REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8

Poslovni broj: Us I-4267/2023-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji Lidiji Prica, uz sudjelovanje zapisničarke Gordane Katarine Ronyi, u upravnom sporu tužiteljice ĐH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenica ABC, odvjetnica u ABC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, ABC, [adresa], ..., radi poreza na dohodak, 27. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-410-18/20- 01/116, URBROJ: 513-04-23-2 od 17. srpnja 2022.

II. Poništava se rješenje Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, Ispostave Novi Zagreb, KLASA: UP/I-410-23/2017- 02/120884, URBROJ: 513-07-01-06-2019-03 od 29. studenoga 2019.

III. Nalaže se Ministarstvu financija Republike Hrvatske, ..., da tužiteljici isplati iznos od 3.297,56 eura (tri tisuće dvjesto devedeset sedam eura i pedeset šest centi) u roku od 60 dana od dostave pravomoćne presude, sa zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 7. kolovoza 2019. do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

IV. Odbija se tužbeni zahtjev u preostalom dijelu, kojim tužiteljica potražuje zatezne kamate na iznos od 3.297,56 eura za razdoblje od 23. kolovoza 2017. do 6. kolovoza 2019.

V. Nalaže se Ministarstvu financija Republike Hrvatske, ..., da u roku od 60 dana od dostave pravomoćne presude nadoknadi tužiteljici trošak upravnog spora u iznosu od 3.750,00 EUR (tri tisuće sedamsto pedeset eura), sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, ako tuženik ne podmiri trošak u ostavljenom roku.

VI. U preostalom dijelu zahtjev tužiteljice za naknadom troškova upravnog spora se odbija.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika, KLASA: UP/II-410-18/20-01/116, URBROJ: 513-04-23-2 od 17. srpnja 2022., odbijena je žalba tužiteljice protiv rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, KLASA: UP/I-410- 23/2017-02/120884, URBROJ: 513-07-01-06-2019-03 od 29. studenoga 2019., kojim je odbijen kao neosnovan zahtjev tužiteljice za obnovu postupka utvrđivanja poreza na dohodak za 2016. godinu.

2. Tužiteljica u tužbi ističe da spisu prileži specifikacija Fine u predmetu Ovr- 279/17 o izvršenoj naplati naknade plaća i pripadajućih poreza i prireza, na ime dosuđenih plaća tužiteljici po presudi OGS u Zagrebu posl.br. Pr-2666/09, iz koje je nesporno da je na ime poreza i prireza na dohodak, i to dosuđenih neisplaćenih plaća tužiteljice koje se odnose na razdoblje od 2009. do 2015. g., zaprimljen iznos od ukupno 59.489,45 Kn (ukupno 62.648,29 kn s ostvarenim dohotkom u 2016. g.). Upravna tijela tužiteljici odriču pravo na ispravak porezne prijave za 2016. g. u kojoj su ta primanja evidentirana u iznosu od 34.662,04 kn (ukupno 37.802,86 kn s dohotkom za 2016. g.), iz razloga što se u JOPPD obrascu navodi potonji iznos kao iznos uplate poreza i prireza na dohodak, čime je tužiteljica ostvarila pravo na povrat više uplaćenih sredstava od 24.845,43 kn, suprotno obračunu tuženika za ostvareni dohodak i plaćeni porez i prirez na dohodak tužiteljice u 2016. g., radi čega je od strane tužiteljice i zatražen ispravak obračuna poreza i prireza na dohodak za 2016. g. i obnova postupka utvrđenja P/P poreza i prireza na dohodak za 2016. g., koje prijedloge su upravna tijela neosnovano odbila usprkos dokazima i činjenicama priležećim spisu, iz kojih je nesporno koliki iznos je porezno tijelo ostvarilo na ime uplata poreza i prireza na dohodak tužiteljice u 2016. g. (62.648,29 kn) i koji iznos se razlikuje od iznosa navedenog u obračunu tuženika koji isti vrši po službenoj dužnosti (37.802,86 kn), čime evidentno navedeni obračun Porezne uprave ne odgovara stvarno izvršenim uplatama u ime tužiteljice tijekom 2016.g.

