteže uz glavnu cestu i zakreće u određenom dijelu prema parceli tuženika, a koja dužina puta je otprilike 700 m, kako je vještak i naveo. Prije 10 dana je posadio kukuruz na sporni dio parcele u njegovom vlasništvu koji je do tada koristio tuženik, nakon čega tuženik više ne koristi taj dio njegovog zemljišta i nije vidio niti da tuženik više prolazi kroz taj dio njegove parcele.
11. Iz iskaza tuženika sa sa ročišta za glavnu raspravu od 29.04.2025. proizlazi da je vlasnik susjedne parcele sa tužiteljevom, te osporava da je spornih 4 do 5 metara vlasništvo tužitelja, jer je njegov otac kupio taj dio još 1950. godine od tadašnjih vlasnika. Navodi da je tijekom ovog postupka prestao koristiti tih spornih 4 do 5m zemljišta, za koje tužitelj tvrdi da su u njegovom vlasništvu, da je taj dio sada u posjedu tužitelja na kojem je isti zasijao kukuruz, dok on taj dio više ne koristi ni kao prolaz do svoje oranice. Nema namjeru više smetati tužitelja u posjedu tog spornog dijela, niti koristiti taj dio za prolaz do svoje oranice, ali i dalje smatra da je taj sporni dio u njegovom vlasništvu, ali se ne želi više dalje sporiti sa tužiteljem.
12. Iz iskaza saslušanog svjedoka ČI sa ročišta za glavnu raspravu od dana 03.10.2024. proizlazi da je brat od tuženika, a s tužiteljem nije u dobrim odnosima i ne razgovara s istim, a razlog je između ostalog i sukob oko predmetnog zemljišta. Napominje da njegov brat, ovdje tuženik, odnosno njihova obitelj, obrađuje oranicu Berak kč. br. [katastarska čestica] od 1950. godine i kako bi došli na njihovu oranicu, koriste "leniju", odnosno put, koji smatraju da je u vlasništvu njihove obitelji, a radi se o dijelu oranice koji pripada sukladno zemljišno knjižnom stanju tužitelju, ali oni taj dio obrađuju od 1950. godine i nikada nisu imali problema sa prethodnim vlasnicima tog zemljišta, sve dok isto nije oko 2020. godine kupio tužitelj. Stoga smatra da su taj dio oranice koji obrađuju i ta "lenija" u vlasništvu tuženika. Također navodi da je tužitelj nakon što je kupio oranicu kč. br. [katastarska čestica], traktorom uredio međe zemljište za koje smatra da je u njegovom vlasništvu, a čemu su se on i brat-tuženik, protivili, jer smatraju da je tužitelj ušao u njihov dio oranice, pa su ga upozoravali da mora izvesti geodeta, a što isti nije učinio, već su i tužitelj i tuženik privatno izvršili mjerenje svojih čestica, a ne putem geodeta, a iz tog mjerenja proizlazi da je sporni dio u vlasništvu tuženika. Pojašnjava da se taj sporni dio zemljišta nalazi u produžetku kč.br. koja je u vlasništvu tuženika, a taj dio zemljišta obrađuje tuženik i isti ne služi za pristup kč.br. u vlasništvu tuženika, već ga tuženik obrađuje, dok se "lenija" za pristup na tuženikovu česticu, nalazi ispred tog dijela koji je sporan koji obrađuje tuženik. Napominje da na drugi način tuženik ne može pristupiti na svoju kč.br. i smatra da je taj sporni dio za koji smatra da je u vlasništvu tuženika, na isti način uređen i u zemljišnim knjigama i u uredu za katastar.
12.1. Sud je iskaz svjedoka SI cijenio kao vjerodostojan u dijelu koji je sukladan priloženoj materijalnoj dokumentaciji i to izvatcima iz zemljišne knjige za predmetne nekretnine, kao i u dijelu u kojem navodi da njegov brat sporni dio koristi za put do svoje oranice i da obrađuje taj dio, što je sukladno iskazu stranaka, dok preostali dio u kojem navodi da je sporni dio u vlasništvu obitelji tuženika od 1950. nije cijenio kao vjerodostojan, jer taj dio iskaza nije potvrđen niti jednim provedenim dokazom u ovom postupku, a niti proizlazi iz priložene materijalne dokumentacije u spisu.
13. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka geodetske struke Ilije Romića, dipl. ing. geodezije, od dana 04.12.2024., sačinjenog nakon izvršenog očevida na licu mjesta, na temelju materijalne dokumentacije u spisu, dostupnih podataka u katastru i zemljišnoj knjizi, te izvršenim mjerenjem na licu mjesta, proizlazi da je na predmetnoj parceli oznake kčbr. [katastarska čestica] u naravi oranica Berak površine 8287m², u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (vlasništvo tužitelja) i parceli oznake kčbr. [katastarska čestica] oranica Berak od 8675 m² upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (u vlasništvu tuženika) zadnjom izmjerom od 1954. sporna površina definirana dijelom parcele kčbr. [katastarska čestica] u vlasništvu tužitelja (na skici mjerenja obilježenoj slovima A, B , C i D, a na terenu površinom koju koristi kao put za dolazak na svoju parcelu tuženik. Tuženik tvrdi da je taj dio parcele tužitelja, koristio već duži period za dolazak na svoju parcelu (kčbr. [katastarska čestica]) zbog obrade, pošto mu je inače za dolazak na parcelu, potreban puno duži put za dolazak na parcelu sa južne strane tj. sa udaljenijeg dijela parcele gledano sa ceste. Gledajući stanje grafičkog dijela katastarskog plana, tuženik mora preći veći put (gledano sa ceste koja prolazi uz parcelu tužitelja, a udaljena je cca 100m od tvrdog puta (ceste), koji tuženik za dolazak do svoje parcele sada koristi dio parcele tužitelja (u širini od cca 5,00m, na skici mjerenja između točaka A, B, C i D) umjesto poljskih puteva kčbr. [katastarska čestica] i kčbr. [katastarska čestica] ili preko kčbr. [katastarska čestica] i kčbr. [katastarska čestica] da bi došao do svoje parcele. Razlog tomu je i to što jedinica lokalne samouprave nije uredila put (kčbr. [katastarska čestica] ) koji se nalazi pored parcele tužitelja, gledano od ceste i koji je zarastao u šikaru, te nije prohodan u cijeloj duljini cca 530m (preko kčbr. [katastarska čestica] i kčbr. [katastarska čestica] u naravi putevi) nego mora preći udaljenost od cca 760m (preko kčbr. [katastarska čestica] i kčbr. [katastarska čestica] u naravi putevi) da bi došao na svoju parcelu. Sve navedene parcele vode se kao načinom uporabe put upisane u zkul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i u vlasništvu su Općine Šodolovci. Nakon pokazivanje i utvrđivanje međe između nekretnina tužitelja i tuženika, sporna površina iznosi cca 500 m², u naravi oranica u vlasništvu tužitelja, koju kao put za dolazak na svoju parcelu koristi tuženik, na skici mjerenja obilježena slovima A, B, C i D i nalazi se u dijelu parcele tuženika. Uz nalaz je vještak priložio skicu mjerenja, izvod iz katastarskog plana sa predmetnom česticom, vlasničke listove i preslika fotografije.
13.1. Na nalaz i mišljenje vještaka, tužitelj nije imao primjedbi, dok je tuženik na ročištu za glavnu raspravu od dana 29. travnja 2025. izjavio da ima primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka u dijelu u kojem navodi da on ima mogućnosti prolaza na svoju česticu i drugim putevima, osim prolazom preko dijela čestice u vlasništvu tužitelja i osporava da duži put do njegove čestice iznosi samo 700m, već da se radi o putu koji iznosi 4 do 6 km, kako bi došao do svoje parcele.
13.2. Na ročištu za glavnu raspravu od dana 29. travnja 2025. vještak je sukladno čl. 260. Zakona o parničnom postupku, usmeno iznio svoj nalaz i mišljenje, te se očitovao na primjedbe tuženika, navodeći da ostaje u cijelosti kod nalaza i mišljenja od dana 04. prosinca 2024. i pojašnjava da je očevidom na licu mjesta utvrdio da postoje parcele, koje su u naravi put i o kojima vodi brigu jedinica lokalne samouprave (Općina Šodolovci) i koja uređuje puteve u svojoj općini. U naravi postoje dva puta, kojima bi tuženik mogao doći na svoju parcelu, jedan je prohodan i on je duži i iznosi oko 700 metara, kojim bi tuženik trebao proći da dođe do svoje parcele, a postoji i kraći put do parcele tuženika, koji je u naravi zarastao i teže je s njim proći sa poljoprivrednim strojevima. Na primjedbu tuženika da taj duži put ne iznosi 700 metara, već oko 4 do 6 kilometara, vještak predočava tuženiku izvod iz katastarskog plana (na listu 68. spisa) na kojem je tuženik pokazao gdje se nalazi njegova čestica, a vještak je istome pokazao taj duži put koji iznosi ukupno 700 metara od magistralne ceste do čestice tuženika, na što je tuženik izjavio da ostaje kod primjedbe da taj put iznosi par kilometara.
