Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Kž-111/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Gordane Mihele Grahovac kao predsjednice vijeća, te Koraljke Bumči i Irene Kvaternik kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Gordane Banušić, u kaznenom predmetu protiv optuženog ĐŠ, zbog kaznenog djela krađe iz članka 228. stavak 1. Kaznenog zakona (Narodne novine 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24 – u daljnjem tekstu KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika, podnesene protiv presude Općinskog suda u Splitu, broj: K-1190/2019 od 24. siječnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 27. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba optuženog ĐŠ kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Splitu, broj: K-1190/2019 od 24. siječnja 2025., optuženi ĐŠ proglašen je krivim da je počinio kazneno djelo protiv imovine – krađu – opisano i kažnjivo po članku 228. stavak 1. KZ/11. Stoga je optuženi ĐŠ, temeljem odredbe članka 228. stavak 1. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju 7 (sedam) mjeseci nakon čega mu je temeljem odredbe članka 56. KZ/11 izrečena uvjetna osuda na način da se kazna zatvora u trajanju 7 (sedam) mjeseci prema optuženiku neće izvršiti ukoliko u roku 3 (tri) godine po pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

1.1. Na temelju članka 54. KZ/11 optuženom ĐŠ je u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 12. siječnja 2025. do 25. siječnja 2025., u slučaju opoziva uvjetne osude.

1.2. Na temelju čanka 148. stavak 6. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine 152/08, 76/09, 80/11, 91/12-odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 80/22 - dalje u tekstu ZKP-a) optuženi ĐŠ je oslobođen obveze naknade u cijelosti ili djelomično troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1-6 ZKP-a, te nagradu i nužne izdatke postavljenog branitelja, zbog lošeg imovinskog stanja.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio optuženik po branitelju Andriji Kuzmaniću, odvjetniku iz Splita, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešne odluke o kazni, te je predložio da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači na način da optuženika oslobodi optužbe za djelo koje mu se stavlja na teret.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Prije sjednice vijeća u smislu članka 474. stavka 1. ZKP-a predmet je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

5. Žalba optuženika nije osnovana.

6. Prvenstveno treba naglasiti da optuženik u cijelosti priznaje učin kaznenoga djela, stoga je neosnovan, iako samo paušalni, žalbeni navod pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Međutim, iako optuženik u žalbi ističe da je presuda proturječna samoj sebi, a što bi ukazivalo na žalbeni navod koji se odnosi na bitnu povredu kaznenog postupka, žalbom se obrazlaže da se radi o beznačajnom kaznenom djelu, dok se podredno ističe i previsoko odmjerena kaznena sankcija.

6.1. Suprotno žalbenim navodima optuženika, da bi se radilo o beznačajnom kaznenom djelu u smislu odredbe članka 33. KZ/11, potrebno je da je stupanj počiniteljeve krivnje nizak, da djelo nije imalo posljedice ili da su te posljedice neznatne kao i da ne postoji potreba da počinitelj bude kažnjen. U konkretnom slučaju utvrđeno je da je optuženik radnju kaznenoga djela počinio u izravnoj namjeri, kao i da namjeru učina kaznenog djela priznaje. Nije dakle sporno da je optuženik htio počinjenje tog kaznenog djela i postupao je upravo sa namjerom prisvajanja navedenih predmeta, a to znači da je postupao u izravnoj namjeri prvog stupnja kao najvišim stupnjem namjere, stoga nije ostvaren bitan element beznačajnog kaznenog djela – nizak stupanj počiniteljeve krivnje. Osim toga, iako nije sporno da je optuženik prisvojio navedene predmete, treba imati na umu i sam način počinjenja kaznenog djela, odnosno da je optuženik došao u dućan gdje je uzeo odjeću, potom otišao u kabinu za isprobavanje odjeće i kliještama skinuo zaštitne „zujalice“ i tek potom stavio u torbu navedene stvari. Dakle, imajući na umu utvrđene radnje postupanja optuženika kao i činjenicu da ukupno prisvojene stvari u svojoj vrijednosti potpadaju pod stavak 1. članka 228. KZ/11, i prema stavu ovoga suda kao drugostupanjskog, ne može se govoriti o neznatnim posljedicama postupanja optuženika. Slijedom takvog utvrđenja, u ponašanju optuženika ostvarena su sva obilježja kaznenog djela za koje je optuženik i oglašen krivim, upravo kao što je to zaključio i prvostupanjski sud.

7. Nadalje, nije u pravu optuženik kada ističe da je odmjerena kazna previsoka. Naime, optuženik je višestruko osuđivana osoba za istovrsna kaznena djela, a što sve ukazuje da do sada izricanje kaznene sankcije nisu polučile onu svrhu koja je zakonom predviđena sa osnove specijalne prevencije. Stoga, bez obzira na materijalne prilike optuženika, izrečena kazna se u cijelosti ukazuje ne samo primjerenom, već i potrebnom za ostvarenje svrhe kažnjavanja koja je zakonom predviđena. Naime, kazna sama po sebi mora predstavljati osudu za konkretno kazneno djelo spram konkretnog počinitelja, ali mora i odgojno i preventivno djelovati na ostale potencijalne počinitelje istovrsnih kaznenih djela.

8. Slijedom navedenog, budući da nisu utvrđene bitne povrede na koje drugostupanjski sud povodom žalbe pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP-a, valjalo je žalbu optuženika na temelju članka 482. ZKP-a u cijelosti odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu.

U Zagrebu 27. svibnja 2025.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Gordana Mihela Grahovac