2.1. Tužiteljica tvrdi da su izreke osporavanog i prvostupanjskog rješenja suprotne dokumentaciji spisa i odredbama čl. 15. st. 3. Zakona o porezu na dohodak (Narodne novine broj 177/04 do 143/14) i čl. 17. st. 3. Pravilnika o porezu na dohodak (Narodne novine broj 95/05 do 157/14), prema kojima obveze poreza i prireza na dohodak dospijevaju na naplatu trenutkom plaćanja, iz čega je razvidno da je porez i prirez na dohodak tužiteljice ostvaren u razdoblju od 2009. do 2015. g., koji je isplaćen u 2016. g., dospio na naplatu časom isplate. Radi toga su kamate neosnovano naplaćene u korist tuženika, čime je porezno tijelo ostvarilo nepripadnu imovinsku korist od 26.211,77 kn nesporno više uplaćenih sredstava na ime poreza i prireza na dohodak tužiteljice, koju je isto bilo dužno vratiti tužiteljici prilikom obračuna više uplaćenih sredstava poreza i prireza na dohodak u 2016. g., što je isto propustilo učiniti, pravdajući to iznosima uplata iskazanim na JOPPD obrascu prilikom obračuna plaća (koji ne sadrži isplaćene kamate prihodovane u korist tuženika), u cijelosti zanemarujući pri tome stvarne iznose ostvarene naplate po osnovi poreza i prireza na dohodak, koji sukladno presudi Pr-2666/09 i izvršenim obračunima Porezne uprave pripadaju tužiteljici.

2.2. Tužiteljica radi razjašnjenja navodi da je u prvostupanjskom rješenju kao nesporno utvrđeno da je temeljem presude posl.br. Pr-2666/09 uplaćen na ime poreza i prireza na dohodak za tužiteljicu ukupni iznos od 59.489,45 kn za dohotke od 2009. do 2015. g., ali porezno tijelo istoj odriče pravo na ispravak porezne prijave za 2016. g. u kojoj su ta primanja evidentirana u iznosu od 34.662,04 kn iz razloga što se u JOPPD obrascu navodi taj iznos kao iznos uplate. Ističe da se kamata ne odnosi na porez na dohodak i prirez porezu u bruto plaći, jer se u smislu čl. 15. st. 3. Zakona o porezu na dohodak i čl. 17. st. 3. Pravilnika o porezu na dohodak zatezne kamate koje se na zastarjele isplate plaća isplaćuju po sudskoj presudi ne smatraju dohotkom i ne podliježu oporezivanju odnosno da ista kamata sukladno citiranim zakonskim odredbama ne pripada tuženiku niti isti ima pravo na naplatu iste, a što je nesporno i iz sadržaja presude Pr-237/17 koja prileži spisu. Iz navedenog proizlazi da bruto plaća, odnosno naknada plaće koja se isplaćuje po sudskoj presudi, sve do trenutka isplate u odnosu na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak nije u potpunosti dospjela na naplatu, odnosno da u tom slučaju porez na dohodak i prirez porezu na dohodak dospijevaju na naplatu tek isplatom same plaće. Stoga je, po mišljenju tužiteljice, potpuno irelevantno što je prikazano u JOPPD obrascu kao iznos plaćanja po obvezama poreza i prireza na dohodak koje obveze dospijevaju časom plaćanja, jer je iz predmeta spisa i evidencija tuženika po prometima po žiro-računu nesporno da je na ime poreza i prireza na dohodak uplaćen stvarni iznos od 59.489,45 kn, dok Poreznoj upravi temeljem citiranih odredbi pripada iznos naplate od 34.644,02 kn sukladno odredbama čl. 15. st. 3. Zakona i čl. 17. st. 3. Pravilnika i koji iznos ne predstavlja stvarno uplaćeni iznos na račun poreza i prireza na dohodak tužiteljice. Naime, iz specifikacije izvršenja osnove za plaćanje Ovr-279/17 nesporno je da je tuženik na ime poreza i prireza tužiteljice naplatio iznos od 59.489,45 kn, a ne iznos od 34.644,02 kn koji iznos je iskazao kao plaćeni porez i prirez u iznosu od ukupno 37.802,86 Kn (34.644,02 kn obračunatog poreza i prireza na dohodak po presudi Pr- 2666/09 + 3.158,84 kn po osnovi rada i ostvarenog dohotka u 2016. g.), radi čega obračun poreza i prireza na dohodak za 2016. godinu nije pravilno proveden na teret tužiteljice.