13.3. Nalaz i mišljenje vještaka sud je prihvatio u cijelosti, jer je vještak na stručan i pregledan način (skica mjerenja, izvod iz katastraskog plana na listu 67.-68. spisa), nakon izvršenog očevida i mjerenja na licu mjesta, na temelju materijalne dokumentacije u spisu, te dostupnih podataka u katastru i zemljišnoj knjizi, u skladu s pravilima nauke i vještine, sačinio stručan nalaz i mišljenje, odgovorio na primjedbe tuženika i svoje odgovore potkrijepio pojašnjenjem sporne duljine dužeg puta na Izvodu iz katastraskog plana na listu 68. spisa, koji je sastavni dio nalaza i mišljenja. Zbog navedenog, prigovori tuženika nisu mogli dovesti u sumnju stručnost i objektivnost nalaza i mišljenja vještaka.
14. Ostale izvedene dokaze - priloženu materijalnu dokumentaciju, sud nije posebno obrazlagao, jer je istu vještak uzeo u obzir prilikom izrade nalaza i mišljenja.
15. Temeljem odredbe čl. 161. st. 1. i 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/1996., 68/1998., 137/1999., 22/2000., 73/2000., 129/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 143/2012., 152/2014., 81/2015. i 94/2017.) vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari. Vlasnikovo pravo iz stavka 1. ovoga članka ne zastarijeva, ako zakonom nije što drugo.
16. Temeljem odredbe čl. 162. st. 1. i 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom ostvario svoje pravo da od osobe koja posjeduje njegovu stvar zahtijeva da mu ona preda svoj posjed te stvari, vlasnik mora dokazati da je stvar koju zahtijeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovu posjedu. Vlasnik mora stvar koju zahtijeva opisati po njezinim osobinama koje je razlikuju od istovrsnih stvari, pa ne može zahtijevati stvari kao što su gotov novac pomiješan s drugim gotovim novcem, vrijednosne papire na donositelja pomiješane s istovrsnima, ako ne postoje okolnosti iz kojih tužitelj ipak može dokazati svoje pravo vlasništva i iz kojih je tuženik morao znati da tu stvar ne smije prisvojiti.
17. Temeljem odredbe čl. 167. st. 1. i 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, ako treća osoba bespravno uznemirava vlasnika na drugi način, a ne oduzimanjem stvari, vlasnik može i putem suda zahtijevati da to uznemiravanje prestane. Da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom vlasnik ostvario svoje pravo iz stavka 1. ovoga članka, vlasnik mora dokazati da je stvar njegovo vlasništvo i da ga druga osoba uznemirava u izvršavanju njegovih ovlasti u pogledu te stvari; ako ta osoba tvrdi da ima pravo poduzimati ono što uznemirava vlasnika stvari, na njoj je da to dokaže.
18. Temeljem odredbe čl. 124. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, stjecatelj koji je, postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige, u dobroj vjeri stekao pravo vlasništva neke nekretnine, stekao je tu nekretninu kao da na njoj ne postoje tuđa prava, tereti ni ograničenja koja u tom trenutku nisu bila upisana, niti je iz zemljišnih knjiga bilo vidljivo da je zatražen njihov upis. Stjecatelj koji je, makar i postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige, stjecao u dobroj vjeri, ne uživa zaštitu povjerenja u potpunost iz stavka 1. ovoga članka glede onih prava, tereta i ograničenja koji postoje na temelju zakona, a ne upisuju se u zemljišnu knjigu.
19. Temeljem odredbe čl. 230. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, pravo stvarnih služnosti koje je na teret neke nekretnine osnovano na temelju zakona, ali nije upisano u zemljišnu knjigu, ne može se, niti kad je utvrđeno odlukom suda, suprotstaviti pravu onoga koji je postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige u dobroj vjeri upisao svoje pravo na nekretnini dok još nije bilo upisano to pravo služnosti koje je osnovano na temelju zakona.