2.3. Tužiteljica predlaže poništiti osporeno i prvostupanjsko rješenje, utvrditi da je na ime poreza i prireza na dohodak tužiteljice za razdoblje od 1. siječnja 2007. do 31. prosinca 2016. tuženiku uplaćen ukupni iznos od 62.648,29 kn umjesto iskazanog iznosa od 37.802,86 kn, slijedom čega je tužiteljici dana 23. kolovoza 2017. godine na ime stvarno uplaćenih sredstava poreza i prireza na dohodak pripadalo i pravo na povrat iznosa preplate poreza i prireza na dohodak od 3.297,56 eur/24.845,43 kn za 2007. do 2015. g. te naložiti tuženiku da tužiteljici isplati navedeni iznos sa zakonskim zateznim kamatama obračunatim od 23. kolovoza 2017. do isplate. Potražuje trošak spora sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod razloga navedenih u obrazloženju osporenog rješenja i predlaže sudu da odbije tužbeni zahtjev.

4. Tužbeni zahtjev je osnovan, osim u dijelu koji se odnosi na tijek zatezne kamate na iznos od 3.297,56 eura za razdoblje od 23. kolovoza 2017. do 6. kolovoza 2019.

5. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u sudski spis i spis tuženika dostavljen uz odgovor na tužbu.

6. Sud je raspravu 13. svibnja 2025. proveo u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, koji izostanak nije opravdao, na temelju članka 91. stavka 3. u vezi članka 89. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 36/24, dalje ZUS). Tužiteljica je na raspravi, opreza radi, predložila provođenje financijskog vještačenja, koji dokazni prijedlog je sud odbio kao nepotreban, jer plaćeni iznosi nisu sporni i razvidni su iz specifikacije Fine u predmetu Ovr-279/17 te prvostupanjskog rješenja, kao što tužiteljica i navodi u tužbi te podnesku od 29. studenoga 2023. Tužiteljica je istaknula da se radi o prisilno naplaćenim plaćama za razdoblje od 2007. do 2015. godine te obrazložila da je od poslodavca prisilno naplaćen iznos dužnih poreza i prireza, koji dospijevaju u trenutku isplate plaće, slijedom čega Porezna uprava nema pravo na zatezne kamate koje su također naplaćene od poslodavca.

7. Iz spisa predmeta je razvidno da je tužiteljica 23. srpnja 2019. podnijela zahtjev za ispravak obračuna povrata poreza i prireza po godišnjoj prijavi. U zahtjevu navodi kako je iz izdane potvrde o visini dohotka i primitaka od 18. srpnja 2019. razvidno da je porezno tijelo u 2016. godini evidentiralo dohodak od 272.563,47 kn te porez i prirez od 37.802,86 kn, temeljem čega je tužiteljici izvršen povrat poreza i prireza za navedenu godinu od 1.366,34 kn. Nadalje ističe kako je iz specifikacije osnove za plaćanje u predmetu Ovr-279/17 razvidno da je Porezna uprava na ime poreza i prireza naplatila iznos od 59.489,45 kn, a ne iznos od 34.644,02 kn koji je iskazan kao plaćeni porez i prirez po presudi Pr-2666/09. Stoga tužiteljica traži da se izvrši ispravak evidencije o visini primitaka tužiteljice u 2016. godini na način da se evidentira stvarno uplaćeni porez i prirez, čime razlika za povrat po godišnjoj prijavi za 2016. godinu iznosi 24.845,43 kn više nego što joj je isplaćeno po osnovi povrata te potražuje isplatu navedene razlike sa zateznim kamatama obračunatim od dana izvršenog povrata do isplate.

8. Prvostupanjsko tijelo je navedeni zahtjev shvatilo kao prijedlog za obnovu postupka utvrđivanja poreza na dohodak za 2016. godinu, koji postupak je okončan privremenim poreznim rješenjem KLASA: UP/I-410-23/2017-120884, URBROJ: 513- 07-24-10-2017-01 od 29. svibnja 2017., kojim je tužiteljici je za 2016. godinu utvrđen ukupni dohodak odnosno dohodak po osnovi nesamostalnog rada od isplatitelja HP- Hrvatska pošta d. d. u iznosu od 43.858,62 kuna, godišnji osobni odbitak u iznosu od 31.200,00 kuna, porezna osnovica u iznosu od 12.658,62 kuna, godišnja obveza poreza i prireza u iznosu od 1.792,46 kuna, ukupno uplaćeni predujam poreza i prireza u iznosu od 3.158,80 kuna te razlika poreza i prireza za povrat u iznosu od 1.366,34 kuna, a povrat je izvršen 23. kolovoza 2017. na tekući račun tužiteljice.

9. Budući da se u ovom predmetu radi dohotku od nesamostalnog rada za razdoblje od 2007. do 2015. godine, čija naplata je izvršena u predmetu Ovr-279/17 dana 15. svibnja 2017. godine, sukladno presudi Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj: Pr-2666/09-80 od 29. travnja 2015., koja je postala pravomoćna 6. rujna 2016., ovaj sud je stava da se ne može raditi o obnovi postupka utvrđivanja poreza na dohodak za 2016. godinu, već eventualno za razdoblje od 2007. do 2015. godine na koje se isplaćene naknade plaće odnose.

10. Iz Specifikacije izvršenja osnove za plaćanje OVR-279/17-1 od 15. svibnja 2017., je razvidno da je po osnovi poreza i prireza porezu na dohodak za tužiteljicu od poslodavca naplaćen iznos od 59.489,45 kn, od čega glavnica iznosi 34.644,02 kn, a kamata 24.845,43 kn, kako navodi i porezno tijelo u prvostupanjskom rješenju. Sukladno rekapitulaciji obračuna poreza i prireza na plaće za razdoblje od 1. siječnja 2007. do 31. siječnja 2015., koju je izdalo porezno tijelo na zahtjev ovrhovoditelja, obveza poreza i prireza za navedeno razdoblje iznosi 34.644,06 kn. Uvidom u službene podatke kojima raspolaže Porezna uprava utvrđeno je da je isplatitelj Fliba d.o.o. u skladu s navedenom rekapitulacijom dostavio izvješće o primicima, porezu na dohodak i prirezu te doprinosima za obvezna osiguranja na dan 27. listopada 2016. godine na obrascu JOPPD koji sadrži podatke o isplaćenim zaostalim plaćama od 1. siječnja 2007. do 31. siječnja 2015. u skladu s navedenim obračunom.

11. Tužiteljica ističe kako obveza plaćanja poreza i prireza porezu na dohodak dospijeva na naplatu danom isplate plaće, sukladno čl. 15. st. 3. Zakona o porezu na dohodak i čl. 17. st. 3. Pravilnika o porezu na dohodak, radi čega se na iste iznose ne obračunavaju i ne naplaćuju zatezne kamate. Sukladno navedenom, tužiteljica navodi da je Porezna uprava stekla bez osnove iznos od 24.845,43 kn, na koji po zakonu nema pravo i koji iznos smatra da je trebao biti iskazan kao uplaćeni iznos poreza i prireza na dohodak u prijavi obračuna poreza i prireza na dohodak tužiteljice za 2016. godinu. Tužiteljica zaključuje da je u njeno ime isplaćeno poreza i prireza na dohodak 24.845,43 kn, koji iznos se odnosi na neosnovano plaćene zatezne kamate za porez i prirez na dohodak, zbog čega potražuje povrat navedenog iznosa.