20. Slijedom navedenog, sud je na temelju geodetskog vještačenja, kao i iskaza stranaka i svjedoka ČI, utvrdio da je tuženik bez pravnog osnova bio u posjedu dijela nekretnine u vlasništvu tužitelja kčbr. [katastarska čestica]. oranica Berak od 8287m² k. o. [katastarska općina] i to u dijelu površine kako je vještak utvrdio u svom nalazu i mišljenju, od cca 500m² širine cca 5m uz među s kč. br. [katastarska čestica] u vlasništvu tuženika i uz cijelu dužinu od cca 100m kč. br. [katastarska čestica] u vlasništvu tužitelja, na način da je taj dio koristio kao prolaz do svoje oranice, a također i na način da je taj dio obrađivao, kako je sam naveo u svom iskazu i kako to proizlazi i iz iskaza svjedoka KI, brata od tuženika. Također je sud utvrdio da postoje dva puta kojim tuženik može doći do svoje oranice, osim prelazeći preko spornog zemljišta tužitelja i to kako je utvrdio vještak, jedan je put prohodan i duži, te iznosi oko 700 metara, a drugi put je kraći i zarastao, pa je tim putem teže proći s poljoprivrednim strojevima. Svoje tvrdnje da je spornio dio nekretnine koji je u vlasništvu tužitelja u stvari u vlasništvu tuženika i njegove obitelji još od 1950., odnosno da imaju pravo prolaza kroz dio nekretnine tužitelja, tuženik sukladno čl. 219. i čl. 7. Zakona o parničnom postupku, nije ničim dokazao, a niti je pravo služnosti puta na tužiteljevoj nekretnini, a niti bilo kakvo drugo pravo upisano u zemljišnim knjigama u korist tuženika.
21. Kako je tijekom postupka nesporno utvrđeno da je tuženik tijekom ove parnice napustio posjed dijela nekretnina u vlasništvu tužitelja, ali kako i dalje tvrdi da je taj sporni dio njegovo vlasništvo, sud je udovoljio preinačenom zahtjevu tužitelja i utvrdio da je tuženik bio bez pravnog osnova u posjedu tog dijela nekretnina i naložio tuženiku da tužitelja ubuduće ne uznemirava u ostvarivanju prava vlasništva na njegovim nekretninama, kako je odlučeno kao u izreci pod I.
22. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku, prema kojoj stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka.
23. Zahtjev tužitelja za naknadom troška od 1.953,67 eura, osnovan je u cijelosti i sastoji se od troška zastupanja po punomoćniku odvjetniku na ime sastava tužbe od 200,00 eura (Tbr. 7.t.1.), podneska od 26.10.2022. od 200,00 eura (Tbr. 8.t.1.), te zastupanja na pripremnom ročištu dana 21.10.2022. od 200,00 eura (Tbr. 9.t.1.), na ročištu za glavnu raspravu od dana 25.01.2023. od 100,00 eura (Tbr. 9.t. 2.), na ročištu na licu mjesta od 28.10.2025. od 200,00 eura (Tbr. 9.t.7.) i na ročištu za glavnu raspravu od 29.04.2025. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 9.t.1.), a što sa obračunatim PDV-om od 275,00 eura (Tbr. 46.), troškom vještačenja i izlaska suda na očevid od 472,48 eura i sudskom pristojbom na tužbu i presudu od ukupno 106,19 eura, iznosi 1.953,67 eura i u skladu je s navedenim tarifnim brojevima, u vezi s Tbr. 52. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023.), te čl. 151., čl. 155. i čl. 164. st. 1. – 4. Zakona o parničnom postupku, radi čega je odlučeno kao pod II. izreke.
U Osijeku, 27. svibnja 2025.
Sutkinja
Kamelija Matijašević
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude koja se stranci koja je pristupila na ročište za objavu presude uručuje i time se dostava smatra izvršenom (čl. 335. st. 8. Zakona o parničnom postupku).
Za stranku koja nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište za objavu presude (čl. 335 st. 9. Zakona o parničnom postupku). Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi. U slučaju iz čl. 335. st. 9. Zakona o parničnom postupku, sud će istaknuti presudu na internetskoj stranici e-Oglasna ploča sudova, gdje presuda mora biti istaknuta 8 dana, računajući od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.
Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje sud će presudu dostaviti prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena, te joj rok za izjavljivanje žalbe teče od dana dostave presude (čl. 335. st. 11. Zakona o parničnom postupku). O žalbi odlučuje županijski sud.
Dostaviti:
1.Punomoćniku tužitelja
2.Tuženiku