12. Sukladno članku 15. stavku 3. Zakona o porezu na dohodak (Narodne novine br. 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 144/12, 43/13, 120/13, 125/13, 148/13, 83/14, 143/14, dalje Zakon) ako poslodavac i isplatitelj primitka, odnosno plaće i mirovine iz članka 14. ovoga Zakona isplaćuje radniku i fizičkim osobama te umirovljenicima plaću ili mirovinu po sudskoj presudi, propisane zatezne kamate isplaćene po toj osnovi ne smatraju se primitkom od nesamostalnog rada i ne podliježu oporezivanju.

12.1. Prema članku 17. stavku 3. Pravilnika o porezu na dohodak (Narodne novine br. 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 2/09, 9/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13, 160/13, 157/14, dalje Pravilnik) primicima po osnovi nesamostalnog rada ne smatraju se iznosi zatezne kamate isplaćene po osnovi plaće ili mirovine koje poslodavac i isplatitelj primitka odnosno plaće i mirovine iz članka 14. Zakona isplaćuje radniku i fizičkim osobama te umirovljenicima po sudskoj presudi.

13. Člankom 45. stavkom 2. Zakona propisano je da se predujam poreza na dohodak od nesamostalnog rada obračunava, obustavlja i uplaćuje prilikom svake isplate prema propisima koji važe na dan isplate.

13.1. Prema članku 61. stavku 10. Pravilnika iznimno od članka 45. stavka 2. Zakona i stavka 9. ovoga članka, predujam poreza na dohodak od nesamostalnog rada po osnovi primitka (plaće) iz članka 14. stavka 1. Zakona, ostvarenog u proteklim poreznim razdobljima, a koji se isplaćuje po sudskoj presudi prema članku 433.a Zakona o parničnom postupku, nagodbi u tijeku sudskog postupka, nagodbi sklopljenoj sa nadležnim državnim odvjetništvom u postupcima za mirno rješenje spora ili nagodbi sklopljenoj u postupku mirenja u individualnim radnim sporovima prema Zakonu o mirenju, obračunava, obustavlja i uplaćuje isplatitelj primitka prema propisima koji su važili na dan kada je isplata trebala biti obavljena, pod uvjetom da utuženi iznos primitka (plaće) odnosno iznos primitka utvrđen nagodbom sadrži iznos doprinosa za obvezna osiguranja iz primitka prema posebnim propisima, porez na dohodak i prirez porezu na dohodak. Ako se isplata provede u ovršnom postupku na način da je poreznom obvezniku isplaćen ukupan primitak, porezni obveznik obvezan je uplatiti porez na dohodak i prirez porezu na dohodak.

14. Prema sudskoj praksi uspostavljenoj u radnim sporovima, s obzirom da dospijeće poreza na dohodak nije propisano, isplata tog poreza ne može pasti u zakašnjenje, a posljedica je da se na račune propisane za uplatu poreza i prireza ne može isplatiti zakonska zatezna kamata na tu tražbinu (npr. presude Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj: Gž-5984/14-2 od 1. prosinca 2015., Županijskog suda u Rijeci poslovni broj: Gž R-32/2021-3 od 5. svibnja 2021. i poslovni broj: Gž R 440/2018- 2 od 21. travnja 2020.).

14.1. Županijski sudovi obrazlažu da zakonske zatezne kamate koje se na zakašnjele isplate plaće isplaćuju po sudskoj presudi, nisu dohodak i ne podliježu oporezivanju, slijedom čega proizlazi da sama bruto plaća koja se isplaćuje radniku temeljem sudske presude do trenutka isplate, u odnosu na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak nije dospjela te stoga porez na dohodak i prirez poreza na dohodak dospijevaju na naplatu tek isplatom plaće. To zato jer se bruto plaća sastoji od neto plaće te doprinosa, poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, a sukladno odredbi čl. 15. st. 3. Zakona o porezu na dohodak i čl. 17. st. 3. Pravilnika o porezu na dohodak zatezne kamate koje se na zakašnjele isplate plaće isplaćuju po sudskoj presudi ne smatraju se dohotkom i ne podliježu oporezivanju, slijedom čega proizlazi da bruto plaća koja se isplaćuje po sudskoj presudi do trenutka isplate u odnosu na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak nije u potpunosti dospjela, pa porez na dohodak i prirez poreza na dohodak dospijevaju na naplatu isplatom plaće. Zatezna kamata po svojoj naravi je sankcija za zakašnjenje u ispunjenju određene novčane obveze, sve u smislu odredbe čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, što znači da vjerovnik ima pravo potraživati zateznu kamatu na pripadajuću mu novčanu obvezu od dužnika tek nakon što je ova dospjela. U situaciji kao što je konkretna, kada dakle, obveza tuženika kao dužnika da isplati porez i prirez na porez na dohodak na plaću tužiteljici dospijeva tek trenutkom isplate tog iznosa, to tuženik nije došao u zakašnjenje s ispunjenjem te novčane obveze, zbog čega tužiteljica ne može osnovano zahtijevati zateznu kamatu na taj iznos, a koji čini dio bruto plaće tužiteljice, isto tako otpremnine i naknade za godišnji odmor.

15. Naime, budući da se prema citiranim odredbama Zakona i Pravilnika predujam poreza na dohodak od nesamostalnog rada obračunava, obustavlja i uplaćuje prilikom svake isplate plaće, to u radnim sporovima kada radnik potražuje od poslodavca isplatu plaće u bruto iznosu, zatezne kamate se mogu dosuditi samo na neto iznos plaće (koja dospijeva određenog dana u mjesecu za prethodni mjesec) i obvezne doprinose (doprinosi prema plaći ili prema dijelu plaće koja se ne isplati do posljednjeg dana u mjesecu za prethodni mjesec moraju se obračunati i dospijevaju na naplatu do posljednjeg dana u mjesecu za prethodni mjesec – čl. 24. st. 2. Zakona o doprinosima, Narodne novine br. 84/08, 152/08, 94/09, 18/11, 22/12, 144/12, 148/13, 41/14, 143/14, 115/16, 106/18, 33/23, 114/23, 152/24), ali ne i na porez i prirez porezu na dohodak koji dospijevaju tek u trenutku isplate plaće.

16. U konkretnom slučaju tužiteljice presudom Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj: Pr-2666/09-80 od 29. travnja 2015. nije postupljeno na opisani način, jer su tužiteljici zatezne kamate dosuđene na cjelokupni bruto iznos naknade plaće.

16.1. Za razliku od te presude, presudom Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj: Pr-237/17-16 od 23. siječnja 2019., tužiteljici su na bruto iznos naknade plaće za razdoblje od siječnja 2015. do rujna 2016. dosuđene zatezne kamate, izuzev kamate na porez i prirez na dohodak sadržan u navedenom bruto iznosu, s obrazloženjem da porez i prirez porezu na dohodak dospijevaju na naplatu tek isplatom same plaće.

17. Predmetni zahtjev tužiteljice od 23. srpnja 2019. odnosi se na povrat zatezne kamate koja je od poslodavca naplaćena i na iznose poreza i prireza porezu na dohodak po presudi poslovni broj: Pr-2666/09-80 od 29. travnja 2015. Naime, kao što je navedeno, tom su presudom tužiteljici dosuđene zatezne kamate na cjelokupni iznos bruto plaće. Budući da se bruto plaća sastoji od neto plaće te doprinosa, poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, da su tužiteljici pravomoćnom presudom dosuđene zatezne kamate na cijelu bruto plaću, a da Porezna uprava po zakonu nema pravo naplatiti zatezne kamate na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak u situaciji kada su te obveze naplaćene u trenutku isplate plaće, tužiteljica osnovano tvrdi da je Porezna uprava bez pravne osnove stekla iznos od 24.845,43 kn koji je od poslodavca naplaćen na ime zatezne kamate na porez i prirez na dohodak tužiteljice. Bez obzira što po Zakonu i Pravilniku nema osnove za naplatu zatezne kamate, ista je dosuđena pravomoćnom sudskom presudom i to tužiteljici kao radnici koja je u radnom sporu utužila bruto iznos plaće, a ne Poreznoj upravi. Budući da Porezna uprava na zateznu kamatu u konkretnom slučaju nema pravo, a ista je u ovršnom postupku prisilno naplaćena u korist uplatnog računa poreza i prireza na dohodak, to je Porezna uprava bez pravne osnove stekla iznos od 24.845,43 kn, koji je pravomoćnom presudom dosuđen tužiteljici. Slijedom navedenoga, tužiteljica osnovano zahtjevom od 23. srpnja 2019. potražuje povrat navedenog iznosa.

18. Prema članku 21. stavku 2. Općeg poreznog zakona (Narodne novine br. 115/16, 106/18, 121/19, 32/20, 42/20, 114/22, 152/24, dalje OPZ) porezni obveznik ili osoba koja je preplatila porez ili od koje je bez pravne osnove porez naplaćen ima pravo na povrat preplaćenog poreza ili poreza plaćenog bez pravne osnove i kamate na porez koji je plaćen bez pravne osnove.

18.1. Sukladno članku 127. stavku 5. OPZ-a povrat preplaćenog poreza i poreza plaćenog bez pravne osnove zajedno s kamatama porezno tijelo dužno je vratiti osobi koja ga je platila, odnosno osobi kojoj je pravo na povrat poreza ustupljeno.

19. Stoga predmetni zahtjev tužiteljice treba razmatrati u okviru navedenih odredbi OPZ-a, a ne kao zahtjev za obnovu postupka utvrđivanja poreza na dohodak.

20. Dakle, Porezna uprava je predmetne zatezne kamate stekla bez pravne osnove, jer po Zakonu na njih nema pravo niti su iste presudom dosuđene Poreznoj upravi. Poslodavac je temeljem pravomoćne presude obvezan platiti zatezne kamate i na iznos poreza i prireza porezu na dohodak, ali je iste bio obvezan platiti tužiteljici kojoj su dosuđene. Stoga, imajući u vidu sve okolnosti konkretnog slučaja, sud ocjenjuje da je zahtjev za povrat koji je tužiteljica podnijela osnovan, slijedom čega je prvostupanjsko tijelo trebalo po istom postupiti, a ne ga odbiti.

21. K tome, u Mišljenju i tumačenju Ministarstva Financija - Porezne uprave, broj klase: 410-01/14-01/484, urudžbeni broj: 513-07-21-01/14-2 od 19. veljače 2014., vezano uz predstavku odvjetničkog ureda kojom se ukazuje na postupanje Financijske agencije koja pri provedbi sudskih rješenja o ovrsi na dosuđene plaće obračunava zakonsku zateznu kamatu na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak i istu uplaćuje na propisane uplatne račune na koje se uplaćuje navedeni prihod a ne ovrhovoditelju, sama Porezna uprava navodi da isplaćene kamate, koje se isplaćuju po osnovi plaće ili mirovine temeljem sudske presude ili na temelju izvansudske nagodbe, ne podliježu oporezivanju te u cijelosti pripadaju radniku bez dodatnog oporezivanja, osim dijela kamata koji se odnose na obvezu doprinosa i koje se uplaćuju na propisane uplatne račune doprinosa.

22. Tužiteljica potražuje povrat iznosa od 3.297,56 eur/24.845,43 kn sa zakonskim zateznim kamatama obračunatim od 23. kolovoza 2017. do isplate. Takav tijek zateznih kamata tužiteljica obrazlaže time da joj je 23. kolovoza 2017. izvršen povrat poreza za 2016. godinu temeljem privremenog poreznog rješenja KLASA: UP/I-410- 23/2017-120884, URBROJ: 513-07-24-10-2017-01 od 29. svibnja 2017. Međutim, kao što je navedeno u točki 9. obrazloženja ove presude, u konkretnom slučaju se ne radi o utvrđivanju poreza na dohodak za 2016. godinu, pa nema osnove niti za takav tijek zateznih kamata.

22.1. Prema članku 130. stavku 5. OPZ-a na plaćene poreze bez pravne osnove kamate se obračunavaju počevši s 15-im danom od dana primitka zahtjeva za povrat, ako posebnim propisom nije uređeno drugačije.

22.2. Slijedom citirane odredbe, tužiteljica ima pravo na kamate na iznos od 3.297,56 eura (koji je bez pravne osnove plaćen na ime poreza i prireza na dohodak tužiteljice) počevši sa 7. kolovoza 2019., s obzirom da je zahtjev za povrat zaprimljen 23. srpnja 2019., dok je zahtjev neosnovan u dijelu kojim tužiteljica potražuje zatezne kamate za razdoblje od 23. kolovoza 2017. do 6. kolovoza 2019.

23. Slijedom svega navedenoga, sud je na temelju članka 117. stavka 1. ZUS-a u pretežitom dijelu usvojio tužbeni zahtjev, poništio osporeno i prvostupanjsko rješenje kao nezakonito te sam riješio stvar, na način da je usvojio zahtjev za povrat iznosa od 3.297,56 eura (koji je bez pravne osnove plaćen na ime poreza i prireza na dohodak tužiteljice) te naložio tuženiku da tužiteljici isplati navedeni iznos u roku od 60 dana od dostave pravomoćne presude, sa zateznim kamatama obračunatim po stopama propisanim člankom 29. stavkom 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23) počevši od 7. kolovoza 2019. do isplate.

23.1. Sud je na temelju članka 116. stavka 1. ZUS-a odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev u preostalom dijelu, kojim tužiteljica potražuje zatezne kamate na iznos od 3.297,56 eura za razdoblje od 23. kolovoza 2017. do 6. kolovoza 2019.

24. Sud je na temelju čl. 144. i čl. 147. st. 3. ZUS-a naložio tuženiku da nadoknadi tužiteljici trošak upravnog spora u iznosu od 3.750,00 EUR, i to za sastav tužbe i podneska zaprimljenog 29.11.2023. te pristup na ročište 13.05.2025. po 500 bodova, u skladu s Tbr. 27. t. 1. i 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23, dalje Tarifa) u vezi Tbr. 54. Tarife, s pripadajućim porezom na dodanu vrijednost prema Tbr. 46. Tarife, koji trošak je sud ocijenio opravdanim i potrebnim za vođenje spora.

24.1. Naime, prema čl. 147. st. 3. ZUS-a sud može odlučiti da jedna stranka nadoknadi sve troškove koje je protivna stranka imala ako protivna stranka nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi.

24.2. Sud nije priznao trošak za sastav podnesaka od 14.09.2023. i 21.03.2024., jer se ne radi o obrazloženim podnescima s činjeničnim ili pravnim navodima u smislu Tbr. 27. t. 1. Tarife, s obzirom da navedenim podnescima tužiteljica samo dostavlja punomoć i požuruje postupanje.

24.3. O zateznim kamatama na trošak spora, koje teku od dana donošenja odluke do isplate, ako tuženik ne podmiri trošak u ostavljenom roku, odlučeno je u skladu s člankom 144. stavkom 4. ZUS-a i člankom 29. stavkom 2. Zakona o obveznim odnosima.

U Zagrebu 27. svibnja 2025.

Sutkinja

Lidija Prica

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.

Dna:

1. Odvjetnica ABC, [adresa]

2. Ministarstvo financija Republike Hrvatske, Samostalni sektor za drugostupanjski upravni postupak, [adresa]

3. U spis